Poslovni broj: UsI-1577/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Ani Smoljan Zanki, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, OIB: 84891127540, Zagreb, Gruška 20, radi prigovora na izlaganje katastarskih podataka, nakon javne i usmene rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-932-04/24-06/42, Urbroj: 541-11/5-24-2 od 27. svibnja 2024. i rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostave za katastar nekretnina Obrovac, Klasa: UP/I 932-04/24-03/7, Urbroj: 541-24-05/1-24-2 od 10. travnja 2024., te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 25. lipnja 2024. protiv rješenja tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-932-04/24-06/42, Urbroj: 541-11/5-24-2 od 27. svibnja 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega navodi kako tužbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba upravnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja ističe se da nije povrijeđen zakon na štetu žalitelja, radi čega drugostupanjsko tijelo ne nalazi osnovan razlog pobijano rješenje izmijeniti, koje rješenje je nerazumljivo i proturječno, sadrži puko navođenje, odnosno pobrojavanje zakonskih odredbi, pa nije moguće zaključiti temeljem kojih odredbi je pobijano rješenje donijeto. Prvostupanjsko tijelo odbilo je prigovor broj 200 podnositelja žalbe budući je na očevidu održanom dana 16. veljače 2018. izjavio kako se ne slaže s ucrtanom međom između čestica 4157 i 4158 k. o. [katastarska općina]. U tome slučaju obveza prvostupanjskog tijela bila je među označiti spornom, a ne je ucrtati na način kako je tu učinjeno, s čim u vezi tužitelj citira odredbu čl. 46. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, pa navodi kako je u konkretnom slučaju izostalo obrazloženje na koji je način prvostupanjsko tijelo označilo među ako je ona sporna i je li pritom uzelo u obzir dokaz, ugovor o kupoprodaji, iz kojeg proizlazi da je žalitelj kupio i dvorište površine 40 m2, a prednje navedeno i iz razloga na ono što odredba članka 47. istog Zakona propisuje, koju odredbu tužitelj također reproducira. U odnosu na prigovor broj 135, podnositelja KM koji je također izjavljen na među između čestica 4157 i 4158 k. o. [katastarska općina] prvostupanjsko tijelo, bez obzira što je prigovor odbilo, bilo je dužno pozvati i žalitelja budući se radi o međi na parceli u njegovom vlasništvu. Time su povrijeđena pravila upravnog postupka, a možda je i propuštena prilika urediti među dogovorom između stranka na terenu po prigovoru. Upravo iz tih razloga postoji i obaveza pozvati sve zainteresirane osobe. U odnosu na navod drugostupanjskog tijela kako je od naročitog značaja navod da je uvidom u podatke izlaganja nove izmjere utvrđeno da je dana 30. rujna 2019. žalitelj potpisao izjavu da su mu podaci o katastarskoj čestici [katastarska čestica] predočeni te da je suglasan s njima, tužitelj ističe da je i tada bila sporna međa prema čestici 4158, dok je on bio suglasan sa međom u odnosu na 4159 k. o. [katastarska općina], a uostalom da je bio suglasan zasigurno ne bi izjavio prigovor. Drugostupanjsko rješenje je apsolutno nerazumljivo i proturječno u dijelu izreke rješenja u kojem drugostupanjsko tijelo navodi da se žalba odbija bez naznake iz kojeg razloga se ista odbija te se u tom dijelu pobijano rješenje ne može ispitati, a isto tako izreka pobijanog rješenja je zbog navedenog proturječna s obrazloženjem pobijanog rješenja. Nadalje, drugostupanjsko tijelo nije razmotrilo sve žalbene navode tužitelja što je rezultiralo pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem, a time i pogrešnom primjenom materijalnog prava te na koncu potpuno nezakonitim rješenjem koje stoga nikako ne može opstati na pravnoj snazi. Dakle, prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo u predmetnom slučaju nisu utvrdili pravo stanje stvari, budući nisu utvrdili sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a ujedno je predložio i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik, iako je rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI-1577/2024-2 od 27. lipnja 2024., koje rješenje je uredno zaprimio, pozvan da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu zajedno sa svim spisima koji se odnose na predmet spora, u ostavljenom roku niti do dana zaključenja rasprave u ovom sporu nije dostavio odgovor na tužbu, već je isključivo uz dopis od 17. rujna 2024. dostavio spis upravnog tijela.

3.U sporu je održana rasprava 16. siječnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila opunomoćenica tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, dopise tuženika od 11. rujna 2024. i 17. rujna 2024., te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz dopis od 17. rujna 2024.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostave za katastar nekretnina Obrovac, Klasa: UP/I 932- 04/24-03/7, Urbroj: 541-24-05/1-24-2 od 10. travnja 2024., odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja broj 200 izjavljen na među k. č. [katastarska čestica] prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, te je rješenje donijeto pozivom na odredbe čl. 160. st. 1. toč. 8. i čl. 55. st. 4. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 112/08i 39/22).

9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-932-04/24- 06/42, Urbroj: 541-11/5-24-2 od 27. svibnja 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u bitnom iz razloga što je i tuženik bio stajališta kako je tužiteljev prigovor pravilno odbijen, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito postupilo kada je svojim rješenjem odbilo prigovor tužitelja izjavljen na među k. č. [katastarska čestica] prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, kao i je li tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio njegovu žalbu izjavljenu protiv tog rješenja uz razloge koji su obrazloženi u obrazloženju osporenog akta tuženika, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

11.Prema odredbi članka 45. stavka 1. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 16/07, 124/10, 121/16 i 9/17) odluku o katastarskoj izmjeri, odnosno tehničkoj reambulaciji donosi Državna geodetska uprava u sporazumu s ministarstvom nadležnim za poslove pravosuđa, prema stavku 3. nositelji prava na zemljištima na području na kojemu se provodi katastarska izmjera, odnosno tehnička reambulacija dužni su u roku koji je određen odlukom iz stavka 1. ovog članka vidljivim trajnim oznakama i na svoj trošak označiti granice zemljišta na kojemu imaju pravo vlasništva, druga prava ili kojim upravljaju (upravitelj općih, javnih i drugih dobara), prema st. 5. nositelji prava na zemljištu pismenim se putem pozivaju na obilježavanje granica zemljišta, te prema st. 8. pogreške koje nastanu zbog neobilježavanja granica zemljišta ispravit će se na trošak nositelja prava na zemljištu. Prema odredbi članka 46. stavaka od 5. do 10. istog Zakona, osobe koje su u elaboratu katastarske izmjere, odnosno tehničke reambulacije, iskazane kao nositelji prava na nekretninama u postupku izlaganja na javni uvid pismeno potvrđuju da su im podaci katastarske izmjere, odnosno tehničke reambulacije predočeni, te da su suglasni sa stanjem prikupljenih podataka. Pri izlaganju na javni uvid vodi se knjiga prigovora, te se po izjavljenom prigovoru obvezatno obavlja terenski uviđaj. Ako je temeljem obavljenog terenskog uviđaja potrebno promijeniti podatke sadržane u elaboratu katastarske izmjere, odnosno tehničke reambulacije, promijenjeni se podaci ponovno izlažu, te će se neosnovani prigovori odbiti rješenjem donesenim u upravnom postupku, protiv kojeg je dopuštena žalba.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako prigovor tužitelja izjavljen na među k. č. [katastarska čestica] prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, nije osnovan, uslijed čega sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i rješenje prvostupanjskog tijela u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13.Ovaj sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako iz upravnog spisa predmeta dostavljenog uz odgovor na tužbu od strane tuženika, kao i iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da je u postupku izlaganja podataka nove katastarske izmjere k. o. [katastarska općina], dana 6. veljače 2018. tužitelj uložio prigovor zaveden u knjigu prigovora pod rednim brojem 200, s tim da je nova katastarska izmjera započeta odlukom Državne geodetske uprave u sporazumu s ministarstvom nadležnim za poslove pravosuđa KLASA: 931-04/13-04/34, URBROJ: 541-03-01-01/1-14-22 od 13. siječnja 2014.-„Narodne novine" br. 8/2014), u kojem pak traži promjenu međe k. č. [katastarska čestica] iznad objekta, prema k. č. [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina]. Također, iz spisa proizlazi kako je katastarska čestica [katastarska čestica] upisana u novoj izmjeri na popisni list 4759, te su kao nositelji prava navedeni ČM i RM, dok je katastarska čestica [katastarska čestica] upisana u novoj izmjeri na popisni list 4158, te je nositelj prava naveden SM. Izvoditelj geodetskih radova za katastarsku općinu [katastarska općina], Geodetski zavod d.d. Split, u zapisniku po predmetnom prigovoru od 17. travnja 2018. navodi da su uviđaju pristupili SM i ČM, međutim da stranke ne postižu dogovor oko međe. Isto tako, na među između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] uložen je i prigovor od strane KM, koji je u knjizi prigovora zaveden pod rednim brojem 135, s tim da je izvoditelj radova po prigovoru 135 održao terenski uviđaj 16. veljače 2018., te se u zapisniku navodi da je uviđaju pristupio SM koji se ne slaže s ucrtanom međom, dok se podnositelj prigovora ČM nije odazvao, pa je slijedom izloženih utvrđenja tijelo prvog stupnja prigovor odbilo svojim rješenjem od 10. travnja 2024., protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

14.Nadalje, sud primjećuje kako tužitelj u tužbi zapravo ističe identične prigovore koje je isticao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a koje prigovore je tuženik pravilno otklonio u obrazloženju svog rješenja, s kojim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud, to pak stoga što tužbeni navodi nisu, niti mogu biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora. S tim u vezi, prvenstveno je za istaknuti kako je odredbom članka 27. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, katastarska izmjera određena kao prikupljanje i obrada svih potrebnih podataka kojima je svrha osnivanje katastarskih čestica, evidentiranje zgrada i drugih građevina, evidentiranje posebnih pravnih režima na zemljištu i načina uporabe zemljišta te izrada katastarskog operata katastra nekretnina, pri čemu se granice katastarskih čestica snimaju onakve kako su ih na terenu obilježile zainteresirane stranke, a obveza je stranaka da dogovorno obilježe granice između svojih posjeda, te izvoditelj geodetskih radova nije ovlašten pokazivati, odnosno iskolčavati među po zahtjevu stranaka za potrebe nove katastarske izmjere, već je dužan tako obilježenu među snimiti.

15.Stoga, tužbeni prigovori koje tužitelj ističe u tužbi nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješavane konkretne upravne stvari, to iz razloga što je u odnosu na predmetni prigovor tužitelja, izvoditelj geodetskih radova za katastarsku općinu [katastarska općina], Geodetski zavod d.d. Split u zapisniku po predmetnom prigovoru od 17. travnja 2018. naveo kako su uviđaju pristupili SM i ČM, međutim da stranke ne postižu dogovor oko međe, pa kod takvog nedvojbenog stanja stvari, potpuno je jasno da su time bili ispunjeni svi uvjeti za formiranje sporne međe između predmetnih čestica, a što je potvrđeno u dva postupka formiranja međne linije kroz istovjetne prigovore nositelja prava na susjednim česticama, s čim u vezi je dodatno za naglasiti kako sukladno mjerodavnoj odredbi članka 40. stavak 1. i 2. Pravilnika o katastarskoj izmjeri i tehničkoj reambulaciji (Narodne novine br. 147/08), ako je tijek međe između katastarskih čestica sporan, na skicama izmjere prikazuju se oba tijeka sporne međe debljom crtkanom linijom, a do rješenja spora o tijeku međe, lomne točke granice između katastarskih čestica se izračunavaju (kao srednja točka iz različito prikazanih točaka na terenu), dok izračunate točke služe za prikazivanje granica katastarskih čestica na katastarskom planu i obračun površina.

16.S prethodnim u vezi dodatno je za navesti kako je iz podataka upravnog spisa razvidno kako je uvidom u podatke izlaganja nove izmjere, utvrđeno da je **.**.2019. SM potpisao izjavu da su mu podaci o katastarskoj čestici [katastarska čestica] predočeni te da je suglasan s njima, dok je pak ČM dana **.**.2022. i dana **.**.2023. potpisao izjavu da su mu podaci o katastarskoj čestici [katastarska čestica] predočeni, te da je suglasan s njima. Također, za kazati je i kako je cilj svake nove izmjere da se prikaže stvarno stanje na terenu, dakle onako kako se nekretnina ili njen dio u naravi koristi, pa se u postupku nove izmjere granice katastarskih čestica ne određuju prema dokumentaciji (katastra, zemljišne knjige, niti bilo koje druge), već se snimaju onakve kako su ih na terenu obilježile zainteresirane stranke, a obveza je stranaka da dogovorno obilježe granice između svojih posjeda, te izvoditelj geodetskih radova nije ovlašten pokazivati, odnosno iskolčiti među po zahtjevu stranaka za potrebe nove izmjere, već je dužan tako obilježenu među snimiti, pa je sasvim jasno da u situaciji kakva je bila u konkretnom slučaju, odnosno kada nije bilo suglasnosti stranaka oko promjene međe za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tada nesporno nije bilo moguće usvojiti prigovor tužitelja, zbog čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je svojim rješenjem odbilo prigovor tužitelja, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, s čim u vezi je dodatno za ukazati tužitelju da ukoliko stranke dogovorno ili u sudskom postupku drugačije urede među, na osnovu zahtjeva stranke za provedbu promjene i odgovarajućeg geodetskog elaborata, u novom upravnom postupku se može utvrditi takva promjena i donijeti novo rješenje, no takvo što može biti predmet samo nekog drugog upravnog postupka, ali ne i ovog u kojem su donesena osporena rješenja, čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

17.Konačno, bespredmetno je tužiteljevo problematiziranje postupanja prvostupanjskog tijela po prigovoru zavedenom u knjigu prigovora pod rednim brojem 135, to pak stoga što je o tom prigovoru tijelo prvog stupnja odlučilo posebnim rješenjem, dok je o prigovoru zavedenom u knjigu prigovora pod rednim brojem 200, odlučeno najprije prvostupanjskim rješenjem od 10. travnja 2024., a potom i osporenim rješenjem tuženika od 27. svibnja 2024., pa kod stanja stvari da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti rješenja upravnih tijela koja su donesena povodom tužiteljevog prigovora zavedenom u knjigu prigovora pod rednim brojem 200, to pak znači da u ovom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na postupanje upravnih tijela po prigovoru zavedenom u knjigu prigovora pod rednim brojem 135 s obzirom da je o tom prigovoru odlučeno zasebnim rješenjem, čija ocjena zakonitosti je moguća samo u sporu koji bi bio pokrenut protiv rješenja kojim je odlučeno o tom prigovoru, ali ne i u ovom upravnom sporu.

18.Uslijed prethodno obrazloženog, neprijeporno je kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi nikakve pravno relevantne prigovore koji bi doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku, kao ni primjenu mjerodavnog materijalnog prava, pa je potpuno jasno da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je donijelo svoje rješenje kojim je odbilo prigovor tužitelja, a ujedno je i tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

19.Stoga, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

20.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

21. Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 28. siječnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Ani Smoljan Zanki, odvjetnici u Zadru, S

[adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnoj geodetskoj upravi Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, uz zapisnik od 16. siječnja 2025., zapisnik o objavi te povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.