Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-7/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Sedlar, odvjetnici u Zagrebu, protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Ulica Antuna Mihanovića 3, Zagreb, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi predlagateljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1 Ob-282/2024-2 od 19. travnja 2024., dana 28. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagateljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1 Ob-282/2024-2 od 19. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagateljice radi utvrđenja izvanbračne zajednice.

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija predlagateljica ne navodeći određeno žalbene razloge, a ovome sudu predlaže da žalbu uvaži.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmetnim prijedlogom predlagateljica traži utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice sa sada pok. HN radi ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu, sukladno odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZMO-a).

6. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da iz odredbe čl. 22. st. 3. ZMO-a ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku u kojem bi se utvrđivalo postojanje izvanbračne zajednice Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) bio pasivno legitimiran. Također, navodi da i prema odredbi čl. 436. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, dalje: ObZ-a), kojom je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, HZMO ne može biti stranka, jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja stranke stječu, utvrđuju u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je preminula. Kako se dakle radi o sporu između fizičkih osoba, a u takvom postupku se ne odlučuje o pravima i interesima HZMO-a, isti nije pasivno legitimiran zbog čega je prijedlog predlagateljice odbijen kao neosnovan.

7. U žalbi predlagateljica navodi da joj je onemogućeno da sudjeluje u postupku, naime smatra da ju je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 109. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) trebao pozvati da ispravno naznači protustranku, koju ovim putem i naznačuje - ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], time da kao stranku ostavlja i HZMO. Također, ističe da budući prijedlog nije odbačen, da je trebao biti dostavljan HZMO-u na očitovanje, koji je svakako stranka u postupku budući da je obveznik isplate mirovine, a ne zakonski nasljednik. Ujedno, ističe da joj je zakonski nasljednik ĐN priznao status izvanbračne supruge temeljem Zakona o nasljeđivanju, a potrebno je da isto učini i prema odredbama ZMO-a.

8. Ispitujući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima predlagateljice, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 381. istog Zakona i čl. 2. Zakona o izvanparničnom postupku (NN 59/23, dalje: ZIP-a), ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 109. ZPP-a, jer je odlučio o prijedlogu predlagateljice koji je razumljiv i sadrži sve što je potrebno da se po njemu može postupiti, slijedom čega nije bilo potrebe predlagateljici nalagati da ga ispravi odnosno dopuni, kako to ista neosnovano navodi u žalbi. Također, ovaj sud nije utvrdio da bi pobijana odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, pravilan je stav prvostupanjskog suda da je predlagateljica kao protustranku naznačila osobu koja nije pasivno legitimirana u ovom postupku.

10. Naime, prema odredbi čl. 22. st. 3. ZMO-a pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. tog članka smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku. Prema shvaćanju ovog suda, iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem bi se utvrđivalo postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran. Jednako tako, prema odredbi čl. 436. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, dalje: ObZ-a), kojom je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, jasno je da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranka stječe, utvrđuju u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Dakle, radi se o sporu između fizičkih osoba, u kojem postupku se ne odlučuje o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (isto pravno shvaćanje izneseno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1639/2018-2 od 2. veljače 2022.).

11. Obzirom da je iz naprijed navedenih razloga utvrđeno da HZMO kao protustranka nije pasivno legitimiran u ovom postupku, iz kojeg razloga je prijedlog neosnovan, pa istog nije trebalo dostavljati na očitovanje, daljnje okolnosti koje predlagateljica iznosi u žalbi i proširenje prijedloga na protustranku ĐN nisu od značaja, obzirom da se sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice, te se nakon donošenja odluke ne može prijedlog proširiti na novu protustranku (čl. 196. st. 2. ZPP-a).

12. Stoga je valjalo žalbu predlagateljice odbiti, a pobijano rješenje potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 2. ZIP-a.

Varaždin, 28. siječnja 2025.

Sutkinja

Snježana Šaško