Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Povrv-268/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Renate Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja Bessera d.o.o. iz Osijeka, Zadarska 2, OIB: 65420950279, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženog NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, Danijele Kuna, odvjetnice iz Osijeka i tuženika, a objave 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, broj Ovrv- 1231/2020 od 02. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9,56 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 01. rujna 2018. pa do isplate i to od dospijeća do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.

II.U preostalom dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, platni nalog se ukida.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 153,20 eura (slovima: stopedesettrieuradvadesetcenti), sve u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, broj Ovrv- 1231/2020 od 2. studenog 2020. naloženo je ovršeniku (sada tuženiku), isplatiti ovrhovoditelju (sada tužitelju) iznos od 9,56 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2018. do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od ukupno 76,48 eura s pripadajućim zateznim kamatama, u roku od osam dana od dostave rješenja o ovrsi.

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio prigovor u kojem je naveo da je po primitku prijedloga za ovrhu više puta kontaktirao tvrtku Bessera d.o.o. te Elektromodul d.o.o. te mu je rečeno da će mu se javiti kada se provjeri neplaćeni račun i na taj način mu je dana lažna nada. Potvrđuje da je parkirao vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] Golf bilo parkirano na Trgu Lavoslava Ružičke te da je odmah po primitku kazne osobno otišao u tvrtku Elektromodul d.o.o. te iskoristio pravo i praksu da mu se prva kazna stornira (u to vrijeme se moglo to koristiti) što mu je i učinila gospođa koja je tamo radila. Nije dobio nikakvu potvrdu o tome budući mu je gospođa za blagajnom odgovorila da potvrdu o tome ne izdaju i da nema što dati jer je kazna stornirana – poništena te da izdaju jedino račun o uplati kazne. Navodi da je vidljivo iz poslovnih knjiga Elektromodula da je imao samo jednu kaznu na navedeno vozilo (OS725MH), dakle jedina kazna i na nju je iskorišteno pravo storniranja računa. Napominje da je sve dosadašnje kazne platio.

3. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda br. Povrv-268/2021-3 od 24. ožujka 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je dostavio odgovor na prigovor tuženika u kojem navodi da je N dana **.**.2020. sklopila Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj EM-03/2020 sa trgovačkim društvom Elektromodul d.o.o. iz Osijeka, Ribarska 4, kojim ugovorom je Elektromodul d.o.o. kao koncesionar za obavljanje komunalne djelatnosti održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku, izvršio ustup potraživanja prema svojim dužnicima po osnovi neplaćenih računa. U odnosu na navode tuženika iz prigovora tužitelj ističe kako su isti netočni, bespredmetni i usmjereni na odugovlačenje postupka. Tužitelj napominje kako je predmetna dnevna parkirna karta nastala dana 03. srpnja 2018., a ne 31. srpnja 2018. kako to tuženik pogrešno navodi. Tužitelj pojašnjava da se tražbina tužitelja temelji na osnovi izdanog, a neplaćenog računa broj 16057/PARKIS/2 koji je izdan od strane prednika tužitelja. Tuženik je od strane prednika tužitelja bio obaviješten dva puta, prvo mu je ostavljen račun na vozilu što je vidljivo iz fotografije priložene u spis, a nakon toga mu je na kućnu adresu dostavljen račun. Tužitelj ističe kako obaveza slanja opomene nije propisana. Dnevna parkirna karta nastala je za vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] kojeg je vozila u trenutku izdavanja dnevne karte vlasni/korisnik bio tuženik. Temeljem čl. 17. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2 od 4. veljače 2019.) propisano je da odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra se osoba označena kao vlasnik vozila u evidenciji Ministarstava unutarnjih poslova, odnosno korisnik vozila naveden u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova za slučaj da je vlasnik vozila leasing kuća, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način. Tužitelj osnovanost svoje tražbine dokazuje fotografijom snimljenom od strane prednika tužitelja kao i odredbama Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19 od 31. prosinca 2013.) te Općim uvjetima isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta ( Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2 od 4. veljače 2019.) i to temeljem članka 12. Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19 od 31. prosinca 2013.) „ Zaustavljanjem i parkiranjem vozila na parkirnom mjestu vozač odnosno vlasnik vozila zaključuje s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju parkirališta prihvaćajući Opće uvjete ugovora o korištenju parkirališta. Ugovorom iz stavka 1. ovog članka isključuje se čuvanje vozila te odgovornost za oštećenje ili krađu vozila.“ U trenutku provjere vlasništva vozila prednik tužitelja zaprimio je informaciju (Mup informacija o vlasniku/korisniku vozila) od Ministarstva unutarnjih poslova da je u službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila tuženik evidentiran kao korisnik vozila. U slučaju da tuženik osporava dokumentaciju tužitelja (Mup informacija o vlasniku/korisniku vozila) iz koje jasno proizlazi da je tuženik bio vlasnik ili korisnik motornog vozila u momentu kad je nastala predmetna parkirna karta, tužitelj predlaže da sud tijekom postupka pribavi od strane MUP-a podatke o vlasniku/korisniku motornih vozila, iz kojega jasno i nedvojbeno proizlazi tko je predmetnog dana bio vlasnik odnosno korisnik vozila. Isto tako tužitelj dostavlja i detaljni ispis Dnevne parkirne karte, gdje je jasno naznačeno vrijeme i mjesto opažanja vozila bez plaćene karte, kao i marka i reg. oznaka vozila. Temeljem članka 13. Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19 od 31. prosinca 2013.) propisano je: „Ukoliko je vozilo parkirano na javnim parkiralištima za koje je propisana naplata bez kupljene parkirne karte, s parkirnom kartom koja ne odgovara zoni parkiranja ili s kartom kojoj je isteklo vrijeme važenja, smatra se da je sklopljen ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne parkirne karte. Temeljem ugovora o parkiranju sklopljenom na način iz prethodnog stavka izdaje se dnevna parkirna karta i nalog za plaćanje iste koji se postavljaju ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila. Temeljem članka 14. Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19 od 31. prosinca 2013.) propisano je : „Dnevna parkirna karta važi od trenutka izdavanja naloga za plaćanje dnevne parkirne karte odstrane službenog kontrolora naplate parkiranja do istog tog vremena u prvom slijedećem danu u kojem se vrši naplata parkiranja. Dnevna parkirna karta je važeća za zonu u kojoj je izdana i za sve niže zone naplate parkiranja, ali ne i za višu zonu naplate parkiranja. Dostavljanje dnevne parkirne karte i naloga za plaćanje dnevne parkirne karte na način iz prethodnog članka smatra se urednim i sva kasnija oštećenja ili uništavanja istih ne utječu na valjanost dostavljanja te ne odgađaju plaćanje dnevne parkirne karte.“ Temeljem članka 14. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2 od 04. veljače 2019.) propisano je: „Vozač odnosno vlasnik vozila dužan je platiti dnevnu kartu u roku od osam dana od dana izdavanja naloga“. Tužitelj visinu svog zahtjeva temelji na računu koji je naveden u podnesku te na osnovu Rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 1 od 01. veljače 2017.g.) kao i temeljem Rješenja o izmjeni i dopuni rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 9 od 18. svibnja 2018.). Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi.

5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj: EM-03/2020 od dana 08.10.2020. godine, Specifikacija plaćanja od 08.10.2020., Potvrda o isplati naknade za ustup i prodaju tražbine broj: EM-03/2020, Ugovor o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku od dana 30.07.2014. godine, Dodatak I. Ugovoru o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku od 15.06.2015.g., Odluka o davanju prethodne suglasnosti na Opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta trgovačkog društva Elektromodul d.o.o. (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2 od 04.02.2019.g.), Opći uvjeti isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2 od 04.02.2019.g.), Rješenje o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 1 od 01.02.2017.g.), Rješenje o izmjeni i dopuni rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 9 od 18.05.2018.g.), Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19 od 31.12.2013.g.), Specifikacija dužnika i potraživanja prilog EM-03/2020, Fotografija vozila, MUP informacija o vlasniku/korisniku vozila, Detaljan ispis Dnevne parkirne karte, Račun broj: 16057/PARKIS/2, podnesak tužitelja od 28. studenoga 2024. i podnesak tuženika od 30. srpnja 2024.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, utvrđeno je da je prednik tužitelja Elektromodul d.o.o. Osijek kao koncesionar za djelatnost održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila na području Grada Osijeka, izdao 3. srpnja 2018. dnevnu parkirališnu kartu broj 678448 na iznos od 72,00 kn za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], budući da je bilo parkirano na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom, a na vozilu nije bila vidljivo istaknuta kupljena parkirna karta koja je trebala biti istaknuta s unutarnje strane vjetrobranskog stakla, na temelju čl. 6. Općih uvjeta o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 17 od 31. prosinca 2014. - u nastavku teksta Opći uvjeti). Navedeno proizlazi i iz fotografije na stranici 57 spisa. Iz MUP informacije o vlasniku vozila proizlazi da je 3. srpnja 2018. tuženik bio vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka].

7. Nadalje, utvrđeno je da je Elektromodul d.o.o. Osijek 8. listopada 2020. na temelju Ugovora o ustupu i prodaji tražbina broj: EM-03/2020 prenio svoje potraživanje s osnova izdanih neplaćenih računa na temelju Ugovora o koncesiji za naplatu parkiranja na javnim parkiralištima na području Grada Osijeka na tužitelja. Na temelju čl. 80. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23 - u nastavku teksta ZOO) raniji vjerovnik je ugovorom sklopljenim s tužiteljem na tužitelja prenio svoju tražbinu, pa na temelju čl. 84 st. 1. ZOO-a tužitelj kao primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 3. srpnja 2018. vidljiv je dug tuženika prema tužitelju po računu broj 16057/PARKIS/2 u iznosu od ukupno 72,00 kn. Odredbom čl. 13. Općih uvjeta propisano je da se odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra osoba označena kao vlasnik vozila u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno korisnik vozila naveden u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova za slučaj da je vlasnik vozila leasing kuća, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način.

8. Obzirom na navedeno, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Nedvojbeno je da je tuženik bio vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] na dan 3. srpnja 2018. kada je isto parkirano na javnom parkiralištu pod naplatom, a da nije bila vidljivo istaknuta parkirna karta ispod vjetrobranskog stakla, pa je time sklopljen ugovor o korištenju parkirnog mjesta na bazi dnevne parkirališne karte, sve na temelju čl. 7. do 11. Općih uvjeta. Kako tuženik nije dokazao suprotno, na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- u nastavku teksta ZPP), održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu od ukupno 9,56 eura i zatezne kamate.

10. Visinu potraživanja sud je utvrdio uvidom u dnevnu parkirališnu kartu i Rješenje o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila, te njegovu izmjenu i ispravak.

11. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

12. Platni nalog ukinut je u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, a sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

13. Odluku o trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, a odnosi se na trošak zastupanja putem odvjetnika. Tužitelju je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova (Tbr. 7. t. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 - u nastavku teksta Tarifa), što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 100,00 eur, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 25,00 eur, sveukupno iznosi 125,00 eur, te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eur i trošak javnog bilježnika u iznosu od 14,93 eur, što je sveukupno 153,20 eur. Tužitelju nije priznat odvjetnički trošak koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu i pribavu uvjerenja MUP- a, jer mu je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, a nisu mu priznati ni ostali materijalni troškovi, jer iste nije dokazao, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 29. siječnja 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku