Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-331/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Ivone Rupić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐT, zbog kaznenih djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi privatnog tužitelja ĐT podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovnog broja K- 137/2019-32 od 1. prosinca 2022., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja ĐT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinski sud u Bjelovaru, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), oslobodio je optužbe optuženog ĐT da bi počinio kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo prijevare iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 privatni tužitelj ST, OIB: [osobni identifikacijski broj] s imovinskopravnim zahtjevom u visini od 7.000,00 kuna upućen je u parnicu.

1.3. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 privatni tužitelj ST dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 i to u paušalnom iznosu od 300,00 kuna / 39,82 eura uplatom u državni proračun u roku od 15 (petnaest) dana te je dužan optuženom ĐT naknaditi troškove u vidu nužnih izdataka te nužnih izdataka i nagrade branitelja, o visini kojih će biti odlučeno posebnim rješenjem.

1.4.Na temelju članka 150. ZKP/08 nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja dužan je platiti privatni tužitelj ST.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj ST po opunomoćeniku Bojanu Doneskom, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar sa sjedištem u [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba privatnog tužitelja ST nije osnovana.

5. Privatni tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i svojim razlozima te da su razlozi pobijane presude u znatnoj mjeri proturječni, a koja proturječnost postoji između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju izjava danih tijekom postupka, kao i samih tih izjava.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju privatni tužitelj u žalbi sasvim neosnovano ukazuje. Naime, izreka presude je jasna i neproturječna, u suglasju je sa svojim razlozima, prvostupanjski sud o svim odlučnim činjenicama dao je jasne i neproturječne razloge te ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju tih isprava i iskaza i samih tih iskaza i isprava pa se prvostupanjska presuda može ispitati. Ovaj sud ujedno je ispitao pobijanu presudu i u povodu žalbe privatnog tužitelja, a po službenoj dužnosti, prema članku 476. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24), te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio ni bilo koju drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja je sadržana u citiranoj odredbi.

7. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu privatni tužitelj u žalbi navodi kako je sud u pobijanoj presudi iznio zaključke koji su pogrešni i u suprotnosti s nalazom i mišljenjem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 31. kolovoza 2018., iz kojeg proizlazi kako privatni tužitelj ST nije ispisao sporni potpis u rubrici davatelja na ugovoru o darovanju traktora od 15. rujna 2017., stoga da proizlazi zaključak kako privatni tužitelj nije darovnim ugovorom raspolagao svojim suvlasničkim dijelom od 1/3 na predmetnom traktoru u korist okrivljenika.

7.1. No, ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na istaknute žalbene navode ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve izvedene dokaze i obranu optuženika te je utemeljeno zaključio kako nije dokazano da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti privatnom tužbom privatnog tužitelja ST. Zaključke provedenog grafološkog vještačenja privatni tužitelj ocjenjuje i tumači subjektivno, isključivo u cilju potkrijepe činjeničnih navoda svoje privatne tužbe. Naime, u zaključcima grafološkog vještačenja u odnosu na potpis davatelja na darovnom ugovoru za traktor IMT i usporedbom spornog potpisa na tom ugovoru s nespornim potpisima ST, utvrđene su određene razlike u vidu općeg izgleda potpisa, kvalitete poteza i oblikovanje svih grafema pa u konkretnom slučaju sporni potpis dijelom predstavlja izmišljenu grafijsku formu, a dijelom pokušaj imitacije poznatog uzora. Međutim, ono što privatni tužitelj u potpunosti zanemaruje jest da je navedenim vještačenjem provedena usporedba nespornog rukopisa optuženika ĐT sa spornim potpisom davatelja i pri tome nisu utvrđene sličnosti temeljem kojih bi navedenog doveli u svezu sa spornim potpisom. Nastavno na navedeno ističe se kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje NT, javne bilježnice sa sjedištem u [adresa]. Navedena svjedokinja je opisala kako postupaju javni bilježnici u slučajevima kada stranke traže ovjeru potpisa, posebno kada ta osoba dođe u javnobilježnički ured osobno, a donese već potpisano pismeno i želi ovjeriti taj potpis kao njegov. U toj situaciji da ona tu osobu pita je li takav potpis koji se ovjerava njegov, ako ta osoba to potvrdi, onda ona ovjerava potpis, a prethodno joj ta osoba preda osobnu iskaznicu ili neku drugu osobnu ispravu kojom dokazuje svoj identitet, takva isprava se skenira, a osoba se dodatno potpiše u pomoćnu knjigu o ovjerama i potvrdama. Stoga da je tako i postupila u slučaju ovjere potpisa ST **.**.2017.

7.2. Pregledom pomoćnih knjiga o ovjerama i potvrdama te javne bilježnice proizlazi kako je privatni tužitelj 15. rujna 2017. došao u njezin ured i priznao potpis na pismenu kao svoj, pri čemu je došao s pismenom na kojem je već bio potpis za kojega je pred njom potvrdio da je njegov. Iz daljnjih podataka pomoćne knjige o ovjerama i potvrdama i elektronskog upisa proizlazi da je pismeno na kojem su ovjereni potpisi kao potpisi ST doneseno u dva primjerka, na tim pismenima su bili potpisi i primatelja i davatelja. Iz iskaza javne bilježnice zaključuje se da je jedino privatni tužitelj mogao ovjeriti potpis na pismenu kao svoj i 15. rujna 2017. to potvrditi potpisom u pomoćnim knjigama o ovjerama i potvrdama, a darovni ugovor u kojem je darovao 1/3 suvlasničkog dijela na traktoru marke IMT tip 539 optuženiku, sklopljen je upravo 15. rujna 2017. Privatni tužitelj ST iskazao je da taj darovni ugovor nije potpisao i da tada nije dolazio u ured javne bilježnice NT, ipak je naknadno, nakon što su mu predočeni potpisi tog datuma u pomoćnim knjigama o ovjerama i potvrdama, izmijenio svoj iskaz i kazao kako je doista navedenog datuma bio kod javne bilježnice i ovjeravao svoje potpise. Zbog takve nedosljednosti i nelogičnosti u iskazivanju privatnog tužitelja prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio njegov iskaz.

7.3.Stoga je sasvim ispravno prvostupanjski sud oslobodio optuženika od optužbe da bi počinio inkriminirana djela jer nije dokazano njihovo počinjenje.

8. Naime, žalitelj zanemaruje kako je u kaznenom postupku potrebno da sud na temelju izvedenih dokaza, bez ikakve dvojbe, utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da optuženikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu čak niti najmanju sumnju koja dovodi u pitanje njegovu osudu. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Stoga je prvostupanjski sud u situaciji kada optuženik negira počinjenje kaznenog djela, iskaz privatnog tužitelja je nedosljedan i nelogičan, što upućuje na njegovu nevjerodostojnost, a nema drugih dokaza koji bi nedvojbeno upućivali da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti privatnom tužbom, pravilno je dvojbu o odlučnoj činjenici je li optuženik počinio kaznena djela ili ne, riješio u njegovu korist i sasvim ga ispravno oslobodio optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.

9. Privatni tužitelj žali se zbog povrede kaznenog zakona, ali ne obrazlaže na koji način bi prvostupanjski sud počinio kakvu povredu kaznenog zakona niti je pravno označava pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu, u povodu žalbe privatnog tužitelja, a po službenoj dužnosti, prema članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08-24 te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio kakvu povredu kaznenog zakona na štetu optuženika.

10. Isto tako, u uvodu žalbe privatni tužitelj navodi kako presudu odbija zbog odluke o troškovima postupka, ali niti tu žalbenu osnovu podrobnije u nastavku svoje žalbe ne obrazlaže. Stoga ta žalbena osnova nije ni razmatrana u ovom postupku.

11. S obzirom na obrazloženo, odlučeno je kao u izreci u suglasju s člankom 482. ZKP/08-24.

Split, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj