REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-512/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja ĐF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šime Vidulin, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Porsche leasing d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa odvjetničkom društvu d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ŠF, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika Nikole Raguža, odvjetnika, 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 6.2. i čl. 9.1. Uvjeta uz Ugovor o kreditu broj 14731 sklopljen dana 7. srpnja 2005. između parničnih stranaka, a koje odredbe glase:

„6.2. Korisnik kredita je obvezan kredit uvećan za ugovornu kamatu Davatelju kredita vratiti sukladno odredbama Ugovora. Kamatna stopa odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi…

9.1. Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koje neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit. Visina obroka kredita je promjenjiva i ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita Đ'' te iste odredba ne proizvode pravne učinke.

II Utvrđuju se ništetnom odredba čl. 4.4., 5.1. i 7.7. i Ugovor o kreditu broj 14731 sklopljen dana 7. srpnja 2005. između parničnih stranaka, a koje odredbe glase:

čl.4.4. "Prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjene uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenog u čl.9.1. ovih ugovornih uvjeta, ne smatraju se izmjenama ili dopunom ugovora. Za takvo prilagodbe ne traži se suglasnost korisnika kredita."

čl.5.1. "... prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja."

čl.7.7. "Davatelju kredita pristoji pravo Korisniku kredita temeljem naknade za obračun i obradu nepodmirenih dospjelih tražbina, kao i za opomene naplatiti iznose od: prva opomena 7.- CHF, druga opomena 22.- CHF, treća i svaka sljedeća opomena 37.- CHF.'' te iste ne proizvode nikakve pravne učinke.

III Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u odredbi čl. III. Ugovora o kreditu broj 14731 sklopljen dana 7. srpnja 2005. između parničnih stranaka, a koje odredbe glase: „Troškovi zaključenja Ugovora (uklj. 22% PDV-a) – 718,56 CHF'' te iste odredba ne proizvode pravne učinke.

IV Nalaže se tuženiku Porsche leasing d.o.o., OIB: 902758545765, da tužitelju ĐF, isplati iznos od 453,95 eur (četristopedesettri eura i devedesetipet eurocenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od 8. srpnja 2005. sve po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

V Nalaže se tuženiku Porsche leasing d.o.o. da isplati tužitelju ĐF na ime preplate po kamatnoj stopi novčani iznos od 741,04 EUR (slovima: sedamstočetrdesetjedan euro i četiri eurocenta) i to s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja teče:

na iznos od 3,28 eur od 19.09.2006. do isplate

na iznos od 3,28 eur od 17.10.2006. do isplate

na iznos od 3,25 eur od 15.12.2006. do isplate

na iznos od 3,26 eur od 16.01.2007. do isplate

na iznos od 6,78 eur od 17.02.2007. do isplate

na iznos od 6,77 eur od 16.03.2007. do isplate

na iznos od 6,77 eur od 13.04.2007. do isplate

na iznos od 6,75 eur od 16.05.2007. do isplate

na iznos od 6,61 eur od 13.06.2007. do isplate

na iznos od 6,61 eur od 16.07.2007. do isplate

na iznos od 9,86 eur od 13.08.2007. do isplate

na iznos od 9,91 eur od 17.09.2007. do isplate

na iznos od 9,96 eur od 15.10.2007. do isplate

na iznos od 9,81 eur od 16.11.2007. do isplate

na iznos od 9,82 eur od 17.12.2007. do isplate

na iznos od 9,93 eur od 14.01.2008. do isplate

na iznos od 9,99 eur od 18.02.2008. do isplate

na iznos od 10,04 eur od 15.03.2008. do isplate

na iznos od 10,3 eur od 14.04.2008. do isplate

na iznos od 10,29 eur od 14.05.2008. do isplate

na iznos od 9,98 eur od 18.06.2008. do isplate

na iznos od 10,09 eur od 16.07.2008. do isplate

na iznos od 10,04 eur od 12.09.2008. do isplate

na iznos od 9,89 eur od 18.08.2008. do isplate

na iznos od 9,92 eur od 24.10.2008. do isplate

na iznos od 10,17 eur od 17.11.2008. do isplate

na iznos od 10,7 eur od 18.12.2008. do isplate

na iznos od 10,51 eur od 19.01.2009. do isplate

na iznos od 11,05 eur od 13.02.2009. do isplate

na iznos od 11,18 eur od 16.03.2009. do isplate

na iznos od 11,25 eur od 15.04.2009. do isplate

na iznos od 11,09 eur od 13.05.2009. do isplate

na iznos od 11,01 eur od 15.06.2009. do isplate

na iznos od 10,86 eur od 13.07.2009. do isplate

na iznos od 10,75 eur od 21.08.2009. do isplate

na iznos od 11,08 eur od 17.09.2009. do isplate

na iznos od 11,19 eur od 19.10.2009. do isplate

na iznos od 11,12 eur od 30.11.2009. do isplate

na iznos od 11,12 eur od 30.11.2009. do isplate

na iznos od 10,07 eur od 16.12.2009. do isplate

na iznos od 10,25 eur od 15.01.2010. do isplate

na iznos od 10,36 eur od 03.03.2010. do isplate

na iznos od 10,37 eur od 03.05.2010. do isplate

na iznos od 10,69 eur od 04.06.2010. do isplate

na iznos od 10,55 eur od 04.06.2010. do isplate

na iznos od 10,69 eur od 02.07.2010. do isplate

na iznos od 11,21 eur od 02.08.2010. do isplate

na iznos od 11,03 eur od 16.08.2010. do isplate

na iznos od 11,62 eur od 15.09.2010. do isplate

na iznos od 11,36 eur od 15.10.2010. do isplate

na iznos od 11,15 eur od 15.11.2010. do isplate

na iznos od 11,77 eur od 15.12.2010. do isplate

na iznos od 12,36 eur od 31.01.2011. do isplate

na iznos od 11,95 eur od 04.03.2011. do isplate

na iznos od 12,11 eur od 02.04.2011. do isplate

na iznos od 11,72 eur od 02.05.2011. do isplate

na iznos od 11,94 eur od 03.06.2011. do isplate

na iznos od 12,78 eur od 06.07.2011. do isplate

na iznos od 12,51 eur od 01.09.2011. do isplate

na iznos od 13,75 eur od 14.09.2011. do isplate

na iznos od 14,36 eur od 05.10.2011. do isplate

na iznos od 12,76 eur od 05.11.2011. do isplate

na iznos od 12,89 eur od 05.12.2011. do isplate

na iznos od 12,83 eur od 07.01.2012. do isplate

na iznos od 12,99 eur od 03.02.2012. do isplate

na iznos od 13,18 eur od 06.03.2012. do isplate

na iznos od 13,13 eur od 26.05.2012. do isplate

na iznos od 13,04 eur od 26.05.2012. do isplate

na iznos od 13,08 eur od 08.06.2012. do isplate

na iznos od 13,17 eur od 18.06.2012. do isplate

na iznos od 13,10 eur od 13.07.2012. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku Porsche leasing d.o.o. da isplati tužitelju ĐF na ime preplate tečaja novčani iznos od 1.562,56 EUR (slovima: tisućupetstošezdesetdva eura i pedesetšest eurocenti) i to s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja teče:

- na iznos od 1,79 euro od 26.08.2005.do isplate

- na iznos od 6,02 euro od 19.09.2005.do isplate

- na iznos od 3,33 euro od 17.10.2005.do isplate

- na iznos od 3,80 euro od 17.11.2005.do isplate

- na iznos od 3,42 euro od 15.12.2005.do isplate

- na iznos od 3,18 euro od 20.01.2006.do isplate

- na iznos od 1,29 euro od 16.02.2006.do isplate

- na iznos od 0,27 euro od 15.03.2006.do isplate

- na iznos od 4,38 euro od 18.12.2008.do isplate

- na iznos od 0,85 euro od 19.01.2009.do isplate

- na iznos od 10,73 euro od 13.02.2009.do isplate

- na iznos od 13,29 euro od 16.03.2009.do isplate

- na iznos od 14,45 euro od 15.04.2009.do isplate

- na iznos od 11,54 euro od 13.05.2009.do isplate

- na iznos od 10,04 euro od 15.06.2009.do isplate

- na iznos od 7,43 euro od 13.07.2009.do isplate

- na iznos od 5,37 euro od 21.08.2009.do isplate

- na iznos od 5,35 euro od 17.09.2009.do isplate

- na iznos od 7,55 euro od 19.10.2009.do isplate

- na iznos od 6,25 euro od 30.11.2009.do isplate

- na iznos od 6,17 euro od 30.11.2009.do isplate

- na iznos od 7,25 euro od 16.12.2009.do isplate

- na iznos od 10,30 euro od 15.01.2010.do isplate

- na iznos od 12,32 euro od 03.03.2010.do isplate

- na iznos od 12,49 euro od 03.05.2010.do isplate

- na iznos od 18,84 euro od 04.06.2010.do isplate

- na iznos od 16,05 euro od 04.06.2010.do isplate

- na iznos od 18,74 euro od 02.07.2010.do isplate

- na iznos od 28,97 euro od 02.08.2010.do isplate

- na iznos od 25,41 euro od 16.08.2010.do isplate

- na iznos od 36,94 euro od 15.09.2010.do isplate

- na iznos od 31,85 euro od 15.10.2010.do isplate

- na iznos od 27,72 euro od 15.11.2010.do isplate

- na iznos od 39,92 euro od 15.12.2010.do isplate

- na iznos od 51,44 euro od 31.01.2011.do isplate

- na iznos od 43,38 euro od 04.03.2011.do isplate

- na iznos od 46,47 euro od 02.04.2011.do isplate

- na iznos od 38,86 euro od 02.05.2011.do isplate

- na iznos od 43,29 euro od 03.06.2011.do isplate

- na iznos od 59,62 euro od 06.07.2011.do isplate

- na iznos od 54,42 euro od 01.09.2011.do isplate

- na iznos od 78,51 euro od 14.09.2011.do isplate

- na iznos od 90,44 euro od 05.10.2011.do isplate

- na iznos od 59,29 euro od 05.11.2011.do isplate

- na iznos od 61,87 euro od 05.12.2011.do isplate

- na iznos od 60,63 euro od 07.01.2012.do isplate

- na iznos od 63,80 euro od 03.02.2012.do isplate

- na iznos od 67,44 euro od 06.03.2012.do isplate

- na iznos od 66,46 euro od 26.05.2012.do isplate

- na iznos od 64,80 euro od 26.05.2012.do isplate

- na iznos od 65,48 euro od 08.06.2012.do isplate

- na iznos od 67,21 euro od 18.06.2012.do isplate

- na iznos od 65,85 euro od 13.07.2012.do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

VII Odbija se tužitelj u preostalom nedosuđujućem dijelu radi isplate 136,74 EUR (slovima: stotridesetšest eura i sedamdesetčetiri eurocenta) s pripadajućim kamatama).

VIII Nalaže se tuženiku Porsche leasing d.o.o. nadoknaditi tužitelju ĐF trošak postupka u iznosu od 2.553,15 EUR (slovima: dvijetisućepetstopedesettri eura i petnaest eurocenti) sa zateznim kamatama od 28. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom 7. srpnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 14731 kojim mu je stavljeno na raspolaganje iznos od 21.248,59 CHF u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja. Navodi da sklopljeni Ugovor o kreditu sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa je promjenjiva sukladno odluci tuženika. Također, Ugovorom je utvrđeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa 306,86 CHF obračunatih po srednjem tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećem na dan plaćanja. Ističe kako mu nisu prilikom sklapanja Ugovora pružene adekvatne i cjelovite informacije o uvjetima bitnim za zaključenje Ugovora te kako nije bio u cijelosti informiran o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti glede ugovaranja valutne klauzule. Nadalje, prilikom puštanja kredita u tečaj, tuženik je jednokratno naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu 718,56 CHF. Radi se o ugovoru na unaprijed pripremljenom obrascu u kojemu je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te je kao jača ugovorna strana, financijska institucija koja se profesionalno bavi davanjem kredita, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu zahtjeva i odobrenje kredita. Opisanim postupanjem tuženik je doveo u neravnopravan položaj u kojem nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. U skladu s Direktivom 93/13 EEZ, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj na način da je u ugovoru o kreditu ponudio nisku kamatnu stopu i inkorporirao valutnu klauzulu CHF, a istodobno prešutivši u potpunosti ekonomski rizik tečajnih razlika i rizik povećanja kamatne stope. Tužitelj smatra kako je odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu CHF ništetna, te da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) o stjecanju bez osnove. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja te smatra kako petogodišnji zastarni rok teče od uplate svakog pojedinog mjesečnog obroka pa kako je Ugovor isplaćen još 2012., smatra da tužba nije podnesena unutar zastarnog roka. Osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Ugovor je sklopio u dobroj vjeri te je u potpunosti informirao drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Upućuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ističe kako su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio isplatu 3.420,25 kn / 453,95 EUR na ime jednokratne (tzv. ulazne) naknade i isplatu 18.386,75 kn / 2.440,34 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (CHF) te promjenjivoj kamatnoj stopi (zbirno) sve s pripadajućim kamatama na pojedinačne mjesečne specificirane iznose.

3.1. Nakon izvedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 29. veljače 2024. (list 330 do 340 spisa) tražio isplatu 453,95 EUR s osnove jednokratne nagrade, 741,04 EUR na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopu te 1.562,56 EUR na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Ne računajući iznos jednokratne naknade kao poseban zahtjev kojeg je tužitelj u jednakom iznosu postavio u tužbi i navedenom podnesku, ovakvom dispozicijom tužitelj je razlučio zahtjev koji se odnosi na kamatnu stopi i valutnu klauzulu, a ujedno i smanjio tužbeni zahtjev (ranije je tražio zbirno 2.440,34 EUR, a potom 2.303,60 EUR) za iznos od 136,74 EUR. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8). Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. S obzirom da se tuženik podneskom od 13. ožujka 2024. pravovremeno protivio povlačenju tužbe, dok preinake nije bilo, valjalo je odlučiti o visini inicijalno postavljenog tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu br. 14731 (list 12 do 15 spisa), Plan otplate uz Ugovor o kreditu (list 27 do 29 spisa), Konto karticu (list 17 do 26 spisa), Promjenu kamatne stope (list 30 spisa), izvod iz novinskih članaka (list 42 do 54 spisa), stručni članak (list 46 do 50 spisa), Povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Porsche leasing d.o.o. (list 129 do 193 spisa), Rješenje trgovačkog suda u Zagrebu broj tt-04/11221-2 od 24. studenog 2004. (list 194 do 195 spisa), Odluka o dopuni predmeta poslovanja (list 196 do 197 spisa), Odluka o izmjeni izjave o osiguranju (list 198 do 202 spisa), Izvadak iz sudskog registra za društvo Porsche leasing d.o.o. (list 212 spisa), saslušan je svjedok RF (list 304 do 305 spisa), saslušan je tužitelj (list 305-306 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 314 do 317 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6.1. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 7. srpnja 2005. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF te zahtjev za isplatu na ime jednokratne naknade i više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

7. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj Ugovora o kreditu broj 14731 od 7. srpnja 2005. (dalje: Ugovor o kreditu), na temelju kojega je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu 21.248,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja te da je kredit po istom ugovoru u cijelosti isplaćen.

8. Sporna je osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), radi li se o potrošačkom ugovoru te s tim u vezi je li tuženik u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime jednokratne naknade i razlike u obračunatim anuitetima, do kojih je došlo prilikom primjene te ugovorne odredbe te je li potraživanje u zastari.

9. Čitanjem čl. II. Ugovora o kreditu utvrđeno je da je ugovoren iznos kredita kao kunska protuvrijednost iznosa od 21.248,59 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Iz odredbe čl. III. Ugovora o kreditu proizlazi da troškovi zaključenja Ugovora iznose 718,56 CHF. Iz odredbe čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja. Čl. 6.2. Uvjeta ugovora o kreditu propisano je da je korisnik kredita obvezan kredit uvećan za ugovorne kamate Davatelju kredita vratiti sukladno odredbama ugovora. Kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno čl. 9.1.

10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao svjedoka JF.

10.1. Iz iskaza svjedoka u bitnome proizlazi da ne poznaje tužitelja i nije s njim razgovarao vezano uz predmetni ugovor o kreditu. U ponudu je uvedeno sklapanje ugovora o kreditu u CHF zato što su to klijenti tražili. Djelatnici tuženika nisu bili obučeni da upozoravaju klijente na rizike valute CHF zbog toga što tada nisu znali koji su to rizici niti da oni postoje. Djelatnici tuženika nisu bili obučavani da navode klijentima o čemu ovisi promjena kamatne stope.

10.2. Iskaz imenovanog svjedoka je neodlučan. Naime, svjedok ne navodi da je tužitelj konkretno mogao pregovarati o pojedinim uvjetima ugovora te ne isključuje da se u predmetu radi o unaprijed pripremljenom tipiziranom ugovoru. Također, svjedok ne navodi da je tuženik upozoren na rizike i posljedice sklapanja takvog ugovora. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

11. Također, na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja.

11.1 Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi kako mu je bio nuđen kredit za kupnju automobila samo u CHF te da je imao dojam da je to valuta koja se preporučuje. Rečeno mu je da anuiteti neće puno varirati. Bio mu je potreban automobila, vidio je izračun na sedam godina u CHF i to mu je bilo prihvatljivo. Bio je svjestan da ugovara promjenjivu kamatnu stopu, ali nitko mu nije objašnjavao o čemu ovisi promjena te kamatne stope, naprotiv rečeno mu je da ona ne bi trebala previše varirati. Vozilo je kupio za svoje privatne potrebe. Do tada je imao stare aute koji su mu se kvarili te je kupio novi auto za odlazak na posao i kako bi mogao svoje roditelje koji su bolesni voziti u bolnicu. Ulaznu naknadu je platio zato što mu je objašnjeno da je to uvjet da bi se cijeli kredit pokrenuo. Ni danas ne zna za što se taj trošak odnosi. Nitko mu nije rekao da se o pojedinim odredbama Ugovora može pregovarati.

11.2 Iskaz je ocijenjen kao vjerodostojan i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu osobito u dijelu u kojem je iskazivao da je vozilo koristio u privatne svrhe. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

12. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

13. Dakle, iako je tužitelj načelno bio upoznat s valutnom klauzulom te mu je načelno bilo jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnošću valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku odnosno morala biti poznata.

14. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.

15. Pri tome nije odlučna niti činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.

16. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze iz tih odredbi.

17. Dakle sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje bi mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.

18. Iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao istinit, proizlazi da je novcem kojega je dobio predmetnim Ugovorom o kreditu kupio automobil kojeg je koristio za osobne potrebe. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja te sadržaj spisa, odnosno izvedene dokaze, iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da bi tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužitelj uopće bavi takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati suprotno (tako USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., VSRH Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

19. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO.

20. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

21. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.

22. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.

23. Radi utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centar za financijska vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, ukoliko se primjeni početni tečaj za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju bio poznat taj tečaj za valutu CHF na dan isplate pa se ovako utvrđen tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka utvrđenim.

24. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je korisnik kredita primjenom valutne klauzule vezane uz švicarski franak pojedine mjesečne anuitete platio u većem iznosu, a pojedine anuitete u manjem iznosu u odnosu na ugovor o kreditu bez valutne klauzule, tj. ugovor o kreditu u kunskom iznosu pri čemu je iznos kredita onaj iznos u kunama koji tuženik stvarno isplatio korisniku kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnove ništetne promjenjive kamatne stope 741,04 EUR te iznos od 1.562,56 EUR s osnove ništetne valutne klauzule dok je negativna razlike iznosila 192,40 EUR.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Tuženik je prigovarao na nalaz i mišljenje međutim u suštini se radilo o prigovoru osnove i potrebi izvođenja vještačenja, međutim na matematički obračun nije imao prigovora niti su stranke u postupku tražile da vještak na ročištu iznese nalaz i mišljenje.

25.1. U odnosu na prigovor tuženika da se trebaju uzeti u obračun visine negativna razlika potrebno je napomenuti da do prijeboja tražbine ne dolazi po samom zakonu, već je potrebno da stranka da izjavu o prijeboju sukladno odredbi čl. 196. st. 1. ZOO- a, a tuženik takvu izjavu nije dao. Stoga, od preplaćenih iznosa anuiteta se ne oduzimaju iznosi u kojima korisnik kredita nije platio pojedine anuitete jer bi time došlo do prijeboja tražbina bez davanja izjave o prijeboju u smislu odredbe čl. 196. st. 1. ZOO-a. O ovom pitanju je i VSRH u proširenom vijeću u odluci Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo shvaćanje:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

25.2. Osim toga, prigovor tuženika da se u ukupni obračun pretplate mora uzeti u obzir i negativna razlika nije prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor, već se radi o prigovoru visine (Tako i VSRH Rev 1277/2022 od 8. ožujka 2023.).

26. U odnosu na kamate, tužitelj je tražio kamate od dospijeća obveze iz ugovora o kreditu, a ne od dana plaćanja kako to tužitelju pripada.

27. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

28. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju Ugovaranjem prodajnog tečaja Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.). Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

29. U odnosu na sporne okolnosti informiranja i pregovaranja oko naknade za obradu kredita sud je cijenio iskaz tužitelja koji je naveo da je ulaznu naknadu platio zato što mu je objašnjeno da je to uvjet da bi se cijeli kredit pokrenuo. Ni danas ne zna za što se taj trošak odnosi. Nitko mu nije rekao da se o pojedinim odredbama Ugovora može pregovarati.

29.1. I taj dio iskaza tužitelja sud prihvaća kao uvjerljiv i istinit. Dapače tuženik njegov sadržaj nije ničim doveo u sumnju iz čega proizlazi da stranke o spornoj naknadi nisu pregovarale.

29.2. Slijedom navedenog, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu među strankama nisu vođeni pregovori pa i u pogledu naknade za obradu kredita. Odredbe o naknadi za obradu kredita su uvjeti koje je odredio tuženik, a prosječni klijent mogao ih je uzeti ili ostaviti. Pritom se posebno ističe da tuženik ovakve navode nije u bitnom osporio niti je predložio dokaze o pojedinačnom pregovaranju u odnosu na ovu naknadu. Dakle, sud smatra da je izostala informiranost na što se konkretno naknada odnosi te se o naknadi nije moglo pregovarati.

30. Člankom 59. ZZP/03 propisano je: "Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito (…) odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti (…)."

31. Čl. 81. ZZP/03 propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

32. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da se pojedinačno pregovaralo o naknadi za obradu kredita i visini te naknade. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, već proizlazi da stranke uopće nisi bile u nikakvom kontaktu po navedenom pitanju, dok iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci troškove zaključenja Ugovora u iznosu 718,56 CHF.

33. Čl. 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom "predmet ugovora" trebaju se shvatiti kao one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga kao takve određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Točan doseg pojmova "predmet ugovora" i "cijena" u smislu članka 84. ZZP/03 ne mogu se odrediti pojmom "ukupni troškovi kredita za potrošača" pa se naknada za obradu i odobrenje kredita ne može smatrati bitnom činidbom ugovora o kreditu samo zato što je uključena u njegove ukupne troškove. Uzimajući u obzir prirodu predmetnog ugovora te njegov pravni i činjenični kontekst, imajući na umu da je riječ o dugoročnom kreditu s promjenjivom redovnom kamatnom stopom kao i činjenici da je riječ o obvezi koja se plaća prije korištenja kredita, prema pravnom shvaćanju ovog suda, nije riječ o odredbi koja utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita, niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa.

34. Također, čl. 84. ZZP/03 treba tumačiti na način da se "cijena" odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti. Ugovor ne sadrži kriterij temeljem kojeg bi se mogla utvrditi primjerenost. U ovom se predmetu navodna nepoštenost odredbi o naknadi za obradu i odobrenje kredita ne tiče odnosa između iznosa naknade za obradu i odobrenje kredita te zauzvrat pruženih usluga. Stoga, a imajući na umu sve navedeno, odredba članka III. Ugovora o kreditu nije izuzeta iz ocjene poštenosti.

35. U okviru te ocjene, potrebno je, u skladu s člankom 81. st.1. ZZP/03, ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu članka 83. ZZP/03 uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

36. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 81. st.1. ZZP/03, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi takva ugovorna odredba bila prihvaćena da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da ni informativni leci, a ni sama ugovorna odredba čl. III, ne sadrže nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se ona odnosi, ne može se zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi tužitelj pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

37. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je, na temelju primjenjivih zakonskih odredbi, stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

38. Odredbe čl. 1065. do 1068. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,112/99 i 88/01– dalje u tekstu ZOO/91), odnosno odredbe čl 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO/05) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita, nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

39. U skladu s čl. 59. toč. 3. ZZP/03 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. Nije sporno da ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi niti su troškovi takvi da se mogu razumno uključiti u naknadu za obradu i odobrenje kredita. Zbog toga se može zaključiti da su troškovi koji su na ovoj način prebačeni na tužitelja nerazmjerni u odnosu na visinu u kojoj su stvarno nastali.

40. Imajući na umu zakonsku obvezu tuženika iz čl. 59. toč. 3. ZZP i činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima, očito je da je tuženik na tužitelja čl. III. Ugovora o kreditu prenio obvezu plaćanja naknade i troškova koji ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama ili troškovima. Ta ugovorna obvezna koja ima učinak kao da je tuženik de facto oslobođen obveze iz čl. 59. toč. 3. ZZP (da dokazuje da su prije isplate kredita stvarno nastali troškovi i stvarno pružene usluge u iznosu 718,56 CHF) utječe, prema shvaćanju ovog suda, na pravni položaj tužitelja i stvara na štetu potrošača značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

41. Nadalje, prema čl. 142. ZOO opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

42. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.

43. Budući da iz predmetnog Ugovora proizlazi da ga je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelj iskazivao da je pojedinačno pregovaranje bilo moguće. S obzirom da je tužitelju na temelju članka III. Ugovora o kreditu nesporno naplaćena naknada u visini kako je to ranije navedeno, to je očito da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja, a što znači da je nepoštena navedena odredba članka III. Ugovora o kreditu, primjenom čl. 81. st. 1. ZZP te ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP. Pritom se dodaje da se o ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu u situaciji kada korisniku kredita, kao potrošaču, nije omogućeno pregovaranje o spornoj naknadi te o visini iste - izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020.

44. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

45. Naime, tužitelju je trebalo, na temelju jasnih i razumljivih kriterija, objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

45.1. Visinu tzv. ulazne naknade sud je utvrdio uvidom u čl. III. Ugovora o kreditu broj 14731 od 7. srpnja 2005. u kojem je jasno naveden iznos troškova zaključenja i to 718,56 CHF, a primjenom prodajnog tečaja Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja na dan isplate (1 CHF = 4.731493 kn) kako jer to utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju, te konverzijom u EUR sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22), dolazi se do iznosa od 453,95 EUR koji je isplaćen tuženiku na isti dan sklapanja predmetnog ugovora.

46. Slijedom navedenoga sud je prihvatio zahtjev i utvrdio ništetnim čl. III. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci troškove zaključenja Ugovora u iznosu 718,56 CHF te je odlučeno kao u toč. IV izreke.

47. Kako je odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu kredita to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Odnosno, na temelju čl. 210. u vezi čl. 104. ZOO tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

48. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. ulaznoj naknadi, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).

48.1. Budući je sud dosudio tužitelju iznose koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka, a tužitelj je tražio veći iznos od onog koji mu pripada (jer se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe) valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u iznosu od 136,74 EUR s pripadajućim kamatama.

49. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjevi koji su postavljeni uz činidbu ne uzimaju se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.

50. Prema postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao (v. supra t. 3. do. 3.1.) tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi stoga se odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/23 dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (2.894,35 EUR) i vrijednosti boda od 2 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

50.1. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, podneska od 13. rujna 2022., 22. veljače 2023., 29. veljače 2024. i 19. ožujka 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT) svaki po 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 20. rujna 2022., 20. ožujka 2023., 3. rujna 2024. i 3. prosinca 2024. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 200,00 EUR, što ukupno iznosi EUR 1.800,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 450,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,70 EUR (koliko je i platio) odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR koji je nužan jer bez istog tužitelj ne bi mogao dokazati visinu zahtjeva (tako i VSRH Rev 229/22 od 1. veljače 2024.) što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja ukupno iznosi 2.553,15 EUR.

50.2. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 28. siječnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

51. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

52. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun

- tuženiku po pun