REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2807/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Kristine Saganić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja WESTGATE TOWER d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1H, OIB: 74813107067, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Brlečić & partneri j.t.d., Varaždin, Optujska 25/I, protiv tuženika TEHNIKA d.d, kao pravni slijednik ZAGREB TREND d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Delač, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Tödtling & partneri d.o.o., Zagreb, Lastovska 17, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1856/2022-11 od 19. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1856/2022-11 od 19. travnja 2023. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1856/2022-11 od 19. travnja 2023. u točkama III. i IV. izreke i predmet vraća na ponovan postupak. II. Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba podnesena protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1856/2022-11 od 19. travnja 2023. u točki IV. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je Ugovor o najmu pokretnina sklopljen dana 16. listopada 2019. između tuženika TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250 kao najmodavca i društva ZAGREB TREND d.o.o., Ulica grada Vukovara 274H, Zagreb, OIB: 25011093368 kao najmoprimca, ovjerenog kod javnog bilježnika 16. listopada 2019. pod poslovnim brojem Ov-8064/2019, ništetan. Točkom II. izreke odbijen je i alternativni tužbeni zahtjev koji glasi: alternativni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je bez pravnog učinka Ugovor o najmu pokretnina sklopljen 16. listopada 2019. između tuženika TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250 kao najmodavca i društva ZAGREB TREND d.o.o., Ulica grada Vukovara 274H, Zagreb, OIB: 25011093368 kao najmoprimca, ovjerenog kod javnog bilježnika 16. listopada 2019., pod poslovnim brojem Ov-8064/2019. Točkom III. naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 974,68 Eur / 7.343,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Točkom IV. izreke odbijen je tuženikov zahtjev s preostalim zatraženim parničnim troškom u iznosu od 15.312,08 Eur / 115.368,85 kn, kao neosnovan.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave priložene spisu prvostupanjski je sud utvrdio da tužbeni zahtjevi nisu osnovani te ih je odbio, pozivom na odredbe čl. 273. i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Odluku o troškovima ovog postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Prvostupanjski sud je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o najmu odbio kao neosnovan jer je ocijenio da predmetni ugovor nije protivan prisilnim propisima i moralu. Sud je ocijenio da to što je predmetni ugovor o najmu sklopljen protivno Sporazumu stranaka, odnosno odredbi tog sporazuma kojom su stranke uredile da će tuženik s tužiteljem sklopiti ugovor o najmu opreme, ako tužitelj u roku od 15 dana pozive tuženika na sklapanje takvog ugovora, što je tužitelj i učinio, ne čini ugovor ništetnim u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22) jer je sklopljen protivno Sporazumu a ne prisilnim propisima. Sud je zaključio da se radi o protuugovornom postupanju što ugovor ne čini ništetnim. Sud je odbio i alternativni tužbeni zahtjev zbog nedostatka aktivne legitimacije, jer tužitelj nije ugovorna strana pa se ne može pozivati na pobojnost ugovora.

4. Protiv presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Tužitelj presudu pobija u cijelosti i u bitnome navodi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno odbio oba tužbena zahtjeva. Kao razlog navodi da sud nije cijenio činjenicu da su tuženik i njegovo povezano društvo sklopili protivno Ugovoru između stranaka, Ugovor o najmu opreme u namjeri da tužitelju nanesu štetu, čime je takav ugovor društveno neprihvatljiv i nije moralan o čemu se prvostupanjski sud uopće nije izjasnio. Osim toga, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da Ugovor o najmu opreme nije sklopljen s nedopuštenom pobudom prema čl. 273. ZOO-a, jer je ugovor sklopljen bez stvarne namjere sklapanja takvog ugovora, odnosno da se tužitelju nanese šteta. Nadalje smatra da je predmetni Ugovor o najmu sklopljen nakon što je tužitelj pred Općinskim sudom u Splitu podnio prijedlog za određivanje privremene mjere, a da bi opstruirao taj postupak osiguranja. Osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da su tuženici pokrenuli postupke radi naknade štete zbog nemogućnosti realizacije ugovora o najmu, za što je kriv tužitelj. Pobija i odluku o parničnom trošku te predlaže da ovaj sud preinači odnosno ukine pobijanu presudu.

6. Tuženik presudu pobija u točki IV. izreke, navodeći da je sud pogrešno trošak odredio prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 50.001,00 kn jer je tuženik toj visini prigovorio. Osim toga smatra da je sud pogrešno primijenio vrijednost boda u iznosu od 10,00 kn. Traži da se presuda preinači u pobijanom dijelu i dosude mu se zahtijevani troškovi u cijelosti, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 2.104,54 Eur.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Tužiteljeva žalba nije osnovana osim u dijelu odluke o parničnom trošku

9. Tužitelj nema pravni interes pobijati presudu u dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu pa je riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a.

10. Tuženikova žalba je osnovana.

11. Ispitavši presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu, osim u točki III. i IV. izreke.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je ništetan Ugovor o najmu opreme od 16. listopada 2019. jer je protivan moralu i prisilnim propisima, kao i da se radi o nedopuštenoj pobudi za sklapanje ugovora radi čega alternativnim zahtjevom traži utvrđenje da je ugovor bez pravnog učinka.

13. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi utvrđenim da su tužitelj kao investitor i tuženik kao izvođač sklopili Ugovor o građenju i izradi izvedbene projektne dokumentacije hotelske građevine s pratećim sadržajima Westgate B od 29. prosinca 2016., da su zatim sklopili i Sporazum o razrješenju međusobnih odnosa 7. ožujka 2019., da je tuženik izjavio raskid ugovora 1. listopada 2019. , da je tuženik s ranije drugotuženikom Zagreb trend d.o.o. (tijekom parnice pripojen tuženiku) sklopio Ugovor o najmu opreme koja se nalazila na gradilištu 16. listopada 2019.

14. U žalbi tužitelj ne osporava činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o građenju 29. prosinca 2016.,

- da su stranke sklopile i Sporazum o razrješenju međusobnih odnosa 7. ožujka 2019.,

- da je tuženik dopisom od 1. listopada 2019. raskinuo Ugovor o građenju navodeći kao razlog raskida ugovora izostanak uplate avansa za daljnju gradnju,

- da su stranke Sporazumom u čl. 12. ugovorile da je u slučaju raskida ugovora, izvođač, ovdje tuženik, dužan po pozivu naručitelja, ovdje tužitelja koji se mora dostaviti u roku od 15 dana od dana nastupa raskida ugovora, iznajmiti tužitelju svu potrebnu gradilišnu opremu koja se nalazi na gradilištu uz plaćanje najamnine,

- da je tužitelj s brisanim drugotuženikom Zagreb trend d.o.o. 16. listopada 2019. sklopio Ugovor o najmu opreme na gradilištu na vrijeme od godinu dana,

- da je 15. listopada 2019. tužitelj putem e-maila pozvao tuženika na sklapanje Ugovora o najmu opreme na gradilištu,

- da je tužitelj pred Općinskim sudom u Splitu podnio prijedlog za određivanje privremene mjere poslovni broj Ovr-1566/2019 da se tuženiku zabrani demontaža i odvoženje opreme koji prijedlog je tuženik primio 9. listopada 2019.

15. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da postupanje protivno Sporazumu, što nije sporno, ne dovodi do ništetnosti ugovora u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a, jer ugovor nije protivan prisilnom propisu već ugovornoj odredbi. Naime, stavkom 1. toga članka propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. Tužitelj traži utvrđenje da je ugovor o najmu opreme ništetan jer je protivan moralu društva i da je takav ugovor ništetan jer je isključivo sklopljen da se tužitelju nanese šteta. Dakle radilo bi se zabrani uzrokovanja štete (čl. 16. ZOO-a). Temeljna načela Zakona o obveznim odnosima predstavljaju okvir i putokaz sudionicima prilikom njihovih međusobnih odnosa i ona se mogu primjenjivati bilo samostalno bilo kao konkretizacija u pojedinim institutima. Posljedica postupanja protivno načelu uzrokovanja štete mogla bi biti, uz ispunjenje pretpostavki odgovornosti za štetu, obveza naknade štete, a ne i ništavost određenog ugovora (tako ovaj sud poslovni broj Pž-568/2016 od 14. veljače 2017.).

17. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se na radi o razlozima za ništetnost ugovora predviđenih odredbom čl. 322. ZOO-a.

18. Nadalje, žalitelj se poziva i na nedopuštenost pobude navodeći da je predmetni ugovor o najmu sklopljen bez stvarne namjere da se sklopi takav ugovor već da se tužitelju nanese šteta (načelo zabrane uzrokovanja štete). Dakle, da je pobuda za sklapanje predmetnog ugovora bila nanijeti štetu tužitelju.

19. Pretpostavke pod kojima će zbog pobude ugovor biti bez pravnog učinka utvrđene su u čl. 273. ZOO-a. Kumulativno moraju biti ispunjene slijedeće pretpostavke: 1) pobuda mora biti nedopuštena, a nedopuštena je u onim istim slučajevima u kojima je nedopuštena i činidba, dakle, kad je protivna Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralu društva 2) da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, 3) da je drugi ugovaratelj znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na njegova suugovaratelja da sklopi ugovor. U konkretnom slučaju već je navedeno da ponašanje ugovorne strane protivno načelu zabrane uzrokovanja štete ne čini ugovor o najmu opreme nedopuštenim pa nije ispunjena prava pretpostavka na primjenu odredbe čl. 273. ZOO-a.

20. Slijedom navedenog valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

21. Međutim odluka o parničnom trošku se za sada ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 40. st. 2. ZPP-a.

22. Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a propisano je da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Stavkom 3. propisano je da ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

23. U konkretnom slučaju sud je propustio postupiti po odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a jer je tužitelj u tužbi kao vrijednost predmeta spora označio 50.001,00 kn, a tuženik je u odgovoru na tužbu, prije upuštanje u raspravljanje podnio prigovor protiv označene vrijednosti predmeta spora pa je sud trebao donijeti rješenje o vrijednosti predmeta spora, koje bi ovaj sud mogao ispitati u žalbi protiv presude, a što nije učinio.

24. Stoga je odluku o trošku postupka u točkama III. i IV. izreke presude valjalo ukinuti prema odredbi čl. 380. t. 3. ZPP-a i vratiti na ponovan postupak.

25. U ponovnom postupku sud će donijeti rješenje o vrijednosti predmeta spora te će nakon toga odlučiti o zahtjevu za naknadu parničnog troška.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović