Poslovni broj: UsI-618/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Hrvoju Katušiću, odvjetniku u Dubrovniku, Antuninska 3, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, OIB: 36162371878, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13, uz sudjelovanje zainteresirane osobe TCN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi obnove postupka odjave prebivališta, nakon javne i usmene rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnost uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, KLASA: UP/I-220-

01/23-06/918, URBROJ: 511-03-06-24-9 od 31. siječnja 2024., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 5. ožujka 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, KLASA: UP/I-220-01/23-06/918, URBROJ: 511-03-06-24-9 od 31. siječnja 2024., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 31. svibnja 2024., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako iz obrazloženja pobijanog rješenja slijedi da je izvršnim rješenjem MUP-a RH, PU Dubrovačko-neretvanske broj: 511-03-06/1-UP/I-3/36-2022 od 3. kolovoza 2022. odjavljeno prebivalište TCN s adrese u [adresa], što je utvrđeno provjerom od 6. lipnja 2022., da je presudom Upravnog suda u Splitu Us I-1377/23 od 29. rujna 2023. poništeno prethodno navedeno rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak, da je u ponovljenom postupku TCN u izjavi na zapisnik od 10. studenog 2023. izjavila da je do 28. travnja 2022. s ocem stanovala u zajedničkom domaćinstvu na adresi [adresa], da je njezina sestra TC, vlasnica zgrade, u izjavi od 11. siječnja 2024. izjavila da se njezina sestra TCN udala 1985., da je napustila roditeljsku kuću i otišla živjeti u [adresa] ([adresa]) i [adresa] u Crnoj Gori, odakle je njezin pokojni suprug, a povremeno dolazila u posjetu roditeljima. Donoseći pobijano rješenje tuženik je uzeo u obzir rješenje Općinskog suda u Dubrovniku Ovt-150/2022 od 9. svibnja 2022. kojim je određena privremena mjera osiguranja, stupanja u posjed nekretnine – stana u prizemlju obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa] te zaključilo da je TCN protivno svoje volje udaljena iz stana na adresi prijavljenog prebivališta. Protivno zaključcima tuženika tužiteljica ističe da se TCN poslužila ispravom koja nije vjerodostojna i to stoga jer je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku Gž Ovr-207/2022 od 20. lipnja 2022. prihvaćena žalba protivnika osiguranja TC i LC te predmet po zahtjevu za donošenje privremene mjere osiguranja vraćen sudu na ponovno odlučivanje, jer je u ponovljenom postupku Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-223/2022 od 12. srpnja 2022. odbijen prijedlog za osiguranje privremenom mjerom podnesen 29. travnja 2022., jer je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku Gž Ovr-346/2022 od 21. studenog 2022. odbijena žalba TCN protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-223/2022 od 12. srpnja 2022. Dakle, u vrijeme davanja izjave pred MUP-om dana 10. studenog 2023. TCN ima saznanje da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku Gž Ovr-207/2022 od 20. lipnja 2022. ukinuto rješenje Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-150/2022 od 9. svibnja 2022., da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-223/2022 od 12. srpnja 2022. odbijen prijedlog za osiguranje privremenom mjerom podnesen 29. travnja 2022. zbog činjenice što TCN stanuje u [adresa]. U međuvremenu je do dana donošenja pobijanog rješenja od 31. siječnja 2024. odluka Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-223/2022 od 12. srpnja 2022. postala pravomoćna jer rješenjem Županijskog suda u Šibeniku Gž Ovr-346/2022 od 21. studenog 2022. odbijena žalba TCN protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-223/2022 od 12. srpnja 2022. Općinski sud u Dubrovniku u ponovljenom postupku Ovr-223/2022 i Županijski sudu u Šibeniku u odluci Gž Ovr-346/2022 od 21. studenog 2022. zaključuju da TCN živi u [adresa] u [adresa], gdje ima nekretninu u svom vlasništvu i za koju plaća porez. Naime, TCN je u upravnom postupku pred Ministarstvom unutarnjih poslova Crne Gore u Odjeljenju za sprječavanje porodičnog nasilja predložila izricanje mjere zabrane približavanja supruga PC, predlažući da se bivšem suprugu zabrani pristup objektu u [adresa] „u kojoj živim“. U toj je izjavi navedena adresa njezina stanovanja u [adresa]. Ministarstvo unutarnjih poslova je zanemarilo Posebno izvješće koje je sačinila PU Dubrovačko-neretvanska dana 5. svibnja 2022. pod brojem br.511-03-07-498-22.S.J. Iz Posebnog izvješća slijedi jasan zaključak da su policijski službenici u razgovoru sa susjedima GC i VC saznali da TCN živi u [adresa], da povremeno dolazi na adresu [adresa] u posjet svojoj rodbini. Nadalje, TCN se 1999. razvela u [adresa] (Crna Gora). Presudom Osnovnog suda u Baru br. P-9/98 od 28. svibnja 1999. je razveden brak između TCN i PC. Iz prvog poglavlja obrazloženja presude slijedi da „dijete s majkom neprekidno živi u [adresa]. Sama činjenica da je brak razveden u Crnoj Gori, govori u prilog tvrdnji da je posljednje zajedničko prebivalište bračnih drugova PC bilo u Crnoj Gori, zbog čega je i nadležan sud posljednjeg zajedničkog prebivališta bračnih drugova. Da je TCN vlasnica nekretnine u [adresa] na adresi [adresa] proizlazi i iz financijske kartice Sekretarijata za financije Opštine Bar za razdoblje od 2010. do 2021. godine. Prilikom donošenja pobijanog rješenja MUP RH, PU Dubrovačko- neretvanska je postupila protivno čl.12. Zakona o prebivalištu (Narodne novine br. 144/12, 158/13 i 114/22). Naime, članak 12. Zakona o prebivalištu propisuje da će Policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba. Članak 12. st. 3. ovog Zakona propisuje da prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta. U konkretnom slučaju je Ministarstvo unutarnjih poslova propustilo na nedvojben način utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta. Sama okolnost što je osoba prijavljena na adresi [adresa] od rođenja ne znači da i živi na toj adresi. Budući da Ministarstvo unutarnjih poslova nije pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, kako to nalaže članak 12. st. 3. Zakona o prebivalištu, na nepotpuno činjenično stanje je pogrešno primijenjen čl. 12. Zakona o prebivalištu tako da je danas na adresi vlasnika nekretnine TC, podnositeljice tužbe, prijavljeno prebivalište osobe koja živi u [adresa] od 1985. godine. Slijedom izloženog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi joj trošak upravnog spora.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, a pored toga u odnosu na navode iz tužbe kako se TCN u vrijeme davanja izjave pred MUP-om 10. studenog 2023. poslužila ispravom koja nije vjerodostojna, jer je rješenjem Županijskog uda u Šibeniku Gž Ovr-207/2022. od 20. lipnja 2022. ukinuto rješenje Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-150/2022 od 9. svibnja 2022. i da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku Ovr- 223/2022. od 12. srpnja 2022. odbijen prijedlog za osiguranje privremenom mjerom podnesen 29. travnja 2022. zbog činjenice što TCN stanuje u [adresa] tuženik navodi kako Općinski sud u Dubrovniku odlučujući o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom u svojemu rješenju posl. br. 12 Ovr- 223/2022. od 12. srpnja 2022. navodi presudu P-9/98 od 28. svibnja 1999. kod Osnovnog suda u Baru i Finansijske kartice od 4. listopada 2021. iz kojih da je razvidno da je kroz razdoblje od 1972. godine TCN imala evidentirane adrese u [adresa] i [adresa] i [adresa], te da iz Finansijske kartice od 4. listopada 2021. proizlazi da TCN ima nekretninu u Crnoj Gori u [adresa] u svom vlasništvu za koji plaća porez od 2010. do 2021., pa da ne stoji tvrdnja da stan u [adresa], na adresi [adresa] u [adresa] predstavlja njezin jedini dom. U istom rješenju se spominje i službena zabilješka od 28. travnja 2022. u kojoj svjedoci susjedi GC, sa prebivalištem na adresi [adresa] i ČC, [adresa] navode da TCN živi u [adresa], a povremeno dolazi na adresu [adresa] u [adresa] u posjetu rodbini. U ovome postupku Općinski sud je utvrdio kako TCN nije učinila vjerojatnim drugu pretpostavku koja mora biti ispunjena, a to je da mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete jer da predlagateljica mjere ima gdje biti smještena u stanu u [adresa] u [adresa] u Crnoj Gori. Međutim predmet ovoga postupka jest utvrđivanje je li TCN živi na adresi [adresa] u [adresa]. Sukladno službenoj zabilješci Policijske postaje Dubrovnik broj: 511-03- 07/343/1-22 od **.**.2022. TCN je zatražila intervenciju policije na adresi [adresa] u [adresa] kojom prilikom nisu utvrđeni elementi prekršaja ni kaznenog djela, dok je LC upućen da problem riješi putem dogovora ili nadležnih institucija te je upozoren da svojim ponašanjem ne čini prekršaj ili kazneno djelo. U službenoj zabilješci Policijske postaje Dubrovnik sastavljene 28. travnja 2022. stoji kako je izlazak na adresu [adresa] u [adresa] zatražio LC jer u njegov dio stana netko želi nasilno ući. Istoga dana u Policijskoj postaji Dubrovnik zaprimljen je zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od strane TCN zbog narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora. 29. travnja 2022. po pozivu LC službenici Policijske postaje Dubrovnik su izišli na adresu [adresa] u [adresa] jer je na njegov posjed došla ženina sestra TCN na koji nema pravo dolaziti. Ovom prilikom je utvrđeno da nije dolazilo do činjenja prekršaja, već da se radi o imovinsko-pravnom sporu. U službenoj zabilješci Policijske postaje Dubrovnik broj: 511-03-07-23-1 od 22. studenog 2023. koja je sastavljena povodom obavljene terenske provjere prebivališta za TCN je navedeno kako prilikom terenske provjere imenovana nije zatečena na adresi [adresa] u [adresa], već je policijski službenik radom na terenu došao do informacije kako imenovana boravi na adresi [adresa] u [adresa] gdje je i zatečena. Po njezinoj izjavi već godinu i šest mjeseci živi kod raznih prijatelja budući da ju je bez sudskog rješenja iz stana izbacio LC i kako je kod prijateljice dok se ne riješi sudski proces. U službenoj zabilješci Policijske postaje Dubrovnik broj: 511-03-07-24-1 od 24. siječnja 2024. je navedeno kako prilikom terenske provjere TCN nije zatečena na adresi [adresa] u [adresa]. Ovom prilikom obavljen je razgovor sa susjedom ĐC, s prebivalištem u [adresa] u [adresa] koja je izjavila kako je često viđala njezinu susjedu TCN prije dok je živjela sa pokojnim ocem T, a nakon čega je često viđala kako dolazi u posjetu dok se ne sjeća točno kada je to bilo i misli da se TCN sada nalazi negdje u Crnoj Gori. Istom prilikom obavljen je razgovor sa susjedom BC, sa prebivalištem u [adresa] u [adresa], koji je potvrdio navode ĐC i nadodao da TCN nije odavno vidio, ali zasigurno zna da je živjela s ocem na gore navedenoj adresi, nakon čije smrti je često dolazila u posjete na gore navedenu adresu. Uvidom u službene evidencije ovoga Ministarstva o prelazu državne granice razvidno je kako TCN zadnji puta evidentirana na graničnom prijelazu Karasovići prilikom ulaska Republiku Hrvatsku iz pravca Crne Gore 10. listopada 2021. Uvidom u evidenciju osobnih iskaznica utvrđeno je kako je TCN važenje osobne iskaznice isteklo 6. studenog 2022., dok joj se po njezinoj izjavi putovnica nalazi na adresi [adresa] u stanu kojemu nema pristupa, pa je teško za vjerovati da je bez dokumenata mogla putovati. Iz cjelokupnog spisa predmeta i dokumentacije koja je sačinjena nije sporno kako TCN ima nekretninu u [adresa] u Crnoj Gori, gdje je jedno vrijeme živjela i razvela se, ali unazad dvije godine živi u [adresa], gdje je i zatečena prilikom višekratnih intervencija policijskih službenika, kao i službene evidencije o prelasku državne granice, radi čega nije bilo osnove za donošenje drugačije odluke od one koja je donesena, pa stoga tuženik predlaže da se tužba odbije kao neosnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te dokaza koji proizlaze iz spisa i odgovora na tužbu.

3.Zainteresirana osoba, iako je rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI- 618/2024-4 od 18. travnja 2024., koje rješenje je uredno zaprimila, pozvana da sudjeluje u ovom sporu te da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu, nije se uključila u predmetni spor niti je do dana zaključenja rasprave dostavila odgovor na tužbu. S tim u vezi dodatno je za navesti, kako je 9. listopada 2024. putem e- komunikacije u spis zaprimljen podnesak odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Slaven Šoša i Marina Končić u Dubrovniku, kojim se u ime zainteresirane osobe očituju na navode tužbe, te je u privitku istog dostavljena presuda ovoga suda poslovni broj 18 UsI-1377/23-4 od 29. rujna 2023., međutim sud je raspravnim rješenjem od 15. siječnja 2025. poništio citiranu radnju koju su obavili naznačeni odvjetnici, to pak stoga što navedeni odvjetnici nisu bili ovlašteni za poduzimanje takve radnje s obzirom da uz obavljenu radnju, kao niti do dana zaključenja glavne rasprave u ovom sporu nisu dostavili punomoć za zastupanje zainteresirane osobe ili pak odobrenje za poduzetu radnju u njezino ime iz kojih bi bilo razvidno da zastupaju zainteresiranu osobu ili da bi bili ovlašteni za obavljanje navedene radnje.

4.U sporu je održana rasprava 15. siječnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS), izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužiteljice, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev je osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, KLASA: UP/I-220- 01/23-06/918, URBROJ: 511-03-06-24-9 od 31. siječnja 2024., točkom 1. poništava se rješenje Policijske uprave dubrovačko-neretvanske broj: 511-03-06/1-UP/I-3/63-2022. od 3. kolovoza 2022., a točkom 2. utvrđuje se da TCN nije odjavljeno prebivalište s adrese [adresa] u [adresa], te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbe članka 127. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", br. 47/09. i 110/21), a u svezi s člankom 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine", broj: 144/12.) u predmetu obnove postupka odjave prebivališta TCN, koje rješenje je doneseno u izvršenju presude ovog suda poslovni broj: Us I-1377/23 od 29. rujna 2023., kojom presudom je poništeno prethodno rješenje tuženika broj: 511-03-06/1-UP/I-3/63-2022 od 3. kolovoza 2022. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

10.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da bi se u obnovi postupka odjave prebivališta poništilo prethodno rješenje tuženika i sto zamijenilo novim, u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/091 i 110/21) propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. Prema odredbi članka 126. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, ako nadležno tijelo ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili po službenoj dužnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena.

Odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

Prema odredbi članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku obnova postupka u kojemu je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Odredbom članka 123. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci, ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

Odredbom članka 12. st. 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“, br. 144/12, 158/13 i 115/14) propisano je da policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj će dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.

Stavkom 3. istog članka propisano je da prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.

12.Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, te dovodeći isto u svezu s naprijed citiranim odredbama članka 127. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku te članka 12. st. 3. Zakona o prebivalištu, ovaj sud zaključuje kako nakon provedene obnove postupka nisu pravilno i potpuno utvrđene ključne činjenice na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li zainteresirana osoba doista na adresi prijavljenog prebivališta, u svezi s čim je dovedena u pitanje i pravilna primjena mjerodavnog materijalnog prava, kod kojeg stanja stvari u ovom trenutku osporeni akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

13.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako se u obrazloženju osporenog rješenja između ostalog navodi kako u izjavi danoj na zapisnik u Službi za upravne poslove, državljanstvo i strance 10. studenoga 2023., TCN je izjavila kako je kuća na adresi [adresa] u [adresa] bila vlasništvo njezinih pokojnih roditelja, kako se nakon smrti njihovog oca 2022. njezina sestra uknjižila kao vlasnica kuće te su je ona i njen muž primjenom sile izbacili iz tog stana, a zbog kojih događaja da se vodi više sudskih postupaka, uključujući postupak radi smetanja posjeda i ukoliko bi u tom postupku ona uspjela mogla bi se na tu adresu i vratiti. Od 28. travnja 2022., nije više na adresi [adresa] u [adresa]. Prije 28. travnja 2022., stalno je živjela sa svojim ocem u zajedničkom domaćinstvu, a od ovog perioda živi kod svojih prijatelja, traži pomoć od Centra za socijalnu skrb i drugih institucija te moli za rok u kojemu će legalno regulirati svoje prebivalište. U obnovljenom postupku po službenoj dužnosti Služba upravnih poslova, državljanstva i stranca je zatražila od Policijske postaje Dubrovnik dostavu dokumentacije vezane za eventualno postupanje službenika policije na adresi [adresa] u [adresa] koji bi se odnosili na TCN. Prilikom postupanja službenika Policijske postaje Dubrovnik 21. ožujka 2022. na adresi [adresa] utvrđeno je kako nisu utvrđeni elementi prekršaja ni kaznenog djela, dok je LC upućen da problem riješi putem dogovora ili nadležnih institucija, te je upozoren da svojim ponašanjem ne počini prekršaj ili kazneno djelo. 28. travnja 2022. službenici Policijske postaje Dubrovnik izišli su na adresu [adresa] u [adresa] kojom prilikom je utvrđeno da nije dolazilo do činjenja prekršaja, kao ni kaznenog djela. 28. travnja 2022. u Policijskoj postaji Dubrovnik zaprimljen je zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od strane TCN zbog narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora. 29. travnja 2022. službenici Policijske postaje Dubrovnik su izišli na adresu [adresa] u [adresa] kojom prilikom je utvrđeno da nije dolazilo do činjenja prekršaja već da se radi o imovinsko-pravnom sporu. U izjavi danoj na zapisnik u Službi upravnih poslova, državljanstva i stranaca 11. siječnja 2024. TC je između ostalog izjavila kako je kuća na adresi [adresa] u [adresa] bila u vlasništvu njenog pokojnog oca do njegove smrti 6. ožujka 2022., sa kojim je ona 2015. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju i kako je ona nakon očeve smrti postala jedina vlasnica kuće. Njezina sestra TCN pokušava osporiti ugovor o doživotnom uzdržavanju. Udajom 1985. njezina sestra je napustila roditeljsku kuću odnosno adresu u [adresa] i otišla živjeti na relaciji [adresa] u Srbiji i [adresa] u Crnoj Gori odakle je bio njezin sada pokojni suprug i kako je ona dolazila povremeno u Dubrovnik javljati se u razne institucije. Nakon smrti oca njezina sestra nije njoj i njenom suprugu dozvoljavala pristup prizemlju kuće u kojemu je živio njihov otac i u kojemu bi bila ona kada bi došla. Njezina sestra nikada se nije odjavljivala sa adrese [adresa] u [adresa] radi raznih pogodnosti koje je uživala. U obnovljenom postupku Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca uzela je u obzir rješenje Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-150/2022. od 9. svibnja 2022. kojim je određena privremena mjera osiguranja stupanja u posjed nekretnine stana u prizemlju obiteljske kuće na adresi [adresa] u [adresa], tako što je naloženo TC i LC u roku od 24 sata uvesti TCN u posjed predmetnog stana te trpjeti njezin posjed nekretnine. Točkom III. navedenog rješenja određeno je da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka po tužbi TCN protiv TC i LC za smetnje posjeda, podnesenoj 5. svibnja 2022. Također, 15. siječnja 2024., Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca zatražila je obavljanje terenske provjere prebivališta za TCN. U izvješću sastavljenom od strane službenika Policijske postaje Dubrovnik broj: 511-03-07-24-1 od 24. siječnja 2024. navedeno je da je po izjavi susjede ona TCN često viđala prije dok je živjela sa pokojnim ocem T, a nakon čega ju je često viđala kako dolazi u posjetu kući, ne sjeća se točno kada je to bilo i misli da se TCN sada nalazi negdje u Crnoj Gori. Drugi susjed je potvrdio naprijed istaknute navode i dodao da TCN nije odavno vidio, ali zasigurno zna da je živjela sa ocem na gore navedenoj adresi, nakon čije smrti je često dolazila u posjete na gore navedenoj adresi. Uvidom u službene evidencije ovoga Ministarstva o prelazu državne granice razvidno je kako je TCN zadnji puta evidentirana na graničnom prijelazu Karasovići prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku iz pravca Crne Gore 10. listopada 2021. Budući se u obnovljenom postupku po službenoj dužnosti saznalo za nove činjenice i dokaze koji bi bili doveli do drugačijeg rješenja da su te činjenice i dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u postupku odjave prebivališta po službenoj dužnosti, poštujući navode u presudi Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Us I-1377/23-4 od 29. rujna 2023., koji je zaključio kako je TCN protiv svoje volje udaljena iz stana na adresi prijavljenog prebivališta i kako joj je onemogućen ponovni pristup, kao i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-150/2022. od 9. svibnja 2022. kojim je određena privremena mjera osiguranja stupanja u posjed nekretnine stana u prizemlju obiteljske kuće na adresi [adresa] u [adresa], te da TCN nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku, a imajući u vidu značajku instituta obnove upravnog postupka, zaključeno je kako su se stekli uvjeti za primjenu prethodno citirane odredbe članka 123. Zakona o općem upravnom postupku, te je u skladu s odredbom članka 127. stavka 1. istog Zakona odlučeno kao u izreci rješenja.

14.Međutim, citirana utvrđenja koje tuženik obrazlaže u obrazloženju svog rješenja ovom sudu nisu prihvatljiva, s čim u vezi je najprije za navesti kako je tuženik propustio utvrditi bitnu činjenicu i to da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku Gž Ovr-207/2022 od 20. lipnja 2022. prihvaćena žalba protivnika osiguranja TC i LC te predmet po zahtjevu za donošenje privremene mjere osiguranja vraćen sudu na ponovno odlučivanje, te da je u ponovljenom postupku Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-223/2022 od 12. srpnja 2022. odbijen prijedlog za osiguranje privremenom mjerom podnesen 29. travnja 2022., kao i da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku Gž Ovr-346/2022 od 21. studenog 2022. odbijena žalba TCN protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-223/2022 od 12. srpnja 2022., što pak znači da je tuženik donoseći osporeni akt uzeo u obzir nepravomoćnu sudsku odluku koja je kasnije ukinuta i potom u cijelosti izmijenjena, te je upravo ta izmijenjena odluka u konačnici postala pravomoćna.

15.Nadalje, tuženik uopće ne uzima u obzir da Općinski sud u Dubrovniku u ponovljenom postupku Ovr-223/2022 i Županijski sudu u Šibeniku u odluci Gž Ovr- 346/2022 od 21. studenog 2022. zaključuju da TCN živi u [adresa] u [adresa], gdje ima nekretninu u svom vlasništvu i za koju plaća porez. Isto tako, tuženik zanemaruje kako je upravo TCN u upravnom postupku pred Ministarstvom unutarnjih poslova Crne Gore u Odjeljenju za sprječavanje porodičnog nasilja predložila izricanje mjere zabrane približavanja supruga PC, predlažući da se bivšem suprugu zabrani pristup objektu u [adresa] u kojoj prema njenom iskazu živi, u kojoj izjavi je navedena njezina adresa stanovanja u [adresa]. Također, tuženik u dovoljnoj mjeri ne uzima u obzir niti Posebno izvješće koje je sačinila PU Dubrovačko-neretvanska od 5. svibnja 2022. pod brojem br. 511-03-07- 498-22.S.J. iz kojeg proizlazi da su policijski službenici u razgovoru sa susjedima GC i VC saznali da TCN živi u [adresa], da povremeno dolazi na adresu [adresa] u posjet svojoj rodbini, kao i da se Ana Margaretić Tumara 1999. razvela u [adresa] (Crna Gora), a presudom Osnovnog suda u Baru br. P-9/98 od 28. svibnja 1999. je razveden brak između nje i PC, te iz obrazloženja presude slijedi da „dijete s majkom neprekidno živi u [adresa], s tim da sama činjenica da je brak razveden u Crnoj Gori, također govori u prilog tvrdnji da je posljednje zajedničko prebivalište bračnih drugova PC bilo u Crnoj Gori, zbog čega je i nadležan sud posljednjeg zajedničkog prebivališta bračnih drugova.

16.Stoga, kod izloženog stanja stvari i po shvaćanju ovog suda tuženik u obnovljenom postupku nije utvrdio činjenično stanje na način kako to u vidu ima odredba čl. 12. st. 3. Zakona o prebivalištu prema kojoj pak odredbi nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta, što je po mišljenju ovog suda izostalo jer sama nedvojbena okolnost što bi zainteresirana osoba bila prijavljena na adresi [adresa] od rođenja, kao i okolnost da su susjedi izjavili da su oni dotičnu ranije dok je bio živ njezin otac viđali na toj adresi, a sada da je nakon smrti oca povremeno i rijetko viđaju, takve okolnosti same po sebi ne znače nužno da ona doista i prebiva na toj adresi, zbog čega je izostalo utvrđenje činjenica iz kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li zainteresirana osoba doista na adresi prijavljenog prebivališta, a iz kojeg razloga se osporeni akt tuženika za sada ne može cijeniti pravilnim niti zakonitim.

17.Potom, za istaknuti je kako sud primjećuje i da obrazloženje osporenog rješenja nije u suglasnosti s mjerodavnom odredbom čl. 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku, s obzirom da je izostalo utvrđenje činjeničnog stanja, izostali su razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te su izostali razlozi donošenja zaključka tijekom postupka, pa se uslijed navedenog akt tuženika ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužiteljica iznosi u ovom sporu. Također, posebice je za nadodati kako uslijed prethodno navedenog, obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ne udovoljava zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav, a koji, između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje akta kojim se nakon provedene obnove postupka poništava prethodno rješenje tuženika i utvrđuje da zainteresiranoj osobi nije odjavljeno prebivalište, tužiteljici nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene navedenih zakonskih odredaba, te pored toga takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.

18.Slijedom prethodno obrazloženog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika te mu predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. u izreci ove presude.

19.U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi (čl. 119. st. 4. ZUS-a), kod kojeg stanja stvari će prilikom donošenja novog akta u obnovi postupka u cijelosti postupiti sukladno odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o prebivalištu prema kojoj nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta, a nakon utvrđenja takvih činjenica će ovisno o utvrđenom činjeničnom stanju postupiti sukladno odredbi članka 127. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku pa će tako ovisno u utvrđenim relevantnim činjenicama rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili će ga pak ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje treba poništiti ili ukinuti, te je novi akt potrebno donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

20.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci ove presude.

U Splitu, 28. siječnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Hrvoju Katušiću, odvjetniku u Dubrovniku, Antuninska 3, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13, uz zapisnik od 15. siječnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi TCN, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], uz zapisnik od 15. siječnja 2025. i zapisnik o objavi, putem e-oglasne ploče,

- u spis.