REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1841/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica ABC, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, [adresa], ..., zastupane po voditeljici ZT, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21-01/117, URBROJ: 512-2501-23-11 od 16. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 561-01/21-01/117, URBROJ: 512-2501-23-11 od 16. veljače 2023., odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb KLASA: UP/I 561-01/19-01/984, URBROJ: 512M2-50-21-9 od 17. veljače 2021., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Kriznom stožeru Ministarstva zdravstva.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako je nedvojbeno utvrđeno da je bila djelatnica doma zdravlja [adresa] u vremenu od 9. prosinca 1991. do 30. lipnja 1996., tijekom kojeg je razdoblja svakodnevno obavljala radnu obvezu i ratne zadatke na poslovima održavanja čistoće, kao i druge poslove povjerene od nadležnih te je svakodnevno obavljala radne dužnosti tijekom ugrožavajućih i opasnih situacija. Zaključuje kako je više od 4 godine obavljala radnu obvezu, kojom je pomagala osigurati rad i cjelovito funkcioniranje Doma zdravlja u ratu i razdoblju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstva Republike Hrvatske. Isto tako, utvrđeno je da je bila pripadnica Kriznog stožera Ministarstva zdravlja, evidentirana po rednim brojem 3. Međutim, ne postoji arhiva navedene evidencije Povjerenstva za utvrđivanje statusa hrvatskih branitelja zdravstvenim djelatnicima, koje je prestalo s radom 1999. godine, a koje je, kako navodi tuženik, osnovano ad hoc da bi utvrdilo statuse hrvatskih branitelja zdravstvenim djelatnicima. Tvrdi kako je navedeno Povjerenstvo bilo dužno utvrditi status, voditi evidenciju te izdati uvjerenje o statusu hrvatskog branitelja. Nadalje ističe da su tijekom postupka koji se vodio pred tuženikom, upućeni pozivi Ministarstvu zdravstva vezano za predmetno pitanje, no ono nikada nije dalo odgovor te je tuženik bez tog odgovora donio predmetnu odluku, kojom je odbio zahtjev tužiteljice, iako postoji evidencija da je bila pripadnica Kriznog stožera. Zaključuje kako je tuženik temeljem nepotpunih informacija donio odluku na njenu štetu, što je u suprotnosti s odredbama čl. 47. Zakona o općem upravnom postupku. Ukoliko tuženik nije mogao utvrditi pravo stanje stvari na temelju podataka kojima raspolaže, po mišljenju tužiteljice trebao je pribaviti dodatne podatke od drugih nadležnih javnopravnih tijela, primjerice Ministarstva zdravstva. Predlaže poništiti osporeno rješenje, uz naknadu troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužiteljica u izjavi od 24. studenoga 2020. navela da je nezadovoljna službenom evidencijom [obrt] te traži ispravak iste i priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao zdravstvenoj djelatnici Doma zdravlja u ABC od 1. siječnja 1991. do 30. lipnja 1996. U navedenom razdoblju svakodnevno je obavljala radnu obvezu i ratne zadatke na poslovima održavanja čistoće, kao i druge poslove povjerene od nadležnih. Svakodnevno je obavlja radne dužnosti tijekom ugrožavajućih i opasnih situacija.

3.1. U postupku je saslušan svjedok ĆT, koji je u izjavi na zapisnik od 30. prosinca 2020. naveo kako je prije i u vrijeme Domovinskog rata bio zaposlen u Domu zdravlja u ABC, Medicini rada, a od 1992. do 2000. bio je rukovoditelj Odjela. Za tužiteljicu navodi kako je bila raspoređena na radno mjesto spremačice u Odjelu u kojem je on bio rukovodeći. Koliko se sjeća tužiteljica je 1991. i 1992. radila u Odjelu medicine rada, ali zbog proteka vremena ne sjeća se detalja. Upitan za predloženu svjedokinju ST navodi kako je ista bila psiholog u Odjelu medicine rada te da je u mirovini. Spisu prileži preslika potvrde Doma zdravlja Osijek od 10. veljače 2009., u kojoj se navodi da je tužiteljica bila zaposlena na poslovima spremačice od 2. veljače 1981. do 24. studenoga 1991. i od 9. prosinca 1991. do 30. rujna 1996.

3.2. Nakon razmatranja svih tužbenih navoda tuženik smatra kako su isti posve neosnovani, budući da je iz činjeničnog stanja jasno utvrđeno kako tužiteljica nije bila pripadnik niti jedne sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske te da ne ispunjava uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata sukladno članku 3. Zakona. Tužiteljica je izvršavala radnu obvezu. Isto tako, aktivnosti spremačice i pomoćnih poslova u Domu zdravlja ne mogu se smatrati aktivnostima u smislu članka 3. stavka 2. Zakona. Te se aktivnosti ne mogu smatrati aktivnostima koje zakon podrazumijeva pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, a koje podrazumijevaju oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

3.3. Stoga su po mišljenju tuženika potpuno neosnovni navodi iz tužbe da bi rješenje bilo donijeto na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te da bi trebalo čekati neko mišljenje Ministarstva zdravstva, budući da je iz gore utvrđenog činjeničnog stanja jasno utvrđeno da je tužiteljica bila spremačica u Domu zdravlja i pod radnom obvezom, a ne pripadnica Kriznog stožera Ministarstva zdravstva ili postrojbi OS RH. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Sud je raspravu 7. siječnja 2025. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

6.1. Tužiteljica na raspravi ističe da se cijelo vrijeme polazi od krive pretpostavke i zanemaruje činjenica osnivanja Povjerenstva za utvrđivanje statusa hrvatskih branitelja zdravstvenim djelatnicima i djelatnicima u zdravstvu (Odluka o osnivanju Povjerenstva iz 1997. je priložena uz tužbu). Ističe da je u ranijem rješenju tuženika od 12. srpnja 2019. utvrđeno da je tužiteljica navedena na preslici popisa pripadnika Kriznog stožera Ministarstva zdravstva.

6.2. Na upit suda pod koju zakonsku odredbu, bilo važećeg Zakona o hrvatskim braniteljima, bilo Zakona o hrvatskim braniteljima koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, se može podvesti pripadnost Kriznom stožeru Ministarstva zdravstva kao osnova za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja, opunomoćenica tužiteljice odgovara kako bi status trebalo priznati temeljem Odluke o osnivanju Povjerenstva za utvrđivanje statusa hrvatskih branitelja zdravstvenim djelatnicima i djelatnicima u zdravstvu, budući da su temeljem rada navedenog Povjerenstva određene osobe ostvarile status branitelja, dok tužiteljica nije.

7. Prema članku 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17, 98/19, 84/21, 156/23) hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (st. 1.).

Pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. (st. 2.).

8. Budući da tužiteljica nije bila pripadnica Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, Hrvatskih obrambenih snaga ni Narodne zaštite, tužiteljica ne ispunjava uvjet iz članka 3. stavka 1. citiranog Zakona.

8.1. Tužiteljica je u predmetnom razdoblju bila zaposlena na radnom mjestu spremačice Doma zdravlja te je obavljala radnu obvezu na poslovima održavanja čistoće i drugim pomoćnim poslovima, koje aktivnosti se ne mogu podvesti pod pojam oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom, što podrazumijeva odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuku i pripremu za odlazak na bojište. Stoga tužiteljica ne ispunjava ni uvjet iz članka 3. stavka 2. Zakona, pri čemu je uvjete iz stavaka 1. i 2. potrebno kumulativno ispuniti.

9. Prvostupanjsko tijelo pravilno ističe u svome rješenju da sadašnji Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, kao ni prethodno važeći Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine br. 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 19/13, 33/13, 148/13, 92/14) ne propisuju radnu obvezu niti pripadnost Kriznom stožeru Ministarstva zdravstva kao osnove stjecanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

10. Zbog navedenih razloga se tužiteljici status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ne može utvrditi niti na temelju priložene Odluke o osnivanju Povjerenstva za utvrđivanje statusa hrvatskih branitelja zdravstvenim djelatnicima i djelatnicima u zdravstvu (Narodne novine broj 31/97), koje je osnovano 1997. godine, a prestalo je s radom u studenome 1999. godine. Naime, prema odredbama navedene Odluke Povjerenstvo je imalo zadaću utvrditi činjenice glede sudjelovanja u Domovinskom ratu zdravstvenih djelatnika i djelatnika u zdravstvu, koje je mobilizirao i mobilizacijski razvoj izvršio Krizni stožer Ministarstva zdravstva RH. Povjerenstvo je bilo zaduženo izvršiti evidenciju sudionika Domovinskog rata sukladno ustroju i odredbama Stožera. Povjerenstvo je bilo nadležno i obvezno izdati uvjerenje zdravstvenom djelatniku i djelatniku u zdravstvu o sudjelovanju u Domovinskom ratu radi ostvarivanja prava "Hrvatskog branitelja" sukladno Zakonu o obrani i Zakonu o Hrvatskim braniteljima.

10.1. Citirana Odluka ne propisuje uvjete pod kojima bi se zdravstvenim djelatnicima i djelatnicima u zdravstvu utvrđivao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, već Odluka upućuje na ostvarivanje prava sukladno Zakonu o obrani i Zakonu o hrvatskim braniteljima, a uvjete iz Zakona o hrvatskim braniteljima tužiteljica ne ispunjava, kako je obrazloženo pod točkama 8., 8.1. i 9. ove presude.

11. Stoga nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja navod tužiteljice da je u ranijem tijeku postupka priložila presliku evidencije pripadnika Kriznog stožera Ministarstva zdravlja, gdje je tužiteljica evidentirana pod rednim brojem 3, niti okolnost da Ministarstvo zdravstva nije odgovorilo na upite prvostupanjskog tijela od 25. travnja 2014., 18. rujna 2014., 1. prosinca 2014., 4. svibnja 2015. te Glavnog tajništva, Sektora za građansko-pravne i upravne poslove od 30. studenoga 2015., 28. siječnja 2016. te 13. srpnja 2016.

12. Slijedom navedenoga, sud nema zakonske osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Odluka o trošku upravnog spora temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. [naziv] [naziv], [adresa]

2. [naziv], [obrt], [adresa] Zagreb 3. U spis