Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1310/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Zinke Bulka članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2169/2022-67 od 22. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Croatia osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2169/2022-67 od 22. veljače 2024.

- pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.309,38 Eur sa zateznom kamatom koja na iznos od 2.043,93 Eur teče od 1. veljače 2018. do isplate, a na iznos od 265,45 Eur od 13. srpnja 2020.,

- pod stavkom II izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak od 3.174,37 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 22. veljače 2024. po stopi zatezne kamate od 1. veljače 2018. pa do 31. prosinca 2022. teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2169/2022-67 od 22. veljače 2024. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati na dosuđeni iznos od 265,45 Eur kamatu za razdoblje od 1. veljače 2018. do 12. srpnja 2020. i pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak od 693,98 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 22. veljače 2024. i za navedeno sudi:

1) Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom kamate na dosuđeni iznos od 265,45 Eur za razdoblje od 1. veljače 2018. do 12. srpnja 2020. kao neosnovan. 2) Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 693,98 Eur sa zateznom kamatom od 22. veljače 2024. kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužiteljici IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.309,38 EUR, sa pripadajućim zateznim kamatama, koje teku od 1. veljače 2018. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 naknaditi tužiteljici IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 3.868,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. veljače 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže ovom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati te preinači pobijanu presudu, podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 133,78 Eur.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete koju je pretrpjela tužiteljica u štetnom događaju koji se dogodio 13. siječnja 2016. u Zagrebu na Branovečkoj cesti, kada je stradala kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], a za koji štetni događaj je odgovoran osiguranik tuženika Zagrebački holding- Podružnica Zagrebačke ceste, jer je tužiteljica uslijed neočišćenog leda na cesti, izgubila nadzor nad vozilom te sletjela s ceste.

5. U postupku suda prvog stupnja počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju osnovano ukazuje žalba tuženika. Naime, u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te presuda ima nedostataka i ne može se ispitati.

6. Osnovano tuženik u žalbi ističe da se tijekom postupka protivio preinaci tužbenog zahtjeva i istaknuo prigovor zastare. Tužiteljica je podneskom od 13. srpnja 2020. povisila svoj tužbeni zahtjev i zatražila iznos od 18.900 kn s osnova neimovinske štete s kamatom od 1. veljače 2018. Sud prvog stupnja u svojoj odluci uopće ne odgovara na istaknuti prigovor zastare te stoga presuda ima nedostataka i u tom dijelu se ne može ispitati.

7. No, unatoč tome nema mjesta ukidanju navedene odluke i vraćanju predmeta na ponovno suđenje, jer je prema stanju spisa u konkretnom slučaju moguće u ovom drugostupanjskom postupku utvrditi sve bitne činjenice na temelju stanja spisa (čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a). Naime, odredbom čl. 373. toč. a. st. 3. ZPP-a propisano je da u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. čl. 373.a ZPP-a, drugostupanjski sud će donijeti presudu i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Primjenom čl. 373.a ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud otklanja navedeni nedostatak prvostupanjske presude i utvrđuje da prigovor zastare tuženika na preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije osnovan.

9. Naime, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (kao što je to ovdje slučaj), tada se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem već postojećeg tužbenog zahtjeva.

10. Iz spisa je utvrđeno da je do štetnog događaja došlo 13. lipnja 2016. i da je tužiteljica istog dana saznala za štetu i štetnika, da je tužba podnesena 11. siječnja 2019. te je s navedenim datumom prekinuta zastara za cjelokupni konačno postavljeni tužbeni zahtjev pa i za onaj dio za koji je tužiteljica povisila svoj tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete 13. srpnja 2020. (list 95 spisa).

11. Sukladno čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO), tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine otkad je oštećeni doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Stavkom 2. istog članka propisano je da u svakom slučaju tražbina zastarijeva u roku od 5 godina otkad je šteta nastala. Stoga je tužba zajedno sa povišenim tužbenim zahtjevom podnesena unutar zakonom propisanog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO-a.

12. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u drugim predmetima jer u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu. Međutim, unatoč tome, s obzirom na te žalbene navode treba reći da je sudska praksa koju je tuženik priložio uz žalbu starijeg datuma, a da je Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjela 27. svibnja 2024. donio pravno shvaćanje koje je promijenio ranije pravna shvaćanja Vrhovnog suda vezana uz nastupanje zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

13. Nadalje, valja istaći da je sud prvog stupnja odlučivao svojom presudom poslovni broj Pn-104/19-46 od 20. studenog 2020. o tako povišenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 18.900,00 kn. Međutim, rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-263/2021-2 od 16. svibnja 2022. ukinuta je presuda suda prvog stupnja poslovni broj Pn-104/19- 46 od 20. studenog 2020. samo pod stavkom I. izreke, kojim stavkom je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi štetu u iznosu od 17.400,00 kn/2.309,38 Eur dok stavak II. navedene odluke kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu u iznosu od 1.500,00 kn je pravomoćan. Stoga je u ovom postupku ostalo odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice u iznosu od 17.400,00 kn/2.309,38 Eur što je sud prvog stupnja i učinio.

14. Neosnovano tuženik u žalbi ističe i da sud prvog stupnja nije postupio po ranijoj ukidnoj odluci drugostupanjskog suda. Naime, sud prvog stupnja u ponovljenom postupku otklonio je, sukladno uputi višeg suda, bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je sud prvog stupnja ukazao ranijim ukidnim rješenjem.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

16. Tako je utvrdio:

- da se 13. siječnja 2016. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužiteljica koja je upravljala vozilom reg. oznake [registarska oznaka] na Branovečkoj cesti izgubila nadzor nad vozilom reg. oznake [registarska oznaka] te sletjela s ceste i zadobila tjelesne ozljede,

- da je tuženik osiguratelj Zagrebačkog holdinga d.o.o. u čiju djelatnost ulazi održavanje i čišćenje cesta u zimskom razdoblju,

- da je maksimalna i minimalna dnevna temperatura zraka dana 13. siječnja 2016. redom iznosila 10.4 °C i -0.2°C. Minimalna temperatura zraka na 5 cm iznad tla na postaji Zagreb-Maksimir tog dana iznosila je -3.0°C,

- da je na dan 13. siječnja 2016. bio slab mraz između 00:00 - 9:15 te 20:45-24:00, sumaglica između 02:30-7:30, tragovi slabe kiše od 02:20-03:45 i tragovi slabe rose između 17:30-20:45,

- da je presudom Prekršajnog suda u Zagrebu PpP-5700/16 od 18. svibnja 2016. tužiteljica (kao okrivljenica) IP oglašena krivom što je 13. siječnja 2016. u 07,50 sati u Zagrebu upravljala osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] zapadnom kolničkom trakom kolnika Branovečke ceste u smjeru juga, dolaskom do kbr. 4. i izlaskom iz lijevog nepreglednog zavoja uslijed neprilagođene brzine kretanja vozila, osobinama i stanju kolnika (zavoj, mokar kolnik), izgubila je nadzor nad vozilom i u zanošenju sletjela s kolnika na meki teren sa zapadne strane kolnika, a potom s vozilom ušla u odvodni kanal okrenuvši se po vertikalnoj osi nakon čega je krovom udarila u istočnu obalu tog kanala, a stražnjim više desnim dijelom automobila u betonski stup na kojem nije nastala šteta te je u prometnoj nesreći nastala materijalna šteta, čime je počinila prekršaj po čl. 51. st. 1. kažnjivo po čl. 51. st. 5. uz primjenu čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa joj je na osnovi istog propisa primijenjena opomena,

- da je u prekršajnom postupku okrivljenica (ovdje tužiteljica) podnijela prigovor protiv obveznog prekršajnog naloga u kojem je navela da je izletjela s ceste, uslijed zaleđenog kolnika, a da je kao trudnica jako oprezno vozila te zbog zaleđenog kolnika nije mogla zaustaviti klizanje svog vozila, a navedeno je ponovila i na svom izjašnjenju o krivnji na ročištu 18. svibnja 2016. kada je ponovila da je u zavoju bio debeli sloj leda, radi čega nije mogla kontrolirati vožnju,

- da je iz Dnevnika baze zimske službe Gornja Dubrava utvrđeno da je 13. siječnja 2016., po nalogu glavnog dežurnog, na Branovečku, Novoselački put, Žugićevu poslan ZP posipati cestu (nalog izdan u 8:20) te da je došlo 102.340 kg soli,

- da su svjedoci HP i EP, koji su došli neposredno nakon štetnog događaja na mjesto samog događaja podudarno naveli da su vidjeli led na čitavom kolniku,

- da je stalni sudski vještak dipl. ing. Neven Ereš naveo u svom nalazu da zbog izostanka bilo kakvih materijalnih tragova na kolniku tehničkim putem na temelju stanja spisa nije moguće zaključivati na koji se točno način te kojim točno smjerom i brzinom kretalo vozilo tužiteljice neposredno prije i u trenutku slijetanja s kolnika, pa stoga nije moguće utvrditi točnu dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja, ali da je pokazana brzina kretanja vozila tužiteljice od oko 46,8 km/h bila tehnički primjerena konfiguraciji kolnika na mjestu štetnog događaja pri čemu je zaleđen kolnik na mjestu štetnog događaja na način kako je to pokazala tužiteljica prilikom očevida mogao biti uzrokom početka zanašanja i kasnijeg slijetanja vozila tužiteljice sa kolnika,

- da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila istegnuće mišića vratne kralježnice. Nakon štetnog događaja pregledana je po kirurgu, nije učinjena rtg obrada, obzirom na trudnoću. Radi bolova u vratu kontrole kirurga, neurologa i fizijatra provedena je fizikalna terapija,

- da je tužiteljica trpjela boli jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 4 dana, a bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti, da je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija, a vezano da je u trenutku štetnog događaja tužiteljica bila trudna i to 12 tjedana) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 45 dana. Kod tužiteljice je došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 2%, tužiteljici je nestručna pomoć i tuđa pomoć i njega trebala u trajanju 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje) kao i pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, uzimajući da je tužiteljica bila trudna.

17. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

18. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 16. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 - dalje ZOC) jer tuženik u konkretnom slučaju nije pravovremeno poduzeo radnje za sprječavanje nastajanja poledice, pa je na navedenom dijelu ceste u vrijeme štetnog događaja bila mjestimična poledica, uslijed čega je tužiteljica sletjela s ceste, a sa kojim zaključkom je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

19. Naime, čl. 16. ZOC-a, propisuje da javne ceste moraju biti održavane sukladno važećim propisima te odredbe čl. 17. tog Zakona po kojem se javne ceste održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Između stranaka nije sporno da se nesreća dogodila na javnoj cesti – Branovečkoj cesti za čije održavanje je odgovoran Zagrebački holding, koji je s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju.

20. Vezano uz žalbene navode tuženika da je sud prvog stupnja odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka - djelatnika zimske službe odnosno djelatnika policije, valja istaći da se u smislu čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje odnosi na sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke, a prema st. 2. citiranog propisa sud je taj koji odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Stoga na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je pravilno prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza u dovoljnoj mjeri raspravio i utvrdio odlučne činjenice, pa činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju niti žalbenim navodima tuženika.

21. Nije osnovan niti žalbeni navod tuženika da presuda ne sadrži obrazloženje o prigovoru tuženika da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja. Naime, iako sud prvog stupnja nije izrijekom odbio navedeni prigovor u svom obrazloženju (točka 19. prvostupanjske presude) navodi da je do nezgode došlo isključivo iz razloga propusta osiguranika tuženika da održava površinu kolnika, odnosno da pravodobno izvrši posipavanje kolnika solju i spriječi pojavu leda, obrazlažući pri tome da postojanje leda i potrebe posipavanja kolnika proizlazi iz podataka Dnevnika zimske službe, dok je prometni vještak jasno utvrdio da je zaleđen kolnik mogao biti uzrokom početka zanašanja i kasnije slijetanja vozila tužiteljice s kolnika. Nadalje, iako nije izrijekom odbio navedeni prigovor iz samog obrazloženja isto nedvojbeno proizlazi, pa je stoga neosnovan navedeni žalbeni navod tuženika.

22. Vezano uz žalbeni navod tuženika koji se odnosi na to da je tužiteljica kao okrivljenica oglašena krivom u prekršajnom postupku, valja istaći da je pravilno sud prvog stupnja naveo da sud nije vezan odlukom donesenom u prekršajnom postupku glede krivnje i odgovornosti za prekršaj. Nadalje, sud prvog stupnja je detaljno obrazložio zašto navedena presuda ne utječe na odgovornost tužiteljice u ovom građanskom postupku, sa kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

23. U odnosu na ostale vrlo opširne žalbene navode tuženika, vezane uz odgovornost za nastanak štetnog događaja, valja istaći da tuženik u žalbi iznosi svoju interpretaciju činjenica te njegove osobne zaključke u odnosu na postojanje određenih činjenica te se isti ne mogu prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Uz to valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena izvedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u cijelosti udovoljeno. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, tuženik u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa.

24. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela povrede odnosno da je došlo do povrede prava osobnosti kod tužiteljice.

25. Temeljem čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te posebno cilju kojemu služi ta naknada. Dosadašnje pravne osnove temeljem kojih je dosuđivana pravična novčana naknada nematerijalne štete postaju kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu pravične naknade, a pravni temelj postaje povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta (čl. 1046. ZOO-a). Stoga sud prvog stupnja donosi odluku o jednoj pravičnoj novčanoj naknadi, cijeneći opseg i intenzitet pretrpljenog straha, trajanje i intenzitet boli, smanjenje opće životne i radne sposobnosti te uzimajući u obzir okolnosti slučaja, dob tužiteljice (rođ. 1988.) kao i to da je bila u dvanaestom tjednu trudnoće, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je pravična novčana naknada dosuđena pod točkom I. izreke pobijane presude u iznosu od 2.190,13 Eur primjerena pravična novčana naknada u ovom slučaju. Pri tome valja istaći da tuženik izrijekom niti ne osporava visinu utvrđene pravične novčane naknade od strane suda prvog stupnja, naknada tuđe pomoći i njege utvrđena je od strane vještaka u ukupnom trajanju od 45 sati, dok je visina naknade za tuđu pomoć i njegu među strankama nesporna i iznosi od 20,00 kn/2,65 Eur, pa joj pripada pravo na naknadu u iznosu od 119,25 Eur.

26. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na povišeni dio tužbenog zahtjeva dosudio kamatu koja teče od podnošenja zahtjeva za naknadom štete tuženiku, odnosno od 1. veljače 2018. Naime, tuženik ne može biti u zastari za iznose za koje uopće nije znao niti je mogao znati jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je uopće postavljen preinačeni tužbeni zahtjev.

27. Stoga pravilnom primjenom materijalnog prava zatezna kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva teče od trenutka kada je isti postavljen , odnosno tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je uopće postavljen povišeni dio tužbenog zahtjeva ( tako i Rev- 775/2023-2 ).

28. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.309,38 Eur sa zateznom kamatom na iznos od 2.043,93 Eur od 1. veljače 2018 do isplate a na iznos od 265,45 Eur od 13. srpnja 2020,a temeljem čl. 373. točka 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu pod stavkom I, izreke u djelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici na dosuđeni iznos od 265,45 Eur plati kamatu za razdoblje od 1. veljače 2018. do 12. srpnja 2020 i za navedeno odbiti zahtjev tužiteljice.

29. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud prvog stupnja je pogrešno primijenio odredbe ZPP-a o troškovima postupka. Naime, sud se u obrazloženju poziva na čl. 154. st. 2. ZPP-a što bi ukazivalo da je odlučivao prema uspjehu stranaka u sporu, a s druge strane je dosudio tužiteljici trošak u punom iznosu.

30. Stoga prilikom odlučivanja o troškovima postupka valja primijeniti odredbu čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19, dalje: ZIDZPP/19), koji se sukladno čl. 117. st. 3. ZIDZPP/19 primjenjuje na postupke u kojima nije donesena prvostupanjska odluka propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će u konačnici toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

31. Tužiteljica je u sporu u odnosu sa osnovom zahtjeva uspjela 100%, a u odnosu na visinu zahtjeva od 92,06 % što znači da je uspjeh tužiteljice u sporu 86,03 % dok tuženik s osnovom zahtjeva nije uspio, a s visinom je uspio 7,94 %, to je uspjeh tuženika u sporu 3,97 %, pa slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a od uspjeha tužiteljice u sporu valja oduzeti uspjeh tuženika (86,03-3,97) te uspjeh tužiteljice iznosi 82,06 %.

32. Pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici priznao trošak u ukupnom iznosu od 3.868,35 Eur. Kada taj pravilno utvrđeni trošak pomnožimo sa 82,06 % koliko iznosi uspjeh tužiteljice u sporu, tužiteljici pripada pravo na trošak postupka u iznosu od 3.174,37 Eur.

33. Pravilno je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o visini troškova postupka za svoju radnju tužiteljici priznao vrijednost boda od 2,00 Eur. Naime, kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 2,00 Eur, valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 Eur za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda, kao što je to pravilno učinio i sud prvog stupnja /tako i Rev-562/2024-2). Stoga nije osnovan žalbeni navod tuženika da je sud prvog stupnja primijenio pogrešnu vrijednost boda.

34. Kako je tužitelju dosuđen iznos od 3.868,35 Eur, to je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke za iznos od 3.174,37 Eur, a temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke i za iznos od 693, 98 Eur odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.

35. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga što sa žalbom nije uspio u odnosu na glavnu stvar, već je samo djelomično uspio u odnosu na sporedna potraživanja, a uslijed kojih nije došlo do posebnih troškova.

U Velikoj Gorici 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić