REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

Posl.br. P-371/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jasminki Trubelja, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ČT iz [adresa], zastupan po pun. Krunoslavu Canjugi, odvjetniku u Sesvetama, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 04. prosinca 2024.god. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika, dana 28. siječnja 2025.god.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je tužitelju ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti iznos od 50.000,00 eura (pedeset tisuća eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2021. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je tužitelju ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], platiti parnične troškove u iznosu od 5.944,68 eura s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve navedeno u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je dana 04. travnja 2016. godine pozajmio tuženiku iznos od 35.000,00 EUR (263.708,00 HRK) s rokom vraćanja "u roku od dva mjeseca (4.6.2016.), to jest po prodaji vlastite stambeno-poslovne nekretnine u St. Toplicama." Građevina se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica], broj ZK uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Donja Stubica koje nekretnine se sastoje od kuće [adresa] površine 185 m2, poslovne zgrade površine 285 m2, dvije pomoćne zgrade površina 102 m2 i 14 m2 i dvorište Ul. Antuna Mihanovića u Stubičkim Toplicama površine 1387 m2, sveukupne površine 1973 m2. Primitak navedenog iznosa tuženik je potvrdio vlastoručnim potpisom kojega je ovjerio 04. travnja 2016. godine u javnobilježničkom uredu MT, [adresa], pod brojem OV-6999/16.

Nadalje, dana 20. lipnja 2016. godine tuženik je primio i daljnju pozajmicu od 15.000,00 EUR (113.018,00 HRK) te se obvezao da će ukupan iznos od 50.000,00 EUR (376.725,00 HRK) vratiti najkasnije do 31. srpnja 2018. godine od prodaje kuće.

U međusobnim kontaktima tuženik se stalno opravdavao da ne može naći kupca za svoju nekretninu, a usmeno je obećao 20. lipnja 2018. godine da će nekretninu prodati do konca 2018. godine i vratiti ukupan iznos od 50.000,00 EUR (376.725,00 HRK). Tužitelja je s tuženikom upoznao njegov dugogodišnji prijatelj FT i navedene pozajmice tužitelj je isplatio na njegovo usmeno jamstvo.

Tuženik nije vratio ništa tužitelju i stoga tužitelj potražuje 50.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

Svojim ponašanjem tuženik je dokazao da je imao prijevarne namjere jer ni do današnjeg dana nije prodao svoju nekretninu pa je tužitelj podnio i kaznenu prijavu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na zastaru jer je valuta plaćanja počela teći 1.8.2018. i zastara je nastupila 1.8.2023.

3. Na navode tužiteljice da je rok vraćanja bio određen i prodajom kuće, te da je tuženik stalno obećavao da će prodati kuću i onda vratiti dug, a isto ni do danas nije učinio, tuženik navodi da je u tom slučaju tužba preuranjena, jer kuća nije prodana.

4. Zaključno, tužitelj je podnio podredni prijedlog da sud utvrdi ništetnim oba ugovora o zajmu, jer su ugovoreni u valuti EUR koja tada nije bila važeća valuta i stoga da i su ugovori ništetni sukladno čl. 17.st.2. Zakona o deviznom poslovanju. U tom slučaju, predlaže da sud prvo utvrdi ugovore ništetnim, a temeljem stjecanja bez osnove, postavlja zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove, duga tužitelju u iznosu od 50.000,00 eura sa zakonskim kamatama.

5. Tijekom dokaznog postupka, sud je ispitao tužitelja, te proveo uvid u dokumentaciju u spisu: Izjava tuženika od 20.06.2018. ( na listu 4 spisa), potvrdu o pozajmici od 4.4.2016. (list 5), u izvadak iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ( list 44-45 ) i u preslike ispisa poruka na mobitelu ( list 49). Tužitelj je odustao od prijedloga za ispitivanjem svjedoka BT, koji se nije odazvao na dva poziva suda.

Drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7.Tužitelj ispitan u svrhu dokazivanja, izjavio je da je umirovljenik (rođ. 1942.g.), a s JT, koji je bio policajac, družio se dosta često te su se i posjećivali. Jednog dana isti ga je zamolio da pozajmi 35.000,00 eura njegovom prijatelju u [adresa], ovdje tuženiku. Bio je obrtnik, a njegov brat zarađivao u Njemačkoj, i imali su ušteđevine da i pozajme. Sastao se s tuženikom u jednom kafiću u Zagrebu gdje mu je tuženik rekao da mu treba kratkotrajna pozajmica zbog poslovnih problema i na drugom susretu u kafiću u Vinogradskoj ulici dao mu je novac na ruke. Tom prilikom tuženik je donio svoju izjavu ovjerenu od javnog bilježnika da će vratiti pozajmicu u roku od dva mjeseca, tj. po prodaji svoje stambeno-poslovne nekretnine u [adresa]. Nakon proteka roka sastali su se nekoliko puta, a tuženik bi stalno govorio kako još uvijek ima poslovnih problema. Ubrzo je zatražio još 15.000,00 eura koje mu je tužitelj pozajmio, jer mu je JT govorio kako je tuženik pouzdana osoba. Novi zajam od 15.000,00 eura dao mu je opet na ruke u jednom kafiću u Zagrebu, a tuženik mu je ponovno predao potpisanu izjavu o vraćanju pozajmice do 31.7.2018. od prodane kuće. I nakon proteka i toga roka ostao je u kontaktu s tuženikom i on mu je stalno obećavao kako će mu novac vratiti. Ima i međusobne poruke na mobitelu o tim razgovorima. Dolaskom u [adresa] vidio je da tuženik nije prodao svoju veliku stambeno-poslovnu građevinu, iako bi s lakoćom mogao isto učiniti. Ponovo mu je usmeno obećao vraćanje pozajmice .

8. Tuženik se nije odazvao na dva poziva suda za saslušanje ( na ročišta glavne rasprave dana 14. rujna 2024. i 4.12.2024.).

9.Uvidom u preslike ispisa poruka, sud je utvrdio da poruke datiraju iz 2019. i 2021.g. pa tako poruka od 31.8.2021. glasi: "Pozdrav S Novce što sam ti dužan ću ti vratiti do kraja idućek mjeseca, Č." Time se tuženik obvezao na vraćanje novčanog duga do 30. rujna 2021. i dug je jasno priznao, a nije ga ni porekao u podnescima sudu, ni u drugim porukama.

10. Sud nije prihvatio prigovor zastare, jer je razvidno da Izjava tuženika od 20.06.2018. nije ni ovjerena po javnom bilježniku, potpisana je od tuženika, slično kao i poruka upućena mobitelom tužitelju u kojem je tuženik pak naveo rok od 30.9.2021.g kao rok vraćanja duga. Dakle, tuženik nije osporavao dug, a rokove vraćanja je stalno produljivao, a tužitelj prešutno pristajao.

11. Tuženik je u Izjavi od 20.6.2018. naveo da će dug vratiti "do 31.7.2018. od prodane kuće". To što tuženik ni do danas nije prodao kuću nema značaj za ovaj obveznopravni odnos jer je tuženik u ovoj izjavi samo pojasnio iz kojih vlastitih novaca će dug vratiti.

12. Čl. 499. u st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 ,29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) propisuje:" Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće."

13. Savjesno i zakonito ocjenjujući provedene dokaze kao i izostanak tuženika s dva ročišta na koje je pozivan radi saslušanja, a nije se odazvao, sud je utvrdio da je tužitelj pozajmio tuženiku ukupno 50.000,00 eura, a tuženik ovaj novčani dug do danas nije vratio. Nesporno je da je između stranaka nastao obveznopravni odnos iz ugovora o zajmu i da je tuženik bio dužan vratiti pozajmljeni novac. Novac je bio pozajmljen u valuti eur, u vrijeme nacionalne valute – kuna, ali je od 1.1.2023. nacionalna valuta također eur, tako da ugovori s valutom u eurima između fizičkih osoba nisu ništetni, odnosno konvalidirali su.

14. Kako rok vraćanja zajma nije bio nedvosmisleno određen, a posljednji poznati rok vraćanja bio je 30. rujna 2021., sud je uzeo da je tuženik u zakašnjenju s vraćanjem zajma nakon toga datuma. A dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate (čl.29.st.1. ZOO-a). Zakonske zatezne kamate, tuženik je dužan platiti od 1.10.2021. na cjelokupni iznos duga.

15. Stoga je riješeno kao u izreci pod toč.I.

16. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naložiti da nadoknadi parnični trošak tužitelju. Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 1.000,00 eura, zastupanje na ročištima dana 05.03.2024., 10.09.2024. i 04.12.2024. po Tbr. 9/1 za svako ročište 1.000,00 eura, za podnesak od dana 25.01.2024. iznos od 1.000,00 eura, što ukupno iznosi 4.100,00 eura, uvećano za 25% PDV u iznosu od 1.025,00 eura, te mu je priznata sudska pristojba na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 327,68 eura, tako da ukupni iznos parničnog troška iznosi 5.944,8 eura.

Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.

17. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Donjoj Stubici, dana 28. siječnja 2025.god.

S u d a c

Vesna Posavec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležnom županijskom sudu.

Dn-a:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika