Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-367/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Augustinu Sudinji, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika 1. REM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ĐE pok. R, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. NE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], označena i kao “BE pok. R, 4. CE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 5. UE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženici ad.1., 4. i 5. zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Švec & Hanibal Hunjek, Zagreb, Petrinjska 26, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-1566/2022 od 6. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1566/2022-12 od 6. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Točkom I presude suda prvog stupnja posl. br. P-1566/2022-12 od 6. prosinca 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji je glasio: "Utvrđuje se da je tužiteljica RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica za ¼ dijela nekretnina, i to: čest.br. 2074, čest.br. 4045, čest.br. 4046, čest.br. 4047, čest.br. 4075, čest.br. 4212, čest.br. 4221, čest.br. 4226, čest.br. 4239, čest.br. 4246, čest.br. 4247, čest.br. 4264, čest.br. 4271, čest.br. 4272, čest.br. 4282, čest.br. 4283, čest.br. 2338/1, čest.br. 2338/2, i čest.br. 2290, sve k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica ishodi uknjižbu prava vlasništva za ¼ dijela, na svoje ime i u svoju korist u zemljišnim knjigama, uz istovremeno brisanje toga prva s imena tuženika, temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti.", dok je točkom II naloženo tužiteljici, u roku 15 dana, naknaditi tuženicima ad. 1. do 5. troškove postupka u iznosu od 248,86 Eur s pripadajućom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

2. Tužiteljica žalbom pobija presudu u cijelosti, iz svih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, apsolutno bitnih povreda odredaba postupka predlažući ju ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ, br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) na koju upire tužiteljica kao ni koju drugu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj u smislu odredaba čl. 365. st. 2. istog Zakona.

5. Iz stanja spisa predmeta, proizlazi kako je predmet spora zahtjev tužiteljice za pružanjem sudske zaštite donošenjem presude kojom će se utvrditi da je vlasnica čest.br. 2074, čest.br. 4045, čest.br. 4046, čest.br. 4047, čest.br. 4075, čest.br. 4212, čest.br. 4221, čest.br. 4226, čest.br. 4239, čest.br. 4246, čest.br. 4247, čest.br. 4264, čest.br. 4271, čest.br. 4272, čest.br. 4282, čest.br. 4283, čest.br. 2338/1, čest.br. 2338/2, i čest.br. 2290, sve k. o. [katastarska općina], koje kako navodi, potječu od zajedničkih prednika stranaka ĐE p. R i RE r. RE p. Đ ud. ĐE, te joj pripadaju u pravnom sljedništvu, preciziravši tijekom postupka, da joj, kao zakonskoj nasljednici, jednoj od njihove četvero djece pripadaju za ¼ dijela, dakle kao osnovu stjecanja ističe nasljeđivanje.

6. Prvostupanjski je sud u postupku pravilno utvrdio: da su u ostavinskom postupku iza smrti tužiteljičina oca koji se vodio pred istim prvostupanjskim sudom ostavinom utvrđene sve utužene nekretnine, no tužiteljica se prihvatila nasljednog dijela te ga ustupila bratu, suprugu tuženice ad.1. ČE, kao što su to učinile njena majka RE ČE r. ČE p. Đ i sestra HE, pa su nasljednicima proglašeni: sin ostavitelja ČE za 8/10 dijela, te unuci ĐE pok. R i BE pok. R za po 1/10 dijela; da je u ostavinskom postupku iza njene majke RE p. Đ, tužiteljica proglašena nasljednicom, no, ostavinom su utvrđene tek pokretnine te da je iz obrazloženja rješenja o nasljeđivanju iza smrti tužiteljičine majke vidljivo kako je ovdje tužiteljica bila upućena u parnicu radi dokazivanja da ½ dijela predmetnih nekretnina predstavlja ostavinu majke s naslova bračne stečevine i da je taj postupak pokrenula ali i da je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen. Stoga je prvostupanjski sud utemeljeno zaključio kako tužiteljica nije od roditelja stekla pravo vlasništva utuženih nekretnina.

7. Kraj takvog činjeničnog stanja, te navoda tužiteljice da je utužene nekretnine stekla nasljeđivanjem za ¼ dijela, kao jedna od četvero djece svojih roditelja, pravilno je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz saslušanjem stranaka jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Suviše toga, provođenje dokaza saslušanjem stranaka na okolnost stjecanja prava vlasništva tužiteljice pravnim poslovima za života prednika stranaka, kako se u žalbi navodi, ne predstavlja dokaz koji bi mogao doprinijeti drugačijoj odluci suda, budući je, sukladno odredbama čl. 232. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN) tužiteljica, koja je sudjelovala u ostavinskom postupku iza smrti oca, vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, kojim je utvrđeno da utužene nekretnine predstavljaju njegovu ostavinu te su proglašeni nasljednici kako je ranije navedeno, među kojima nije tužiteljica.

8. Slijedom svega navedenog nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava ni povrede bitnih odredaba parničnog postupka, dakle žalbeni navodi nisu osnovani, radi čega je, pozivom na odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka, u kojem dijelu tužiteljica posebno nije ni osporavala odluku suda prvog stupnja.

U Šibeniku, 28. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić