REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Pp-14/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Edhemu Kapetanoviću, uz sudjelovanje Zrinke Madunić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŠV zbog prekršaja iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), odlučujući o prigovoru okrivljenog ŠV podnesenom protiv obaveznog prekršajnog naloga PU zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, od 19. prosinca 2024., klasa: 211-07/24-2/56434, urbroj: 511-19-37-24-3, 28. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenog ŠV i potvrđuje pobijani obavezni prekršajni nalog.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3b. u svezi s člankom 244. stavak 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenik je obavezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaest) eura u roku od 8 dana po primitku ove presude, a u protivnom troškovi će biti naplaćeni prisilno, temeljem članka 152. stavak 4. i stavak 11. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom okrivljeni ŠV proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci obaveznog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od jednog mjeseca i obvezan je na naknadu troškova izdavanja obaveznog prekršajnog naloga u iznosu od 13,27 eura.
2. Protiv tog obaveznog prekršajnog naloga, okrivljeni ŠV pravodobno je podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, konkretno u odnosu na novčanu kaznu i izrečenu mu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, a u kojem je u bitnom naveo da se smatra krivim za predmetni prekršaj, ali da mu je vozačka dozvola neophodna za obavljanje posla i dnevnih dužnosti.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ovaj Sud, na temelju članka 244. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani obavezni prekršajni nalog u onom dijelu u kojem se pobija prigovorom i to iz osnova i razloga navedenih u prigovoru, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 1. - 4. Prekršajnog zakona. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija obavezni prekršajni nalog niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.
6. Po ocjeni ovog Suda, a imajući u vidu da je okrivljenik osuđivan za prometne prekršaje, a između ostalog upravo i za ovaj prekršaj te da ničim konkretnim nije potkrijepio navode svoje obrane, već ih je samo paušalno navodio, mogućnost ublažavanja kazne je otklonjena, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
7. Stoga ovaj Sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna, a koja je inače za predmetni prekršaj Zakonom propisana u rasponu od 660,00 do 1.990,00 eura i koja je okrivljeniku izrečena u minimalnom propisanom iznosu, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja pa nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora zbog izrečene novčane kazne.
8. Inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, a njegova ranija osuđivanost za istovrsno prekršajno djelo upućuje na opasnost da bi mogao ponoviti isti prekršaj, zbog čega mu je osnovano i u skladu sa zakonom primijenjena zaštitna mjera. Nadalje, Sud smatra da je primjena zaštitne mjere nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, ali i na ostvarenje generalne prevencije. Treba istaknuti da je zaštitna mjera okrivljeniku izrečena u minimalnom trajanju od jednog mjeseca.
9. Kako okrivljenik na izrečene mu troškove izdavanja obaveznog prekršajnog naloga nije prigovarao, ovaj Sud o visini istih nije niti odlučivao.
10. Na temelju u izreci citiranog propisa, s obzirom na to da je okrivljenik proglašen krivim obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka koji se sastoje od troškova Suda u paušalnom iznosu od 15,00 eura. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti u eurima), a određena visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti i trajanju postupka.
11. Slijedom navedenog, na temelju članka 244. stavka 2. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 28. siječnja 2025.
zapisničarka
sudac
Zrinka Madunić, v.r.
Edhem Kapetanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena, sukladno čl. 244. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona.
Ova presuda je pravomoćna.
Presuda se dostavlja PU zagrebačkoj, Policijskoj postaji Zaprešić u četiri (4) primjerka: za izdavatelja obaveznog prekršajnog naloga, okrivljenika i pismohranu.
