Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-350/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Valentina Kolar, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj 2669/2024-5 od 29. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj 2669/2024-5 od 29. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. toč. 1. Ugovora o kreditu br. 029-50-3921406 od 14. veljače 2007., koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora."

Točkom II. izreke, utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 7. toč. 1. Ugovora o kreditu br. 029-50-3921406 od 14. veljače 2007., koji glasi: "Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća."

Točkom III. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.418,64 EUR sa zateznim kamatama pobliže navedenim u toč. III. izreke prvostupanjske presude.

Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 736,88 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2024. do isplate, a toč. V. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, uz naknadu troškova žalbe sa zateznim kamatama tekućim od donošenja drugostupanjske presude do isplate.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o potrošačkom kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa kredita po osnovi tih ništetnih odredbi.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

6. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda u točki 2. obrazloženja sadrži jasne i valjane razloge o razlozima dopustivosti preinake tužbe koju je tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu izvršila u podnesku od 3. lipnja 2022., pozivom na iz čl. 190. st. 2. i 3. ZPP. Naime, citirana zakonska odredba propisuje da iznimno od st. 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a što je tužiteljica u konkretnom slučaju i učinila, jer je tužbu preinačila nakon provedenog financijskog vještačenja, jer je tek tada mogla znati visinu svoga potraživanja. Navedeno je u skladu i sa zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-162/2021 od 26.11.2021. prema kojemu u predmetnima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Pritom tuženiku valja ukazati da bi nedopuštanjem preinake tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljici bili nametnuto ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje koje je zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, 2/10 – dalje: Konvencija), jer ona u vrijeme podnošenja tužbe nije niti raspolagala svim relevantnim činjenicama potrebnim za postavljanje tužbenog zahtjeva. Naime, legitimni cilj zabrane preinake tužbe iz čl. 190. st. 1. ZPP nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zloupotrebe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a u konkretnom slučaju takve zloupotrebe nije bilo, jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

8. U postupku nije sporno da su stranke 14. veljače 2007. sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos od 23.322,07 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora), da je čl. 2. ugovorena redovna kamatna stopa od 5,50% koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta radi kupnje vozila i da je čl. 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste kreditora za CHF važećem na plaćanja prema otplatnom planu koji je sastavni dio ugovora. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Pravomoćnim dijelom prvostupanjske presude koja je donesena u ovom postupku pod brojem P-5929/21-22 od 26. travnja 2023., točkom IV. izreke odbijen je restitucijski zahtjev s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, obzirom je nastupila zastara za potraživanje s tog osnova, dok je u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te isplati s osnova ništetnosti valutne klauzule presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

10. Utvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu sastavio tuženik na standardnom obrascu, da se tijekom otplate kredita kamatna stopa više puta povećavala i da je rastao tečaj CHF. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da ukupan iznos koji je više plaćen zbog povećanja kamatne stope tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu iznosi 1.051,96 EUR, dok preplaćeni iznos po osnovi rasta tečaja CHF tijekom otplate kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita iznosi 3.418,64 EUR.

11. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno pozvao na učinke presude u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koji je u pogledu ovakvog načina ugovaranja redovnih kamata vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, između kojih i ovdje tuženika, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga bilo utvrđenje ništetnosti redovne kamate uz ugovorenu valutu u CHF.

12. Citiranom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., je potvrđeno u odnosu na tužene banke, među kojima i na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

13. Nadalje se prvostupanjski sud pravilno pozvao na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kao i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, te je Vrhovni sud u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke, među kojima i tuženik u točno određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF), jer prije njihova sklapanja banke nisu potrošača informirale u cijelosti o potrebnim parametrima bitnim za donošenje utemeljene odluke temeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i za vrijeme sklapanja ugovora, te da su te odredbe ugovora suprotne načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezana ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a što je protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje: ZZP/03) i odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP) i to čl. 96. i 97. toga Zakona, kao i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

14. Pozivom na navedena utvrđenja i pravna shvaćanja izražena u prednje navedenim postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača, prvostupanjski sud je sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF utvrdio nepoštenima u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/2003, a time i ništetnim u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/07, te je posljedično tome pravilno prihvatio i restitucijski zahtjev tužiteljice za povrat razlike preplaćenih iznosa anuiteta na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli po pravilima stečenog bez osnove (čl. 1111. i 1115. ZOO).

15. Imajući u vidu da je tužiteljica predmetni kredit podigla kao fizička osoba, izvan eventualne profesionalne djelatnosti ili slobodnog zanimanja za vlastite potrebe radi kupnje automobila (čl. 6. Ugovora), ista je potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZZP/03, a tuženik ničim tijekom postupka nije doveo u pitanje poziciju tužiteljice kao potrošača, te joj je upravo on odobrio isplatu predmetnog kredita i kontrolirao njegovu namjenu,.

16. U posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa prava iz čl. 502. a st. 1. ZPP, a što je tužiteljica podnošenjem tužbe u ovoj parnici i učinila, jer je temeljem odredbi čl. 502. c ZPP i čl. 118. ZZP sud vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), a slijedom toga i obveze primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

17. Odredba čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), je također propisivala da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. ZPP.

19. U ovom predmetu nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu na određen iznos CHF u protuvrijednosti u kunama, sa promjenjivom kamatnom stopom u skladu s važećim odlukama Banke, sa ugovorenim vraćanjem kredita u mjesečnim anuitetima po srednjem tečaju Banke za CHF. Sporno je, jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru o kreditu, odnosno o valutnoj klauzuli nepoštene pa slijedom toga ima li tužitelj pravo na isplatu razlike kamate, te je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.

20. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP) koji je na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

21. Žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije mogao utvrđivati ništetnost spornih ugovornih odredbi, jer u smislu odredbe čl. 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, nisu osnovani, jer se zahtjev transparentnosti prema kojemu ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi informirane odluke.

22. Nije naime dostatno da je odredba samo gramatički razumljiva, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da je, primjerice kamatna stopa promjenjiva i da tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti upoznat s razlozima i načinom promjene kamatne stope i o mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti mogućne promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti tako da potrošač ima stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer je pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio. Upravo iz tih razloga prilikom sklapanja ugovora o kreditu potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog kredita.

23. U pojedinačnim potrošačkim ugovorima banka je ovlaštena tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu ipak i na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Teret dokaza o postojanju pojedinačnih pregovora u odnosu na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i zadovoljavanju zahtjeva transparentnosti tih ugovornih odredbi je na tuženiku (čl. 81. st. 2. i čl. 85. ZZP/03).

24. Tuženik u postupku nije dokazao da je u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu tužiteljici kao potrošaču dao dovoljno informacija koje su bile važne za donošenje informirane odluke o rizicima koji za nju proizlaze iz ugovora o kreditu i promjeni kamatne stope i tečaja CHF, niti je dokazao da je tužiteljici kao potrošaču na drugi način dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njezine novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristala na sklapanje takvog ugovora, već je naprotiv, kao jača strana, nepošteno koristeći odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su za tužiteljicu bile nejasne i nerazumljive, jednostrano promijenio obvezu tužiteljice kao potrošača promjenom kamatne stope i tečaja CHF tijekom otplate kredita, bez da ju je prethodno upoznao s mogućim rizicima i posljedicama koji za njega tom odredbom mogu nastati.

25. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023., koje je podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske, iznesenom u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., predmet kolektivnog spora i dokazivanje u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, te je tužena banka mogla tvrditi, a sud joj je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe morao omogućiti dokazivanje da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

26. U konkretnom slučaju, na temelju dokaza predloženih po tuženiku, utvrđeno je da isti nije dokazao da bi postupio drugačije nego što je to bilo predmetom raspravljanja i dokazivanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno da bi tužitelja kao potrošača u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i pojedinostima spornih odredbi.

27. Na u žalbi ponovljene navode da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i lako uočljive i da je tužitelj imao mogućnost odabrati kredit i uz valutnu klauzulu u EUR, valja navesti da su te okolnosti i činjenice raspravljene u postupku kolektivne zaštite, zbog čega o njima u ovom parničnom postupku nije trebalo raspravljati i o njima izvoditi dokaze.

28. Nisu pritom osnovani žalbeni navodi tuženika da mu nije omogućeno da iznese dokaze kojima bi potkrijepio svoje navode, jer iz stanja spisa proizlazi da je tuženik predložio saslušanje JB, TB i javnog bilježnika Vlaste Podgajskog, no na ročištu određenom za dan 12. travnja 2022. tuženik je odustao od saslušanja svjedoka JB, a na ročištu dana 12. travnja 2023. i od svjedoka TB, te je ostao kod prijedloga da se sasluša javni bilježnik Vlasto Podgajski.

Sud prvog stupnja je pravilno odlučio kada nije saslušao javnog bilježnika koji je izvršio solemnizaciju navedenog ugovora jer isti nije stranka zaključenog ugovora o kreditu pa stoga tužiteljica nije mogla pregovarati niti utjecati na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kod javnog bilježnika.

29. Sud prvog stupnja svoju odluku u pogledu preplaćenih iznosa na ime razlike između tečaja za valutu CHF na dan plaćanja anuiteta i početnog tečaja za valutu CHF pravilno je temeljio na nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

30. Vezano za žalbeni navod tuženika "da je financijsko vještačenje provedeno kao da su stranke ugovorile kunski kredit", valja ponoviti da je riječ o kreditu čije plaćanje je bilo ugovoreno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF na dan dospijeća, prema otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja. Dakle, riječ je o kreditu koji je bio vezan uz valutu CHF. Tuženik nije imao nikakvih primjedbi na matematički izračun vještaka.

31. O prigovoru zastare pravilno je odlučeno, jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći ispočetka, od trenutka pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je odredba o valutnoj klauzuli utvrđena ništetnom, te je stoga tužba koju je tužiteljica podnijela 14. srpnja 2021. podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO.

32. S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. "Stoga suprotna žalbena izlaganja tuženika da se u konkretnom slučaju ne mogu primjenjivati utvrđenja iz presuda u kolektivnim parnicama i da nema mjesta primjeni petogodišnjeg zastarnog roka nisu osnovana.

33. Slijedom utvrđenja da su odredbe o ugovaranju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF nepoštene i ništetne, jer je tuženik ponudio tužiteljici sklapanje ugovora s nepoštenim odredbama i postupao nepošteno, i time postao nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO) za iznose koje je nepripadno primio na temelju ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnim, pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika, kao nepoštenog stjecatelja da isplati tužiteljici zatezne kamate na dosuđene iznose glavnice od dana stjecanja svake pojedine uplate iznosa koji je bio veći od ugovorenog do isplate.

34. Odluka o troškovima postupka sadržana u toč. IV. izreke koja se temelji na odredbama čl. 154. st. 2. i 155. ZPP, pravilna je i zakonita, te su sve parnične radnje pravilno utvrđene. Kako tuženik toj odluci žalbom određeno niti ne prigovara, to njegova žalba podnesena protiv toč. IV. izreke, nije osnovana.

35. Slijedom iznijetih razloga, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis