Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva29a

Poslovni broj: Kž-328/2024-5

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Ivone Rupić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽP, zbog kaznenih djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog odvjetništva u Zagrebu i optuženika podnesenima protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-48/2017-53 od 5. ožujka 2024., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog ŽP te se ukida prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. u svezi s člankom 34. KZ/11, zbog kojeg je proglašen krivim tom presudom te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

p r e s u d i o  j e

II. Djelomično se prihvaća žalba optuženog ŽP, a žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu u cijelosti pa u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se neće opozvati uvjetne osude izrečene pravomoćnim presudama Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-112/2013-2 od 19. veljače 2013., zbog kaznenog djela krađe iz članka 216. stavka 1. KZ/97 ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda broj 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja KO-1690/2013 od 24. rujna 2014., zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 218. stavkom 1. KZ/11.

III. Uslijed odluka pod I. i II. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog ŽP preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za svako od dva kaznena djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11, za koja je optuženik proglašen krivim tom presudom, prihvaćaju pojedinačne kazne zatvora utvrđene po prvostupanjskom sudu i to kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11 (točka 1. izreke prvostupanjske presude) i kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11 (točka 2. izreke prvostupanjske presude), nakon čega se optuženi AP, na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ZP se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. veljače 2016. do 8. ožujka 2016.

V. U preostalom dijelu žalba optuženog ŽP odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu optuženog ŽP proglasio je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. Potom je na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 optuženiku izrečena jedinstvena kazna zatvora (iako je pravilno da se na kaznu zatvora osuđuje) u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11 optuženom ZP opozvana je uvjetna osuda primjenjena presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja K-112/2013-2 od 19. veljače 2013., koja je postala pravomoćna 31. listopada 2014., zbog kaznenog djela krađe iz članka 216. stavka 1. KZ/97, kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine. Također na temelju iste zakonske odredbe optuženiku je opozvana i uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem KO-1690/2013 od 24. rujna 2014., koja je postala pravomoćna 8. siječnja 2015., zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11, a kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine.

1.3. Na temelju članka 53. stavka 1. i članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine (iako je pravilno da se optuženik osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora).

1.4. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. veljače 2016. do 8. ožujka 2016.

1.5. Na temelju članka 77. KZ/11 od optuženog ŽP oduzeta je imovinska korist u iznosu od 497,71eur/3.750,00 kuna, iako je propušteno navesti da se oduzimanje imovinske koristi provodi na temelju članka 556. ZKP/08.

1.6. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi AP oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka i ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli optuženi AP po branitelju Nevenu Grdiniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Golubić i partneri j.t.d. sa sjedištem u [adresa] i Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu.

2.1.Optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se "odbije optužba u odnosu na kazneno djelo krađe na štetu ĆP", da ga se oslobodi optužbe za kazneno djelo razbojništva počinjeno na štetu OP i ukinu opozvane uvjetne osude te da ga se za kazneno djelo krađe počinjeno na štetu FP osudi na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

2.2. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u skladu s žalbenim navodima.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba optuženog ŽP je djelomično osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika u cijelosti osnovana.

5. Optuženik u žalbi navodi kako je zapisnik o ispitivanju svjedoka OP nezakoniti dokaz jer je pribavljen povredom zakonom zajamčenih prava obrane i da je "presuda utemeljena na nezakonitom dokazu". Na ovaj način optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Međutim, protivno ovim navodima zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenog OP koji je sastavljen u V. Policijskoj postaji, Policijske uprave zagrebačke 29. ožujka 2016. i to na temelju naloga Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, uredno je upozoren na svoja prava kao svjedok i oštećenik te se ne radi o nezakonitom dokazu.

5.1. Međutim u pravu je optuženi AP kada navodi da ako, prema odredbi članka 437. stavka 3. ZKP/08, dokazna radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka nije provedena na način propisan člankom 234. i 235. tog zakona, onda se ti zapisnici mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Kako je od ispitivanja u V. Policijskoj postaji Policijske uprave zagrebačke svjedok oštećeni OP preminuo, to je bez suglasnosti stranaka prvostupanjski sud mogao pročitati njegov iskaz, u suglasju s člankom 431. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08. No, kako se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11, koje je opisano u točki 3. izreke presude, temelji u pretežitoj mjeri na iskazu svjedoka oštećenog OP, a taj svjedok nije ispitan u kontradiktornom postupku te optuženik odnosno njegov branitelj nije imao prigode propitkivati vjerodostojnost tog svjedoka i ispitivati ga, u nedostatku drugih dokaza koji bi ukazivali neprijeporno na krivnju optuženika za to kazneno djelo, u tom dijelu valjalo je prihvatiti žalbu optuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11 i predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

6. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud vodit će računa kako se na iskazu svjedoka čije ispitivanje nije provedeno na način propisan člankom 234. i 235. ZKP/08 u odlučujućoj, odnosno isključivoj mjeri ne može temeljiti osuđujuća presuda. Stoga će prvostupanjski sud ocijeniti sve ostale dokaze, koji su do sada izvedeni u postupku, a po potrebi izvest će i druge dokaze, nakon toga će pristupiti utvrđivanju odlučnih činjenica te će u odnosu na to kazneno djelo donijeti novu i zakonitu presudu.

7. Optuženi AP pobija presudu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 počinjeno na štetu ĆP, opisano u točki 2. izreke prvostupanjske presude. Iznoseći svoju obranu prilikom prvog ispitivanja optuženi AP priznao je počinjenje ovog kaznenog djela, a tijekom rasprave njegov branitelj Neven Grdinić, odvjetnik u Zagrebu, naveo je kako njegov branjenik nije kriv za kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. u svezi s člankom 34. KZ/11, ali da je kriv za ostala dva kaznena djela krađe. Stoga se ističe kako žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na kazneno djelo koje za koje se optuženik izjasnio krivim, nije dopuštena prema članku 464. stavku 7. ZKP/08

8. U žalbi se nadalje navodi da se radi „o kaznenom djelu koje se goni po privatnoj tužbi budući da šteta koja je nastala tim kaznenim djelom je male vrijednosti", na koji način dovodi u pitanje pravilnu primjenu kaznenog zakona smatrajući da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. stavka 4. ZKP/08.

8.1.Nije u pravu optuženik kada pobija presudu zbog istaknute povrede kaznenog zakona jer je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje valjano primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim upravo za kazneno djelo krađe iz članka 218. stavka 1. KZ/11, počinjeno na štetu ĆP. Njegova namjera inkriminirane prigode nije bila uzeti stvari male vrijednosti, već uzeti onoliko novca koliko pronađe u novčaniku oštećenice, a to što je stjecajem okolnosti u novčaniku ĆP je bilo samo 600,00 kuna, nikako ne znači je da je njegova namjera bila usmjerena isključivo na stjecanje stvari male vrijednosti.

9. Optuženik i državni odvjetnik u svojim žalbama suglasno navode kako je prvostupanjski sud optuženiku opozvao uvjetnu osudu primijenjenu po presudi Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja K-112/2013, kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine, a koja presuda je postala pravomoćna 31. listopada 2014. i uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja KO-1690/2013, koja je postala pravomoćna 8. siječnja 2015. i kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom provjeravanja od 4 (četiri) godine. Nadalje, žalitelji u žalbi navode kako prvostupanjski sud te kazne zatvora nije smio utvrditi, a potom primijeniti odredbe iz članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 te osuditi optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, budući da je prema članku 58. stavku 7. KZ/11 propisano da se uvjetna osuda ne može opozvati nakon što su protekle dvije godine od isteka vremena provjeravanja. Na ovaj način sasvim utemeljeno državni odvjetnik i optuženik pobijaju presudu zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavka 5. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

9.1.Slijedom toga valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika u cijelosti i djelomično žalbu optuženika u dijelu u kojom ukazuje na istaknutu povredu kaznenog zakona i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se uvjetne osude izrečene optuženiku presudama Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja K-112/2013 od 19. veljače 2013. i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja KO-1690/2013 od 24. rujna 2014. neće opozvati.

10. Optuženik u žalbi navodi kako pobija presudu zbog odluke o kazni i da je prvostupanjski sud neutemeljeno cijenio kao otegnutu okolnost to što nije bio dostupan prvostupanjskom sudu, zbog čega je utvrdio "previsoke kazne za pojedina kaznena djela, kao i prestrogu jedinstvenu kaznu".

10.1.Međutim nije u pravu optuženik kada navodi kako je prvostupanjski sud odmjerio neodgovarajuće pojedinačne kazne zatvora za kaznena djela činjenično i pravno opisana pod točkama 1. i 2. izreke presude iz članka 218. stavka 1. KZ/11 jer mu je u odnosu na ta kaznena djela pravilno ocijenio stupanj krivnje kojim je ta djela počinio, a to je izravna namjera, jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, kao i posljedice koje su žrtve ĆP i FP kaznenim djelima pretrpjele. Kao otegotnu okolnost prvostupanjski sud utemeljeno je cijenio optuženiku to što je ta kaznena djela počinio u vremenu provjeravanja po presudama Općinskog suda u Varaždinu i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu. No, to što je optuženik nedostupan te se unatoč poduzetim procesnim mjerama nije osigurala njegova nazočnost na raspravi i sud uopće nije mogao utvrditi gdje se optuženik nalazi i koji su razlozi njegovog izostanka, ne može se ocijeniti u svjetlu otegotnih okolnosti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud prihvatio kao utvrđene pojedinačne kazne zatvora za kaznena djela krađe iz članka 218. stavka 1. KZ/11 i to u trajanju od 10 (deset) mjeseci za ono djelo počinjeno na štetu FP i kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci za kazneno djelo počinjeno na štetu ĆP.

10.2.Uslijed odluke pod točkama I. i II. izreke ove odluke, ali i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačena je prvostupanjska presuda i u odluci o jedinstvenoj kazni zatvora na način da se optuženik osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Stav je ovog drugostupanjskog suda kako će se upravo ovako odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 te će se izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati će se na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

11. Sukladno obrazloženom odlučeno je kao u izreci na temelju članaka 482., 486. stavka 1. i 483. stavka 1. ZKP/08.

Split, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj