REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-2291/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rački, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i Kolege j.t.d.o. u Zagrebu, protiv tuženika PROMOLUX LIGHTING d.o.o., Zagreb, Savska cesta 137/1, OIB: 58501825897, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Čavić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čavić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja NL, odvjetnice i punomoćnice tuženika Lucije Pocrnić, odvjetnice, 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku PROMOLUX LIGHTING d.o.o., OIB: 58501825897, Savska cesta 137/1, Zagreb, da isplati tužitelju LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], neto iznos od 3.290,20 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 1.557,50 EUR od 15.7.2022. pa do isplate,

- na iznos od 1.732,70 EUR od 15.8.2022. pa do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku PROMOLUX LIGHTING d.o.o., OIB: 58501825897, Savska cesta 137/1, Zagreb, naknaditi tužitelju LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prouzročeni parnični trošak od 1.500,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 28.1.2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu isplate iznosa poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima te zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu električara od 25.1.2021. do 16.9.2022. kada je tuženik tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu. U navedenom razdoblju postojao je usmeni dogovor stranaka, po kojemu se tuženik obvezao tužitelju da će mu satnica iznositi 55,00 kn po odrađenom satu, te je tužitelj bio u obvezi računovodstvu tuženika putem Whatsapp- a dostavljati popis odrađenih sati, na temelju kojega popisa bi tuženik tada tužitelju isplaćivao plaću. Tužitelj je kod tuženika obavljao i terenski rad na otoku Braču, mjesto Sutivan. Za vrijeme dok je tužitelj obavljao rad na otoku Braču, tuženiku je i dalje po ustaljenoj praksi dostavljao vlastite evidencije rada, ali tuženik tužitelju iz nepoznatih razloga nije isplatio plaću za lipanj i srpanj 2022., niti mu je isplatio naknadu plaće za kolovoz i rujan 2022. kada je tužitelj bio na godišnjem odmoru i bolovanju. Tužitelj za cijelo vrijeme trajanja rada kod tuženika nije dobio niti jednu obračunsku listu. Tužitelj se tuženiku putem svog punomoćnika dva puta obraćao i to najprije opomenom pred tužbu / pozivom na isplatu duga od 26.08.2022., te 16.11.2022. kada mu je poslao odštetni zahtjev. Tuženik se na navedeno oglušio. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom konačno preciziranim u podnesku od 16.12.2024. potražuje od tuženika na ime razlike plaće ukupan iznos od 3.290,20 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15. u mjesecu, uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik ističe kako su tužitelju isplaćene plaće za lipanj i srpanj 2022. godine, kao i naknade plaće za kolovoz i rujan 2022. godine, kao i da su tužitelju svaki mjesec Obračunske liste uredno dostavljane. U prilog navedenom, tuženik dostavlja Obračunske liste za razdoblje od lipnja do rujna 2022. godine te Izvod prometa po računu iz kojeg je razvidno da su tužitelju u spornom razdoblju isplaćene sve plaće i naknade plaća i to plaća za lipanj 2022. isplaćena je tužitelju 20.07.2022. u iznosu od 3.760,00 kn, kao i naknada za prijevoz u iznosu od 400,00 kn, plaća za srpanj 2022. isplaćena je tužitelju 24.08.2022. u iznosu od 3.760,00 kn, kao i naknada za prijevoz u iznosu od 400,00 kn, naknada plaće za kolovoz 2022. isplaćena je tužitelju 17.10.2022. u iznosu od 3.171,48 kn, naknada plaće za rujan 2022. isplaćena je tužitelju 25.10.2022. u iznosu od 1.743,28 kn. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj u periodu od lipnja do srpnja 2022. godine nije ostvario pravo na dodatke za plaću za prekovremeni rad, niti po bilo kojoj drugoj osnovi, a u periodu od kolovoza do rujna 2022. ih nije niti moglo biti, obzirom se tužitelj u tom periodu kontinuirano nalazio na bolovanju ili na godišnjem odmoru. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

3. Tužitelj ne spori da mu je isplaćena plaća u visini sukladno tuženikovim navodima, no tvrdi da mu tuženik nije isplatio cijelu plaću za lipanj i srpanj 2022. sukladno usmeno dogovorenoj satnici od 55,00 kn po satu. Navodi da je u mjesecu lipnju 2022. imao odrađenih 289 sati, a obzirom je sat rada iznosio 55,00 kn, to je nastao iznos od 15.895,00 kn, od kojeg iznosa bi tuženik odbio iznos plaće i prijevoza (3.760,00 kn+ 400,00 kn), te je stoga tuženik bio u obvezi platiti dodatan iznos tužitelju i to od 11.735,00 kn, koji ostaje kada se oduzme iznos plaće i prijevoza. Tužitelju taj iznos nije isplaćen. Nadalje, što se tiče mjeseca srpnja 2022. tužitelj je imao odrađeno 313 sati, te obzirom je sat rada iznosio 55,00 kn, to je nastao ukupni iznos za srpanj od 17.215,00 kn. Kada se od navedenog iznosa odbije iznos plaće i prijevoza u iznosu od ukupno 4.160,00 kn, to je tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju za srpanj 2022. dodatan iznos od 13.055,00 kn. Tužitelju taj iznos nije isplaćen.

4. Tužitelj je dostavio Izvod po računu tužitelja za jedan od prethodnih mjeseci rada (list 54), konkretno za ožujak 2022. te ističe da je iz istog razvidno kako je tuženik prema tužitelju izvršio četiri uplate i to 3.760,00 kn na ime osnovne plaće, 400,00 kn na ime naknade za prijevoz, 4.000,00 kn na ime putnog troška, a 14.190,33 kn na ime „akontacije“, a time bi tuženik pokrivao ovaj preostali iznos kako je usmeno bilo dogovoreno, 55,00 kn po satu.

5. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao svjedoke RL, EL i DL te tužitelja kao stranku. Odlučeno je da se neće saslušati zz tuženika koji se dva puta bez opravdanog razloga nije odazvao pozivu suda na ročište na kojem je određeno njegovo saslušanje (čl. 265. st. 2. ZPP).

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

7. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika od tuženika kao bivšeg poslodavca za isplatom razlike plaće za mjesec lipanj i srpanj 2022.

8. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu električara te da mu je radni odnos prestao osnovom izvanrednog otkaza ugovora o radu od strane tuženika.

9. Sporno je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je da li je tuženik u utuženom razdoblju u cijelosti isplatio plaću tužitelju za mjesec lipanj i srpanj 2022.

10. Tužitelj je uz tužbu dostavio preslike Whatsapp poruka za koju tvrdi da predstavlja prepisku između tužitelja i djelatnice tuženika iz računovodstva, a uvidom u istu utvrđeno je da se radi o slanju evidencije radnih sati koja je pisana ručno u bilježnici na način da je bilježen broj radnih sati po danu a za svaki mjesec.

11. Tuženik nije osporio navedenu evidenciju radnih sati, a nikakvu drugu službenu ili neslužbenu evidenciju rada tužitelja tuženik nije dostavio u spis.

12. Svjedok RL je iskazao da je radio kod tuženika prije dvije godine u periodu od šest do sedam mjeseci, radio je poslove vodoinstalatera u Sutivanu na otoku Braču u apartmanima tuženika. Tužitelj je radio kao električar. Pisani ugovor o radu sa tuženikom nije imao već samo usmeni, koliko misli tuženik ga prijavio u radni odnos, ali mu nije uredno plaćao doprinose. Radio je svaki dan 10 do 12 sati, a svakih 15 dana imali su slobodan vikend kada su išli kući. Koliko se sjeća sa tuženikom je imao dogovorenu satnicu od 50,00 kn po satu. Tuženik mu je isplaćivao na račun bruto plaću od 5.700,00 kn, a ostalo mu je isplaćivao na ruke, no nije mu u cijelosti isplatio plaću za sav rad. Evidencija rada se kod tuženika vodila na način da je tužitelj u bilježnicu upisivao koliko sati su radili radnici SL, on i tužitelj i tu evidenciju sati je putem Whatsapp-a slao djelatnici tuženika u računovodstvu. Tuženik mu nije isplatio niti za utrošen materijal, a dao mu je račune no te novce nije dobio. Tuženik mu nije slao niti obračune plaća. On nije tužio tuženika za isplatu plaća i ostalog jer si ne može priuštiti odvjetnika. Zbog svega toga sa tuženikom je prekinuo radni odnos u srpnju 2022. jer je direktor tuženika na njega počeo galamiti, tražiti od njega da radi i ostale poslove, a nije mu platio u cijelosti plaću za zadnji mjesec kako je bilo dogovoreno i trošak materijala za zadnji mjesec. Poznato mu je da je tužitelj ostao još raditi u srpnju 2022. i kasnije, a ne zna do kada je radio. Koliko mu je poznato, tužiteljeva supruga je sa djecom došla u Sutivan i boravila u apartmanima tuženika zajedno sa tužiteljem, to je bilo u kolovozu 2022., a to mu je rekao sam tužitelj.

13. Svjedok SL je iskazao da je radio kod tuženika u razdoblju od 1.3.2022. do kraja studenog 2022. kao soboslikar. Nikada nije sklopio pisani ugovor o radu sa tuženikom, ali ga je tuženik prijavio u radni odnos i o tome mu je poslao na Whatsapp poruku. Naknadno je saznao da mu tuženik nije uredno plaćao doprinose. Sa tuženikom je imao dogovorenu plaću u neto iznosu od 5.700,00 kn na račun, a ostalo da će mu plaćati na ruke jer su imali usmeni dogovor o satnici od 50,00 kn neto po satu. Radio je na otoku Braču u Sutivanu na apartmanima zajedno sa tužiteljem i RL, skupa su i stanovali tamo. Radio je svaki dan 10 do 12 sati dnevno, a nekada i više, a svaka dva do tri tjedna je odlazio kući na vikend. Tužitelj mu je bio pretpostavljeni i postojao je dogovor da tužitelj bilježi satnicu za njih trojicu radnika i da satnicu dostavlja poslodavcu za obračun plaće. Nikada nije dobio od tuženika obračun plaće. Radio je u ožujku 2022. i dio travnja 2022. sve do 23. travnja 2022. kada je doživio ozljedu na radu jer je slomio ruku i tada je završio na bolovanju na kojem je bio šest i pol mjeseci do početka studenog 2022. Kada se vratio nakon bolovanja radio je još neko vrijeme, ali vidio je da to neće funkcionirati jer tuženik nije imao namjeru isplaćivati cijelu plaću po dogovoru pa je sam odlučio prekinuti radni odnos. Za ožujak i travanj 2022. tuženik mu je isplatio samo plaću od 5.700,00 kn na koju je bio prijavljen, a ostatak koji mu je dugovao na ruke nije mu nikada isplatio. Nije tužio poslodavca. Poznato mu je da je tužitelj kao njihov pretpostavljeni imao dogovorenu satnicu sa tuženikom od 55,00 kn po satu dok su on i RL imali 50,00 kn. Na izvatcima iz banke pisalo je pod stavkama da je dio plaća, a dio akontacija, a ne zna kako je tuženik to radio jer nije dobivao platne liste da bi mogao usporediti, ali misli da je ta akontacija također bila isplata plaće za prekovremeni rad.

14. Svjedok DL je iskazao da je zaposlen u tvrtci tuženika PROMONDO TURISM d.o.o. kao voditelj turističke agencije za najam apartmana oko pet godina. Bavi se iznajmljivanjem apartmana u vlasništvu tvrtke tuženika u Sutivanu i u Zagrebu. Tužitelj mu je poznat kada je radio na apartmanima tuženika u Sutivanu u 2022. kao električar. Nema neposrednih saznanja o načinu i organizaciji rada tužitelja, niti o plaći. Apartmani u Sutivanu bili su otvoreni 1.8.2022., kasnilo se sa radovima jer se čekalo da se dovrše radovi oko struje, a to je trebalo biti gotovo 10.7. Zbog kašnjenja radova morali su otkazati dosta rezervacija jer su trebali raditi već u srpnju, a prvi gosti su došli krajem srpnja jer je tek tada bilo spremno za iznajmljivanje. On je bio u Sutivanu u srpnju 2022. kada su radovi još trajali i nije stekao dojam da se radilo prekovremeno jer se kasnilo sa radovima. Nakon završetka radova utvrđene su nepravilnosti u električarskim radovima jer je previše apartmana bilo spojeno na jednu fazu pa je došlo do preopterećenja, izgorilo je brojilo pa su zvali HEP koji su izmjerili sve faze i rekli da treba izmjestiti apartmane po više faza. Poznato mu je da je tužitelj odlučio otići na godišnji odmor s obitelji prije završetka samog posla, to je bilo nakon 20. srpnja, a tužitelj je tada uvjetovao tuženiku da će završiti posao ukoliko njegova obitelj može ljetovati u tim apartmanima. Stoga je njegova obitelj došla i boravila u tim apartmanima dok su radovi još trajali. Navodi da nikada nije radio za tvrtku PROMOLUX.

15. Tužitelj je iskazao da se zaposlio kod tuženika u siječnju 2021. kao električar i sjeća se da je potpisao ugovor o radu za prvi mjesec, tuženik mu je predao jedan primjerak tog ugovora, tuženik ga je prijavio u radni odnos i to na minimalac od 3.760,00 kn, a u početku je to bilo i manje. Radio je poslove električara na raznim objektima gdje ga je tuženik slao, po Zagrebu, Velikoj Gorici i na drugim mjestima, a od veljače 2022. otišao je raditi u Sutivan na otok Brač na kompleksu apartmana u vlasništvu tuženika. Sa tuženikom je imao usmeni dogovor o satnici koja je u početku iznosila 43,00 kn po satu, a kasnije je taj iznos direktor podigao na 55,00 kn po satu. Također je imao dogovor sa tuženikom oko evidencije rada da sam sate rada upisuje u bilježnicu i da na kraju mjeseca to pošalje NL u računovodstvo putem Whatsapp-a. Dio plaće na koji je bio prijavljen mu je tuženik isplaćivao na račun pod stavkom plaća, a za prekovremeni rad mu je isplata također išla na račun pod stavkom akontacija i to se vidjelo na bankovnim izvatcima. Obračune plaća nikada nije dobivao. Za vrijeme rada u Sutivanu radio je 10, 12 i više sati dnevno, i subotama i nedjeljama, mjesečno nije radio ispod 300 sati. Radilo se dinamikom kako su iskazali svjedoci. Tuženik mu nije isplatio u cijelosti plaću za lipanj i srpanj 2022., a prije toga mu je isplatio plaću i za sav prekovremeni rad po usmeno dogovorenoj satnici. Misli da se direktor tuženika na njega naljutio jer mu je rekao da ne misli više raditi tom dinamikom na terenu, a teško su se dogovorili oko toga da tužitelju dođe supruga sa djecom u Sutivan, direktor mu je obećao da će to biti moguće, a kasnije je oko toga bilo problema, supruga je na kraju došla sa djecom, ali ne onako kako su dogovorili. Zbog cijelog tog stresa završio je u psihijatrijskoj bolnici te je na kraju dobio otkaz od tuženika zbog nedostavljenih doznaka za bolovanje. Navodi da mu je tuženik rekao da za Sutivan nađe radnike i on je osobno doveo RL i SL, a poznato mu je da ni njima tuženik nije u cijelosti isplatio plaću ni naknadu za godišnji odmor i to ga je sve mučilo jer se osjećao osobno odgovornim. Tuženik mu je oduvijek prekovremeni rad isplaćivao pod stavkom akontacija. Isplata je cijela išla na račun, ništa nije išlo na ruke, a evidencije rada je vodio za sebe i radnike RL i EL. Isplata plaće je išla uvijek tek nakon što je on poslao evidencije rada poslodavcu, a plaća je kasnila i po dva mjeseca.

16. Sud je prihvatio iskaze svjedoka RL i SL te tužitelja kao istinite jer su u cijelosti iskazivali međusobno suglasno i uvjerljivo u bitnim činjenicama dok nije posebno cijenio iskaz svjedoka DL koji nije bio radnik tuženika već druge tvrtke u vlasništvu tuženika te nema neposrednih saznanja o načinu i organizaciji rada tužitelja, niti o plaći.

17. Kada se iskazi svjedoka i tužitelja dovedu u vezu s popisom sati iz Whatsapp prepiske u spisu utvrđeno je da je tužitelj u lipnju i srpnju 2022. radio električarske radove na apartmanima tuženika u Sutivanu za ugovorenu satnicu od 55,00 kn po satu te da je prema usmenom dogovoru sa direktorom tuženika sam vodio evidenciju rada za sebe i radnike RL i EL na način da je sate rada upisivao u bilježnicu koju je na kraju mjeseca slao djelatnici NL u računovodstvo putem Whatsapp-a, te da se radilo prekovremeno pa je tako za lipanj 2022. imao normu od 289 sati rada, a za srpanj 2022. odradio je 313 sati.

18. Da je tuženik kasnio sa isplatom plaće po nekoliko mjeseci razvidno je iz obračunskih listi koje je sam tuženik dostavio u spis te iz iskaza tužitelja.

19. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja i svjedoka EL sa Izvodom po računu tužitelja za ožujak 2022. utvrđeno je kako je tuženik plaću radnicima isplaćivao na račun s time da je posebno isplaćivao plaću za redovnu satnicu, a posebno tzv. "akontaciju", a to je u naravi bila plaća za prekovremeni rad. 20. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

21. Sukladno odredbi čl. 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad.

22. Imajući na umu utvrđenje suda da je tužitelj u mjesecu lipnju 2022. imao odrađenih 289 sati, a s obzirom je sat rada bio ugovoren u iznosu od 55,00 kn, to je nastao iznos od 15.895,00 kn, a kada se od tog iznosa odbije iznos plaće i prijevoza koji je tuženik nesporno isplatio tužitelju (3.760,00 kn+ 400,00 kn), tuženik je u obvezi platiti na ime prekovremenog rada tužitelju iznos od 11.735,00 kn, odnosno 1.557,50 eura.

23. Nadalje, što se tiče mjeseca srpnja 2022. imajući na umu utvrđenje suda da je tužitelj imao odrađeno 313 sati, te obzirom je sat rada iznosio 55,00 kn, to je nastao ukupni iznos za srpanj od 17.215,00 kn. Kada se od navedenog iznosa odbije nesporni plaćeni iznos plaće i prijevoza u iznosu od ukupno 4.160,00 kn (3.760,00 kn+ 400,00,00 kn), to je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju za srpanj 2022. na ime prekovremenog rada iznos od 13.055,00 kn, odnosno 1.732,70 eura.

24. Slijedom navedenog, imajući na umu da tuženik ničim nije uspio dokazati da je tužitelju isplatio za lipanj i srpanj 2022. utvrđene iznose razlike plaće, trebalo je u cijelosti prihvatiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi s osnove razlike plaće za lipanj 2022. iznos od 1.557,50 eura te s osnove razlike plaće za srpanj 2022. iznos od 1.732,70 eura, odnosno ukupno 3.290,20 eura.

25. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od 15-og u mjesecu sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO. Odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP, te su troškovi dosuđeni tužitelju koji je u pretežnom dijelu uspio u postupku, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 3.290,20 eura. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1), sastava podneska od 3.2.2022. od 200,00 eura (Tbr.8/1), zastupanja na ročištu 14.11.2023. od 200,00 eura (Tbr. 9/1), zastupanja na ročištu 3.6.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9/1), sastava podneska od 16.12.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1), zastupanja na ročištu 17.12.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9/1), uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) a što sve ukupno iznosi 1.500,00 eura.

27. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav podnesaka od 24.5.2024. i 9.12.2024. (ponavlja navode).

28. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. 29. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku