Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž 5636/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-208/2023-19 od 30. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-208/2023-19 od 30. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.667,85 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 28.03.2003. do isplate po prosječnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te plati trošak parničnog postupka sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 464,40 eura u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu odnosno, naknadu štete povodom prometne nesreće koja se dogodila 1. veljače 2004. krivnjom osiguranika tuženika a za posljedice koje je, prema nespornom utvrđenju stranaka osiguranik tuženika SL suodgovoran u omjeru od 50%. Kako je u ovoj nesreći osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede uslijed kojih je došlo do profesionalne nesposobnosti za rad sa uzrokom invalidnosti u omjeru od 30% zbog bolesti a 70% ozljedi izvan rada, tužitelj od tuženika traži naknadu štete u vidu razlike između mirovine koju je isplatio svojem osiguraniku, sve umanjeno za suodgovornost osiguranika tužitelja od 30%.

5. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući kako je tuženik dužan naknaditi štetu umjesto štetnika, vozača u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju-ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se primjenjuju odredbe Zakona koji je važio u vrijeme kada su izvršene isplate predmetne mirovine osiguraniku tužitelja što u ovom slučaju predstavlja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13. i 152/14. - dalje ZOOP). Budući da je prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje obvezno zavodima naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika a prema stavku 3. istog članka ZOOP se šteta određuje tako, da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu a tužitelj nije dokazao postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine utvrđene u slučaju ozljede na radu, ocjenjuje kako tužitelj na kojemu je teret dokaza, nije dokazao postoji li i u kojoj svoti razlika između takvih mirovina, čime nije dokazao osnovu a niti visinu svojeg zahtjeva.

6. Suprotno navodima žalbe tužitelja, pobijana prvostupanjska odluka donijeta je sukladno odredbi čl. 221.a ZPP u svezi čl. 219. st. 1. ZPP budući da je teret dokaza osnove i visine zahtjeva na tužitelju koji je bio dužan dokazati kako je u smislu odredbe čl. 27. ZOOP tuženik obvezan naknaditi mu stvarnu štetu u okviru odgovornosti svojega osiguranika, u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju i to tako da se razmjerni iznos mirovine određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

7. Prvostupanjski sud je nadalje pravilno primijenio materijalno pravo propisano odredbama ZOOP koji je važio u vrijeme izvršenih isplata kojima je nastupila možebitna šteta na što ukazuju i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjerice odluke poslovni broj: Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2, Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022. sukladno kojima je izraženo pravno shvaćanje da se u postupcima kakav je i predmetni, ima primijeniti ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate odnosno, za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine su mjerodavne odredbe ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete dakle, u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

8. Pobijana je prvostupanjska presuda tako, u dijelu pod točkom I izreke, donijeta pravilnom primjenom materijalnog prava pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja a pogrešno ukazivanje tužitelja o tome da je dokazao osnovu i visinu zahtjeva upućujući na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) i to njegove odredbe čl. 161., ne dovode u sumnju, pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke.

9. Slijedom iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.

10. Odluka o parničnom trošku tuženika (točka II izreke) osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i donijeta je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12., 107/15. i 37/22.), time da tužitelj određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević