REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1940/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Željka Šimića, suca izvjestitelja i Davora Pustijanca, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja KARMILEO d.o.o., OIB 84697310270, Požega, Hrvatskih branitelja 24, kojega zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, Sv. Florijana 8/II, protiv tuženika PEDOM ASFALTI d.o.o., OIB 73063070814, kojega zastupa punomoćnik Ivica Mesić, odvjetnik u Zagrebu, Miramarska cesta 24/6, radi isplate iznosa od 10.963,97 EUR / 82.608,03 KN, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1712/2020 od 25. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1712/2020 od 25. siječnja 2023. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1712/2020 od 25. siječnja 2023. održan je djelomično na snazi nalog za plaćanje sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanog od Javne bilježnice Vesne Pučar iz Zagreba, Miramarska 24, poslovni broj Ovrv-3/2020 od 7. siječnja 2020. u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 10.963,97 EUR / 82.608,03 KN s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju na iznos: 3.317,08 EUR / 24.992,55 KN od 24. listopada 2019.; 4.401,07 EUR / 33.159,88 KN od 31. listopada 2019. i 3.245,82 EUR / 24.455,60 KN od 7. studenoga 2019. do isplate, te u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 361,02 EUR / 2.720,10 KN s pripadajućim zateznim kamatama od 7. siječnja 2020. do isplate (točka I. izreke). Djelomično je ukinut nalog za plaćanje sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je izdala Javna bilježnica Vesna Pučar iz Zagreba, Miramarska 24, poslovni broj Ovrv-3/2020 od 7. siječnja 2020. u dijelu u kojem u kojemu je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka iznosu od 9,95 EUR / 75,00 KN s pripadajućim zateznim kamatama od 7. siječnja 2020. te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.797,76 EUR / 13.545,25 KN s pripadajućim zateznim kamatama od 25. siječnja 2023. do isplate (točka III. izreke). Tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u odbijen je kao neosnovan za iznos od 137,70 EUR / 1.037,50 KN s pripadajućim zateznim kamatama od 25. siječnja 2023. do isplate.
2. U obrazloženju presude sud je naveo da je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o prijevozu cestom. Tužitelj je kao prijevoznik za obavljeni prijevoz izdao tri računa u 2019. godini na ukupan iznos od 10.963,97 EUR / 82.608,03 KN. Tuženik je predmetne račune knjižio u poslovnim knjigama, te je iskoristio pravo na odbitak pretporeza, ali račune nije podmirio. Na temelju odredbe članka 221.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) smatra se da tražbina postoji, budući da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima, osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Tuženik nije dokazao plaćanje računa pa je sud održao nalog za plaćanje glavnog potraživanja primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 661. stavka 1 i članka 671. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) i za dio troškova ovršnog postupka, a tuženika je obvezao i na naknadu troškova parničnog postupka primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa), Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23) te Tarifom sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23).
3. Protiv dijela presude u točkama I. i III. izreke žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP. Bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a žalitelj je obrazložio tvrdnjom da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati; presuda proturječi razlozima presude; navedeni razlozi nisu jasni i proturječni su razlozima presude, a navedeni razlozi proturječni su činjeničnim utvrđenjima i izvedenim dokazima. Žalitelj je istaknuo da presuda ne sadrži obrazloženje o zaključku da je tužbeni zahtjev osnovan, te u pogledu odlučnih činjenica i prava koje je sud primijenio. Tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja, nije dokazao osnovanost potraživanja, a sud je naveo da tuženik nije dokazao da tužiteljevo potraživanje ne postoji. Žalitelj je potvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu, ali ponavlja da u njegovim poslovnim knjigama nema dugovanja prema tužitelju, na koju okolnost je predložio saslušanje stranaka i financijsko vještačenje. Predložio je da drugostupanjski sud presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev ili da ju ukine i predmet vratit na ponovno suđenje.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presuda na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je zaključio da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo pa je pobijana presuda zakonita i pravilna.
7. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a suprotno navodima žalitelja te imajući u vidu odlučne činjenice, ocjena je ovoga suda da je sud pravilno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima te Zakona o parničnom postupku.
8. U tijeku postupka među strankama nije sporna činjenica da su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o prijevozu robe cestom (članak 661. ZOO-a), a što je tuženik potvrdio i u žalbi. Tužitelj je u tijeku 2019. godine izdao tri računa za obavljeni prijevoz na ukupan iznos od 10.963,97 EUR / 82.608,03 KN. Tuženik je osporio osnovu i visinu zahtjeva, ali je tužitelj priložio tuženikove narudžbenice za prijevoz, te izdatnice, otpremnice, tovarne listove i druge isprave koje potvrđuju da je tužitelj obavio prijevoz za koji je izdao predmetne račune. U obrazloženju presude sud je izložio činjenice koje sud smatra da su važne za odluku i na temelju kojih je donesena odluka. Razlozi o odlučnim činjenicama su uvjerljivi i logični, kao i razlozi o neosnovanosti tuženikovih prigovora pa ih prihvaća i ovaj sud.
9. S obzirom na to da je tuženik za predmetne račune iskoristio pravo na odbitak pretporeza, prema zakonskoj presumpciji smatra se da tražbina tužitelja postoji u osnovi i visini, te je tuženik mogao dokazivati protivno, odnosno da njegova obveza nije postojala ili da je prestala što nije učinio (članak 221.b ZPP-a). Budući da je tuženik tvrdio da nema dugovanja prema tužitelju jer su ona zatvorena u njegovim poslovnim knjigama na njemu je bio teret dokazivanja te činjenice. Sud je rješenjem od 10. studenoga 2021. odredio izvođenja dokaza vještačenjem te je naložio tuženiku plaćanje predujma za vještačenje u iznosu od 3.000,00 KN. Tuženik nije platio predujam za vještačenje pa je sud odustao od izvođenja dokaza na temelju odredbe članka 153. stavka 3. ZPP-a. Zastupnica po zakonu tuženika nije pristupila na ročište 4. studenoga 2021. na kojemu je trebalo izvesti dokaz njenim saslušanjem pa je sud saslušao stranku (tužitelja) koja je došla na ročište u skladu s odredbom članka 268. stavka 3. ZPP-a. Slijedom izloženoga, tuženik nije pružio dokaze kojima bi uspješno dokazao osnovanost osporavanja tužiteljeve tražbine.
10. Pravilna je i zakonita odluka o zateznim kamatama kako u odnosu na stopu zateznih kamata (članak 29. stavak 2. ZOO-a) tako i na tijek kamata od dana dospijeća potraživanja do dana plaćanja.
11. Tuženik nije naveo razloge osporavanja odluke o parničnom trošku. Odluka je ispitana te je utvrđeno da je zakonita i pravilna.
12. Slijedom izloženoga tuženik navodima žalbe nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude pa je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić
