REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-1278/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice LNO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Marko Križanec, Lucija Car-Pavlic i Josip Poparić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Križanec, Car- Pavlic & Poparić j.t.d. u Zagrebu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 13. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Marka Križaneca i zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetničke vježbenice LN, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužiteljici LNO iznos od 610,44 EUR (šestodeset eura i četrdesetčetiri eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:
- iznos od 0,15 EUR od 16.5.2006.,
- iznos od 2,24 EUR od 16.11.2008.,
- iznos od 20,85 EUR od 16.1.2009.,
- iznos od 21,16 EUR od 16.2.2009.,
- iznos od 11,22 EUR od 16.3.2009.,
- iznos od 13,56 EUR od 18.4.2009.,
- iznos od 13,00 EUR od 10.5.2009.,
- iznos od 528,26 EUR od 10.5.2009.,
do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02 i 153/04), od 1. siječnja 2008. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužiteljici LNO parnični trošak u iznosu od 1.634,37 EUR (tisućušestotridesetčetiri eura i tridesetsedam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika Zagrebačka banka d.d. za naknadom parničnog troška, u cijelosti.
IV. Utvrđuje se da ne postoji novčano potraživanje tuženika Zagrebačka banka d.d. prema tužiteljici LNO u iznosu od 363,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- 3,01 EUR od 01.04.2006.,
- 1,16 EUR od 01.06.2006.,
- 3,43 EUR od 01.07.2006.,
- 6,50 EUR od 01.08.2006.,
- 2,59 EUR od 01.09.2006.,
- 2,58 EUR od 01.10.2006.,
- 7,24 EUR od 01.11.2006.,
- 6,02 EUR od 01.12.2006.,
- 8,61 EUR od 01.01.2007.,
- 12,11 EUR od 01.02.2007.,
- 7,84 EUR od 01.03.2007.,
- 12,42 EUR od 01.04.2007.,
- 18,60 EUR od 01.05.2007.,
- 18,94 EUR od 01.06.2007.,
- 21,03 EUR od 01.07.2007.,
- 17,35 EUR od 01.08.2007.,
- 17,38 EUR od 01.09.2007.,
- 23,64 EUR od 01.10.2007.,
- 16,33 EUR od 01.11.2007.,
- 21,88 EUR od 01.12.2007.,
- 12,27 EUR od 01.01.2008.,
- 13,81 EUR od 01.02.2008.,
- 4,96 EUR od 01.03.2008.,
- 6,88 EUR od 01.04.2008.,
- 17,75 EUR od 01.05.2008.,
- 13,65 EUR od 01.06.2008.,
- 16,86 EUR od 01.07.2008.,
- 17,54 EUR od 01.08.2008.,
- 17,66 EUR od 01.09.2008.,
- 5,33 EUR od 01.10.2008. i
- 8,49 EUR od 01.12.2008.,
sve do isplate.
Obrazloženje
1. Tužiteljica LNO podnijela je 12. lipnja 2023. tužbu u kojoj je navela da su ona kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d. kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 7103034563, da joj je tim ugovorom tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 38.000,00 CHF, a da se ona obvezala otplatiti isti u 84 jednaka mjesečna anuiteta od 545,37 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Dalje je navela da su sudovi u Republici Hrvatskoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita utvrdili da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, a koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Također je navela da je sa tuženikom ugovor sklopila prema unaprijed otisnutom sadržaju, da se radi o standardno formuliranom ugovoru, pripremljenom od strane tuženika kao jače/dominantne ugovorne strane, da ona ni na koji način nije bila u mogućnosti utjecati na njegov sadržaj niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama pa da stoga smatra da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak nepoštena odnosno ništetna. Navela je i da ju tuženik nije na adekvatan i transparentan način informirao da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro već da ju je uputio na sklapanje ovog kredita kao za nju najbolju opciju, iako je prirodu i specifičnost valute švicarski franak poznavao. Još je navela kako smatra da slijedom prethodno navedenog ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bila dužna platiti da se od početka otplate kredita do dana otplate kredita, odnosno, za cijelo vrijeme trajanja kredita primjenjivala otplata kredita bez valutne klauzule obzirom je tuženik od nje stekao nepripadnu imovinsku korist i to u ukupnom iznosu od 610,44 EUR pa je slijedom svega navedenog predložila da sud presudom naloži tuženiku da joj isplati navedeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako je navedeno u izreci ove presude, a i da sud naloži tuženiku da joj naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Tuženik Zagrebačka banka d.d. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da je sa tužiteljicom 22. veljače 2206. sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 7103034563 kojim joj je na raspolaganje stavio kredit u iznosu kunske protuvrijednosti CHF 38.000,00 CHF, no da spori osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva jer smatra da tužiteljica nije dokazala da je ovaj ugovor sklopila kao potrošač, jer smatra da je utuženo potraživanje zastarjelo, jer smatra da su odluke sudova u Republici Hrvatskoj koje su donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita nepravilne i nezakonite i jer smatra da je ugovorena odredba o valutnoj klauzuli isključena iz ispitivanja poštenosti obzirom postoji pretpostavka da je zakon uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza potrošača i trgovaca. Još je naveo da su tužiteljici prije i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bile dostupne sve informacije pa da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, da je on svoje potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina, da su tužiteljici prilikom solemnizacije predmetnog ugovora pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze te da ju je informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja pa da je tužiteljica bila itekako obaviještena o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Još je naveo da je ugovorena odredba o valutnoj klauzuli bila zakonita i apsolutno prihvaćena, a da razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti jer se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i prilike se u društvu mijenjaju pa tako i tečaj valuta. Još je naveo da spori utužen tijek zakonskih zateznih kamata jer ga treba smatrati savjesnim stjecateljem utuženog iznosa te da za slučaj da sud utvrdi da je utužena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 363,89 EUR (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) pa je predložio da sud presudom utvrdi da postoji njegova tražbina prema tužiteljici u navedenom iznosi sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- 3,01 EUR od 01.04.2006.,
- 1,16 EUR od 01.06.2006.,
- 3,43 EUR od 01.07.2006.,
- 6,50 EUR od 01.08.2006.,
- 2,59 EUR od 01.09.2006.,
- 2,58 EUR od 01.10.2006.,
- 7,24 EUR od 01.11.2006.,
- 6,02 EUR od 01.12.2006.,
- 8,61 EUR od 01.01.2007.,
- 12,11 EUR od 01.02.2007.,
- 7,84 EUR od 01.03.2007.,
- 12,42 EUR od 01.04.2007.,
- 18,60 EUR od 01.05.2007.,
- 18,94 EUR od 01.06.2007.,
- 21,03 EUR od 01.07.2007.,
- 17,35 EUR od 01.08.2007.,
- 17,38 EUR od 01.09.2007.,
- 23,64 EUR od 01.10.2007.,
- 16,33 EUR od 01.11.2007.,
- 21,88 EUR od 01.12.2007.,
- 12,27 EUR od 01.01.2008.,
- 13,81 EUR od 01.02.2008.,
- 4,96 EUR od 01.03.2008.,
- 6,88 EUR od 01.04.2008.,
- 17,75 EUR od 01.05.2008.,
- 13,65 EUR od 01.06.2008.,
- 16,86 EUR od 01.07.2008.,
- 17,54 EUR od 01.08.2008.,
- 17,66 EUR od 01.09.2008.,
- 5,33 EUR od 01.10.2008. i
- 8,49 EUR od 01.12.2008.,
sve do isplate i da konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj ove tražbine sa tražbinom tužiteljice. Slijedom svega navedenog predložio je da sud tužbu odbaci, a podredno da tužbeni zahtjev odbije i da joj naloži da mu naknadi troškove ovog postupka.
3. Tužiteljica je u nastavku postupka još navela da je predmetni ugovor sklopila kao fizička osoba u svrhu kupnje motornog vozila (Audi TT) za svoje osobne potrebe odnosno za potrebe obitelji te da taj posao nije bio namijenjen njezinu zanimanju niti njezinoj poslovnoj ili poduzetničkoj aktivnosti. Još je navela kako smatra da nema osnove da se njena tražbina umanjuje za razdoblja kreditnog odnosa kada je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od onog tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu i to stoga što je ništetnost odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF prouzročio upravo tuženik svojim nezakonitim postupanjem te stoga što se zakonska zaštita prava potrošača odnosi samo na potrošača, a ne i na banku kao i da spori visinu tražbine tuženika prema njoj te da ističe prigovor zastare te tražbine i da spori zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na istu jer iznos ove tražbine nije nepošteno stekla.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku podataka o kreditu (list 105 do 107 spisa), presliku prometa po kreditu (list 109 do 112 spisa), presliku pregleda promjena kamatnih stopa (list 113 spisa), preslike dopisa (list 114 do 117 spisa), presliku upute (list 152 spisa), presliku punomoći (list 193 do 195 spisa), presliku zaključka (list 228 do 232 spisa), presliku Direktive (list 259 do 264 spisa), presliku sudske prakse (list 6 do 104, 138 do 150, 153 do 192, 197 do 222, 233 do 258, 265 do 272, 315 do 323, 337 do 392, 396 do 403, 408 do 425 spisa) i presliku članaka (list 306 do 314, 324 do 336 spisa), saslušao je tužiteljicu (list 275 spisa) te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću (list 283 do 291 spisa).
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da je među istima sporno jesu li odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a kojima je određeno da je tužiteljica obvezna kredit otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za švicarski franak na dan korištenja kredita te čiji je sadržaj među strankama nesporan, uslijed sudskim presudama utvrđene povrede tuženika propisa zaštite potrošača u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 125/07, 79/09, 89/09; u daljnjem tekstu: ZZP), ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Među strankama je također sporno je li utuženo potraživanje tužiteljice zastarjelo.
7. Pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Trgovački je sud u Zagrebu utvrdio nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 03.09.2019., pa je tako Vrhovni sud Republike Hrvatske ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno dva bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.
8. Ovdje predmetni ugovor zaključen je upravo u razdoblju na koje se odnosi navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te kojom je utvrđeno da su ništetne i nepoštene odredbe ugovora kojima je valuta glavnice vezana za protuvrijednost švicarskog franka, a takva presuda veže sve sudove u Republici Hrvatskoj dok tuženik u ovom sporu ničim nije dokazao da sadržaj predmetnog ugovora ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su bili predmet prethodno navedenih presuda niti da je tužiteljica vozilo koje je predmet ovog ugovora kupila u sklopu kakve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te stoga ne kao potrošač u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača dok je saslušana kao stranka tužiteljica LNO prema ocjeni suda jasno, životno i uvjerljivo iskazala da je ovim kreditom kupila auto za sebe i svoje potrebe pa tako upravo kao potrošač u smislu odredaba navedenog zakona.
9. Uvažavajući i daljnji iskaz tužiteljice LNO da su joj u banci ovaj ugovor ponudili kao najbolji na tržištu, da nije bilo razgovora o detaljima istog i da ju nisu upozorili da rata može rasti dok je ona banci vjerovala, a sama nije bila "u financijskim vodama" koji je sud također ocijenio kao jasan, logičan, životan i stoga vjerodostojan i na temelju istoga, a uvažavajući i da tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao suprotno, sud je nedvojbeno utvrdio da tužiteljica u trenutku sklapanja predmetnog ugovora od strane tuženika nije bila obaviještena o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF pa stoga i da je ovaj ugovor u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača i da je sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a ovaj sud vezan utvrđenjima iz te presude odnosno utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne.
10. Slijedom navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da su u smislu odredbi čl. 270. st. 1., čl. 272. st. 1. i konačno čl. 322. st. 1. ZOO-a odredbe ovdje predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne pa je primjenom odredbe čl. 323. st. 1. istog zakona ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice da joj tuženik vrati iznos koji mu je na ime povećanja anuiteta otplate predmetnog kredita, a temeljenog na pravu tuženika ugovorenog ništetnim odredbama predmetnog ugovora isplatila i to u iznosu od 610,44 EUR koji, pak, jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića od 19. studenog 2024. (list 283 do 287 spisa) koji je sud ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke pravilnosti ovog izračuna nisu prigovorile.
11. Pri tome valja reći i da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio i da je tužiteljica temeljem predmetnih ništetnih ugovornih odredbi tuženiku na ime određenih mjesečnih anuiteta otplate kredita platila niže iznose od ugovorenih i to u ukupnom iznosu od 368,03 EUR. Tuženikov je zahtjev, međutim, da se ovaj iznos kao njegova dospjela tražbina prema tužiteljici prebije sa tužiteljičinim zahtjevom da joj isti vrati preplaćene iznose na ime ništetnih ugovornih odredaba zastario. Naime, odredbom čl. 226. st. 2. ZOO-a je propisano da anuiteti zastarijevaju u roku od tri godine od dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića proizlazi da je prethodno navedena tražbina tuženika prema tužiteljici dospjela najkasnije 15. prosinca 2008. to je njegov zahtjev za prebijanjem ove tražbine postavljen tijekom ovog postupka, a koji je pokrenut tek 2023. godine, očito postavljen po isteku zakonom propisanog roka zastare. Pri tome još valja reći i da je izjava o prijeboju kakvu je u ovoj parnici dao tuženik (prigovor radi prebijanja) isključivo parnična radnja i to defenzivna parnična radnja koja neposredno ne proizvodi nikakav materijalno-pravni učinak te nema karakter izjave o građanskopravnoj kompenzaciji (tako i VSRH u Rev-x-966/2015-3 od 23.9.2020.) pa se na istu ne mogu primijeniti niti odredbe čl. 198. ZOO-a (čl. 339. ZOO/91).
12. Primjenom odredaba čl. 1115. te čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovanim je ocijenjen i zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati zakonske zatezne kamate na prethodno naveden iznos koji joj je dužan isplatiti i to tekuće od datuma preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita, a koji datumi anuiteta također proizlaze iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića od 19. studenog 2024. koji je sud i u tom dijelu ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke utvrđenjima vještaka ovih datuma anuiteta nisu prigovorile te uvažavajući prethodno navedeno nedvojbeno utvrđenje iz pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača o nesavjesnom postupanju tuženika prilikom predmetnog ugovaranja, a time i nesavjesnom stjecanju pojedinih iznosa anuiteta. Tužiteljici su ove kamate dosuđene po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. važećeg ZOO-a.
13. Također valja reći da je prema stavu ovog suda prigovor tuženika da je potraživanje tužiteljice zastarjelo neosnovan. Naime, iako je, kako je prethodno utvrđeno, obveza tuženika vratiti tužiteljici neosnovano stečene dijelove plaćenih anuiteta, upravo uslijed njegovog nesavjesnog postupanja prilikom ugovaranja, počela teći već danom stjecanja istih, zastarni je rok od pet godina, propisan odredbom čl. 225. ZOO-a podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) u travnju 2012. godine, o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, prema stavu ovog suda prekinut u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a te je isti kako je propisano odredbom čl. 245. st. 1. i st. 3. ZOO-a, ponovno počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kojom presudom je ovaj spor okončan, a koja presuda svojim pravomoćnim utvrđenjem povrede tuženika propisa zaštite potrošača sukladno odredbi čl. 502. c. ZPP-a veže i ovaj sud. Tužiteljica je tako predmetnu tužbu podnesenu 12. lipnja 2023. podnijela prije isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.
14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je, obzirom je u ovom sporu uspjela u cijelosti, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava tužbe od 75 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 4.7.2024. i 6.12.2024. od po 75 bodova za svaki (tbr. 8/1), sastava podneska od 21.10.2024. od 18,75 bodova (tbr. 9/5) i zastupanja na ročištima 5.7.2024., 16.10.2024. i 13.12.2024. od po 75 bodova za svako (tbr. 9/1) te trošak pribave isprava o predmetnom ugovoru od 25 bodova (tbr. 36/3) odnosno ukupno 493,75 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 1.234,37 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR pa joj je sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.634,37 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužiteljici nije priznat kao potreban za ovu parnicu trošak pristupa na ročište za objavu presude niti trošak sudskih pristojbi jer iste nije bila obvezna platiti. Zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog postupka ocijenjen je neosnovanim jer isti u ovom sporu nije uspio.
15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 28. siječnja 2025.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužiteljici LNO po punomoćniku
2. Tuženiku Zagrebačka banka d.d. po punomoćnici
