Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-49/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Andrei Boras-Ivanišević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici ŠM, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika: ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Psp-15/2024 od 11. studenog 2024., dana 28. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje pobijano rješenje Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Psp-15/2024 od 11. studenog 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno kako slijedi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je u tuženik dana 19. ožujka 2024.g. zasmetao tužiteljev zadnji mirni posjed stana izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na način da je provalio ulazna vrata i promijenio cilindar brave, pa se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, vratiti ranije posjedovno stanje i predati stan tužitelju u samostalni posjed 'slobodnog od svojih stvari te mu se zabranjuje svako daljnje takvo i slično smetanje posjeda.

2. Nalaže se tuženiku, samo u slučaju protivljenja, nadoknaditi tužitelju parnični trošak. Sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4,80EUR-a u roku od 15 dana.“

2.Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj, pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

2.2.Žalba nije osnovana.

3. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite u odnosu na posjed stana u zgradi izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

4. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku u bitnom utvrdio:

- da tužitelj živi u [adresa] te da mu je prebivalište i boravište u [adresa] i da je tuženik u stanu koji je predmet ove tužbe živio s pokojnim roditeljima, R i ŠM, te da nakon smrti majke ŠM **.**.2022. tuženik i dalje nastavlja živjeti u predmetnom stanu čiji da je samostalni posjednik,

-da je tuženik u razdoblju od 25.5.2023. do 20.2.2024. bio liječen u Psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu,

- da je rješenjem prekršajnog odjela tog suda broj Pp-771/2024 od 10. ožujka 2024.g. (l.s. 24) tužitelju određena mjera opreza zabrane približavanja tuženiku na udaljenosti manje od 100m te mjera opreza zabrane posjećivanja kuće u [adresa] kao i mjera opreza zabranom uspostavljanja ili održavanja veze putem mobilnih uređaja i drugih sredstava komunikacije sa žrtvom (tuženikom) a koja mjera može trajati najdulje do pravomoćnosti odluke koju će izvršiti nadležno tijelo,

-da je prema obavijesti MUP-a KLASA: 212-05/24-01/37 od 21. ožujka 2024.g. (l.s. 26) MUP, P.U. Šibensko-kninska obavijestio Centar za socijalnu skrb u Šibeniku da je tuženik podnio optužni prijedlog protiv tužitelja radi ekonomskog nasilja odnosno onemogućavanja korištenja predmeta spora,

- da je rješenjem tog suda broj R1 Ob – 23/2024 od dana 19. kolovoza 2024.g. (l.s. 31) tuženik djelomično lišen poslovne sposobnosti i to u dijelu raspolaganja i upravljanja nekretninama te davanja i potpisivanja drugih izjava i pravnih akata koje se odnose na nekretnine dok u odnosu na sve druge poslove istom nije oduzeta poslovna sposobnost,

- da je tužitelj za vrijeme dok se tuženik nalazio na višemjesečnom bolničkom liječenju u Psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu provalio u predmetni stan, promijenio bravu i pobacao tuženikove osobne stvari, među kojima da je i računalo te važne osobne dokumente i obiteljske fotografije iz njegove sobe i time počinio čin smetanja posjeda prema tuženiku, tj. potpuno ga isključio iz posjeda, a za što da tuženik saznaje po povratku s liječenja.

5. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, jer je smatrao utvrđenim kako tužitelj nije bio zadnji mirni posjednik niti suposjednik predmeta spora. Naime, u obrazloženju pobijane odluke sud prvog stupnja drži kako iz suglasnog kazivanja tuženika i svjedoka don SM, proizlazi da je upravo tužitelji bio posljednji mirni posjednik predmeta spora i to zadnjih 20 godina. Pri tome okolnost što je morao radi liječenja biti smješten u psihijatrijsku bolnicu na Ugljan predstavlja situaciju koja ga je primorala da samo privremeno, radi nužnog liječenja, ne boravi u premetu spora, što je tužitelj znao i iskoristio tužiteljevu tešku životnu situaciju, provalio bravu na njegovim vratima i lagao policiji da to nije učinio uz obrazloženje da je zagubio ključ od predmeta spora. Osim toga i sam tužitelj ističe kako je promijenio bravu predmeta spora zato da se tuženik više ne može vratiti u stan jer smatra da ima prava koja mu pripadaju na predmetu spora. No, navedena okolnost je pravno neodlučna u posjedovnoj parnici budući je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete obzirom na odredbu članka 441. ZPP-a prema kojoj je raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.

6. Navedena odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda i pravni zaključak suda prvog stupnja kao pravilne prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su zasnovana na valjanoj ocjeni svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Naime, institut samopomoći nužan je izuzetak od pravila sprečavanja samovlasti zbog čega je ograničen nizom uvjeta koji se moraju ispuniti da bi se njime ostvarilo pravo na zaštitu posjeda. Uvjeti koji moraju biti ispunjeni određeni su člankom 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15.,94/17. - u daljnjem tekstu: ZVDSP), a to su: smetanje posjeda mora biti samovlasno, mora se poštovati subjektivan odnosno objektivan rok određen člankom 21. stavkom 3. Zakona pri čemu uporaba sile mora biti u nuždi jer bi pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna i u tom slučaju sila primijenjena za zaštitu posjeda ne smije biti veća od one koja je primjerena okolnostima.

. S druge strane odredba članka 21. stavak 3. ZVDSP-a, propisuje kako pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (a za pružanje posjedovne zaštite relevantan je trenutak kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, dakle trenutak kada je tužitelj saznao da je došlo do promjene u stvarnom stanju njegovog korištenja stvari zbog radnji tuženika.

9. Tuženik žalbenim navodima osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, ukazujući kako sud prvog stupnja gubi iz vida da je tuženik za predmetni čin tužitelja doznao već u prosincu 2023., zbog čega se isti ne može smatrati posljednjim mirnim posjednikom predmeta spora.

10. U konkretnom slučaju u ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužitelj tijekom 2023. bez odobrenja i suglasnosti tuženika pristupio uređenju predmetnog stana na način da je izbacio tuženikove stvari te promijenio ulaznu bravu, za što tuženik, a suprotno navodima žalbe, prema vlastitom priznanju saznaje po povratku s liječenja u Psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu.

11. Ove navode tuženika potvrđuje u svom iskazu i saslušani svjedok don SM, koji je po završenom liječenju osobno došao po tuženika u bolnicu te ga dovezao do predmetnog stana u koji nije mogli ući jer je brava na ulaznim vratima bila promijenjena od strane tužitelja, a on osobno da je pokušavao pregovarati s tuženikom ali bez uspjeha.

11.1. Pri tome upravo ovaj svjedok navodi kako je pomagao tuženiku koji je ovim činom tužitelja postao beskućnik na način da ga je privremeno smjestio u župnu kuću, a o tome obavijestio nadležni HZSR, koji je pak kontaktirao policiju te je tužitelj bio priveden uz zabranu pristupa.

12. Da je tomu tako proizlazi i iz pregledanog rješenja prekršajnog odjela tog suda broj Pp-771/2024 od 10. ožujka 2024.g. iz kojeg je razvidno da se navedeni čin dogodio dana 9. ožujka 2024., pa se tuženik, a obzirom na utvrđenja suda o posljednjem neometanom posjedu u svakom slučaju, pravodobno poslužio samopomoći tako što je vratio oduzeti posjed predmetnog stana. Pri tome ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužitelj za promjenu ulazne brave doznao odnosne prigode, jer to potvrđuje činjenica da niti tuženik niti saslušani svjedok don SM nisu mogli ući u predmetni stan po povratku iz bolnice.

13. Stoga, suprotno navodima žalbe, tuženik nije dokazao tvrdnje da bi tuženik za promjenu ulazne brave doznao prije povratka iz bolnice niti u tom pravcu postoji bilo kakva SMS korespondencija s tuženikom koja potvrđuje ove navode tužitelja.

13.1. Da je upravo tuženik živio u predmetnom stanu prije odlaska na liječenje u Psihijatrijsku bolnicu na Ugljanu govori i podatak iz dostavljenog dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda u [adresa] od 8. prosinca 2023. upućen bolnici radi organizacije uvjeta o daljnjem životu u predmetnom stanu po završetku liječenja.

14. U navedenom pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na predmet posjedovne zaštite obzirom da čini poduzeti od strane tuženika nemaju obilježja čina smetanja posjeda, jer se tuženik opravdano poslužio dopuštenom samopomoći kako bi vratio svoj oduzeti posjeda predmeta spora.

14.1. Bitno je napomenuti da posjed koji je posjedniku bio oduzet nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik, služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda, ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu, što je upravo konkretni slučaju.

15.Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi u okviru odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 380. ZPP-a.

U Splitu, 28. siječnja 2025.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević