REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Pp-5370/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Nediljki Dereti, na temelju prijedloga sudske savjetnice Petre Barać, uz sudjelovanje zapisničarke Mihaele Žerjav, odlučujući u prekršajnom predmetu protiv okrivljene UŠ, koju brani Andrija Milošević, odvjetnik u Zadru, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022.), odlučujući o prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, KLASA: 211-07/23-4/63923, URBROJ: 511-18-15-23-2 od 31. kolovoza 2023., nakon provedenog žurnog postupka, 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Okrivljena UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći U, rođena **.**.2000. u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, s adresom stanovanja u [adresa], prekršajno neosuđivana, ostali podaci neutvrđeni

k r i v a  j e

I. što je 31. srpnja 2023. u 01:26 sati u Zadru, u Ulici Ante Starčevića kbr. 25, kroz naseljeno mjesto, upravljala vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] brzinom od 91 km/h, koja brzina je utvrđena korištenjem uređaja Cordon M2, a umanjena za 10 km/h sigurnosne razlike iznosi 81 km/h, dakle kretao se brzinom koja je za 31 km/h veća od dopuštene,

čime je počinila prekršaj opisan u članku 53. stavku 1. Zakona o sigurnosti na cestama, kažnjivo po članku 53. stavku 4. cit. Zakona,

pa se okrivljenici na temelju članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.),

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU 210,00 EUR (dvjestodeseteura).

II. Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, u korist Državnog proračuna, priloženom uplatnicom, a u protivnom će se postupiti prema odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

III. Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenica plati dvije trećine naprijed izrečene novčane kazne u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, u korist Državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zadarska, Postaja prometne policije Zadar je 31. kolovoza 2023. izdala protiv okrivljenice obavezni prekršajni nalog, gornjeg broja, zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Okrivljenica u svojoj pisanoj obrani (list spisa 3-5) u bitnom navodi da osporava učin prekršaja koji joj se optužnim aktom stavlja na teret. Prvenstveno navodi da činjenični opis pobijanog obaveznog prekršajnog naloga sadrži nedostatke budući da se u istom ne navodi kolika je dopuštena brzina kretanja vozila na mjestu gdje je utvrđen prekršaj s obzirom na to da bez navođenja te brzine nije moguće utvrditi je li prekršaj počinjen niti kojom brzinom većom od dopuštene bi se okrivljenica kretala kritične prigode odnosno je li brzina kretanja vozila bila primjerena ili ne. Jedini dokaz u postupku je fotografija s mjernog uređaja iz koje se ne može nedvojbeno utvrditi identitet počinitelja prekršaja. Okrivljenica ne može sa sigurnošću utvrditi tko je kritične prigode upravljao predmetnim vozilom pa je stoga, u svrhu utvrđenja tko je upravljao predmetnim vozilom, odmah po primitku obavijesti o počinjenom prekršaju izdane od Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, izvršila uvidu u snimku s uređaja Cordon M2, a iz koje se nije mogla utvrditi osoba koja je kritične prigode upravljala vozilom pa bi donošenje osuđujuće presude u tom slučaju bilo neosnovano i nezakonito. Vozilo kojim je kritične prigode navodno počinjen prekršaj je u vlasništvu okrivljenice, ali se istim koriste i ostali članovi njezine obitelji, od kojih nitko, uključujući i okrivljenicu, nije mogao sa sigurnošću potvrditi da je upravljao vozilom. Okrivljenica je dostavila svoje podatke kao osobe koja je upravljala vozilom iz razloga što se zbog proteka vremena nije moglo utvrditi tko je istim upravljao, a okrivljenica nije htjela članove svoje obitelji izvrgnuti prekršajnom progonu i možebitnoj materijalnoj šteti. Stoga se dostavljeni podaci, koji su dani pod prijetnjom novčane kazne u slučaju ne dostave podataka, ne mogu smatrati vjerodostojnima. Odlučna činjenica koju treba utvrditi u postupku jest tko je upravljao predmetnim vozilom u trenutku navodnog počinjenja prekršaja, a teret dokaza je na strani tužitelja. Ako tužitelj u postupku ne ponudi dokaze i činjenice iz kojih se sa sigurnošću može utvrditi da je prekršaj počinjen odnosno tko je osoba koja je počinila prekršaj, pri donošenju odluke treba primijeniti jedan od temeljnih pravnih instituta in dubio pro reo. Nadalje navodi da je za primjenu prekršajnih sankcija nužan subjektivni odnos počinitelja spram djela koje mu se stavlja na teret te prema članku 4. Prekršajnog zakona nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajnopravna sankcija ako nije kriv za počinjeni prekršaj, pa sama činjenica da je okrivljenica vlasnica vozila kojim je navodno počinjen prekršaj iz obaveznog prekršajnog naloga ne dovodi do zaključka da je ona uistinu i počinila prekršaj koji joj istim se stavlja na teret. Stoga bi se osuđujuća presuda temeljila na vjerojatnosti da je prekršaj počinjen vozilom u vlasništvu okrivljenice zbog čega bi okrivljenica za učin prekršaja objektivno odgovarala. Izrečena sankcija je previsoko određena jer se svrha kažnjavanja može ostvariti i blažom kaznom te bi pri izricanju sankcije u obzir trebalo uzeti niz olakotnih okolnosti koje postoje na strani okrivljenice i primijeniti odredbe Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne i izricanju opomene kao mjere upozorenja. Okrivljenica nije kažnjavana niti je svojom radnjom povrijedila ili ugrozila javni poredak niti je počinila materijalnu ili bilo kakvu drugu štetu. Plaćanje izrečene novčane kazne bi dovelo u pitanje mogućnost uzdržavanja i podmirenja osnovnih životnih potreba okrivljenice i njezine obitelji.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao obavijest o počinjenom prekršaju (list spisa 14-16) i podnesak – podaci o vozaču (list spisa 11) te je pregledao preslike povratnica/dostavnica (list spisa 8 i 13) i fotografiju s mjernog uređaja (list spisa 19). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za okrivljenicu (list spisa 20-21).

4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da okrivljenica počinila prekršaj koji joj se optužnim aktom stavlja na teret.

5. Člankom 53. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

6. S obzirom na to da je okrivljenica u postupku osporavala učin prekršaja, sud je radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, u dokaznom postupku pročitao obavijest o počinjenom prekršaju (list spisa 14-16) i utvrdio da je izvješćem o počinjenom prekršaju broj: 1038796466 utvrđeno da je okrivljenica obaviještena kako je vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], 31. srpnja 2023. u 01:26 sati u [adresa], u [adresa], počinjen prekršaj prekoračenja dopuštene brzine kretanja vozila opisan u članku 53. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 53. stavku 4. cit. Zakona. Okrivljenica je pozvana dostaviti podatke o osobi koja je upravljala navedenim vozilom u roku od 15 dana od primitka obavijesti na jedan od navedenih načina dostave. Prema članku 229. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljenica je upozorena da je kao vlasnik odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno dužna dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe (ime i prezime, datum rođenja i adresu stanovanja), koja je u vrijeme počinjenja prekršaja upravljala navedenim vozilom, a da se pritom dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje. Okrivljenica je upozorena da čini prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura, ako u navedenom roku ne dostavi vjerodostojan podatak o identitetu osobe.

7. Predmetnu obavijest s obrascem "Podaci o vozaču" okrivljenica je uredno zaprimila 4. kolovoza 2023., što je razvidno iz preslike dostavnice na listu spisa 13.

8. Okrivljenica Postaji prometne policije Zadar nije dostavila popunjeni obrazac "Podaci o vozaču" (list spisa 11), koji je dostavljen kao prilog uz obavijest o počinjenom prekršaju, već podnesak (dopis) od 9. kolovoza 2023. iz kojeg podneska je razvidno da je okrivljenica, postupajući po zaprimljenoj obavijesti o počinjenom prekršaju, dostavila Postaji prometne policije Zadar svoje osobne podatke " UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], rođena: **.**.2000.", s tim da je prethodno u podnesku navela da se vozilom koriste i članovi njezinog kućanstva (bez navođenja njihovih osobnih podataka) i da se iz fotografije s mjernog uređaja ne može utvrditi identitet vozača automobila. Kako nije moguće utvrditi identitet vozača, a da članove svoje obitelji ne izloži prekršajnom progonu, dostavlja svoje podatke.

9. Sud je u daljnjem tijeku dokaznog postupka pregledao fotografiju s uređaja za mjerenje brzine Cordon M2 (list spisa 19) i utvrdio da se vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] 31. srpnja 2023. u 01:26 sati u [adresa], u [adresa] kretalo u dolaznom smjeru brzinom od 91 km/h, na mjestu gdje je ograničenje brzine 50 km/h.

Vozača na fotografiji nije moguće vidjeti.

10. Sud je na temelju podneska (dopisa) okrivljenika od 9. kolovoza 2023. kojim je postupajući po zaprimljenoj obavijesti o počinjenom prekršaju okrivljenica dostavila svoje osobne podatke i fotografije s uređaja za mjerenje brzine utvrdio da je okrivljenica 31. srpnja 2023. u 01:26 sati u [adresa], u [adresa], kroz naseljeno mjesto, upravljala vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] brzinom od 91 km/h, koja brzina je utvrđena korištenjem uređaja Cordon M2, a umanjena za 10 km/h sigurnosne razlike iznosi 81 km/h, dakle kretala se brzinom koja je za 31 km/h veća od dopuštene.

11. Sud je fotografiju s uređaja za mjerenje brzine u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz jer je rezultat mjerenja uređaja za mjerenje brzine čija ispravnost nije dovedena u pitanje. Sud je kao vjerodostojan prihvatio dopis okrivljenice u dijelu u kojem je, postupajući po zaprimljenoj obavijesti o počinjenom prekršaju, dostavila svoje osobne podatke " UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], rođena: **.**.2000.". Sud smatra da je okrivljenica, postupajući po obavijesti o počinjenom prekršaju, navodeći svoje osobne podatke, dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je u vrijeme počinjenja prekršaja upravljala navedenim vozilom. Okrivljenica je bila svjesna svih upozorenja u obavijesti o počinjenom prekršaju te je postupajući po toj obavijesti dostavila nadležnoj policijskoj upravi svoje osobne podatke.

12. Iz tog razloga sud nije prihvatio obranu okrivljenice jer je suprotna rezultatima provedenog dokaznog postupka, te jer je neuvjerljiva i usmjerena na izbjegavanje prekršajnopravne odgovornosti. Naime, okrivljenica, koja je prethodno upozorena u smislu članka 229. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da je dužna dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe i to ime i prezime osobe, datum rođenja i adresu stanovanja, te da se dostava takvih podataka o više osoba ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka, je postupajući po obavijesti o počinjenom prekršaju, dostavila nadležnoj policijskoj upravi svoje osobne podatke, dok je paušalno navela da se vozilom koriste i druge osobe, čije podatke nije navela u dopisu, kao niti iznesenoj obrani, iako su članovi njezine obitelji, pa je tim podacima raspolagala u vrijeme zaprimanja obavijesti. Okrivljenica je bila svjesna da bi navođenjem osobnih podataka drugih osoba postupila protivno upozorenju iz članka 229. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno da na taj način čini prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na što je izričito i upozorena u zaprimljenoj obavijesti. Nije zanemarivo napomenuti da je prekršaj počinjen u kasnim noćnim satima, u 01:26 sati, pa je životno i logično za očekivati da bi okrivljenica i osobe koje su se inače koristile njezinim vozilom pouzdano znali tko je navedenog dana i sata upravljao njezinim vozilom. Sud smatra da je okrivljenica kao vlasnica predmetnog vozila 31. srpnja 2023. u 01:26 sati počinila prekršaj prekoračenja brzine, te je upravo iz tih razloga, postupajući po obavijesti o počinjenom prekršaju dostavila svoje osobne podatke. Stoga sud nije povjerovao okrivljenici kada je paušalno i neodređeno navela u svojoj obrani da ne zna tko je kritične prigode upravljao njezinim vozilom jer se vozilom koriste i druge osobe.

13. U odnosu na navode obrane da bi na temelju načela "in dubio pro reo" okrivljenicu trebalo osloboditi od optužbe, ukazuje se da kada postoje proturječni dokazi, dakle i oni čiji sadržaj upućuje kao i oni čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta i dužnosti savjesne ocjene dokaza „pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima“. Tek ako nakon takvog postupanja nije moguće otkloniti dvojbe oko (ne)postojanja neke odlučne činjenice, sud će primijeniti pravilo „in dubio pro reo“. Radi se, dakle, o pravnologičkom pomagalu, a ne o dokaznom pravilu ili načelu, koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanje neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika (I Kž-us 94/13., III Kr 222/10.). Drugim riječima, kod postojanja proturječnih dokaza, pogrešno je postupanje koje bi u svojoj srži imalo zaključak da zbog proturječnosti dokaza nije moguće utvrditi neku odlučnu činjenicu pa tada u sumnji odlučiti u korist okrivljenika. Sumnja postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Tek tada se radi o dvojbi koju rješava navedeno pravnologično pomagalo (Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž-139/15- 4 od 28. travnja 2015.). S obzirom na to da je sud cijenio vjerodostojnim dostavljene podatke o vozaču kao i fotografiju s mjernog uređaja, dok iskaz okrivljenice nije cijenio istinitim iz razloga navedenih u točki 12. obrazloženja ove presude, to nema mjesta primjeni "in dubio pro reo".

14. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, odnosno ocjenom svih provedenih dokaza, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su se u ponašanju okrivljenice ostvarila bitna obilježja prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji prekršaj ju je proglasio krivom.

15. Člankom 53. stavkom 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kazniti za prekršaj vozač koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je za više od 30 do 50 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine.

16. Prilikom donošenja odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona.

17. Sud je kao olakotnu okolnost cijenio prekršajnu neosuđivanost okrivljenice i okolnost da je predmetno prekoračenje dopuštene brzine kretanja vozila bliže donjoj granici, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio, slijedom čega je okrivljenici izrekao ublaženu novčanu kaznu u smislu članka 37. Prekršajnog zakona.

18. Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenica u roku određenim ovom presudom plati dvije trećine navedenog iznosa novčane kazne.

19. S obzirom na to da je okrivljenica proglašena krivom, obvezana je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj 18/2013.) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna. Izrečena visina paušalnog iznosa primjerena je složenosti i trajanju postupka, a sve u skladu s odredbom članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zadar, 28. siječnja 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Petra Barać

Nediljka Dereta

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 244. stavak 1. Prekršajnog zakona).

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Okrivljeniku

3. Branitelju

4. U spis