REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-283/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Božidar Đerek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice-protutužiteljice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Edin Muminagić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3730/2019-2 od 21. siječnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-680/2011-62 od 25. travnja 2019., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice-protutužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici-protutužiteljici (dalje: tuženica) isplatiti tužiteljici-protutuženici (dalje: tužiteljica) iznos od 183.246,25 kuna sa zateznim kamatama od 18. studenog 2010. do isplate i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 63.718,79 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2019. do isplate. Pod toč. II. izreke naloženo je se tuženici predati tužiteljici pet gornjih i dva donja kuhinjska elementa bijele boje, kuhinjski ladičar bijele boje, sivi štednjak marke Gorenje, kuhinjsku radnu ploču bijele boje, kutnu kadu i lavabo bijele boje s bordurom te bide i WC školjku bijele boje. Pod toč. III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 62.970,75 kuna sa zateznim kamatama. Pod toč. IV. izreke utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženice prema tužiteljici u iznosu 183.246,25 kuna sa zateznim kamatama te je odbijen kao neosnovan prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženice do visine prihvaćenog dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice, odnosno do iznosa od 183.246,25 kuna. Pod toč. V. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice za isplatu iznosa od 116.808,75 kuna (preko 183.246,25 kuna do 300.055,00 kn) sa zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke žalba tuženice djelomično odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 183.246,25 kuna sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 25. travnja 2019. do isplate te pod toč. II., IV. i V. izreke. Pod toč. II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos od 183.246,25 kuna od 18. studenog do 24. travnja 2019. kao neosnovan, a pod toč. III. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2993/2021-2 od 1. ožujka 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3730/2019-2 od 21. siječnja 2021. zbog sljedećih pravnih pitanja:
''1) Kada na temelju odredbe članka 164. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje ZV) vlasnik zahtijeva da posjednik preda stvar pa pošteni posjednik aktivira svoje pravo tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, ima li vlasnik pravo, na temelju odredbe članka 164. stavka 5. ZV-a, tražiti da se od troškova koje posjednik osnovano traži, odbije vrijednost plodova i drugih koristi koje je posjednik imao od stvari?
2) Odbija li se ex lege vrijednost plodova i drugih koristi koje je posjednik imao od stvari u slučaju kada pošteni posjednik, prilikom predaje posjeda stvari vlasniku, potražuje naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, sve na temelju članka 164. ZV-a?''
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku podnijela reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Premet spora je zahtjev za isplatu troškova izvršenih ulaganja u nekretninu tuženice te istaknuti zahtjev tuženice za prebijanje njezinog potraživanja s osnove najamnine za korištenje nekretnine kao i protutužbeni zahtjev za isplatu.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je tužiteljica sa suprugom ĐĆ, sinom tuženice, živjela u kući u [adresa], u vlasništvu tuženice od zaključenja braka 5. listopada 1996. do suprugove smrti 27. svibnja 2010. te je nastavila živjeti na navedenoj adresi i nakon smrti supruga s njihovim zajedničkim djetetom do iseljenja 28. kolovoza 2010.,
- da je tužiteljica sa suprugom ĐĆ za vrijeme trajanja braka od 5. listopada 1995. do 27. svibnja 2010. imala troškove zbog građevinsko-obrtničkih radova na samoj kući i radova uređenja dvorišta izvedenih uz suglasnost tuženice te troškove opremanja kuće kojima nije promijenjena namjena stvari,
- da je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđena vrijednost izvedenih nužnih i korisnih troškova nakon odbijanja četrnaestogodišnje amortizacije koliko je tužiteljica sa svojom obitelji koristila predmetnu nekretninu u ukupnom iznosu od 183.246,25 kuna, od čega procijenjena vrijednost amortiziranih nužnih troškova iznosi 13.706,25 kuna, dok procijenjena vrijednost amortiziranih korisnih troškova iznosi 169.540,00 kuna.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 164. st. 2. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP) prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice kao poštene posjednice tuženičine kuće za isplatu nužnih i korisnih troškova koje je imala. Nadalje, odbijen je prigovor prebijanja koji je tuženica istaknula na ime najamnine koju tužiteljica za vrijeme stanovanja u kući nije plaćala i to pozivom na čl. 164. st. 1. ZVDSP kao i protutužbeni zahtjev za isplatu razlike najamnine, jer sudovi smatraju da tužiteljica kao supruga ĐĆ, sina tuženice, nije dužna dati naknadu za to što je upotrebljavala sa suprugom i djetetom kuću u vlasništvu tuženice, s obzirom na to da je od toga imala koristi koje su primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovala da joj pripada.
11. Prema čl. 164. st. 1. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok prema st. 2. istog čl. zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Nadalje, st. 5. istog članka propisano je da će se vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbiti od troškova koje posjednik osnovano traži.
12. Iz navedenih odredbi proizlazi osnovno načelo da vlasnik stvari prema čl. 164. st. 1. ZVDSP nema pravo na naknadu za to što je pošteni posjednik upotrebljavao stvar i od nje imao koristi primjerene pravu na posjed koje mu pripada, dok prema st. 5. istog članka vlasnik ima pravo odbiti vrijednost plodova i nekih drugih koristi koje je pošteni posjednik imao osim onih za upotrebu stvari i za koristi koje su primjerene pravu na posjed koji mu pripada. Dakle, vlasnik stvari ima pravo samo na vrijednost nekih drugih koristi koje je posjednik imao, ali ne na naknadu zbog upotrebe stvari i koristi koje su primjerene pravu na posjed koje mu pripada.
13. Tuženica u ovom predmetu traži isplatu najamnine, dakle, traži naknadu za upotrebu svoje nekretnine koju je tužiteljica koristila za stanovanje sa svojim suprugom, inače sinom tuženice i djetetom. Najamnina je naknada za upotrebu nekretnine i ne predstavlja plodove i druge koristi koje propisuje st. 5. čl. 164. ZVDSP. Stanovanje tužiteljice zajedno sa suprugom, koji je sin tuženice, i djetetom što je tuženica kao vlasnica kuće odobravala primjereno je pravu na posjed kuće s obzirom na to da se posjed kuće i izvršava upravo stanovanjem te se ne smatra neprimjerenim pravu na posjed kuće pa stoga tuženica nema pravo na najamninu od tužiteljice kao poštene posjednice kuće. Stoga je shvaćanje nižestupanjskih sudova pravilno.
14. Odgovor na oba postavljena pitanja glasi:
Kada na temelju odredbe čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje ZV) vlasnik zahtijeva da posjednik preda stvar, a pošteni posjednik traži naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, vlasnik ima pravo, na temelju odredbe čl. 164. st. 5. ZV-a, tražiti da se od troškova koje posjednik osnovano traži, odbije vrijednost plodova i drugih koristi koje je posjednik imao od stvari, ali sukladno čl. 164. st. 1. ZVDSP nema pravo na naknadu za upotrebu stvari i ako je od nje imao koristi koje su primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.
15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
