Poslovni broj: UsI-1982/2024-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆLB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Sanji Matovina-Lulić, odvjetnici u Zagrebu, Vinogradska 12, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Zadar, OIB: 22874515170, Zadar, Gaženička cesta 28C, zastupanog po zakonskoj zastupnici ĆL, diplomiranoj pravnici, inspektorici sigurnosti plovidbe i zaposlenici tuženika, na temelju odredbe čl. 21. st. 3. Zakona o upravnim sporovima, radi naređivanja upravne mjere uklanjanja, nakon javne i usmene rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti zakonske zastupnice tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, objavljene 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Zadar, KLASA: UP/I-342-24/24-12/3, URBROJ: 530-04-7-1-24-6 od 22. svibnja 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.
II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri kojom se zabranjuje tuženiku da sam ili po trećoj osobi ukloni ili sruši betonski plato dužine 14,5 m, širine 5,5 m, uključujući betonirano stepenište u more sa rukohvatom od inoksa, drveni plato širine 3,5 m, duljine 3,15 m koji se nalazi u [adresa] na otoku Pagu, na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje predstavlja luku otvorenu za javni promet od lokalnog značaja koja se nalazi pod upravljanjem Županijske lučke uprave Zadar, koja privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog spora ili do drugačije odluke suda, protiv koje žalba ne odgađa provedbu iste.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 2. kolovoza 2024. Upravnom sudu u Zagrebu, protiv rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Zadar, KLASA: UP/I-342-24/24-12/3, URBROJ: 530-04-7-1-24-6 od 22. svibnja 2024., koji se rješenjem poslovni broj: UsI-3465/2024-2 od 8. kolovoza 2024. oglasio mjesno nenadležnim i tužbu ustupio Upravnom sudu u Splitu kod kojeg je zaprimljena 13. kolovoza 2024., pred kojim je spis dobio novi poslovni broj: UsI- 1982/2024, te u podnescima zaprimljenim kod ovog suda 14. siječnja 2025., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je iz obrazloženja pobijanog rješenja vidljivo da tuženik opisuje što je sve utvrđeno inspekcijskim nadzorom pomorskog dobra, a koji je obavljen 22. veljače 2024. i to povodom anonimne prijave o izvođenu radova u luci [adresa] i o tome tko je dao nalog za izvođenje istih koju je zaprimila ŽL, zaposlenica tuženika. Točno tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je 20. ožujka 2024. saslušana tužiteljica, međutim netočno pri tome navodi da je tada utvrđeno da je upravo ona naručila izvođenje predmetnih radova. Naime, tužiteljica je navedenog dana na poziv tuženika pristupila u prostorije tuženika i tom prilikom izričito porekla da bi izgradila ili naložila gradnju „betonskog platoa dužine 14,5 m, širine 5,5 m, uključujući betonirano stepenište u more sa rukohvatom od inoksa, drveni plato širine 3,5 m, duljine 3,15 m“ već je naprotiv rekla da mul i obalni pojas tamo postoji na istom mjestu i u istim gabaritima više od 40 godina. Tužiteljica je nadalje izjavila i da ne zna točno tko je taj mul i obalni pojas izgradio, ali da joj je bilo 13-14 godina kad ga je prvi put vidjela, a rođena je 1961. Nadalje je naglasila da od kako je izgrađeno izgleda kao i danas. Tužiteljica je tom prilikom još istaknula da je tokom vremena gornja betonska ploča mula od djelovanja mora i vjetra popucala na način da se stvorilo nekoliko pukotina po sredini, neke su bile manje, ali jedna je bila poprilično velika i svake godine sve veća. Spomenula je događaj od prije dvije godine kada je maloj Ć u tu rupu upala noga i jedva su joj stopalo izvadili i pri tome se ozlijedila, navodeći da je upravo taj događaj bio povod da se sanira postojeći mul i obalni pojas kako se ne bi ponovo netko ozlijedio, te da se nije radilo o gradnji već o sanaciji postojećeg stanja, te da ona nije bila jedini nalogodavac, no sve to tuženik u svom rješenju nije spomenuo. Posve je nejasno zašto tuženik nije u svom rješenju ništa od gore navedenog niti spomenuo, pogotovo što mu je tužiteljica po savjetu same inspektorice ĆL, koja je u ime tuženika provela ispitivanje tužiteljice, naknadno mailom putem svoje punomoćnice u spis dostavila fotografije spornog betonsko platoa, stepeništa i rukohvata od inoksa, a koje fotografije datiraju nekoliko godina prije same anonimne prijave koja je bila povod inspekcijskog nadzora. Na opisani način tuženik je evidentno pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a potom i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici naložio rušenje nečeg što nije niti gradila, niti financirala gradnju. Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a pored toga predložila je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljici. Nadalje, s obzirom da bi izvršenje pobijanog rješenja prije nego se pravomoćno okonča ovaj spor tužiteljicu izvrgnulo velikim troškovima i time nanijela teško nadoknadiva šteta, predložila je da sud u smislu odredbe čl. 42 st. 2. Zakona o upravnim sporovima donese rješenje o odgodnom učinku tužbe, a također zatražila je i da sud izda rješenje o privremenoj mjeri na način kako je to precizirano u točki II. izreke rješenja. U podnescima zaprimljenim kod ovog suda 14. siječnja 2025., opunomoćenica tužiteljice je u prvom podnesku predložila sudu da se zakazana rasprava za 15. siječnja 2025. u 12,15 sati odgodi zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, s obzirom da ona ima sjedište odvjetničkog ureda u Zagrebu, dok je u drugom podnesku navela kako je u prethodnom podnesku zatražila odgodu naznačene rasprave, te ukoliko sud ne prihvati njezin prijedlog, istaknula je kako ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri prijedlozima za donošenjem rješenja o odgodnim učinkom tužbe i privremenoj mjeri te da ustraje u provođenju dokaza predloženih u tužbi, a ujedno osporila je navode tuženika iz odgovora na tužbu smatrajući ih paušalnim.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužiteljice pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, pa je predložio da sud tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan.
3.U sporu je održana rasprava 15. siječnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zakonska zastupnica tuženika, dok nije pristupila uredno pozvana tužiteljica, pa je rasprava održana u njezinoj odsutnosti.
4.Sud je odbio prijedlog opunomoćenice tužiteljice iz podneska od 14. siječnja 2025. za odgodom zakazane rasprave kao neosnovan, to stoga što je već od 14. siječnja 2025. normaliziran promet na relaciji Zagreb-Split, pa imajući u vidu da je rasprava bila zakazana za 15. siječnja 2025. u 12,15 sati, nedvojbeno je da je opunomoćenica tužiteljice imala mogućnost pristupiti na zakazanu raspravu ili pak angažirati zamjenskog opunomoćenika, no kako ona na raspravu nije pristupila, niti je angažirala zamjenskog opunomoćenika, takav prijedlog tužiteljice ukazao se u cijelosti neutemeljenim, pa je stoga odbijen kao neosnovan.
5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podneske tužiteljice od 14. siječnja 2025., te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice i to da ju se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke, da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, te da se u svojstvu svjedoka saslušaju FL iz [adresa], JL iz [adresa], RL iz [adresa] ŠL iz [adresa], to na okolnosti koje su precizirane u tužbi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
10.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Zadar, KLASA: UP/I-342-24/24-12/3, URBROJ: 530-04-7-1-24-6 od 22. svibnja 2024. , točkom 1. naređuje se tužiteljici da s pomorskog dobra u [adresa] na otoku Pagu, na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje predstavlja luku otvorenu za javni promet od lokanog značaja koja se nalazi pod upravljanjem Županijske lučke uprave Zadar, ukloni betonski plato dužine 14,5 m, širine 5,5 m, uključujući betonirano stepenište u more sa rukohvatom od inoksa, drveni plato širine 3,5 m, duljine 3,15 m, sve izgrađeno bez valjane pravne osnove odnosno akta za građenje, točkom 2. određen je rok za izvršenje od 30 dana po primitku ovog rješenja, dok je točkom 3. riješeno kako protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, te je osporeno rješenje doneseno pozivom na odredbe članaka 13. st. 6. i 42. Zakona o lučkim kapetanijama (Narodne novine, broj 118/18) i članka 188. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 83/23).
11.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se tužiteljici naredi upravna mjera uklanjanja predmetnog platoa i stepeništa, u svezi s čim je li tužiteljica pravilno pasivno legitimirana na izvršenje takve činidbe, kao i je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
12.Odredbom čl. 12. stavak 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 83/23) propisano je da nitko nema pravo bez pravne osnove propisane ovim Zakonom na gradnju i/ili obavljanje drugih radova i/ili zahvata u prostoru pomorskog dobra koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem, kao i uredbom iz članka 14. stavka 4. točke 11. ovog Zakona.
Odredbom čl. 188. istog Zakona propisano je da je naredba za uklanjanje upravna mjera inspekcijskog nadzora koja se donosi radi uklanjanja građevine i njezinih dijelova, objekata gotove konstrukcije, tipskih i drugih objekata jednostavne gradnje, pomorskih objekata, lučkih uređaja, vozila, olupina, podrtina, štandova, raznih drugih predmeta, stvari, otpada i svega ostalog što je izgrađeno, postavljeno ili odloženo na pomorsko dobro bez valjane pravne osnove propisane ovim Zakonom i drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.
13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je tužiteljici naredio upravnu mjeru naprijed citiranog sadržaja, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju ostvarene sve zakonske pretpostavke za naređivanje takve upravne mjere propisane naprijed citiranim odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
14.Sud najprije nalazi potrebnim navesti kako iz podataka upravnog spisa dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, proizlazi da je 22. veljače 2024. obavljen inspekcijski nadzor pomorskog dobra u [adresa] na otoku Pagu, na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje predstavlja luku otvorenu za javni promet od lokanog značaja, koja se nalazi pod upravljanjem Županijske lučke uprave Zadar, koje prigode je neposrednim opažanjem utvrđeno da se na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi svježe betonirani betonski plato dužine 14,5 metara, širine 5,5 metara, uključujući betonirano stepenište u more sa rukohvatom od inoksa, drveni plato širine 3,5 m, duljine 3,15 m, te je u trenutku nadzora na predmetnoj lokaciji zatečen građevinski materijal (daske, lopate, pijesak), o čemu je sastavljen zapisnik, te je obavljeno fotografiranje, a fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio. Također, iz spisa je razvidno kako je u provedenom postupku 13. ožujka 2024. u svojstvu svjedoka saslušana zaposlenica Županijske lučke uprave Zadar, ŽL, koja je zaprimila anonimnu telefonsku prijavu o izvođenju predmetnih radova u luci [adresa] na otoku Pagu te podatke o tome tko je dao nalog za izvođenje tih radova, nakon čega je saslušana i tužiteljica 20. ožujka 2024., kada je utvrđeno da je ona naručila izvođenje predmetnih radova, te su o saslušanju dotičnih sastavljeni zapisnici koji prileže upravnom spisu, pa je tuženik nakon utvrđenja da je tužiteljica investitor, odnosno naručiteljica predmetnih radova donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, protiv kojeg je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor.
15.Glede temeljnih tužbenih prigovora tužiteljice u kojima prigovara utvrđenoj pasivnoj legitimaciji u svezi s čim se poziva na svoj iskaz kojeg je dala pred tuženikom 20. ožujka 2024., za kazati je kako sud takve prigovore ne nalazi osnovanim. Naime, spisu tuženika prileže zapisnik o saslušanju tužiteljice od 20. ožujka 2024., iz kojeg pak nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica ove prigode kada je saslušana u svojstvu stranke između ostalog navela kako s obzirom da nije imala saznanja da se radi o lučkom području, ona i susjedi da su angažirali o svom trošku izvođača da sanira postojeći obalni pojas i mul bez da su izlazili iz postojećih gabarita, a sve što je napravljeno na predmetnom području da je napravljeno radi zaštite potencijalnih korisnika, te je nadodala kako s obzirom da nije sama angažirala izvođača radova da ne zna kako se točno zove, ali da zna kako se spominjalo ime " Ž", nakon čega je tužiteljica predmetni zapisnik vlastoručno bez primjedbi potpisala.
16.Stoga, kako je upravo u svom iskazu, kojeg je bez primjedbi vlastoručno potpisala, tužiteljica nedvojbeno iskazala da je ona zajedno sa ostalim susjedima angažirala o svom trošku izvođača da sanira postojeći obalni pojas i mul, potpuno je jasno da se na taj način legitimirala kao investitor, odnosno naručitelj predmetnih radova, kod kojeg stanja stvari je ona neprijeporno pasivno legitimirana na izvršenje činidbe koja joj je naređena osporenim rješenjem tuženika, s tim da okolnost što ona nije jedini naručitelj predmetnih radova, već bi to bili i drugi susjedi nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, to kod stanja stvari da je upravo ona jedan od investitora, tj. od naručitelja radova, što znači da je tuženik nesumnjivo bio ovlašten osporenim aktom narediti tužiteljici predmetnu upravnu mjeru. Također, da je tužiteljica jedan od investitora, tj. naručitelja predmetnih radova, proizlazi i iz iskaza svjedokinje OL, kojeg je dotična dala na zapisniku od 13. ožujka 2024., kada je između ostalog navela da je upravo ona 19. veljače 2024. zaprimila anonimnu prijavu telefonskim putem o predmetnim radovima, u kojoj prijavi da je navedeno da je upravo tužiteljica dala nalog za izvođenje radova, te da je prijavitelj rekao da radove izvodi tzv. " Ž", a ona da je kasnije saznala da bi se moglo raditi o DL iz Semanić gradnje, čiji iskaz se preklapa i nadopunjuje s iskazom tužiteljice i dodatno ukazuje da je tužiteljica jedna od nedvojbenih investitora, tj. naručitelja predmetnih radova.
17.Što se pak tiče tužbenih navoda u kojima tužiteljica ističe razloge zbog kojih se pristupilo izvođenju predmetnih radova i navodi kako se radi o mulu koji na tom mjestu već godinama postoji, za kazati je kao niti ovakvi navodi nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, to pak stoga što tužiteljica nesumnjivo nije imala nikakvo odobrenje za izvođenje predmetnih radova, odnosno isti su obavljani na pomorskom dobru bez valjane pravne osnove propisane Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama i drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, što znači da ih nije smjela poduzimati, te je dodatno za navesti kako nesporno predmetni mul postoji na istom mjestu već godinama, no nesumnjivo je kako je upravo 22. veljače 2024. obavljen inspekcijski nadzor pomorskog dobra u [adresa] na otoku Pagu, na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje predstavlja luku otvorenu za javni promet od lokanog značaja, koja se nalazi pod upravljanjem Županijske lučke uprave Zadar, koje prigode je neposrednim opažanjem utvrđeno da se na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi svježe betonirani betonski plato dužine 14,5 m, širine 5,5 m, uključujući betonirano stepenište u more sa rukohvatom od inoksa, drveni plato širine 3,5 m, duljine 3,15 m, te je u trenutku nadzora na predmetnoj lokaciji zatečen građevinski materijal (daske, lopate, pijesak), o čemu je sastavljen zapisnik, te je obavljeno fotografiranje, a fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, što pak nedvojbeno znači da su se na ovoj lokaciji izvodili novi radovi na sanaciji postojećeg mula i to bez valjane pravne osnove, kod kojeg stanja stvari je tuženik zakonito postupio kada je tužiteljici osporenim aktom naredio predmetnu upravnu mjeru uklanjanja.
18.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njezine tužbe.
19.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
20.Nadalje, u odnosu na prijedlog tužiteljice za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa imajući u vidu da tužiteljica nije dokazala, niti učinila vjerojatnim da bi joj izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.
21.Potom, sud je odbio prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere sadržaja citiranog u izreci točke II. rješenja kao neosnovanog, a to stoga što ovaj sud drži kako nisu ostvareni razlozi za izdavanjem zatražene privremene mjere propisani odredbom čl. 42. st. 3. ZUS-a, budući da se ista ne ukazuje nužnom kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, tim prije što je ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim osporeno rješenje tuženika, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.
22.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom III. u izreci rješenja.
U Splitu, 28. siječnja 2025.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćenici tužiteljice Sanji Matovina-Lulić, odvjetnici u Zagrebu, Vinogradska 12, uz zapisnik od 15. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Upravi sigurnosti plovidbe, Lučkoj kapetaniji Zadar, Zadar, Gaženička cesta 28C, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.
