REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-1056/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 12. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnika tužiteljice, odvjetničke vježbenice MH i zamjenika punomoćnice tuženika, odvjetničkog vježbenika IH, **.**.2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kako je učinjena podneskom tužiteljice ČH od 28. listopada 2024. i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. isplatiti tužiteljici ČH iznos od 2.210,26 EUR (dvijetisućedvjestodeset eura i dvadesetšest eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 0,61 EUR od 10.08.2005.,

- iznos od 1,88 EUR od 10.02.2006.,

- iznos od 1,13 EUR od 10.11.2008.,

- iznos od 21,50 EUR od 13.02.2009.,

- iznos od 23,28 EUR od 12.03.2009.,

- iznos od 14,23 EUR od 10.04.2009.,

- iznos od 11,98 EUR od 11.05.2009.,

- iznos od 10,68 EUR od 10.06.2009.,

- iznos od 11,48 EUR od 13.07.2009.,

- iznos od 9,38 EUR od 04.08.2009.,

- iznos od 10,45 EUR od 10.09.2009.,

- iznos od 7,72 EUR od 09.10.2009.,

- iznos od 10,01 EUR od 10.11.2009.,

- iznos od 8,00 EUR od 10.12.2009.,

- iznos od 15,86 EUR od 12.01.2010.,

- iznos od 20,93 EUR od 11.02.2010.,

- iznos od 19,67 EUR od 11.03.2010.,

- iznos od 26,86 EUR od 07.04.2010.,

- iznos od 31,46 EUR od 10.05.2010.,

- iznos od 37,29 EUR od 10.06.2010.,

- iznos od 46,65 EUR od 09.07.2010.,

- iznos od 37,21 EUR od 10.08.2010.,

- iznos od 64,99 EUR od 10.09.2010.,

- iznos od 50,75 EUR od 12.10.2010.,

- iznos od 52,60 EUR od 10.11.2010.,

- iznos od 64,33 EUR od 10.12.2010.,

- iznos od 81,64 EUR od 10.01.2011.,

- iznos od 63,67 EUR od 10.02.2011.,

- iznos od 69,25 EUR od 10.03.2011.,

- iznos od 61,36 EUR od 11.04.2011.,

- iznos od 79,21 EUR od 10.05.2011.,

- iznos od 91,45 EUR od 10.06.2011.,

- iznos od 97,01 EUR od 11.07.2011.,

- iznos od 158,73 EUR od 10.08.2011.,

- iznos od 98,81 EUR od 09.09.2011.,

- iznos od 91,79 EUR od 11.10.2011.,

- iznos od 93,60 EUR od 10.11.2011.,

- iznos od 92,81 EUR od 12.12.2011.,

- iznos od 100,43 EUR od 10.01.2012.,

- iznos od 105,75 EUR od 10.02.2012.,

- iznos od 107,90 EUR od 09.03.2012.,

- iznos od 103,52 EUR od 10.04.2012.,

- iznos od 102,40 EUR od 07.12.2012.,

do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02 i 153/04), od 1. siječnja 2008. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. naknaditi tužiteljici ČH parnični trošak u iznosu od 1.515,44 EUR (tisućupetstopetnaest eura i četrdesetčetiri eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika OTP banka d.d. za naknadom parničnog troška, u cijelosti.

IV. Utvrđuje se da ne postoji novčano potraživanje tuženika OTP banka d.d. prema tužiteljici ČH u iznosu od 376,92 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ČH podnijela je 12. lipnja 2023. tužbu u kojoj je navela da je 14. travnja 2005. sa pravnim prednikom tuženika HVB Splitska banka d.d. sklopila Ugovor o kreditu broj 77176/05 prema kojem joj je prednik tuženika kao kreditor stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 34.841,11 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je ugovoren rok otplate kredita na 84 mjeseci, da je pored iznosa glavnice bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je promjenjiva, a na dan sklapanja ugovora je iznosila 4,99 % godišnje, a da je sudskim odlukama u RH utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) dok prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac korisnike kredita kao potrošače nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Još je navela da je prilikom otplate ovog kredita dovedena u vrlo nepovoljan položaj zbog aprecijacije CHF u odnosu na HRK na što kao mogućnost prilikom ugovaranja obveze iz govora o kreditu nije bila upozorena od strane tuženika niti joj je obrazložena valutna klauzula i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF dok joj je kao prosječnom potrošaču iznos kredita izražen u valuti CHF značio samo manju kamatnu stopu, a nikad nije bila upozorena da bi tu nižu početnu stopu nužno pratio rizik koji postoji kod ugovaranja obveze u valuti CHF u odnosu na ugovaranje u valuti EUR ili HRK. Navela je i da joj na upit koji bankarski proizvod je za nju najpovoljniji prednik tuženika nije dao odgovor te da prilikom zaključenja ugovora kao prosječni potrošač nije mogla predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, dok je tuženiku kao specijaliziranoj novčarskoj ustanovi to bilo poznato ili moglo biti poznato, iz čega smatra da proizlazi da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri. Još je navela kako smatra da valutna klauzula ima za cilj zaštitu vrijednosti ugovorne obveze i da je dopuštena, no da njeno ugovaranje ne smije biti u suprotnosti sa zakonom, a da je njoj valuta CHF ponuđena kao sigurna odnosno da nije bila upozorena na rizike vezane uz istu pa joj oni nisu bili razumljivi niti je o njima pojedinačno pregovarala zbog čega smatra da su ugovorne odredbe o primjeni iste ništetne. Slijedom svega navedenog predložila je sudu da presudom naloži tuženiku da joj na ime stjecanja bez osnove isplati novčani iznos preplaćene valutne klauzule od 2.043,70 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a i da sud naloži tuženiku da joj naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik OTP banka d.d. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kao i osnovu i tijek utuženih zateznih kamata te da predlaže tužbeni zahtjev odbiti. Još je naveo da osporava tužiteljičino svojstvo potrošača te da je u tužbi naveden ugovor potrošački, a i da ističe prigovor manjka aktivne legitimacije tužiteljice jer su treće osobe vršile uplate na ime dospjelih obveza iz ugovora o kreditu koji se navodi u tužbi. Naveo je i kako smatra da je potraživanje tužiteljice zastarjelo, a da podnošenje kolektivne tužbe ne prekida zastaru te da tužiteljica nije bila stranka kolektivnog spora. Naveo je i da odredbe u tužbi navedenog ugovora o valutnoj obvezi nisu ništetne, da su dopuštene zakonom, da su jasne, lako razumljive i uočljive, da je tužiteljica o njima bila u razumnoj mjeri obaviještena, a da su se uvjeti na tržištu naknadno nepredvidivo izmijenili uslijed izvanrednih okolnosti za koje on nije odgovoran te na koje nije mogao utjecati niti za njih znati. Još je naveo kako smatra da presude donesene u povodu kolektivne tužbe ovaj sud ne obvezuju te da mu se tužiteljica mogla obratiti radi zajedničkog razmatranja mogućnosti otklanjanja okolnosti zbog kojih je bila nezadovoljna, a da je u trenutku sklapanja ugovora stanje tržišta i kamatne stope bilo povoljno za tužiteljicu te da je tužiteljica izabrala ovaj ugovor i pristala na rizik, a da je imala i mogućnost zahtijevati izmjenu ugovora radi promijenjenih okolnosti. Tuženik je još naveo kako smatra da tužiteljica traži fiksiranje tečaja HRK za valutu CHF na dan korištenja kredita za cijelo razdoblje otplate kredita, no da to stranke nisu ugovorile te da smatra da u slučaju ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva treba uzeti u obzir i tzv. pozitivne i tzv. negativne tečajne razlike valute CHF prema HRK, a i da nije nepošten stjecatelj utuženog iznosa pa je slijedom svega navedenog predložio da sud tužbeni zahtjev odbije, a tužiteljici naloži da mu naknadi trošak ovog postupka. U nastavku postupka je još naveo da ističe materijalno-pravni prigovor prijeboja u iznosu od 376,92 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Tužiteljica je u nastavku postupka još navela da su sve uplate na ime otplate predmetnog kredita učinjene u njeno ime i za njen račun, da je njen poslodavac ustezao iznose od njene plaće i vršio ove uplate, da je namjena predmetnog kredita bila kupnja stana, da je tužbu podnijela prije isteka zastarnog roka te da se protivi uračunavanju potplaćenih iznosa obzirom tuženik nije potrošač te smatra da se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita, a ona kao potrošač za takve potplate nije odgovorna niti ih je nepošteno stekla. Navela je i kako smatra da je prigovor prijeboja tuženika zastario.

4. Tužiteljica je u nastavku postupka, podneskom od 28. listopada 2024. navela da u skladu sa provedenim vještačenjem predlaže da sud presudom naloži tuženiku da joj isplati iznos od 2.210,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako je to navedeno u izreci ove presude te je time prema stavu ovog suda tužbu preinačila u skladu sa odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) pa je sud slijedom navedene zakonske odredbe i primjenom odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a, obzirom se tuženik ovoj preinaci protivio te jer smatra da je ova preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, ocijenio da je ova preinaka dopuštena i riješio kao u izreci.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku ugovora (list 9 do 15 spisa), presliku izračuna i otplatnog plana (list 16 do 19 spisa), presliku ispisa tekućeg računa i prometa po računu (list 20 do 35 spisa), preslike članaka (list 59 do 61, 78 do 86 te 105 do 109 spisa) i presliku sudske prakse (list 62 do 77, 87 do 104, 122 do 218 spisa), saslušao je tužiteljicu (list 248 spisa) te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (list 231 do 234 spisa).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da je među istima sporno jesu li odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a kojima je određeno da je tužiteljica obvezna kredit otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za švicarski franak na dan korištenja kredita, uslijed sudskim presudama utvrđene povrede tuženika propisa zaštite potrošača u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 125/07, 79/09, 89/09; u daljnjem tekstu: ZZP), ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Među strankama je također sporno je li utuženo potraživanje tužiteljice zastarjelo.

8. Pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Trgovački je sud u Zagrebu utvrdio nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 03.09.2019., pa je tako Vrhovni sud Republike Hrvatske ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno dva bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

9. Ovdje predmetni ugovor zaključen je upravo u razdoblju na koje se odnosi navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te kojom je utvrđeno da su ništetne i nepoštene odredbe ugovora kojima je valuta glavnice vezana za protuvrijednost švicarskog franka, a takva presuda veže sve sudove u Republici Hrvatskoj dok tuženik u ovom sporu ničim nije dokazao da sadržaj predmetnog ugovora ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su bili predmet prethodno navedenih presuda niti da je tužiteljica nekretninu koja je predmet ovog ugovora kupila u sklopu kakve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te stoga ne kao potrošač u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača dok je saslušana kao stranka tužiteljica ČH prema ocjeni suda jasno, životno i uvjerljivo iskazala da je ovim kreditom kupila stan za svoju obitelj u kojem od tada stanuje pa tako upravo kao potrošač u smislu odredaba navedenog zakona.

10. Uvažavajući i daljnji iskaz tužiteljice ČH da joj u banci nisu ništa govorili o valutama već samo da ugovor mora biti u valuti CHF odnosno da joj ne nude ništa drugo, a da o valutnoj klauzuli tada nije niti razmišljala dok bi u banci nešto o tome bila i pitala da su joj o tome išta spomenuli, koji je sud također ocijenio kao jasan, logičan, životan i stoga vjerodostojan i na temelju istoga, a uvažavajući i da tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao suprotno, sud je nedvojbeno utvrdio da tužiteljica u trenutku sklapanja predmetnog ugovora od strane tuženika nije bila obaviještena o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF pa stoga i da je ovaj ugovor u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača i da je sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a ovaj sud vezan utvrđenjima iz te presude odnosno utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne.

11. Slijedom navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da su u smislu odredbi čl. 270. st. 1., čl. 272. st. 1. i konačno čl. 322. st. 1. ZOO-a odredbe ovdje predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne pa je primjenom odredbe čl. 323. st. 1. istog zakona ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice da joj tuženik vrati iznos koji mu je na ime povećanja anuiteta otplate predmetnog kredita, a temeljenog na pravu tuženika ugovorenog ništetnim odredbama predmetnog ugovora isplatila i to u iznosu od 2.210,26 EUR koji, pak, jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zrinka Ručevića od 16. listopada 2024. (list 231 do 234 spisa) koji je sud ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke pravilnosti ovog izračuna nisu prigovorile.

12. Pri tome valja reći i da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio i da je tužiteljica temeljem predmetnih ništetnih ugovornih odredbi tuženiku na ime određenih mjesečnih anuiteta otplate kredita platila niže iznose od ugovorenih i to u ukupnom iznosu od 376,92 EUR. Tuženikov je zahtjev, međutim, da se ovaj iznos kao njegova dospjela tražbina prema tužiteljici prebije sa tužiteljičinim zahtjevom da joj isti vrati preplaćene iznose na ime ništetnih ugovornih odredaba zastario. Naime, odredbom čl. 226. st. 2. ZOO-a je propisano da anuiteti zastarijevaju u roku od tri godine od dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da je prethodno navedena tražbina tuženika prema tužiteljici dospjela najkasnije 12. prosinca 2008. to je njegov zahtjev za prebijanjem ove tražbine postavljen tijekom ovog postupka, a koji je pokrenut tek 2023. godine, očito postavljen po isteku zakonom propisanog roka zastare. Pri tome još valja reći i da je izjava o prijeboju kakvu je u ovoj parnici dao tuženik (prigovor radi prebijanja) isključivo parnična radnja i to defenzivna parnična radnja koja neposredno ne proizvodi nikakav materijalno-pravni učinak te nema karakter izjave o građanskopravnoj kompenzaciji (tako i VSRH u Rev-x-966/2015-3 od 23.9.2020.) pa se na istu ne mogu primijeniti niti odredbe čl. 198. ZOO-a (čl. 339. ZOO/91).

13. Primjenom odredaba čl. 1115. te čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovanim je ocijenjen i zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati zakonske zatezne kamate na prethodno naveden iznos koji joj je dužan isplatiti i to tekuće od datuma preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita, a koji datumi anuiteta također proizlaze iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zrinka Ručevića od 16. listopada 2024. koji je sud i u tom dijelu ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke utvrđenjima vještaka ovih datuma anuiteta nisu prigovorile te uvažavajući prethodno navedeno nedvojbeno utvrđenje iz pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača o nesavjesnom postupanju tuženika prilikom predmetnog ugovaranja, a time i nesavjesnom stjecanju pojedinih iznosa anuiteta. Tužiteljici su ove kamate dosuđene po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. važećeg ZOO-a.

14. Također valja reći da je prema stavu ovog suda prigovor tuženika da je potraživanje tužiteljice zastarjelo neosnovan. Naime, iako je, kako je prethodno utvrđeno, obveza tuženika vratiti tužiteljici neosnovano stečene dijelove plaćenih anuiteta, upravo uslijed njegovog nesavjesnog postupanja prilikom ugovaranja, počela teći već danom stjecanja istih, zastarni je rok od pet godina, propisan odredbom čl. 225. ZOO-a podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) u travnju 2012. godine, o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, prema stavu ovog suda prekinut u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a te je isti kako je propisano odredbom čl. 245. st. 1. i st. 3. ZOO-a, ponovno počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kojom presudom je ovaj spor okončan, a koja presuda svojim pravomoćnim utvrđenjem povrede tuženika propisa zaštite potrošača sukladno odredbi čl. 502. c. ZPP-a veže i ovaj sud. Tužiteljica je tako predmetnu tužbu podnesenu 12. lipnja 2023. podnijela prije isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a pri čemu valja naglasiti da je upravo podnošenjem te tužbe prekinula tijek zastarijevanja, a ne tek preinakom tužbe koju je ovaj sud ovim rješenjem dopustio.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je, obzirom je u ovom sporu uspjela u cijelosti, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 4.4.2024. i 28.10.2024. od po 100 bodova za svaki (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima 14.6.2024. i 12.12.2024. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno ukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 1.250,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 265,44 EUR pa joj je sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.515,44 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog postupka ocijenjen je neosnovanim jer isti u ovom sporu nije uspio.

16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. siječnja 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici ČH po punomoćniku

2. Tuženiku OTP banka d.d. po punomoćnici