Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Kž-251/2024-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CU i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 247. st. 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika ČU i AB te državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem K-267/2022-36 od 30. travnja 2024., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika ČU i AB, kao i žalba državnog odvjetnika, kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim okrivljenika ČU, zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11, a okrivljenika AB, zbog kaznenog djela pomaganja u prijevari u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. i 2. u svezi s čl. 38. KZ/11 i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11.

1.1. Sud prvog stupnja je okrivljenika ČU, temeljem čl. 247. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 56. st. 4. KZ/11, a u svezi čl. 62. st. 1. točka 1. KZ/11, okrivljeniku ČU je naloženo da popravi štetu pričinjenu kaznenim djelom i to da oštećenom trgovačkom društvu [trgovačko društvo] [adresa] naknadi štetu u iznosu od 6.372,04 eura, u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude.

1.2. Temeljem čl. 63. st. 4. KZ/11 sud može naknadno, a prije isteka vremena trajanja obveze, na prijedlog tijela nadležnog za njezino provođenje, povisiti minimum odnosno sniziti maksimum vremena trajanja obveze, ukinuti je ili zamijeniti nekom drugom obvezom, a temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. točka 1. KZ/11 ili je teško ili uporno krši.

1.3. Citiranom presudom sud prvog stupnja je okrivljeniku AB za svako kazneno djelo utvrdio kazne zatvora, tako da mu je za kazneno djelo pomaganja u prijevari u gospodarskom poslovanju, temeljem čl. 247. st. 2. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo krivotvorenja isprave, temeljem čl. 278. st. 3. KZ/11, mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega je, temeljem čl. 51. KZ/11, okrivljenika AB osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

1.4. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), naloženo je okrivljeniku ČU da oštećenom trgovačkom društvu [trgovačko društvo], na ime imovinskopravnog zahtjeva, isplati iznos od 6.372,04 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2015. s time da se zakonska zatezna kamata od 31. srpnja 2015. određuje po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.5. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. ZKP/08 okrivljenici ČU i AB su obvezani platiti troškove kaznenog postupka te su dužni solidarno platiti na ime troška za financijsko-knjigovodstveno vještačenje iznos od 929,05 eura i na ime paušala svaki ponaosob iznos od po 132,72 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.6 Istom presudom sud prvog stupnja je, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe okrivljenicu CU, zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11 te je u tom dijelu, temeljem čl. 149. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. točke 1. do 6. ZKP/08, trošak kaznenog postupka te nužni izdaci okrivljenice CU i nužni izdaci i nagrada njezinog branitelja pali na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude, u odnosu na osuđujući dio, žalbu je podnio okrivljenik ČU, po branitelju Ivanu Jukiću, odvjetniku u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe.

2.1. Žalbu protiv presude, također u odnosu na osuđujući dio, podnio je i okrivljenik AB, po branitelju Antunu Schmidtu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Schmidt & Mundweil j.t.d. iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, a podredno da se izrečena kazna ublaži.

2.2. Žalbu protiv presude podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku i to, u odnosu na oslobađajući dio, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na osuđujući dio, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se oslobađajuća presuda u odnosu na okrivljenicu CU ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje, a da se presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na okrivljenike ČU i AB preinači na način da se tim okrivljenicima izreknu bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju.

3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, podnijela je okrivljenica CU, po branitelju Mariju Vrapcu, odvjetniku u Osijeku, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika, u odnosu na okrivljenicu CU, odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda kojom je okrivljenica oslobođena od optužbe.

4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalbe okrivljenika ČU i AB, kao i žalba državnog odvjetnika, su neosnovane.

6. Nisu u pravu okrivljenici ČU i AB kada u žalbama navode da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da je izreka presude, u osuđujućem dijelu, u potpunosti proturječna i u suprotnosti s razlozima presude te da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su navedeni razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Nema pravo niti državni odvjetnik kada presudu suda prvog stupnja, u oslobađajućem dijelu, pobija zbog istog žalbenog osnova, navodeći da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ČU i AB, kao i državnog odvjetnika, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati jer da bi njezina izreka bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

6.2. Nisu u pravu okrivljenici ČU i AB niti kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.3. U svojoj žalbi okrivljenik ČU navodi kako prvostupanjski sud nije utvrdio niti jednu odlučnu činjenicu koja ukazuje da bi on unaprijed dogovorio s okrivljenikom AB da ovaj pribavi krivotvorene naloge za isplatu, a vještačenjem knjigovodstveno-financijske struke da je nedvojbeno utvrđeno kako nema štete za oštećeno trgovačko društvo [trgovačko društvo] [adresa]. U žalbi se ističe da okrivljenik ČU nije pribavio nikakvu protupravnu imovinsku korist trgovačkom društvu [trgovačko društvo] s obzirom da je tijekom postupka dokazano da je na temelju krivotvorenih naloga sa žiro-računa oštećenika doznačen iznos od 147.000,00 kuna s kojim je on odmah i raspolagao te podigao iznos od 48.000,00 kuna, dok je preostali iznos vraćen. U žalbi se navodi i kako okrivljenik nije postupio na način kako je navedeno u optužnici, između ostalog i da je samo pravovremenom intervencijom direktora oštećenika spriječeno izvršenje ove transakcije, jer je 20. travnja 2015. na račun trgovačkog društva [trgovačko društvo] isplaćen sporni novčani iznos, ali je tek rješenjem suca istrage Županijskog suda u Varaždinu od 21. travnja 2015. doneseno rješenje o obustavi izvršenja transakcije, pa da je okrivljenik imao prijevarnu namjeru da bi onda odmah podigao u cijelosti sav doznačen iznos.

6.4. U žalbi se ističe kako nije dokazana prijevarna namjera okrivljenika ČU, niti da bi prema njegovom nalogu bio izrađen lažni pečat, a niti da je on poduzeo bilo koju radnju s ciljem pribavljanja protupravne imovinske korist uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja ili na drugi način lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica doveo nekoga u zabludu ili ga održavao u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini. Ističe se kako je okrivljenik AB naveo kako je prema molbi KU i u njegovo ime predao platne naloge osobi na šalteru, što nema nikakve veze s okrivljenikom ČU.

6.5. Okrivljenik AB u svojoj žalbi navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi on postupio na način kako mu se optužnicom stavlja na teret te da se nedovoljna pažnja, odnosno površnost u postupanju djelatnice FINE, ne može povezati s navodnom prijevarnom namjerom okrivljenika jer da nije za pretpostaviti da će manjkavosti lažnih bezgotovinskih naloga biti previđene od strane stručne osobe u FINI. Također se navodi kako je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da bi iskaz svjedoka SU bio vjerodostojan jer je okrivljenik AB već pri prvom ispitivanju naveo tog svjedoka kao osobu na čiju je zamolbu preuzeo predmetne bezgotovinske naloge da ih preda FINI, zbog čega ga je kasnije i predložio za svjedoka, ali da je bilo logično da svjedok SU tu predaju naloga neće potvrditi kada zna da su to krivotvorine i tko je njihov autor. U žalbi se ističe i kako je ostalo potpuno nepoznato i nejasno kakve bi motive i razloge imao okrivljenik AB, niti u čemu bi se sastojao njegov interes, da učestvuje u svemu ovome te nije jasno iz čega proizlazi da je on bio upoznat da se radi o lažnim nalozima za bezgotovinsko plaćanje.

6.6. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

6.7. Sud prvog stupnja opravdano drži da su obrane okrivljenika ČU i AB kojima poriču počinjenje kaznenih djela, neuvjerljive. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane obojice okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik Zatko počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, a da je okrivljenik AB počinio jedno kazneno djelo pomaganja u prijevari u gospodarskom poslovanju i jedno kazneno djelo krivotvorenja javne isprave.

6.8. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik ČU, u gospodarskom poslovanju, s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, a djelom je prouzročena znatna šteta, dok je okrivljenik AB u tom postupanju s namjerom pomogao okrivljeniku ČU, a uz to je okrivljenik AB lažnu javnu ispravu uporabio kao pravu.

6.9. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka i izvedenih dokaza, a posebno iz uvjerljivog i vjerodostojnog iskaza svjedoka JU, predstavnika oštećenog trgovačkog društva [trgovačko društvo] [adresa], iz kojeg proizlazi kako s trgovačkim društvom [trgovačko društvo] iz [adresa] nikada nije poslovao, da su naložene četiri transakcije ukupnog iznosa od 147.100,00 kuna u korist trgovačkog društva [trgovačko društvo] te da su odmah po tom saznanju uputili upite banci i FINI te podnijeli kaznenu prijavu. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi i kako potpis na preslikama spornih virmana nije njegov. Isto tako, da su okrivljenici ČU i AB počinili predmetna kaznena djela proizlazi i iz uvjerljivih, logičnih i vjerodostojnih iskaza svjedoka CUO i SU, čiji iskazi se u bitnom podudaraju te su u suglasju s ostalim izvedenim dokazima. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Darija Dumančića i iskaza tog vještaka na raspravi, koje vještačenje je sud prvog stupnja pravilno prihvatio jer je stručno, proizlazi da je 20. travnja 2015. na račun trgovačkog društva [trgovačko društvo]o.o. trgovačko društvo [trgovačko društvo] uplatilo ukupno 147.100,00 kuna te da je okrivljenik ČU istoga dana podigao 48.000,00 kuna i to na šalteru banke, a od 23. travnja 2015. da je blokiran račun društva [obrt] te da je to trgovačko društvo oštećeno za iznos od 48.010,21 kuna na ime glavnice.

6.10. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističu okrivljenici ČU i AB.

7. Nema pravo okrivljenik ČU niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

7.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupka utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela, za koja je okrivljenik ČU i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

8. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Nemaju pravo okrivljenici ČU i AB, ali ni državni odvjetnik, niti kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

9.1. U svojoj žalbi okrivljenik ČU ne navodi razloge zbog kojih pobija presudu iz ovog žalbenog osnova, dok okrivljenik AB u svojoj žalbi navodi da mu je izrečena kazna prestroga te da je, prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije, podcijenjen čitav niz olakotnih okolnosti na njegovoj strani, a da je precijenjena, kao otegotna okolnost, njegova ranija osuđivanost.

9.2. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja, prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije, za svakog okrivljenika precijenio olakotne okolnosti, a da je kao otegotnu okolnost trebalo cijeniti njihovu upornost i kriminalnu volju za izvršenjem kaznenih djela te činjenicu što su teže posljedice za oštećenika, kojemu do sada nije nadoknađena šteta, izostale zbog brze reakcije samog oštećenika.

9.3. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenika ČU i AB te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njihovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njima primijenio adekvatne kaznene sankcije.

9.4. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, okrivljeniku ČU, kao olakotne okolnosti, cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, činjenicu što je otac jednog malodobnog djeteta te protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dok mu nekih otegotnih okolnosti nije našao. Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno okrivljeniku AB, kao olakotne okolnosti, cijenio protek vremena od počinjenih kaznenih djela te činjenicu što je bio u svojstvu pomagača prilikom počinjenja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio njegovu višestruku kaznenu osuđivanost. 9.5. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti na strani okrivljenika ČU, ispravno ga je sud prvog stupnja za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od četiri godine te mu izrekao posebnu obvezu da u roku od dvije godine popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, dok je isto tako, uzevši u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika AB, ispravno sud prvog stupnja tog okrivljenika, uz prethodno utvrđene kazne zatvora za svako kazneno djelo, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

9.6. Sukladno navedenom, upravo ovakve kaznene sankcije su prilagođene težini počinjenih kaznenih djela i stupnju krivnje obojice okrivljenika, radi čega je za očekivati da će se takvim kaznama postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

10. Nije u pravu ni državni odvjetnik kada presudu, u oslobađajućem dijelu i u odnosu na okrivljenicu CU, pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10.1. U svojoj žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud neosnovano povjerovao obrani okrivljenice CU i obrani okrivljenika ČU Zatka u pogledu nesudjelovanja okrivljenice CU u inkriminiranim radnjama i izostanka njene odgovornosti za kazneno djelo. U žalbi se ističe kako je okrivljenik ČU u inkriminirano vrijeme živio s okrivljenicom CU koja je znala da on može podizati novac sa žiro-računa trgovačkog društva [trgovačko društvo] [adresa] te da je okrivljenica CU znala za poslove okrivljenika ČU, kao i da je ona pristala na posljedicu da za svoje trgovačko društvo pribavi nezakonitu imovinsku korist.

10.2. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako se iz provedenih dokaza ne može na nedvojben način zaključiti da bi okrivljenica CU počinila predmetno kazneno djelo jer sama ona od početka negira počinjenje tog kaznenog djela, a osim toga u postupku nije izveden niti jedan verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenica CU u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, s time da je djelom prouzročena znatna šteta, odnosno na temelju provedenih dokaza se ne može nedvojbeno zaključiti da bi okrivljenica CU počinila kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

10.3. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da u postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenica CU imala bilo kakav doprinos u ostvarenju predmetnog kaznenog djela, a okolnost što je ona samo formalno bila direktorica društva i djevojka okrivljenika ČU nisu dovoljne za zaključak o njezinoj kaznenoj odgovornosti, posebno što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je osnivanje društva [trgovačko društvo] bila isključivo ideja i poslovni pothvat okrivljenika ČU, da je u vrijeme osnivanja tog društva okrivljenica CU imala tek 18 godina i pohađala četvrti razred srednje škole, pri čemu ona nije imala nikakvog financijskog, niti poslovnog iskustva, a i to trgovačko društvo je bilo registrirano na adresi prebivališta okrivljenika ČU te je sve troškove u vezi osnivanja društva platio upravo on te je on stvarno i vodio poslovanje društva i sve je odluke donosio samostalno, što je i sam okrivljenik ČU potvrdio u svojoj obrani.

10.4. Za donošenje presude kojom se okrivljenik proglašava krivim, treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću, a kako odlučne činjenice nisu utvrđene s potpunom izvjesnošću, to je pravilno sud prvog stupnja, kod takvog stanja stvari, okrivljenicu CU oslobodio od optužbe.

10.5. Prema tome, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenice CU i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenica CU počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, zbog čega je pravilno, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobođena od optužbe.

11. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika ČU i AB, kao i žalbu državnog odvjetnika, valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je, temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

Split, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić