Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-163/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JP, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-188/2017-18 od 26. veljače 2024., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu je, pod točkom I., temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavio izvan snage kazneni nalog tog suda broj K-188/2017 od 14. studenog 2017., dok je, pod točkom II., temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe okrivljenika JP, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

2. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7.1. U žalbi državnog odvjetnika se navodi da je prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju, pogrešno utvrdio činjenično stanje budući da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja neosnovano zaključio kako nema dokaza da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, pogrešno navodeći da iz svih utvrđenih činjenica ne proizlazi da bi okrivljenik uopće izrekao riječi prijetnje navedene u optužnom aktu. U žalbi se ističe da kada se analiziraju provedeni dokazi i sadržaj iskaza oštećenika OP i svjedoka NP proizlazi da ti iskazi uopće nisu međusobno proturječni, već da su vjerodostojni, a da minorne razlike u njihovim iskazima pred državnim odvjetnikom i pred sudom se mogu pripisati proteku vremena, uzevši u obzir da se događaj zbio 6. prosinca 2016. U žalbi se navodi i kako izvedeni dokazi, a uzimajući u obzir prirodu iznesene obrane okrivljenika, kao i suglasno i vjerodostojno kazivanje oštećenika OP i svjedoka NP, upućuju na razuman i nedvojben zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo upravo na način kako mu je optužnicom stavljeno na teret.

7.2. Suprotno takvim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik JP počinio predmetno kazneno djelo jer sam on negira počinjenje tog djela, a osim iskaza oštećenika OP i njegovog sina svjedoka NP, koji su očito zainteresirani za ishod ovog postupka, u postupku nije izveden niti jedan drugi verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenik doista ozbiljno prijetio oštećeniku OP da će ga usmrtiti i time da bi počinio kazneno djelo prijetnje.

7.3. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se samo iz činjenice što okrivljenika JP tereti oštećenik OP i njegov sin svjedok NP, s kojima okrivljenik očito nije u dobrim odnosima, ne može zaključiti da su to dokazi koji bi nedvojbeno potvrdili da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, samim time što u postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenik, inkriminirane prigode, ozbiljno prijetio oštećeniku. Naprotiv, iz logične i uvjerljive obrane okrivljenika proizlazi da on nije, inkriminirane prigode, ozbiljno prijetio oštećeniku OP.

7.4. Za donošenje presude kojom se okrivljenik proglašava krivim treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Kada postoje proturječni dokazi, a što i jest u ovom slučaju, s jedne strane iskaz žrtve i njegovog sina, a sa druge strane obrana okrivljenika, sud je dužan ocijeniti vjerodostojnost tih dokaza. Kako je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da je obrana okrivljenika logična i uvjerljiva, to i ovaj sud drugog stupnja zaključuje kako odlučne činjenice nisu utvrđene s potpunom izvjesnošću, pa je pravilno sud prvog stupnja kod takvog stanja stvari, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, okrivljenika oslobodio optužbe budući da nije dokazano da je počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.

8. Budući da državni odvjetnik navodima žalbe nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, to je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno čl. 482. ZKP/08.

Split, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić