REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-32/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku u ZOU Jurica Borojević i Domagoj Jugović, Nova Gradiška, protiv tuženika Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, radi isplate, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zz tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, da tužitelju MA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 7.424,15 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2011. godine na iznos od 227,91 eura, od 15.02.2011.;

- za mjesec veljaču 2011. godine na iznos od 471,83 eura, od 15.03.2011.;

- za mjesec ožujak 2011. godine na iznos od 101,10 eura, od 15.04.2011.;

- za mjesec travanj 2011. godine na iznos od 294,99 eura, od 15.05.2011.;

- za mjesec svibanj 2011. godine na iznos od 306,35 eura, od 15.06.2011.;

- za mjesec lipanj 2011. godine na iznos od 166,63 eura, od 15.07.2011.;

- za mjesec srpanj 2011. godine na iznos od 628,97 eura, od 15.08.2011.;

- za mjesec kolovoz 2011. godine na iznos od 528,31 eura, od 15.09.2011.;

- za mjesec rujan 2011. godine na iznos od 736,36 eura, od 15.10.2011.;

- za mjesec listopad 2011. godine na iznos od 513,37 eura, od 15.11.2011.;

- za mjesec studeni 2011. godine na iznos od 69,01 eura, od 15.12.2011.;

- za mjesec prosinac 2011. godine na iznos od 332,55 eura, od 15.01.2012.;

- za mjesec siječanj 2012. godine na iznos od 189,42 eura, od 15.02.2012.;

- za mjesec veljaču 2012. godine na iznos od 113,97 eura, od 15.03.2012.;

- za mjesec ožujak 2012. godine na iznos od 112,87 eura, od 15.04.2012.;

- za mjesec travanj 2012. godine na iznos od 39,66 eura, od 15.05.2012.;

- za mjesec svibanj 2012. godine na iznos od 32,25 eura, od 15.06.2012.;

- za mjesec lipanj 2012. godine na iznos od 202,41 eura, od 15.07.2012.;

- za mjesec srpanj 2012. godine na iznos od 201,66 eura, od 15.08.2012.;

- za mjesec kolovoz 2012. godine na iznos od 473,14 eura, od 15.09.2012.;

- za mjesec rujan 2012. godine na iznos od 25,95 eura, od 15.10.2012.;

- za mjesec listopad 2012. godine na iznos od 818,08 eura, od 15.11.2012.;

- za mjesec studeni 2012. godine na iznos od 438,88 eura, od 15.12.2012.;

- za mjesec prosinac 2012. godine na iznos od 398,46 eura, od 15.01.2013.; sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 6.222,45 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 20. svibnja 2014. tužitelj navodi da je kao policijski službenik MUP-a, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split, tijekom 2011. i 2012. godine ostvarivao kod tuženika plaću. Tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika te da je priroda posla tužitelja iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanima. Nadalje da je prema odredbama članka 84. (sada čl. 86.) Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji (''NN'' 129/00, 41/08, 76/09) i čl. 44. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 93/08, 23/09, 39/09, 90/10) određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25% i nedjeljom 35%. Ističe se da tijekom 2010. godine tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, niti je to do dana podnošenja tužbe učinio kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Istaknuto je da je tužitelj sukladno odredbi članka 186.a ZPP-a podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 10. veljače 2014. godine te da je ODO Split dostavio svoj odgovor na zahtjev tužitelja u kojem da je odbio tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora kao neosnovan. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 29.11.2024.godine tako da isti potražuje iznos od 7.424,15 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 7 spisa) navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti jer da je pregledom evidencija nadležne službe resornog ministarstva utvrđeno da je PU Splitsko-dalmatinska pravilno obračunala i isplaćivala razliku uvećane plaće tužitelju za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom, blagdanima, a što da je razvidno iz obračunskih listića plaće tužitelja. Istaknuto je da je iz navedene dokumentacije vidljivo da je tužitelju isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo sukladno odredbi članka 57. KU-a koja propisuje da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, te se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra pasivnim dežurstvom. Nadalje iz radnih naloga je razvidno da je rad organiziran na način da zaposlenici provode na brodu više dana uzastopce i to na način da 12 sati rade i nakon toga imaju 12 sati odmora, te da ukoliko bi za vrijeme odmora od 12 sati bilo hitnih intervencija da bi u izvješću to bilo naznačeno te da se takav rad evidentirao kao prekovremeni rad koji da je kao takav bio i plaćen. Ističe se da se radi o radu na drugačiji način sukladno odredbi članka 44.stavka 11. KU-a (''NN'' 93/08) i to prema potrebama službe. Ističe se vezano za rad na terenu djelatnika Pomorske policije da je Zajednička komisija za tumačenja odredaba i praćenje primjena KU-a iz kojeg u bitnom da proizlazi da bez obzira što je tužitelj na terenu proveo nekoliko dana da pravo na uvećanje plaće iz članka 44. KU-a isti ostvaruje samo za stvarno odrađene sate, a ne za sate koje je na terenu proveo spavajući , odmarajući se te za sate kada nije izvršavao radne zadaće odnosno putujući do mjesta rada na terenu. Ističe se da Vrhovni sud RH u svom rješenju 369/09-2 odgovara na pitanje da li je sud u primjeni KU-a veza za tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a za državne službenike i namještenike, te navodi da je za pravilnu primjenu odredaba KU-a mjerodavno tumačenje Zajedničke komisije budući da su se ugovorne strane dužne pridržavati tumačenja odredaba KU-a Zajedničke komisije jer da su se na to obvezali u članku 118. KU-a. Ističe se da u odnosu na pitanje prekovremenog rada da je presudom Vrhovnog suda RH broj Revr-466/07-2 od 05.rujna 2007.godine izraženo pravno shvaćanje vezano za prekovremeni rad koji glasi: da iz odredbe članka 33.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 137/04) proizlazi da je za postojanje prekovremenog rada bitno postojanje više sile izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Zaključno se navodi da je citiranom presudom jasno protumačeno koji kriteriji moraju biti ispunjeni da bi se u pojedinom konkretnom slučaju vrijeme provedeno u radu duže od predviđenog smatralo prekovremenim radom, a što da u konkretnoj situaciji nije slučaj. Slijedom navedenog predloženo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora (list 4 spisa); odgovora ODO-a Split na zahtjev za mirno rješenje spora (list 5 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno- financijske poslove GA (list 18-24 spisa); zapisnika o održanom očevidu na licu mjesta u Splitu (list 183-184 spisa); Tumačenja odredbi KU-a za državne službenike i namještenike prema redoslijedu članaka (list 274-275 spisa);nalaza i mišljenja vještaka Stjepana Kolovrat (list 282-305 spisa). Također je izveden dokaz saslušanjem svjedoka FA i tužitelja (list 26-27 spisa), te dopunski iskaz svjedoka FA i tužitelja (list 167-168 spisa); te je na ročištu od 08.lipnja 2017.godine suglasnošću stranaka pročitan iskaz svjedoka UA danog na zapisniku od 30.svibnja 2017.godine u predmetu broj Pr-814/16. Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse.

4. Pred ovim sudom već je jednom vođen prvostupanjski postupak te je donesena prvostupanjska presuda Pr-379/14 od 23.prosinca 2014.godine (list 37- 43), a koja odluka je presudom Županijskog suda u Splitu Gž R-8/15 od 16.travnja 2015.godine (list 50-52 spisa), a koje odluke su ukinute rješenjem VSRH Zagreb Revr-1433/15-2 od 10.svibnja 2016.godine i vraćene prvom stupnju na ponovno odlučivanje. Vrhovni sud RH je zauzeo jedinstveno pravno gledište da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima i slobodno vrijeme, a koje vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom. Također je i nakon ovog ponovno vođen prvostupanjski postupak, te je donesena presuda ovog suda Pr-891/16 od 28.ožujka 2018.godine (list 188-199 spisa), a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž R-472/2018-3 od 02. srpnja 2018. godine (list 220-223 spisa).

5. Sud je rješenjem od 06. studenog 2018. prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari do zauzimanja stava Vrhovnog suda RH u istovrsnim predmetima. Podneskom tužitelja od 24. kolovoza 2023. godine predložen je nastavak postupka. Rješenjem ovog suda Pr-751/2018-9 od 08. prosinca 2023. nastavljen je postupak u predmetnoj pravnoj stvari. Na ročištu od 25. ožujka 2024. godine određeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje na način da se vještaku naloži da se računa osam sati odmora unutar 24 sata.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvršeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za period od 01.01.2011.godine do zaključno 31.12.2012. godine.

8. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu policijskog službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova RH, PU Splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split.

9. Također među strankama nije sporno ni da se tužitelj prije pokretanja predmetnog postupka obratio nadležnom ODO-u Split sukladno odredbi članka 186. a ZPP-a za mirno rješenje spora, a što je i razvidno iz pregledanog zahtjeva za mirno rješenje spora od 10.veljače 2014.godine (list 4-5 spisa), a na koji zahtjev se ODO Split očitovalo na način da je odbilo zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora (list 5 spisa).

10. Sukladno naputku iz odluke Vrhovnog suda RH br. Revr-1433/15-2 u ponovljenom postupku je trebalo utvrditi stvarne sate rada tužitelja uzimajući u obzir da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima i slobodno vrijeme, a koje vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom.

11. Prema odredbi članka 42.stavak 1. Zakona o radu (''NN'' 149/09-dalje ZR- a), a koji je u primjeni u predmetnom utuženom razdoblju radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac.

12. Temeljem odredbe članka 53. stavka 1. ZR-a tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno.

13. Temeljem odredbe članka 92.stavka 1. Zakona o policiji (''NN'' 129/2000, 41/2008, 76/2009), a koji je u konkretnom slučaju u primjeni je propisano da je policijski službenik dužan je po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, te je odredbom stavka 2. istog članka propisano da policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovog članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

14. Temeljem odredbe članka 41.stavka 1. KU-a za državne službenike i namještenike (''93/08,23/09,39/09,90/10) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, a sukladno odredbi članka 44. stavka 2. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN''''93/08,23/09,39/09,90/10 ), a koja odredba je u predmetnom slučaju u primjeni je između ostalog propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, a za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i za Uskrs 150%, te se navedeni dodaci iz članka 44. stavka 1. KU-a međusobno ne isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

15. Iz iskaza saslušanog svjedoka FA saslušanog na ročištu od 25.studenog 2014.godine (list 26 spisa) proizlazi da isti poznaje tužitelja budući su zajedno radili na patrolnom brodu Sv. Mihovil u Postaji pomorske policije Split, čiji da je bio zapovjednik, a tužitelj da je bio voditelj brodice- strojar na tom brodu. Svjedok navodi da je 2013. umirovljen. Ističe da je kroz 2011. i 2012.g. rad bio organiziran na način da se 7 dana radilo i to 24 sata, a nakon toga da je bilo 7 dana slobodno. Navodi da bi brod bio u plovidbi 7 dana, a za koje vrijeme da bi se zaustavljao u lukama, ali da je posada cijelo vrijeme morala biti na brodu i da ga nije smjela napuštati, osim kratko, npr. za kupnju namirnica i sl. Ističe da rad na brodu nije bio organiziran u smjenama. Također je svjedok istakao da je bio propisan minimalan broj posade i to troje ljudi, iako je s obzirom na organizaciju rada trebalo biti 6 ili 7 članova posade po policijskom ustroju. Navodi da bi na brodu najčešće bilo 4 do 5 članova posade zajedno sa njime. Ističe da je na brodu inače bio gumenjak na kojem da su trebala biti dva djelatnika kad je isti u ophodnji, a kroz to vrijeme da su trebala na brodu ostati barem 3 djelatnika. Svjedok je naveo da njega nije imao nitko zamijeniti na brodu kao ni tužitelja na njegovim poslovima, jer da svaki član posade radi svoj posao i ne može mijenjati drugog u njegovu poslu. Također je svjedok istakao da se rad nije mogao organizirati na način da član posade ima 12 sati odmora dok je brod u plovidbi. Naime, isti navodi da posada uvijek ima nešto raditi i dok je brod na vezu ( održavanje broda, javljanje na telefoni sl.), te da djelatnici moraju stalno biti u vezi sa šefom smjene ili načelnikom, te da pomorska stanica mora stalno biti uključena i netko je mora slušati. Također se ističe da se evidencija rada vodi ručno, te da se ista uvijek naštimavala i da je uvijek bilo problema sa točnošću evidencije jer da bi u zapovjedništvu vodili evidenciju na način da se ne bi prikazivali prekovremeni sati ( stanica se u skladu s tim naštimavala). Nadalje ista ističe da je sam inače radio i danju i noću, a nikada u 20 godina rada da nije imao više od svega 20 - tak sati prekovremenog rada, iako da je u stvarnosti takvih sati bilo mnogostruko više. Navodi da je radno vrijeme na brodu bilo danju, noću, vikendom te blagdanom, te da netko od članova posade uvijek mora biti budan na brodu.

16. Iz iskaza saslušanog tužitelja danog na ročištu od 25.studenog 2014.godine (list 27 spisa) proizlazi da je isti kroz 2011. i 2012. kao policijski službenik MUP-a , PU SD, Postaje pomorske policije Split. radio kao upravitelj stroja na brodu Sv. Mihovil, a po potrebi i kao zapovjednik broda na nekoliko policijskih službenih plovila. Navodi da je radno vrijeme bilo organizirano na način da se 7 dana radilo, a 7 dana bilo slobodno i to na brdu Sv. Mihovil. Ističe da je na ovim policijskim plovilima radno vrijeme bilo organizirano na način da se radilo od 2 do 5 dana po 24 sata, a potom 1 ili 2 dana da je bio slobodan. Tužitelj navodi da je njemu bio nedostupan uvid u evidenciju rada , a prekovremeni sati da mu nisu plaćeni. Isti ističe da dok je bio na brodu da brod ne smije napuštati jer na istom uvijek ima posla i dok je plovidbi kao i dok je u luci . Ističe da se radilo danju, noću , vikendom i blagdanom. Nadalje, isti navodi da nije dobivao pomorski dodatak, kao ni dodatak za posebne uvijete rada, te da nije nikada dobio pisano rješenje o organizaciji rada, o korištenju slobodnih dana ili preraspodijeli radnog vremena.

17. Iz dopunskog iskaza saslušanog tužitelja na ročištu od 08.lipnja 2017.godine (list 167-168 spisa) proizlazi da je tužitelj u cijelosti ostao pri iskazu kojeg je dao za potrebe ovog postupka te je isti dodao da se inače brod ne smije napuštati i ostaviti bez nadzora, te da su za isti zaduženi i odgovorni, pa da stoga nije bilo moguće odmoriti se i spavati u komadu 8 sati. Pored toga da ako se spava da se ne spava kao kod kuće jer da za to ne postoje uvjeti jer da se radi o skučenom prostoru, krevetu koji je kratak, te da ih je bilo više u kabini ovisno o vrsti plovila. Ističe se da su stalno i kad je brod u luci, dužni provjeravati stanje broda. Inače, u slučaju intervencije da su dužni u što kraćem vremenskom razdoblju isploviti, dakle, u vremenu od 10 do 15 min. od dojave. U odnosu na činjenicu da li se zapovjednik broda pridržavao obveza iz radnog naloga te organizirao službu na način da se 12 sati radilo, a 12 sati odmaralo, a kako je to navedeno u radnim nalozima tužitelj je naveo da može reći da je propis jedno, a praksa drugo, te da je na brodu bilo nemoguće tako organizirati rad. Istaknuto je da je postojalo okvirno radno vrijeme, ali da su nakon završenog radnog vremena opet morali održavati brod, pregledavati ga, dizati se često preko noći, kontrolirati konope i sl., osiguravati brod, jer da su dužni o njemu se skrbiti s obzirom da je velike vrijednosti. Navodi se da se taj rad nakon redovnog radnog vremena nije prijavljivao niti bilježio, te da nikad nisu bili slobodni na način da su se smjeli udaljiti od broda. Prema odredbama Pomorskog zakona isti navodi da se dužan skrbit se o brodu, te da se brod ne smije napuštati već da uvijek na istom mora biti propisani broj posade. U odnosu na činjenicu da li je moguće bilo organizirat nadzor broda kroz dežurstvo isti navodi da može reći da to nije bilo moguće osim kad je brod izvan funkcije što da znači da je u matičnoj luci te da se tada rad tako organizira. Međutim, isti ističe da dok je brod na terenu isti cijelo vrijeme radi i dok su u luci i dok su na plovidbi, pa da nije moguće organizirati rad kroz dežurstva.

18. Iz iskaza saslušanog svjedoka CA danog na ročištu od 08.lipnja 2017.godine (list 168 spisa) proizlazi da je isti u cijelosti ostao pri iskazu kojeg je dao pred ovim sudom. Navodi da poznaje tužitelja jer su zajedno radili više godina na patrolnom brodu na kojem je tužitelj bio upravitelj stroja, a po potrebi zapovjednik broda. Ističe da je u utuženom razdoblju radno vrijeme bilo organizirano na način da su od ponedjeljka do idućeg ponedjeljka bili na plovidbi, a potom 7 dana slobodni. Navodi da bi se ponekad na brod ukrcali u Splitu, a ponekad na Visu. Ističe da su na brodu morali biti 24 sata dnevno i da istog nisu smjeli napuštati. Istaknuto je da je brod uvijek trebao biti spreman za plovidbu, te da su stalno bili na "vezi", a što da znači da su stalno morali pratiti i slušati pomorsku stanicu, policijsku stanicu, službeni mobitel i osobni mobitel. Ističe da im se plaćao rad od 12 sati dnevno, a ponekad i 8 sati. Navodi da za vrijeme koje provode na brodu nisu dobivali pomorski dodatak, te da sukladno pomorskim propisima nije bilo moguće da netko zamijeni bilo kojeg člana posade. Navodi da nije bilo dovoljno članova posade na brodu, osim ponekad. Ističe da uopće nije ni moguće da na takvom brodu bude dvostruka posada. Nadalje isti navodi da negdje 2010. ili 2011. su im počeli isplaćivati naknadu za pasivno dežurstvo. Međutim, da se nije radilo o pasivnom dežurstvu kao primjerice u policiji, odnosno da nisu stali kući, a po potrebi da su dolazili na posao kako bi trebalo izgledati pasivno dežurstvo. Dakle, da su im platili 12 sati rada dok su na brodu, a ostalo vrijeme da su im platili kao pasivno dežurstvo. U odnosu na činjenicu koliko je osoba u utuženom razdoblju bilo na brodu svjedok je istakao da su bila 2 mornara, upravitelj stroja i zapovjednik, iako da je trebalo biti 6 članova posade. Navodi da brod "Sv. Mihovil" ima gumenjak kojim 2 djelatnika (mornara) idu u ophodnju, a u slučaju hitne intervencije i potrebe za isplovljavanjem broda da su morali zvati mornare iz ophodnje da se vrate na brod. Inače, da se ophodnja vrši po potrebi i to ljeti svakodnevno, a zimi manje. Svjedok je ujedno istakao da se brod održava cijelo vrijeme, svakodnevno čisti, te da su spavali samo kako tko uhvati trenutak, ali da se uvijek netko morao javljati na veze. Ističe da su u izvješćima pisali samo policijski posao, a ne primjerice kada tko kuha, čisti brod, popravlja po brodu i sl. Inače na brodu da su stalno morali biti u uniformi jer da ako ih zatekne kontrola da im se to odbija od plaće. Navodi da su se ako je to bilo moguće dogovarali da jedan odspava dok je drugi na vezi i sl. Međutim, isti navodi da se nije se radilo o odmoru i spavanju u komadu od 8 sati jer da cijelo vrijeme radi pomoćni motor, brod valja, pa da se ne radi o snu kao kod kuće. Ističe da su radili na dvije vrste plovila tipa "A" i tipa "B". Inače , ističe da je područje djelovanja patrolnog broda veliko, te da je isti je namijenjen za nadzor državne granice. Ističe da se ovaj nadzor češće vrši zimi, a ljeti brod tipa "A" da bude više na sidru jer da se ophodnja vrši gumenjakom. U slučaju nevremena da brod ne isplovljava već da je na sidru ili je vezan u luci, ali da tada uopće ne spavaju zbog valjanja plovila. Ističe da je umirovljen 2013., a ovo o čemu je pričao da se odnosi na period od 1992. do 2013.

19. Iz dopunskog iskaza saslušanog svjedoka CA (list 187 spisa) proizlazi da mu je tužitelj poznat, jer da je istog upućivao i obučavao za zapovijedanje plovilom Sv. Mihovil, kada je isti došao raditi kod tuženika u Pomorsku policiju, i to baš kroz 2010.g. ili 2011.g. Navodi da mu je poznato da je isti obavljao poslove zapovjednika plovila koje poslove je obavljao i on. Navodi da se on nalazi u mirovini od 1. travnja 2013.g. Koliko mu je poznato da tužitelj osim zapovijedanja plovilom Sv. Mihovil zapovijeda i najnovijim plovilom čini RA. Navodi da je on u utuženom razdoblju kroz 2010.g. radio po radnim nalozima koje da mu je izdavao poslodavac odnosno od njega određena osoba to bi bio načelnik ili zamjenik načelnika ili šef smjene. Radne naloge da bi kao zapovjednik ophodnog broda Sv. Mihovil uzimao neposredno prije odlaska na postupanje odnosno na plovidbu. Da mu se čini da je u tom razdoblju radio 4 dana uzastopno a 4 dana bi bio na slobodnim danima. Na temelju višednevnih radnih naloga da je bilo točno određeno vrijeme polaska te vrijeme i dan početka postupanja po tom radnom nalogu, kao i vrijeme i dan vraćanja u matičnu luku, točno je opisano mjesto obavljanja posla kao i predviđeni zadaci. Na temelju tih radnih naloga on kao zapovjednik ophodnog broda da je sastavljao i izvješća koja također postoje unutar dostavljene dokumentacije od strane tuženika. Na brodu da bi radio on kao zapovjednik broda, strojar te 3 mornara. On kao zapovjednik broda da nije imao zamjenika, pa je morao biti uvijek dostupan čak i u vrijeme kada bi se odmarao. Naime, u njegovoj blizini da se morao nalazi uvijek službeni mobitel kao i radio stanica. Postupajući po radnom nalogu, da bi pristajali i u određene luke te obavljali svoju djelatnost kao što bi i plovili odnosno obavljali poslove ophodnje na ruti koja je određena radnim nalogom. Ophodni brod Sv. Mihovil da ima inače 3 zasebne kabine te 2 kabine po 2 ležaja. Za utuženo razdoblje tuženik da mu je plaćao osnovnu plaću za uobičajeni mjesečni fond sati uvećano za tzv. evidentirane sate pasivnog dežurstva. Tuženik da mu nikada nije izdao rješenje o preraspodjeli radnog vremena, rješenje o korištenju slobodnih dana, niti mu je uručio odluku o promjeni organizacije rada, sve za utuženo razdoblje. Po izvršenju postupanja po radnom nalogu, da bi se vraćali u luku Split, predavali izvješće, te potom po pravilu bili slobodni onoliko dana koliko su obavljali ophodnu djelatnost po tom radnom nalogu. Nadalje ističe da mu se čini da je propisano na brodu Sv. Mihovil da je minimum posade 6 članova posade, time da nas je znalo biti i 4 dakle, ja strojar i dva mornara. Kroz utuženo razdoblje da nije primao pomorski dodatak. U tom razdoblju da nisu bile organizirane gvardije odnosno smjene dežurstava. Za vrijeme dok bi postupali po radnom nalogu nije se nikada dogodilo da budu slobodni neprekidno 12 sati. Ovo da se nije moglo izorganizirati iz razloga što on kao zapovjednik broda nije imao zamjenika. U vrijeme dok je brod bio vezan u luci da su oni obavljali policijsku djelatnost, a sve vezano za djelovanje pomorske policije. Svoju djelatnost da su obavljali po pomorskom zakonu, zakonu o nadzoru državne granice, ribarski zakon. Nadalje navodi da je ČA obavljao poslove načelnika postaje pomorske policije, od istoga da je uzimao radne naloge koje mu je upravo on izdavao ili njegov zamjenik ili šef smjene. Decidirano izjavljuje da nije bilo moguće organizirati rad na brodu na način da se 12 sati radi, a da se 12 sati kontinuirano odmara. Vezano za upit je li moguće fizički i psihički izdržati rad po radnom nalogu u kontinuitetu sa malim predasima odn. odmorima u vidu spavanja od sat, dva, svjedok iskazuje da je to moguće, jer je i sam tako radio kao i njegove kolege pa tako i tužitelj, a on osobno je tako radio od 1992.g., dakle 21 godinu. Ističe, da ga je takav način rada i iscrpio i da je to jedan od razloga što je otišao u prijevremenu mirovinu. Da takav način rada nije težak, on je težak, vrlo naporan ali je provodljiv, čovjek se na sve privikne i sve izdrži. Nadalje, da mu je poznato da je načelnik pomorske policije kada bi vidio njegov broj odrađenih sati mjesečno, naštimavao mjesečni fond sati, ili on ili njegov pomoćnik, kako on osobno ne bi imao problema sa njegovim nadređenim. Ističe da je vrlo čudno da je on u posljednjih 10 godina rada imao samo 10 – 20 prekovremenih sati, što je protiv zdrave logike. Ovo stoga, što ukoliko je radio po radnom nalogu 7 dana pa po njihovoj evidenciji 12 sati, to iznosilo 84 sata, a obzirom da je tjedni fond sati 40 sati, da se pita gdje su njegovi prekovremeni sati. Načinom na koji je on radio, da su radili i svi djelatnici na plovilima Pomorske policije. Nadalje svjedok ističe da je izvješća redovito sastavljao, a obzirom na izvršena policijska postupanja prema izdanom radnom nalogu, ta izvješća u sebi da sadržavaju samo opis policijskog posla, odnosno postupanja, a ne i svih onih drugih poslova koji su vezani za funkcioniranje, održavanje osposobljenosti plovila, života na brodu, čistoće i sl., već samo isključivo postupanje po radnom nalogu. Djelatnici koji su radili zajedno sa njim na plovilu da su u većini slučajeva znali za sadržaj izvješća i nisu imali primjedbi. Primjedbi koliko je njemu poznato nisu imali niti nadređeni. Ta izvješća da je po izvršenom radnom nalogu dostavljao ili pomoćniku načelnika pomorske policije ili šefu smjene. Na kraju svjedok navodi da je problem u isplatama razlike plaća u pomorskoj policiji nastao zbog netočne evidencije stvarno odrađenih sati, a sve i isključivo radi manjeg broja djelatnika koji bi stvarno trebali raditi a da bi se moglo raditi na način na koji to tvrdi tužena, odnosno da se na brodu organizira rad sa 12 sati rada te 12 sati kontinuiranog odmora.

20. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz iskaza saslušanog tužitelja i njegovog dopunskog iskaza, kao i iskaza saslušanog svjedoka CA i njegovog dopunskog iskaza te iskaza svjedoka UA danog na zapisniku od 30.svibnja 2017.godine u predmetu broj Pr-814/16 te dokumentacije koju je vezano za rad tužitelja dostavio tuženik proizlazi da je tužitelj postupajući po višednevnim radnim nalozima, radeći kao upravitelj stroja, a dok je brod bio nekoliko dana u plovidbi na višednevnom dežurstvu bio na radnom mjestu i radio i izvan redovitog radnog vremena te da je cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što da se treba smatrati radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je tužena obvezna tužitelju isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU-a pripada naknada za prekovremeni rad. Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje isti provede i na raspolaganju poslodavcu bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili neaktivnom dežurstvu. Iz iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka FA u ovom predmetu nedvojbeno proizlazi da se tužitelj u utuženom razdoblju obavljajući poslove upravitelja stroja na brodu, te ujedno odazivajući se na intervencije po nalogu nadređenih nije mogao imati čisti već isprekidani odmor od nekoliko sati i to pretežno u noćnim satima budući je uvijek morao biti na vezi u slučaju da je bilo potrebno se odazvati na intervenciju i po pozivu poslodavca, te neovisno o tome da li se odmara da se morao odazivati na naloge poslodavca kao i posebno vezano za intervencije na moru pa se treba smatrati da je tužitelj bio na radnom mjestu i radio izvan redovitog radnog vremena te da je cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što se treba smatrati radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je tužena obvezna tužitelju isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU pripada naknada za prekovremeni rad. Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje isti provede i na raspolaganju bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili neaktivnom dežurstvu.

21.Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad za vrijeme dežurstva na radnom mjestu, a izvan redovitog radnog vremena, a u visini osnovne plaće uključujući i pravo uvećanja iste na temelju odredbe članka 44. stavka 1. KU-a.

22. Radi utvrđivanja visine potraživanja i utvrđivanja stvarno odrađenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju trebalo je uvažiti shvaćanje jedinstvene sudske prakse u čitavom nizu odluka Vrhovnog suda RH, te samim time i stav iz rješenja iz odluke Vrhovnog suda RH br. 1433/15-2 od 10.05.2016.godine u predmetnoj pravnoj stvari, a prema kojem stavu Vrhovnog suda je neprihvatljivo shvaćanje da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno te da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno pa da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom. Sukladno navedenom jedinstvenom pravnom stavu zauzetom u odlukama VSRH RH u ovakvim predmetima u ponovljenom postupku stalnom sudskom vještaku za računovodstvo Stjepanu Kolovrat je dan naputak da pri izradi vještva, utvrdi stvarno odrađene sate rada uvažavajući pravilo da pri tome treba uzeti u obzir stvarno odrađene sate rada uzimajući u obzir i postojanje osmosatnog dnevnog odmora budući raniji vještak Vladimir Krklec nije uzeo u obzir navedeno pa je u tom smislu bio sačinjen pogrešan izračun.

23. Iz pregledanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Stjepana Kolovrat (list 282-305 spisa) proizlazi da na temelju dokumentacije iz predmetnog spisa da je vještak izračun broja sati i njihove vrijednosti izražene u kunama dobio vršeći taj obračun na temelju tužiteljevih traženja i važećih propisa i to osobito traženje izračuna razlika bruto plaća proisteklih iz razlike ostvarenih i plaćenih sati rada kao prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanima, a koje razlike da su nastale u razdoblju od 01.01.2011.godine do 31.12.2012.godine. Vještak je uzeo u obzir odredbe KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 92/04 do 112/17). Nadalje, isti je obračun razlika sati prikazao u Tablici 1. svog vještačenja i to u stupcima 1.-15. vodeći računa o tome da od ukupnog fonda sati za svaki dan (za vrijeme provedeno od 00 do 24 sata) dio otpada na redoviti rad od 8 sati, dnevni odmor od 8 sati i prekovremeni rad za ostatak sati u tom danu, te je isti od ukupnog iznosa prekovremenih sati koje je prethodno povećao za 50% oduzeo iznos sati iskorištenih putem slobodnih dana vodeći računa da je prethodno izračunat puni mjesečni fond sati rada kao redovito radno vrijeme koji je platio tuženik. Ističe se da je prethodno fond prekovremenih sati povećan za 50% zbog činjenice da redoviti sati i slobodni dan vrijedi u omjeru 1:1,50. Vještak ističe da ukupno dnevni fond sati provedenih subotom, nedjeljom i blagdanom da je računao na način da dio otpada na dnevni odmor od 8 sati, a ostatak dnevnog fonda da je redovni rad od 8 sati, a preko prekovremeni rad. Vještak ističe da je rad proveden u razdoblju od 00 do 06 sati i od 22 do 24 sata noćni rad s obračunom dodatka od 40%, te da je na rad proveden subotom obračunao dodatak od 25%, za rad nedjeljom 35%, a za rad proveden blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs dodatak od 150%. Vještak ističe da je vrijednost ostvarenih razlika u satima pomnožena sa vrijednošću satnice (kolona 16) iskazanih u kunama te da je to izračunao u stupcu 17-21. Nadalje, vještak navodi da je od ukupnog zbroja vrijednosti sati koje je prikazao u stupcu od 17-21 oduzeo isplaćene vrijednosti za uvjete rada (tzv pasivno dežurstvo i/ili uvjeti rada kao dodatak) prikazane u stupcu 22, te u stupcu 23 pa da je dobio iznos ukupne razlike. Sve navedeno vještak je prikazao u Tablici 1. vještva. Zaključno iz nalaza i mišljenja vještaka Stjepana Kolovrat proizlazi da je isti u Tablici 1. svog vještva utvrdio razlike prekovremenih sati, sati rada noću, rada subotom, nedjeljom i državnim blagdanima između obračuna koji je iskazan u ovoj Tablici i obračunatih sati po tuženiku i to za razdoblje od 01.01.2011.godine do 31.12.2012.godine, te je vještak naveo da iz toga proizlazi da tužitelju pripada dodatna razlika u bruto iznosu od 55.937,23 Kn ili protuvr. od 7.424,15 Eur-a.

24. Navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Stjepana Kolovrat ovaj sud smatra u potpunosti logičnim, vjerodostojnim i relevantnim budući se navedeni nalaz i mišljenje i dopuna nalaza i mišljenja zasniva na relevantnoj službenoj dokumentaciji koju je dostavila sama tužena, posebice radnih naloga sa izvješćima. Vještak je detaljno opisao način izračuna razlike plaće na ime neisplaćenog prekovremenog rada tužitelju u utuženom razdoblju, te navedeni način izračuna nije protivan navedenom stavu jedinstvene sudske prakse Vrhovnog suda RH u ovakvim predmetima.

25. U navedenom smislu, imajući u vidu ono što su iskazali tužitelj i svjedok CA u pogledu stvarno odrađenih sati rada tužitelja tijekom višednevne plovidbe, a prema kojim iskazima da se tužitelj mogao odmarati samo nekoliko sati tijekom 24 sata i to pretežno noću i to sa prekidima budući je pozivan na intervencije na koje se morao odazivati po nalogu poslodavca kao i jedinstveni stav VSRH iz kojeg proizlazi da je neprihvatljivo shvaćanje da bi efektivni rad službenika tijekom višednevnih plovidbi trajao neprekidno 24 sata dnevno te da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno pa da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom, trebalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu s osnova neisplaćenih dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada u zatraženom ukupnom iznosu od 7.424,15 Eur-a bruto budući u situaciji kad tužitelj boravi tijekom višednevnih službi na plovilu 24 sata tada je potrebno rad tužitelja obračunati na način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora (pri čemu se uzima 8 sati redovan rad, 8 sati prekovremeni rad te 8 sati dnevni odmor) , te tužitelj upravo sukladno navedenom i potražuje uređenim tužbenim zahtjevom iznos od 7.424,15 Eur-a bruto po navedenom osnovu svojim podneskom od 29.11.2024.godine u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka Stjepana Kolovrat. Na navedeni priznati iznos glavnice potraživanja od 7.424,15 Eur- a bruto tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata koja na pojedinačne mjesečne iznose iz nalaza i mišljenja vještaka Stjepana Kolovrat teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate sukladno odredbi članka 83. stavka 3. ZR-a, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. te se ista obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (‘’NN’’ 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (‘’NN’’ 156/22). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate te su zatezne kamate na bruto iznose plaće u tom smislu dosuđene kao u točki I/ izreke ove presude izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

26. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

27. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tužena mu je dužna naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) uvažavajući vrijednost boda od 2,00 Eur-a tužitelja pripadaju trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100 bodova; trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 02.10.2014. godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 25.11.2014.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 11.12.2014.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 23.12.2014.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 01.03.2017.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 08.06.2017.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 30.10.2017. godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 15.02.2018. godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 28.03.2018.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 06.11.2018.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 25.03.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 09.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 24.10.2014. godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 21.11.2014. godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 21.02.2017. godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 06.06.2017. godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 19.10.2017. godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 02.11.2018. godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 23.10.2021. godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 26.03.2024. godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 29.11.2024. godine u iznosu od 100 bodova; konferencija sa strankom (1h) u iznosu od 50 bodova; a što ukupno iznosi 2250 bodova; te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 4.500,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% u iznosu od 1.125,00 Eur-a ukupno iznosi 5.625,00 Eur-a te što uz trošak vještačenja u iznosu od 597,45 Eur-a ukupno iznosi 6.222,45 Eur-a, a koji iznos je tužena dužna isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 28. siječnja 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-pun. tužitelja

-zz tuženika

-u spis