REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3738/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NKP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, [adresa], ..., zastupane po opunomoćenicama NK i ŠK, službenim osobama, radi invalidske mirovine, 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03402368686, URBROJ: 341-99-05/3- 23-650, broj spisa: 565513 od 29. svibnja 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u [adresa], KLASA: UP/I 141-02/22-01/03402368686, URBROJ: 341-25-05/3-22-77644, broj spisa: 231527 od 13. siječnja 2023.

III. Tužitelju se počevši od 22. kolovoza 2022. priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovanog 60% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 40% bolestima izvan tih okolnosti, uz obvezu kontrolnog pregleda sukladno članku 126. Zakona o mirovinskom osiguranju.

IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku, donese rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate.

V. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, ..., da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 350,00 EUR (slovima: tristopedeseteura).

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03402368686, URBROJ: 341-99-05/3-23-650, broj spisa: 565513 od 29. svibnja 2023., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u [adresa], KLASA: UP/I 141-02/22-01/03402368686, URBROJ: 341-25-05/3- 22-77644, broj spisa: 231527 od 13. siječnja 2023., kojim je tužitelju priznato od 22. kolovoza 2022. pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, djelomično uzrokovanog bolešću 20% zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomično bolešću 80% izvan tih okolnosti.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako prema nalazima vještaka 80% uzroka gubitka radne sposobnosti čine kamenci urotrakta uz praćenje i liječenje po urologu, tek naglašen kanalni sustav lijevog bubrega uz vidljive sjene, povišeni krvni tlak (reguliran) i bolna slabinska i vratna kralježnica (povremeno), što je u cijelosti neprihvatljivo, jer svi navedeni zdravstveni problemi sami za sebe ne bi bili od utjecaja na gubitak radne sposobnosti. Međutim, grubo se ignorira činjenica da se više o 30 godina liječi psihijatrijski pod dg. Posttraumatski stresni poremećaj - F43.1, posljedično trajnih promjena osobnosti - F62.0 i depresije (temeljem kojih bolesti mu se priznao status HRVI), uz navod tuženika da depresija nije posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Tužitelj obrazlaže kako oboljeli od PTSP-a vrlo često istovremeno imaju i neki drugi duševni poremećaj, među kojima su najčešći poremećaji raspoloženja te anksiozni poremećaji. Posebnu pozornost u tom kontekstu zaslužuje depresija, jer se veliki depresivni poremećaj javlja u osoba s PTSP-om u 26% do 53% slučajeva. Osobe s ovim komorbiditetom pokazuju znatno teže simptome oba poremećaja i teži funkcionalni ispad od osoba s izoliranim PTSP-om ili depresijom. Povećan je rizik za pokušaj samoubojstva, a odgovor na primijenjeno liječenje smanjen. Nakon izlaganja traumatskom događaju, PTSP se znatno češće javlja kao primarni poremećaj nakon kojeg slijedi sekundarna depresija. Mnogi simptomi PTSP-a i depresije se preklapaju. Naime, i jednom i drugom poremećaju su svojstvene poteškoće sa spavanjem, koncentracijom, gubitak interesa, nemogućnost doživljavanja ugode, osamljivanje i izbjegavanje. Okosnicu liječenja ovih poremećaja čini ambulantni psihoterapijski tretman koji je usmjeren, u prvom redu, na traumu. Naime, suvremene smjernice za liječenje preporučuju usmjeravanje psihoterapijskih postupaka na proradu traumatskog događaja, s čime obično uslijedi i poboljšanje depresivnih simptoma, što se nažalost kod tužitelja nije dogodilo. Tužitelj tvrdi kako je sve navedeno poznato vještacima Zavoda, međutim to se ignorira i kao prvenstveni uzrok gubitka radne sposobnosti navode bolesti koje su od beznačajnog uzroka gubitka radne sposobnosti, a navodi se da su čak 80% od utjecaja na gubitak radne sposobnosti. Slijedom iznesenog, predlaže sudu da poništi pobijano rješenje, kojim je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome povrijeđen zakon na njegovu štetu te da utvrdi kako je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti 100% (ili pretežno) bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak s navedenom preporukom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da nema osnove za uvažavanjem navoda tužitelja i za promjenom utvrđenog omjera uzroka nastanka invalidnosti, s obzirom da su stručna tijela vještačenja oba stupnja, na temelju neposrednog pregleda tužitelja u prvostupanjskom postupku i uvida u cjelokupnu dostavljenu medicinsku dokumentaciju, suglasna da je uzrok tužiteljevog potpunog gubitka radne sposobnosti u omjeru: 20% bolest u svezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolesti koje nisu u svezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Tuženik posebno ističe da je tužitelju utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida s 20% oštećenja organizma stalno po osnovi bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Na temelju stajališta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (presuda poslovni broj: Usž-1485/19-2 od 22. prosinca 2020., poslovni broj: Usž-4342/20-2 od 31. kolovoza 2021., poslovni broj: Usž-406/20-2 od 4. ožujka 2020.), imajući u vidu izričaj odredbe članka 15. stavka 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 19/13, 33/13, 148/13 i 92/14), a isto je propisano i odredbom članka 30. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17, 98/19 i 84/21), prema kojoj pravo na invalidsku mirovinu može ostvariti samo N iz Domovinskog rata, predmet ocjene kod gubitka radne sposobnosti mogu biti samo one bolesti i ozljede koje su uzročno-posljedično povezane sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren status HRVI-a iz Domovinskog rata. Budući da je tužitelju utvrđen status HRVI po osnovi bolesti PTSP, a ne i po osnovi drugih psihičkih bolesti, tuženik smatra da nema osnove da se utvrdi kako je druga psihička bolest također nastala kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno da se poveća omjer uzroka invalidnosti u svezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu. Budući da su među strankama sporne medicinske činjenice, sud je na prijedlog tužitelja proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada prim. dr. sc. ABC.

6. Osporeno rješenje doneseno je na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 141-02/22-01/5613, URBROJ: 426-04- 01/5-23-9, evidencijski broj vještačenja: 901480 od 23. svibnja 2023., u kojem je navedeno: „NKP, rođ. 1964., SSS, strojarski tehničar, korisnik je invalidske mirovine, utvrđeni mu je djelomični gubitak radne sposobnosti. Sudionik je Domovinskog rata, priznat mu je status HRVI-a X skupine, 20% trajno, po PTSP-u. Zadnji poslodavac ABC, ABC, gdje je radio do 28.02.2011., na poslovima skladištara-vozača viličara. Ukupno je ostvario cca 25 godina radnog staža.

6.1. Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti MHB-a od 21.09.2022. suglasno je s nalazom i mišljenjem vijeća vještaka od 23.08.2022. koje je utvrdilo:

Postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, jer je kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju nastao trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Uzrok: bolest 80%, bolest u svezi ZOPHBDR 20%. Datum nastanka: 22.08.2022. Kontrolni pregled je obavezan i obavit će se: kolovoz 2024.

6.2. Iz priložene dokumentacije psihijatrijskog liječenja razvidno je da je žalitelj u višegodišnjem psihijatrijskom tretmanu. Prvi psihijatrijski pregled bilježi se **.**.1992. (prof. Š) - navodi se da je mobiliziran prije 6 mjeseci i od tada stalno na terenu, anksiozno-depresivna simptomatologija potencirana nizom frustrativnih situacija posebno iz obiteljskog kruga, dg. PTSD, terapija Praxiten. Kontrola 10.04.1992. simptomatologija i dalje prisutna, potencirana nizom obiteljskih situacija koje dovode do sloma obrambenih mehanizama, dg. PTSD, terapija ista, preporučena pošteda, pokrenuti postupak oslobađanja od aktivne vojne službe. Učiniti psihološko testiranje. Ambulantno psihijatrijsko liječenje nastavlja se 2001. te 2006. i 2007. u Poliklinici SUVAG (dr. M), dg. PTSD, Sy depressivum. Od 2007. psihijatrijski pregledan u ABC" (dr. Đ), dg. F43.1, F33.2, preporučen hospitalni tretman te se u nastavku psihijatrijski kontinuirano liječi u ABC (dr. Đ, dr. P), dg. F43.1, F33.2., (od 2008. dg. F62.0, F33.2 - nije sposoban ni za kakav posao).

6.3. Prema ocjeni Povjerenstva za reviziju ocjena invalidnosti MHB-a 16.02.2009. navedene bolesti (PTSP chr., TPO, Depressio) ne mogu se dovesti u svezu sa čl. 2, st. 2. ZOPHBDR-a. 2010. utvrđena je profesionalna nesposobnost za rad, uzrok bolest, što je potvrđeno od Stručnog povjerenstva za reviziju HZMO-a.

6.4. Žalitelj se nastavlja redoviti psihijatrijski liječiti u ABC, a prema priloženoj dokumentaciji razvidno je da su u više navrata provedena i psihologijska ispitivanja (1992., 2007., 2008., 2009., 2010., 2011., 2014., 2017.), zadnje 18.02.2022. u suglasju je s ranijim nalazima - radi se o osobi čiji je intelektualni kapacitet iznadprosječan, kod koje kliničkom slikom i dalje dominiraju depresivne tegobe uz naglašenu senzitivnost i latentnu agresivnost koja povremeno izbija i sklonost psihosomatskom reagiranju, uz i nadalje izraženu kliničku sliku PTSP-a, kao i nadalje prisutnu agravaciju tegoba. Psihijatar 09.03.2022. uključen je u program u Dnevnoj bolnici od 27.12.2021. (F62.0 iz F43.1, F33.2) psihički status pri otpustu: sniženog osnovnog raspoloženja i sniženog praga tolerancije na frustracije, ductus uredan, u sadržaju bez manifesnih sumanutosti, projektivni elementi, negira obmane osjetila, distanciran od suicidalnih ideja i pulzija, nije heteroagresivan, planira se nastavak psihijatrijskog praćenja ambulantnim putem uz nastavak uzimanja dosadašnje psihofarmakoterapije.

6.5. Radi kamenaca urotrakta provodi se praćenje i liječenje po urologu, zbog urolitijaze lijevog uretera 19.08.2022. učinjen je tretman ESWL destrukcije kamenca, ultrazvuk bubrega: tek naglašen kanalni sustav lijevog bubrega uz vidljive sjene JJ proteze, nema vidljive kolekcije, slijedi kontrola urologa. U komorbiditetu se u 1-IN obrascu navodi povišen krvni tlak, višegodišnje vertebrogene tegobe u vidu bolnih sindroma vratne i slabinske kralježnice, vrtoglavice, stanje nakon osteosintetskog liječenja desne podlaktice.

6.6. Rješenjem Gradskog ureda za branitelje Grada Zagreba, od 06.10.2021. priznat mu je status HRVI-a s 20% oštećena organizma po osnovi bolesti PTSP, stalno. 6.7. Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti pri MHB dana 21.09.2022 usuglasilo se s nalazom i mišljenjem nijeća vještaka od 23.08.2022. da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, jer je kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju nastao trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, kao i s utvrđenim uzrokom i omjerom uzroka: 20% bolest u svezi s člankom 30. ZOPHBDR- a, 80% bolest koja nije predmet ocjene sukladno odredbama članka 30. ZOPHBDR – a.

6.8. Postupajući po žalbi, nakon ponovnog uvida u priloženu medicinsku i ostalu dokumentaciju te navode žalbe, vijeće viših vještaka drži nalaz i mišljenje vijeća vještaka pravilnim, a žalbene navode neosnovanim. Imajući u vidu sve navedeno, a uvažavajući karakteristike psihijatrijskog liječenja, uglavnom u modalitetu ambulantnog i dnevnobolničkog liječenja, kliničku sliku koju generiraju i simptomi drugog psihičkog poremećaja (povratni depresivni poremećaj) koji se ne dovodi u vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH te psihofarmakološke obrasce liječenja, vijeće viših vještaka je mišljenja da nema osnova za promjenom ocjene, postoji potpuni gubitak radne sposobnosti jer je kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju nastao trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, s utvrđenim uzrokom i omjerom uzroka: 20% bolest u svezi s člankom 30. ZOPHBDR- a, 80% bolest koja nije predmet ocjene sukladno odredbama članka 30. ZOPHBDR - a.“

7. Sudska vještakinja prim. dr. sc. ABC u nalazu i mišljenju od 10. studenoga 2024. navodi: „Tužitelj NKP, rođen 1964. godine, zadnji poslovi koje je radio bili su poslovi vozača viličara i skladištara. Tužitelj je od 03.05.2010. godine u invalidskoj mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad, tada po procjeni Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti HZMO-a uzrok invalidnosti su Trajne promjene osobnosti nakon PTSP, Depressio, Sy lumbosacrale chr. i Steatosis hepatis. Po Povjerenstvu za reviziju ocjene invalidnosti MOBIMS-a navedene bolesti i stanja ne mogu se dovesti u svezu sa čl. 2. st. 2 ZOPHBDR-a, uzrok invalidnosti je 100% bolest, nije utvrđen status RVI. Ista je ocjena potvrđena i na kontrolnom pregledu 04.07.2011. godine.

7.1. Tužitelj je ponovno upućen na vještačenje radne sposobnosti, koje je u prvostupanjskom postupku bilo 23.08.2022. Tada ima status Sa X skupine, 20% trajno, po PTSP-u od 2021. godine. Tada glavne dijagnoze: Dysfunctio post accidentum traumaticum, Depressio recidiva non psychotica gradus major, sine symptomatis psychoticis, Nephro et uretherolithiasis, Druga stanja nakon operacija. Na vještačenju je ocijenjeno da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti s datumom nastanka 22.08.2022. Uzrok je bolest u svezi ZOPHBDR 20%, bolest 80%. S ovom je ocjenom suglasno i Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti MHB u nalazu i mišljenju od 21.09.2022. Tužitelj je podnio žalbu na rješenje HZMO-a 06.02.2023. slažući se s ocjenom da kod njega postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, ali se nije složio s uzrokom. Dana 23.05.2023. u drugostupanjskom žalbenom postupku potvrđena je prvostupanjska ocjena utvrđenog uzroka i omjera uzroka: 20% bolest u svezi s člankom 30. ZOPHBDR-a, 80% bolest koja nije predmet ocjene sukladno odredbama članka 30. ZOPHBDR-a.

7.2. Iz dokumentacije u spisu koja datira nakon vještačenja invalidnosti 2010. i 2011. kada je tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad za poslove vozača viličara i skladištara do prvostupanjskog vještačenja radne sposobnosti 23.08.2022. vidljivo je da u nekoliko navrata, bez obzira na ambulantno i bolničko liječenje te čestu korekciju terapije, kod tužitelja gotovo kontinuirano dolazi do pogoršanja psihičkih tegoba. Prvenstveno se radi o pogoršanju simptoma vezanih uz PTSP, uključujući i depresivnu simptomatologiju uzrokovanu ovom bolešću. Tužitelj ima i izražene simptome depresije kao druge psihičke bolesti, koja prema nadležnom Povjerenstvu nije posljedica sudjelovanja u DR (nalazi psihijatra od 27.09.2011., tijekom 2012., godine, 23.04.2013., liječenje na ABC od 19.01. do 13.02. 2015. godine, 21.12.2016., liječenje u ABC od 13.03. do 07.04.2017. godine., 01.06.2017., liječenje na ABC od 12.03. do 06.04.2018., 20.03.2019., liječenje na ABC od 01.07. do 26.07.2019., 18.06.2020., 26.08.2020., liječenje na Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu, ABC od 19.10. do 17.11.2020.) te pogoršanja simptoma PTSP-a nakon drugostupanjskog vještačenja, što se vidi iz dokumentacije koju je na pregledu kod vještaka priložio tužitelj.

7.3. Tužitelj se zbog bubrežnih napada uzrokovanih kamencem u urotraktu liječio hospitalno tijekom 2015. godine. U nekoliko je navrata do sada pokušano razbijanje kamenaca koje nije polučilo potpun uspjeh. Funkcionalni bubrežni testovi ne pokazuju oštećenja bubrežne funkcije, nema zastoja u bubrezima, liječen u ABC od 21.11.2022. do 23.11.2022. godine postavljanjem URS-a. Da je funkcija bubrega uredna pokazuju i nalazi učinjeni nakon drugostupanjskog vještačenja (17.05.2024. UZV urotrakta, 03.07.2024. kontrola urologa, 04.10.2024 CT urografija).

7.4. Tužitelj nije obrađivan ni liječen zbog tegoba lokomotornog sustava od 19.01.2016. godine kada je obavio zadnji pregled fizijatra. Na pregledu 08.11.2024. godine vještaku je rekao da nema nikakvih tegoba lokomotornog sustava već 10-tak godina. U statusu nije nađeno odstupanja pri kliničkom pregledu lokomotornog aparata. I vještak ZOSI-ja pri drugostupanjskom vještačenju navodi da je lokomotorni sustav uredne funkcije. Iz dostupne se dokumentacije vidi da je fizijatar 23.03.2015. naveo bolove u nadlaktici i laktu desno, uz osjećaj bolova u pokretu i opterećenju desne ruke, da u desnom koljenu tužitelj pri opterećenju ima bolove te da godinama navodi križobolje uz širenje bolova u desnu preponu. 2015. godine fizijatar opisuje da je hod kompenziran, da se na prste i pete odiže, da čučanj izvodi, da je inklinacija kralježnice u bloku. Koljena su bila simetrične pokretljivosti, tužitelj je upućen na AFT. Na pregledu 19.01.2016. fizijatar navodi dijagnoze kroničnog vertebralnog sindroma i desnostranog epilondilitisa; u spisu nema nikakve funkcionalne obrade sustava za kretanje. Tek se po liječenju tužitelja po fizijatru može zaključiti da ima kronični cervikalni i LS sindrom. Nema dokaza da tužitelj ima bilo kakve degenerativne promjene u smislu diskopatije koja pravi funkcionalne smetnje u vratnom ili LS dijelu kralježnice ili da ima posljedične radikulopatije.

7.5. Odgovor na nalog suda: Na temelju analize dokumentacije u spisu, dokumentacije koju daje na pregledu vještaku tužitelj na uvid i pregleda tužitelja 08.11.2024., mišljenja sam da su uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja sljedeće bolesti/stanja:

a) Trajne promjene osobnosti koje su posljedica PTSP-a, bolesti zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu čl. 30. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, zbog koje je tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata trajno, uzrok je potpunog gubitka rane sposobnosti u omjeru od 60%;

b) bolest depresija koja nije tužitelju priznata kao posljedica sudjelovanja u DR u omjeru 30% i

c) vertebralni kronični sindromi koji nisu tužitelju priznati kao posljedica sudjelovanja u DR u omjeru 10%.

Datum nastanka opće nesposobnosti za rad je 22.08.2022.

Nefro i urolitijaza bez dokazanih funkcionalnih oštećenja urogenitalnog sustava dostupne su liječenju i nemaju trajni utjecaj na potpuni gubitak radne sposobnosti.

8. Tuženik je podneskom od 26. studenoga 2024. dostavio očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u ABC, Sektora za vještačenje, KLASA: 141-02/22- 01/5613, URBROJ: 426-5-1/27-24-12, od 21. studenoga 2024. na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje prim. dr. sc. ABC, u kojem je navedeno: „U očitovanju na navedeno Mišljenje iznosimo sljedeće:

a) Prema rješenju Gradskog ureda za branitelje Grada Zagreba od 06.10.2021. vidljivo je da je tužitelju priznat status HRVI-a s 20% oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP, stalno. Dakle, kao osnova za ocjenu HRVI jest PTSP u omjeru od 20%. Nisu uzete u obzir pridružene psihičke smetnje.

b) Vijeće viših vještaka je bilo dužno postupiti prema ocjeni Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti pri MHB od 21.09.2022. Povjerenstvo se usuglasilo s nalazom i mišljenjem vijeća vještaka od 23.08.2022. da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, bez preostale radne sposobnosti, s uzrokom i omjerom uzroka: 20% bolest u svezi s člankom 30. ZOPHBDR-a, 80% bolest koja nije predmet ocjene sukladno odredbama članka 30. ZOPHBDR-a (PTSP T 238 b, 20%, stalno). c) Vertebralni kronični sindromi, povišen krvni tlak i tegobe vezane uz nefro i urolitijazu nisu bile predmet ocjene sukladno odredbama članka 30. ZOPHBDR-a te čine preostalih 80% u omjeru gubitka radne sposobnosti.

Ostajemo pri mišljenju da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, jer je kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju nastao trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Uzrok: 20% bolest u svezi s člankom 30. ZOPHBDR-a, 80% bolest koja nije predmet ocjene sukladno odredbama članka 30. ZOPHBDR-a. Datum nastanka: 22.08.2022. Kontrolni pregled je obavezan i obavit će se: kolovoz 2024.“

9. Na raspravi 7. siječnja 2025. tužitelj ističe da nema prigovora na nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Tuženik se poziva na dostavljeno očitovanje Zavoda za vještačenje od 21. studenoga 2024. te obrazlaže da tužitelj ima ostvaren status HRVI temeljem dijagnoze PTSP, a ne temeljem dijagnoze Trajne promjene osobnosti koju je sudska vještakinja cijenila da utječe na potpuni gubitak radne sposobnosti sa 60%. Upućuje na odluke Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Usž-4342/20 i Usž-406/20. Dodatno ističe kako prema očitovanju Zavoda za vještačenje vještaci ne žele uzeti u obzir pridružene psihičke smetnje, nego samo dijagnozu PTSP.

9.1. Na pitanje suda da li tuženik odnosno Zavod za vještačenje osporava da tužitelj ima dg. Trajne promjene osobnosti koje su posljedica PTSP-a, opunomoćenica tuženika ističe kako Zavod navedeno ne spori, nego uzima samo u obzir PTSP. Sud je uvidom u spis utvrdio da sudska vještakinja u nalazu i mišljenju od 10. studenoga 2024. utvrđuje da je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti u omjeru 60% trajne promjene osobnosti koje su posljedica PTSP-a, dok bolest depresiju cijeni s omjerom od 30% kao bolest koja nije posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

9.2. Na upit suda da li je potrebno saslušati sudsku vještakinju na okolnosti koje je tuženik danas istaknuo, opunomoćenica tuženika odgovara kako smatra da isto nije potrebno, budući da vještaci Zavoda za vještačenje ne osporavaju niti jednu dijagnozu tužitelja. Tužitelj ističe kako mu je malo teže pratiti pravni aspekt, ali smatra da je nalaz i mišljenje sudske vještakinje detaljno obrazložen i sačinjen prema pravima struke.

10. Prema članku 30. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17, 98/19, 84/21, 156/23) hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata kod kojega je potpuni gubitak radne sposobnosti ili djelomični gubitak radne sposobnosti djelomično prouzročen ranjavanjem, ozljedom, zatočeništvom u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu, bolesti, pogoršanjem bolesti odnosno pojavom bolesti zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomice bolešću, ozljedom izvan rada, ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću izvan tih okolnosti, invalidska mirovina određuje se razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti (st. 2.). Pravo na invalidsku mirovinu hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju izvršnog rješenja o trajno utvrđenom statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (st. 3.).

11. Nije sporno da tužitelj ima trajno utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata temeljem bolesti PTSP s 20% oštećenja organizma (rješenje Gradskog ureda za branitelje Grada Zagreba od 6. listopada 2021.). Imajući u vidu izričaj citiranih odredbi članka 30. Zakona, kao i praksu Visokog upravnog suda RH, predmet ocjene kod gubitka radne sposobnosti Na vezane uz sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, mogu biti samo one bolesti i ozljede koje su uzročno-posljedično povezane sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren status HRVI iz Domovinskog rata.

12. Sudska vještakinja je ocijenila da je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja u omjeru od 60% bolest trajne promjene osobnosti, koja je posljedica PTSP-a kao bolesti zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (ostvaren status HRVI) te u omjeru od 40% bolesti depresija i vertebralni kronični sindromi, koje nisu tužitelju priznate kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu (nema ostvaren status HRVI), dok su nefro i urolitijaza bez dokazanih funkcionalnih oštećenja urogenitalnog sustava dostupne liječenju i nemaju trajni utjecaj na potpuni gubitak radne sposobnosti.

12.1. Naime, vještakinja je utvrdila da nakon vještačenja 2010. i 2011. godine, kada je tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad za poslove vozača viličara i skladištara, do prvostupanjskog vještačenja radne sposobnosti 23. kolovoza 2022., bez obzira na ambulantno i bolničko liječenje te čestu korekciju terapije, kod tužitelja gotovo kontinuirano dolazi do pogoršanja psihičkih tegoba. Prvenstveno se radi o pogoršanju simptoma vezanih uz PTSP, uključujući i depresivnu simptomatologiju uzrokovanu ovom bolešću, ali tužitelj ima i izražene simptome depresije kao druge psihičke bolesti, koja prema nadležnom Povjerenstvu nije posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

12.2. Dakle, sudska vještakinja pridružene psihičke smetnje u vidu bolesti depresija nije uzela u obzir kao posljedicu sudjelovanja u Domovinskom ratu, već je kao posljedicu sudjelovanja u Domovinskom ratu uzela samo dg. trajne promjene osobnosti koja je posljedica PTSP-a, a koju dijagnozu tuženik ne osporava da kod tužitelja postoji. I medicinska dokumentacija u spisu podupire tvrdnju vještakinje da su trajne promjene osobnosti posljedica PTSP-a kao bolesti zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, primjerice otpusno pismo ABC od 15.05.2009. (Trajne promjene ličnosti F62.0 nakon kroničnog PTSP-a), otpusno pismo ABC od 02.10.2009. (Trajne promjene osobnosti F62.0 nakon kroničnog PTSP-a), otpusno pismo ABC od 19.02.2010. (Trajne promjene osobnosti (st. post PTSP) F62.0), otpusno pismo ABC od 18.02.2011. (Trajne promjene osobnosti (st. post PTSP) F62.0), otpusno pismo ABC od 06.04.2018. (Trajne promjene ličnosti F62.0 nakon kroničnog PTSP-a), otpusno pismo ABC od 26.07.2019. (Trajne promjene ličnosti F62.0 nakon kroničnog PTSP-a), nalaz ABC od 01.08.2022. (F62.0 (F43.1)), otpusno pismo ABC od 09.03.2022. (F62.0 (iz F43.1)).

12.3. Kada bi s prihvatila argumentacija tuženika da se tužitelju ne može kao uzrok invalidnosti povezan s Domovinskim ratom utvrditi bolest trajne promjene osobnosti F62.0 nakon kroničnog PTSP-a, jer tužitelj nema ostvaren status HRVI temeljem bolesti trajne promjene osobnosti, nego temeljem bolesti PTSP, prema ocjeni ovoga suda radilo bi se o pretjeranom formalizmu, kraj nesporne činjenice da su trajne promjene osobnosti proizašle iz kroničnog PTSP-a. Sukladno praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka broj: U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014., Narodne novine broj 145/14; odluka broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016., Narodne novine broj 25/16; odluka broj: U-III/5072/2021 od 14. ožujka 2024.) pretjerani (ekscesivni) formalizam u odlučivanju/suđenju postoji onda kad su pravna stajališta proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline. S aspekta zaštite ustavnih prava podnositelja, ali i s aspekta temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, takva je primjena pozitivnog prava na konkretne slučajeve neprihvatljiva. Pravna sigurnost, zajedno s načelom supremacije prava, podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava, kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu.

13. Sud napominje da se utvrđeni postotak oštećenja organizma u postupku priznavanja statusa HRVI ne mora i ne treba podudarati s omjerom uzroka invalidnosti temeljem iste bolesti u postupku ocjene radne sposobnosti. To stoga što se postotak oštećenja organizma N utvrđuje u drugom postupku i prema sasvim različitim kriterijima od onih koji se primjenjuju u postupku ocjene radne sposobnosti i priznanja prava na invalidsku mirovinu. Naime, pri utvrđivanju postotka oštećenja organizma N ne uzimaju se u obzir oštećenja koja su posljedica starenja te na utvrđivanje postotka oštećenja organizma ne mogu utjecati stručna sprema, zanimanje, starosna dob, materijalno stanje, nadarenost i druge činjenice (čl. 39. Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, Narodne novine br. 118/21). S druge strane, u postupku priznanja prava iz mirovinskog osiguranja na osnovi smanjenja uz preostalu radnu sposobnost ili djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, uzimaju se u obzir zdravstveno stanje, životna dob, naobrazba i sposobnosti te se sposobnost za rad ocjenjuje prema poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju osiguranikovim dosadašnjim poslovima (čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju, Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22). Dakle, omjer uzroka invalidnosti ne mora biti u istom postotku kao i utvrđeni postotak oštećenja organizma N, jer taj omjer ovisi o postojanju i utjecaju i drugih bolesti na radnu sposobnost, kao i poslovima prema kojima se ocjenjuje radna sposobnost.

14. Sud ne može prihvatiti kao pravilno i logično mišljenje vještaka Zavoda za vještačenje da depresija, vertebralni kronični sindromi, povišen krvni tlak i tegobe vezane uz nefro i urolitijazu čine 80% u omjeru gubitka radne sposobnosti, kraj činjenice da sudska vještakinja navodi kako funkcionalni bubrežni testovi ne pokazuju oštećenja bubrežne funkcije, nema zastoja u bubrezima, a da je funkcija bubrega uredna pokazuju i nalazi učinjeni nakon drugostupanjskog vještačenja (17.05.2024. UZV urotrakta, 03.07.2024. kontrola urologa, 04.10.2024 CT urografija), slijedom čega vještakinja smatra da su nefro i urolitijaza bez dokazanih funkcionalnih oštećenja urogenitalnog sustava dostupne liječenju i nemaju trajni utjecaj na potpuni gubitak radne sposobnosti. Vještakinja nadalje utvrđuje da tužitelj nije obrađivan ni liječen zbog tegoba lokomotornog sustava od 19.01.2016. kada je obavio zadnji pregled fizijatra, sudska vještakinja pri kliničkom pregledu u statusu nije našla odstupanja lokomotornog aparata, a i vještak ZOSI-ja pri drugostupanjskom vještačenju navodi da je lokomotorni sustav uredne funkcije, nema dokaza da tužitelj ima bilo kakve degenerativne promjene u smislu diskopatije koja pravi funkcionalne smetnje u vratnom ili LS dijelu kralježnice ili da ima posljedične radikulopatije. Stoga vještakinja cijeni da u omjeru uzroka invalidnosti vertebralni kronični sindromi čine 10%, a bolest depresija 30%, što ukupno čini 40% koji nije posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. S druge strane, jedini argument vještaka Zavoda jest da je tužitelju priznat status HRVI s 20% oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP, pa onda očito druge bolesti moraju činiti preostalih 80%, bez obzira što su kod tužitelja uredne funkcije bubrega i lokomotornog sustava.

15. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje kao nezakonito te sam riješio stvar na način da je tužitelju, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom uzrokovan 60% bolešću nastalom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (trajne promjene osobnosti koje su posljedica PTSP- a), a dijelom uzrokovan 40% bolestima izvan ratnih okolnosti (depresija 30% i vertebralni kronični sindromi 10%), priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, počevši od 22. kolovoza 2022., uz obvezu kontrolnog pregleda sukladno članku 126. Zakona o mirovinskom osiguranju, a prvostupanjsko tijelo je dužno nakon pravomoćnosti ove presude donijeti rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate.

16. Sud je na temelju članka 144. i članka 147. stavka 1. ZUS-a naložio tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u potraživanom iznosu od 350,00 eura, na ime provedenog vještačenja, koji trošak je prema ocjeni suda bio opravdan i potreban za vođenje spora.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. NKP, [adresa]

2. [naziv], [naziv], [adresa]

3. U spis