Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-64/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Tonija Šantića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Prelec, odvjetnica u Zagrebu, 3. EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. IB iz [adresa], tužitelji pod 1., 3. i 4. zastupani po punomoćnici Nataši Vučinić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika: 1. ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu i 2. mldb. AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica tuženica pod 1., oboje iz [adresa]. kbr. 238, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika pod 1. i 2. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 365/2022-19 od 12. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika pod 1. i 2. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-365/2022-19 od 12. prosinca 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1., 3. i 4. za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da u ostavinsku masu iza pok. DB, koji ostavinski postupak se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj O-6343/17, ulazi ½ dijela nekretnina i to dvosobnog stana u prizemlju zgrade u [adresa], površine cca 39,23 m2, izgrađenog na kčbr. [katastarska čestica], PL 3345 k. o. [katastarska općina] kao i ½ nekretnina upisanih u PL 2418 k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica od 766 m2 i zgrada od 40 m2, sve na ime bračne stečevine pok. DB i pok. CB, što su tuženici pod 1. i 2. dužni priznati. Pod točkom II. i III. izreke odlučeno je o troškovima postupka na način da je naloženo tuženicima pod 1. i 2. naknaditi tužiteljima pod 1., 3. i 4. trošak u iznosu od 24.380,00 kn/3.235,78 EUR, odnosno tužitelju pod 2. naknaditi trošak postupka u iznosu od 5.277,50 kn/700,44 EUR, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli tuženici pod 1. i 2. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužitelji pod 1., 3. i 4. u odgovoru na žalbu osporavaju njezine navode i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu, te zahtijevaju naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora, koji ima ishodište u ostavinskom rješenju istog prvostupanjskog suda broj O-6343/17, predstavlja zahtjev tužitelja da se utvrdi da u ostavinsku masu pok. DB ulazi ½ dijela nekretnina - i to dvosobnog stana u prizemlju zgrade u [adresa] i nekretnina upisanih u PL 2418 k. o. [katastarska općina], s tvrdnjom da se radi o bračnoj stečevini pok. DB i pok. CB.

6. Neutemeljeno tuženici u žalbi sadržajno ukazuju na počinjenu bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. i 264. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), jer je prvostupanjski sud donio odluku temeljem analize svakog dokaza posebno i svih zajedno, a sama činjenica da tuženici nisu zadovoljni provedenom ocjenom dokaza, ne znači da je počinjena navedena bitna povreda.

7. Naime, prije svega treba istaći da je prema odredbi članka 8. ZPP ocjena provedenih dokaza pridržana za prvostupanjski sud. Sud nije vezan nikakvim formalnim zakonskim pravilima prilikom ocjene izvedenih dokaza. Jedini kriterij za utvrđenje istinitosti dokaznih sredstava i njihove dokazne snage je sudačko uvjerenje. U konkretnom slučaju do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje je uzeo kao dokazane, prvostupanjski sud je došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Jednako tako pravilno je primijenjena i odredba članka 264. ZPP.

8. Žalitelji ne ukazuju na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da su pok. DB i CB sklopili brak 5. siječnja 1952., a da je brak prestao smrću nevjeste dana 16. ožujka 1998., zatim da je predmetni stan kupljen 1. lipnja 1975., a predmetni dio čest. 2381 k. o. [katastarska općina] kupljen 8. srpnja 1980., da je ova imovina kupljena zajedničkim novcem bračnih drugova, te da su pok. DB i CB jednako doprinijeli stvaranju i povećanju zajedničke imovine i da im stoga pripada pravo suvlasništva u ½ dijela na predmetnim nekretninama.

10. Slijedom takvih utvrđenja, koja se temelje na pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza (članak 8. ZPP), pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja (članak 2. i 128. Zakona o nasljeđivanju – „Narodne novine“ broj 52/71, 47/78 i 56/00, dalje: ZN).

11. Naime, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, u vrijeme stjecanja prijepornih nekretnina na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 45/89, 59/90 i 25/94, dalje: ZBPO).

12. Bračno imovinski režim je određen zakonom, tako da ex lege imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, postaje njihova zajednička imovina (članak 277., ranije 271.). Za stjecanje zajedničke imovine nije dakle, potrebno da u tom pogledu postoji i volja bračnih drugova, već je odlučna jedino činjenica postojanja bračne zajednice i činjenica rada, pri čemu dolazi u obzir svaki oblik rada kojim se stvaraju određene vrijednosti.

13. U članku 287. (ranije 281.) istog Zakona je pak propisano da se suvlasnički dio svakog bračnog druga određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, pri čemu se suprotno pravnom shvaćanju tuženika, vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

14. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je, na temelju iskaza stranaka, dakle, i tuženika, ocijenio da iako je pok. CB bio taj koji je financijski više doprinio kupnji spornih nekretnina, da je brigu o zajedničkoj djeci kao i o cijelom njihovom kućanstvu za vrijeme dok je CB radio u Njemačkoj, vodila isključivo pok. DB uz pomoć djece, te da je radila u poljoprivredi i stočarstvu i da su stoga u jednakoj mjeri doprinijeli stjecanju zajedničke imovine. Dakle, prvostupanjski sud je vrednovao njezin doprinos u pomoći suprugu, skrbi o djeci, domaćinstvu, poljoprivredi i stočarstvu, tj. svakom obliku rada i suradnje, te je pravilno ocijenio njihov doprinos u stjecanju podjednakim.

15. Neosnovano stoga tuženici prigovaraju da sud prvog stupnja očito primjenjuje novi Obiteljski zakon koji je na snazi od 1998. (ispravno: 1999.). Pri tom je ukazati da je pravnim institutom bračne stečevine (u regulativi ObZ), koji je stupio na mjesto zajedničke imovine (u regulativi ZBPO) obuhvaćen isti sadržaj – imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine. Promjena je u obliku vlasništva koje zakon na tako stečenoj imovini priznaje bračnim drugovima. Prema ZBPO bračni drugovi su na zajedničkoj imovini imali pravo zajedničkog vlasništva u kojem njihovi udjeli u toj imovini nisu bili određeni, iako su odredivi i utvrđuju se prema kriteriju doprinosa bračnog druga u stjecanju te imovine prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a što je prvostupanjski sud u ovom konkretnom slučaju i utvrđivao, dok prema ObZ bračni drugovi na bračnoj stečevini imaju pravo suvlasništva u jednakim dijelovima, gdje je irelevantan doprinos bračnog druga, ako to bračnim ugovorom nije drukčije uređeno.

16. U odnosu na navode tuženika o vezanosti pravomoćnim rješenjem o obustavi ostavinskog postupka istaći je da prema odredbi članka 231. ZN pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. S druge pak strane, rješenje ostavinskog suda da se ne raspravlja ostavina zato što nema imovine, nema karakter pravomoćnog rješenja po ZN, pa je ovaj prigovor tuženika neosnovan.

17. Također je kraj činjenice postojanja pravomoćnog rješenja ostavinskog suda o upućivanju u ovu predmetnu parnicu bez uporišta žalbeni prigovor „nezakonito isprovociranog postupka rješidbom ostavinskog suda“, jer se pravilnost određene sudske odluke može raspravljati i njezina zakonitost ocjenjivati isključivo u postupku redovnih odnosno izvanrednih pravnih lijekova.

18. Što se pak tiče prigovora tuženika o supsidijarnom karakteru dokaza saslušanjem stranaka, navesti je da je točno da je dokaz saslušanjem stranaka supsidijarni dokaz koji se provodi u situaciji kada nema drugih dokaza ili kada unatoč izvedenim dokazima sud ustanovi da je to potrebno za utvrđenje važnih činjenica. Međutim, prema procesnim pravilima svaka stranka može predložiti da se na okolnost njezinih tvrdnji provedu odgovarajući dokazi, pa su tako i tuženici mogli, osporavajući tvrdnje tužitelja o jednakom doprinosu pok. roditelja, predložiti saslušanje određenih svjedoka kojima bi osporili vjerodostojnost iskaza tužitelja, a što isti nisu učinili. Štoviše, imajući u vidu iskaz samog prednika tuženika, zaključiti je da je prvostupanjski sud u primjeni odredbe članka 287. ZBPO pravilno utvrdio jednakim doprinos supružnika CB.

19. Žalbenim navodima da su tužitelji različito iskazivali u pogledu vremenskog intervala koji je pokojni CB proveo radeći u Njemačkoj na „baušteli“ čime zapravo žele ukazati da je zarada pok. CB u vrijeme stjecanja prijeporne imovine bila veća od one pok. DB, tuženici ne dovode u sumnju navedena utvrđenja i pravni stav prvostupanjskog suda, jer se, kako je to već navedeno, suvlasnički dio svakog bračnog druga određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Kao doprinos, osim zarade, uzima se u obzir vođenje domaćinstva, sudjelovanje u gospodarskim poslovima, pri čemu posebno značenje ima vođenje brige o odgoju i podizanju djece, te svaki drugi oblik rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. U konkretnom slučaju udio bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine prvostupanjski sud je pravilno raspravio i utvrdio jednakim. Kod rada majke u kućanstvu, poljoprivredi, stočarstvu i u konačnici njezinoj brizi o petero djece, zarada koju je ostvarivao otac tužitelja radom na „baušteli“, nema za posljedicu njegov veći doprinos u stjecanju zajedničke imovine, koji stav suprotno pravnom shvaćanju tuženika, nije u koliziji s važećom sudskom praksom.

20. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini odmjerenih troškova (članak 154. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP), a žalbom nije određeno ni osporena.

21. Slijedom iznesenog, budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti povrede zakona na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika pod 1. i 2. trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kako je odlučeno pod točkom I. izreke ove presude.

22. Odluka o žalbenom trošku pod točkom II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 155. stavka 1. ZPP, po kojima je valjalo odbiti zahtjev tužitelja pod 1., 3. i 4. za naknadu troška odgovora na žalbu, budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Šibeniku, 28. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić