Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-255/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari 1. tužitelja FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Republike Hrvatske - Ministarstva obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, zastupano po nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 13. studenog 2024. u nazočnosti punom. tužitelja Predraga Kralika, odvjetnika u Bjelovaru, te zz. tuženika UP, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.A Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužiteljici FP, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 723,34 eura (slovima: sedamstotinadvadesettri eura tridesetčetiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 78,42 eura od 15.08.2015. godine

- na iznos od 61,35 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 6,13 eura od 15.12.2015. godine

- na iznos od 22,40 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 67,22 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 11,71 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 46,22 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 87,42 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 29,72 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 25,21 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 64,64 eura od 15.08.2018. godine

- na iznos od 10,68 eura od 15.02.2019. godine

- na iznos od 8,74 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 63,27 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 52,23 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 18,36 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 7,38 eura od 15.04.2020. godine

- na iznos od 62,24 eura od 15.08.2020. godine pa sve do isplate

I.B Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužiteljici FP, na ime razlike naknade plaće isplati neto iznos od 179,07 eura (stotinusedamdesetdevet eura sedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 7,25 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 33,27 eura od 15.08.2018. godine

- na iznos od 12,69 eura od 15.02.2019. godine

- na iznos od 7,24 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 32,17 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 25,74 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 4,12 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 4,27 eura od 15.04.2020. godine

- na iznos od 52,32 eura od 15.08.2020. godine pa do isplate

II.A Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju LP, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 623,78 eura (slovima: šeststotinadvadesettri eura sedamdesetosam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 48,64 eura od 15.08.2015. godine

- na iznos od 9,69 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 62,96 eura od 15.02.2016. godine

- na iznos od 53,07 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 9,25 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 61,30 eura od 15.02.2017. godine

- na iznos od 15,56 eura od 15.05.2017. godine

- na iznos od 98,80 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 8,33 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 22,52 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 11,77 eura od 15.04.2018. godine

- na iznos od 7,85 eura od 15.08.2018. godine

- na iznos od 54,15 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 44,47 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 9,02 eura od 15.06.2019. godine

- na iznos od 41,79 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 60,40 eura od 15.03.2020. godine

- na iznos od 4,21 eura od 15.07.2020. godine pa sve do isplate

III.A Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju BP, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 739,76 eura (slovima: sedamstotinatridesetdevet eura sedamdesetšest centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 92,02 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 28,01 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 6,13 eura od 15.02.2016. godine

- na iznos od 92,02 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 6,13 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 40,99 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 5,71 eura od 15.04.2017. godine

- na iznos od 17,92 eura od 15.07.2017. godine

- na iznos od 43,80 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 29,72 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 27,34 eura od 15.03.2018. godine

- na iznos od 6,16 eura od 15.06.2018. godine

- na iznos od 89,16 eura od 15.11.2018. godine

- na iznos od 14,34 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 60,57 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 43,91 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 18,03 eura od 15.11.2019. godine

- na iznos od 39,81 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 13,05 eura od 15.07.2020. godine

- na iznos od 64,94 eura od 15.08.2020. godine pa sve do isplate

III.B Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju BP, na ime razlike naknade plaće isplati neto iznos 208,34 eura (dvijestotineosam eura tridesetčetiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 45,78 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 38,55 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 16,60 eura od 15.12.2019. godine

- na iznos od 21,47 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 14,92 eura od 15.07.2020. godine

- na iznos od 71,02 eura od 15.08.2020. godine pa do isplate

kao i naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka 2.235,67 eur s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto razlike plaće iz točke I.A do III.B izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su zaposleni kod tuženika MORH-a, Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe i da su obavljali službene poslove i zadaće organizirano na način da su bili radno angažirani prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, u smjenama, također u turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva, te ostvarili dodatke na plaću za posebne uvjete vojne službe kao i naknadu za posebne oblike rada u službi. Međutim, u vremenskom razdoblju unazad pet godina (a i ranije) tuženik im kako tvrde nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima t.j. Zakonu o radu, Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, već znatno manju naknadu od one koja im pripada, pa smatraju da su oštećeni i podnose ovu tužbu. Tvrde da je svaki od njih zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor, oštećen za iznos od najmanje bruto 600,00 kn godišnje, te napominju da su se sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku obratili tuženoj radi pokušaja mirnog rješenja spora, ali je tužena odbila njihov zahtjev kao neosnovan. Slijedom navedenog prethodno predlaže naložiti tuženoj Republici Hrvatskoj da dostavi potrebnu dokumentaciju o radu tužitelja u vremenskom rada od 14.srpnja 2015. do 14.srpnja 2020., a potom da se donese presuda kojom će se tuženiku naložiti da im isplati neutvrđeni bruto iznos i troškove postupka zajedno s pripadajućom kamatom.

1.1. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja preciziraju tužbeni zahtjev prema izračunu iz Nalaza i mišljenja vještaka D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, te u podnesku od 23.listopada 2023.godine potražuju isplatu predmetne razlike plaće kao u točkama I.A do III.B izreke ove presude, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće kao u točkama I.A do III.B izreke ove presude, sve uz troškove postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te isticao da se na djelatne vojne osobe primjenjivao Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, kao specijalni zakon u odnosu na Zakon o radu, pa da stoga nema mjesta primjeni potonjeg zakona „u slučaju kad je neko pravo drugačije regulirano posebnim zakonom“, kako navodi. S tim u vezi iznosi da je člankom 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, NN 73/13, 75/15, 50/16, (koji je a propo stupio na snagu 26.lipnja 2013.g.) propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Nastavno dodaje da je temeljem tog zakona donesen Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, NN 54/14, koji je stupio na snagu od 08. svibnja 2014., koji u članku 4. st. 2 sadrži sukladnu odredbu o naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ( što bi značilo da djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu). Nastavno iznosi da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 30/18) izmijenjena odredba čl.142. na način da je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Dodaje da istovjetnu odredbu sadrži i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine 70/18), kojim je izmijenjena odredba čl. 4. st. 2, te da ta odredba važi od 9. kolovoza 2018. Najzad ističe da je Republika Hrvatska, prilikom isplate tužiteljima naknade plaće za godišnji odmor, postupala sukladno navedenim propisima te na istu okolnost predlaže izvršiti uvid u kartice djelatnika, odnosno kartone primanja tužitelja, koje će tuženik obvezuje dostaviti u spis, a iz kojih će kako tvrdi biti vidljivi iznosi isplaćenih plaća, dodataka na plaću i naknada za godišnji odmor.

2.1. U svakom slučaju a slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, uz dosudu troška parničnog postupka tuženiku, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom čiji tijek i stopu precizira na kraju teksta odgovora na tužbu.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 7-9 spisa, u Odluke MORH-a o rasporedu 1. i 2. tužitelja na listu 10-11 spisa, uvid u podnesak vještaka na listu 679 spisa, uvid u odluku iz Sudske prakse priloženu na završnom ročištu od 13.11.2024., te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu i podnesak tuženika od 21.05.2021. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 08.07.2021. s odlukama iz Sudske prakse u privitku, podnesak tuženika od 19.05.2022. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 30.10.2022., podnesak tuženika od 30.11.2022., podnesak tužitelja od 12.06.2023. s dokazom o plaćenom predujmu, Nalaz i mišljenje financijsko knjig. vještaka D&S od 23.10.2023., podnesak tužitelja od 13.11.2023., podnesak tuženika od 20.11.2023. s prilozima u privitku i njegov podnesak od 31.01.2024. s Očitovanjem id. vještaka u predmetu br. Pr-392/20 u privitku, Dopunu nalaza i mišljenja uredujućeg vještaka od 29.03.2024., podnesak tužitelja od 01.04.2024. s odlukama iz sudske prakse u privitku i podnesak tužitelja od 03.05.2024., podnesak tuženika od 08.05.2024., podnesak tužitelja od 22.05.2024. s dokazima o plaćanju predujma odnosno troškova vještačenja, te uz to podnesak tužitelja od 03.07.2024.godine.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev 1. - 3. tužitelja da im tuženik isplati razliku naknade plaće odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u posljednjih pet godina, a sve u odnosu na vrijeme podnošenja tužbe, s time da u tužbi naznačuje vremenski period od 14.srpnja 2015. do 14.srpnja 2020. Obzirom na predmet postupka sporno je između stranaka je li tuženik izvršio isplatu naknade plaće tužiteljima za vrijeme korištenja godišnjih odmora u punom iznosu koji ih pripada sukladno zakonskim propisima važećim u navedenom razdoblju, pri čemu tužitelji u tužbi tvrde da im je predmetna naknada plaće trebala biti isplaćena u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca sa svim dodacima, dok tuženik smatra da je id. naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilno obračunata i isplaćena prema posebnim propisima, pa da je zahtjev tužitelja za isplatu id. razlike plaći neosnovan.

5. Imajući u vidu samo vrijeme podnošenja tužbe 21. listopada 2020.g. i utuženo razdoblje zahtjev bi bio opravdan, obzirom je tužitelj prethodno podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu kao na listu 7-9 spisa i time ispunio zakonsku obvezu iz čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku. Time je ujedno prekinuo zastarni rok za potraživanje iz tužbe i tužbenog zahtjeva, koji je inače Zakonom o radu, NN 93/14, produžen za novčana potraživanja iz radnog odnosa s tri na pet godina. A propo, time je isti izjednačen za potraživanja s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. u tom mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014.g. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. To bi značilo da plaća za srpanj 2011.g. s rokom dospijeća 15.kolovoza 2011.g. neće biti u zastari, dok će zastara nastupiti za plaću ili dio plaće u lipnju, koja je trebala biti isplaćena do 15.srpnja 2011.g. Potraživanje iz ovog tužbenog zahtjeva odnosi se dakle na razdoblje od 14.srpnja 2015.g. do 14.srpnja 2020.g., a tužba je podnesena 21.listopada 2020. s time da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen Općinskog državnog odvjetništva Karlovac (ODO-u Karlovac) tri prije podnošenja tužbe t.j. zahtjev kao na listu 7-9 spisa je datiran 14.srpnja 2020., pa se u tom smislu ne nalazi da bi za potraživanje iz tužbe i tužbenog zahtjeva nastupila zastara.

6. Tužitelji su uz tužbu pridonijeli Odluke o rasporedu (za 1. i 2. tužitelje), i to za 1.tužiteljicu Odluku Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, Središnjica za upravljanje osobljem od 09.01.2015., a za 2.tužitelja Odluku o rasporedu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružane snage Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska (HKoV-a), Gardijsko oklopno mehanizirana brigada od 28.05.2014. Uvidom u Odluku za 1.tužiteljicu prvenstveno je bilo razvidno da je ista u vremenu od 31.siječnja 2015. do 02.studenog 2017. godine bila raspoređena u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), u Gardijsku motoriziranu brigadu, 1. Motorizirana bojna "Vukovi", 3. Motorizirana satnija, 3. Motorizirani vod 1. streljačka desetina na ustrojbeno mjesto strijelca, s mjestom službe u Gospiću. U id. Odluci su također sadržane sastavnice za plaću id. tužitelja prema osobnom i ustrojbenom činu vojnika uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, uz dodatak A A02 19%, s time da je radni staž 1. tužitelja na dan rasporeda iznosio 0-8-0, što znači 8 mjeseci. Za 2. tužitelja je iz priložene Odluke uz tužbu bilo razvidno da je u vremenu od 01.lipnja 2014. do 31. prosinca 2016. bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske (HKoV), Gardijska oklopno-mehanizirana brigada, Topničko raketna bojna, Samohodna haubička bitnica, 2. Samohodni haubički vod, 2. desetina na ustrojbenom mjestu ciljača, s mjestom službe u Bjelovaru. U toj Odluci je sadržano da će se njemu isplaćivati plaća prema osobnom i ustrojbenom činu pozornika uz dodatak A A03 15%, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Zabilježeno je da njegov radni staž na dan 01.06.2014. iznosi 18-5-5, što znači 18 godina 5 mjeseci i 5 dana. Daljnja relevantna dokumentacija o radu naprijed navedenih tužitelja, kao i 3. tužitelja, dostavljena je tijekom postupka te je dio pribavljen po pozivu vještaka, a potom je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje, obzirom se dakle tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio potraživanju tužitelja iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Vještačenje je provedeno u nastavku postupka u cilju utvrđenja postojanja razlike plaće i napose visine potraživanja, ako se utvrdi da je opravdano potraživanje tužitelja iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. Naime, tužitelji su već u tužbi predlagali provesti financijsko- knjigovodstveno vještačenje, pa je isto provedeno po stalnom sudskom vještaku po izboru suda D & S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje iz Karlovca, Kralja Tomislava 10 a, a navedeno vještačenje je pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini.

8. Uredujući vještak u Nalazu i mišljenju od 23.listopada 2023.godine najprije daje pregled zadataka i prikupljene dokumentacije u spisu, te iznosi suprotstavljene tvrdnje tužitelja i tuženika, a ,,,potom ?? nakon toga,,, radi izračun predmetne razlike plaće uvažavajući prije svega obračunske liste odnosno kartice djelatnika, rješenja o korištenju godišnjeg odmora, izvode iz dnevne evidencije radnog vremena odnosno drugu dokumentaciju o radnom vremenu i priložene dokaze u spisu. Pri tom izračun predmetne razlike plaće odnosno naknade plaće za tužitelje u utuženom razdoblju od 14.srpnja 2015.g. do 14.srpnja 2020.g. radi prema propisima koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, i to;

- za razdoblje od 14. srpnja 2015. do 8. travnja 2018. godine istu razliku računa sukladno čl. 4. st. 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/2014) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja

godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu,

- za razdoblje od 8. travnja 2018. do 14. srpnja 2020. godine računa temeljem čl. 64. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o službi u Oružanim snagama RH (NN 30/18), kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

8.1. Ukoliko su tužitelji bili i na bolovanju, vještak sate provedene na bolovanju, a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora preračunava na redovan rad (po satnici redovnog rada), uvećano za dodatke koje bi primili da su redovno radili.

8.2. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 14.srpnja 2015.g. do 08.kolovoza 2018.godine vještak računa koristeći satnicu koju utvrđuje na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem su tužitelji bili na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnove plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje u novcu ili naravi, dijeli s fondom sati tog istog mjeseca.

8 .3. Potom vještak ukazuje na odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, koji je objavljen u NN 54/14 i stupio na snagu 08.05.2014.godine, a kojim je propisano da tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. No, također napominje da id. odredba nije posve jasna i ostavlja mogućnost dvostranog tumačenja. Ukoliko bi se takva odredba tumačila na način da se naknada za godišnji odmor u navedenom periodu obračunava kao i redovan rad, dakle bez ikakvih dodataka odnosno isključivo po satnici redovnog rada, tada tužitelji ne bi ostvarivali razliku plaće za godišnji odmor. U protivnom, ako bi se tumačila u smislu da se u satnicu za utvrđivanje prosjeka za izračun plaće za godišnji odmor uključuju svi dodaci koje je tužitelj dobio s osnove rada, pa tako i dodaci za vojnu službu, tada bi postojala razliku u odnosu na iznose naknada koje je tužitelju isplatio tuženik. Tu razliku je vještak izračunao i prezentirao u nalazu.

8.4. U tom smislu vještak I. tužiteljici FP obračunava predmetnu razliku naknade plaće za godišnjeg odmora za 112 sati u srpnju 2015., jer je prema podacima iz dnevne evidencije radnog vremena isti korišten u utuženom razdoblju. Nastavno obrazlaže da za srpanj 2020. nije dostavljena dnevna evidencija radnog vremena za tužiteljicu niti je u tabelarnom prikazu korištenja godišnjeg odmora naznačeno kada je koristila godišnji odmor u srpnju 2020.godine. Kako pak tužena nije naznačila da godišnji odmor u srpnju 2020. nije korišten u utuženom razdoblju, a iz obračuna plaća je vidljivo da je tužiteljica koristila 104 sata godišnjeg odmora, vještak obračunava tužiteljici 80 sati godišnjeg odmora, razmjerno broju radnih dana u utuženom razdoblju i nalazi da bi tužiteljici FP za godišnji odmor u razdoblju od 14. srpnja 2015. do 14. srpnja 2020. godine, pripadala razlika plaće u iznosu od 5.450,04 kune odnosno 723,34 eura. Vještak napominje da tužiteljici prema podacima iz dostavljene dokumentacije nisu izvršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju.

8.5. Za II. tužitelja F ŠP vještak nalazi da bi mu na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora u utuženom razdoblju od 14.srpnja 2015. do 14.srpnja 2020. pripadala razlika plaće u ukupnom iznosu od 4.699,96 kn odnosno 623,78 eur. Također nalazi da ni 2.tužitelju nisu vršene naknadne isplate za godišnji odmor u utuženom razdoblju.

8.6. Najzad, za 3.tužitelja BP razliku naknade plaće za godišnji odmor u srpnju 2020. godine obračunava za 80 sati godišnjeg odmora, koji je prema podacima iz dnevne evidencije (list 334 spisa) korišten u utuženom razdoblju i nalazi da bi id. tužitelju na ime naknade za godišnji odmor, u utuženom razdoblju od 14.srpnja 2015. do 14. srpnja 2020.godine, pripada razlika plaće u iznosu od 5.573,95 kuna odnosno 739,76 eura. Ni ovom tužitelju, prema podacima iz dostavljene dokumentacije, nisu vršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora. Vještak uz to napominje da je tužena u siječnju 2019.god. isplatila ovom tužitelju veći iznos naknade na ime godišnjeg odmora od one koju je utvrdio vještak, a kako za navedeni mjesec razlika ide u minus vještak za isti ne radi prijeboj negativnih razlika.

9. Vještak je još, obzirom na prigovore i prijedloge stranaka, izradio Dopunu nalaza i mišljenja od 29.ožujka 2024. Naime, očitovao se u odnosu na navode tuženika u podnesku od 20.11.2023. godine u kojem je tuženik osporio izračun naknade za godišnji odmor do 8. travnja 2018. godine (tvrdeći da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora treba obračunati kao redovan rad, bez ikakvih dodataka). Vještak je istaknuo da je obračun razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora detaljno objasnio na stranici 3 temeljnog Nalaza od 23.10.2023. godine i izrijekom naveo da je prilikom izrade nalaza uzeo u obzir dodatak za vojnu službu, te da iz navedenog razloga postoje razlike u odnosu na iznose naknada koje je tuženik isplatio tužitelju. Također je iznio; ukoliko se dodatak za vojnu službu ne bi uzimao o obzir prilikom izrade nalaza u razdoblju do 8. travnja 2018. godine, ne bi bilo razlika za isplatu. U pitanju pak treba li uzeti u obzir dodatak za vojnu službu prilikom izračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor, napose je naveo da se radi o pravnom pitanju o kojemu će odluku donijeti sud.

9.1. Na pitanje tuženika u podnesku od 31. siječnja 2024. godine, uzimaju li se uobičajeno u obzir prilikom obračuna naknade za godišnji odmor neto naknade koje se isplaćuju radniku, vještak je odgovorio da se neto naknade koje se isplaćuju radniku „uobičajeno ne uzimaju u obzir prilikom obračuna naknade za godišnji odmor“ i obrazložio je da iste nisu oporezive po Zakonu o porezu na dohodak, već se isplaćuju u neoporezivom iznosu, što je vidljivo iz obračuna plaća tužitelja. Time iste, kako navodi, ne predstavljaju naknadu za rad u smislu plaće već se „ponašaju“ kao i ostale naknade ostvarene u radnom odnosu, kao što su: dnevnica, terenski dodatak i razne druge neoporezive naknade, primjerice kao što su božićnica, regres, dar djetetu do 15 godine života i slično. Nadalje je naveo da naknada za rad na terenu, naknada za rad u stražarskoj službi te naknada za rad u službi dežurstva, a koje su tužitelju isplaćene u neto iznosu u poreznom smislu, ne predstavljaju naknadu za rad, pa ih vještak nije uračunao u prosjek godišnjeg odmora u osnovnom nalazu.

9.2. Upravo je u tom smislu tužitelj, a kako je izrazio u podnesku od 13.11.2023. godine, predlagao dopuniti nalaz vještaka za predmetnu naknadu u dijelu utuženog razdoblja od 1.5.2018. do 14.7.2020. godine za tužitelje FP, LP i BP. Konkretno je predložio da vještak prilikom obračuna prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uračuna tužiteljima sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad – naknadu za rad na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi i naknadu za rad u službi dežurstva. Također je predložio da se dodatne razlike naknade plaće za godišnji odmor iskažu zasebno u neto iznosu. Prema takvom prijedlogu tužitelja iz podneska od 13.11.2023. godine vještak je izradio Dopunu nalaza i mišljenja, u kojoj je dakle za razdoblje od 1.5.2018. do 14.7.2020. godine prilikom obračuna prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunao sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad tužitelja – naknadu za rad na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi, te naknadu za rad u službi dežurstva. Naveo je da su navedene naknade isplaćene u neto iznosima, pa je razliku naknade plaće za godišnji odmor s osnova naznačenih primitaka iskazao u neto iznosima i dao izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor koju bi tužitelji ostvarili s osnova naknada za rad na terenu, naknada za rad u stražarskoj službi te naknada za rad u službi dežurstva. Slijedom navedenog, u tablicama iz Dopune nalaza u odnosu na tužiteljicu FP prikazuje da bi joj na ime godišnjeg odmora, po osnovu naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u službi dežurstva, a koje su isplaćene u neto iznosu, u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 14. srpnja 2020. godine, pripadala razlika neto plaće u iznosu od 1.349,27 kuna odnosno 179,07 eura.

9.3. U odnosu na 2. tužitelja LP nalazi da mu u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 14. srpnja 2020. godine nisu isplaćivane naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u službi dežurstva, pa da po osnovu istih ne bi ostvario razliku plaće za godišnji odmor, dok je u odnosu na 3. tužitelja BP našao da bi mu na ime godišnjeg odmora po osnovu naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u službi dežurstva, a koje su isplaćene u neto iznosu, u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 14. srpnja 2020. godine, pripadala razlika neto plaće u iznosu od 1.569,77 kuna odnosno 208,34 eura.

10. Tužitelji su nakon toga precizirali tužbeni zahtjev potražujući izračunatu razliku predmetne naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iz temeljnog nalaza i Dopune nalaza vještaka, te je u podnesku od 03. svibnja 2024. precizirao tužbeni zahtjev na način kako je sadržano u izreci presude. Takav tužbeni zahtjev prihvaćen je kao osnovan i donesena je odluka kao u točki I.A do III.B izreke.

11. Naime, sukladno odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014.) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

12. U razdoblju od 8. svibnja 2014.g. nadalje primjenjivao se Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika, Narodne novine broj 54/14, koji u čl. 4. st. 2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a u st. 3. istog članka propisano je da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009.g. te Odluka o izmjeni ove Odluke, Narodne novine broj 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012.g., nadalje Odluka o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014.g., zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015.g., Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine br. 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015., te još objavljene id. Odluke u NN 106/17, 39/18 i 46/18. Također su primijenjene odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora NN 70/18.

13. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16., 112/17.), u članku 14. navedeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca.

14. Izmjenom članka 4. stavak 2 i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14.) navedeno je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme u skladu s Odlukom o rasporedu 2014. ("Narodne novine" broj 54/14.).

15. Uvažavajući zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora, naknada koja je trebala biti isplaćena za korištenje godišnjeg odmora obračunata je u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka na sljedeći način: - naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu; - u izračun prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (dodaci vezani za rad: dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno-policijski dodatak, zapovjedni dodatak i slično.

16. Naime, odluka o razlici naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora temeljena je na podacima o korištenju godišnjih odmora iz obračunskih lista tužitelja, te primjeni odredbi Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14 i 70/18

).

17. Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13, dalje: ZSOS), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., u članku 142. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

18. Dakle, na temelju Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 54/14 i 70/18, te Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službu („Narodne novine“, broj 39/18 i 54/19) tužiteljima su dosuđene zatražene razlike naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosima, kao i razlike 1. i 3. tužiteljima naknade plaće za godišnji odmor u neto iznosima, sukladno izračunu u Nalazu i mišljenju te Dopuni nalaza i mišljenja uredujućeg financijsko-knjigovodstvenog vještaka. Pri tom su primjenom čl. 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 70/18) tužiteljima dosuđene i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u neto iznosima, jer prema toj odredbi Pravilnika djelatnim vojnim osobama pripada naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da su radile u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njihove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

19. Prema tome, tim je izmjenama propisano da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora može odrediti i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a kako se prema čl. 81. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR), kod određivanje naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimaju u obzir prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), imajući u vidu čl. 9. st. 3. ZR, kao i to da je čl. 142. ZSOS, te čl. 4. st. 2. Pravilnika, dana mogućnost da se djelatnim vojnim osobama naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odredi i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uzete su u obzir i isplaćene naknade za vrijeme rada u terenskim uvjetima, kao i naknade za stražarsku službu odnosno dežurstvo u neto iznosima, pa je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev i donesena odluka kao u točki I.A do III.B izreke.

20. Uz glavno potraživanje tužitelju je u točki I.A do III.B izreke dosuđena zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate. Zatezna kamata dosuđena je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i nadalje, s time sa kamata od 1.1.2023. isplaćuje sukladno Zakonu o obveznim odnosima, NN 114/22, Uredba 1256/22, po kojem je polazna osnovica za obračun zatezne kamate, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a kako već tužitelj naznačuje u tužbenom zahtjevu, pa je i u tom dijelu prihvaćeno njegovo potraživanje. Izuzetno, tužitelju nije dosuđena kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u dosuđenom iznosu. Naime, bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i dr., te čl. 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, dr., zatezne kamate koje se isplaćuju na zakašnjele isplate plaće po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Stoga, bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijeva na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti tužitelja i donijeti odluku kao u točki IV. izreke presude.

21. Tužitelji su uspjeli u postupku s glavnim tužbenim zahtjevom, a nisu uspjeli samo s manjim dijelom potraživanja, vezano uz porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, ali se radi o sporednom potraživanju, pa im je sukladno čl. 154. ZPP-a dosuđen trošak parničnog postupka prema Odvjetničkoj tarifi i Troškovniku predanom na zaključnom ročištu, bez posebnog umanjivanja troškova za taj dio potraživanja. Tužitelji su potraživali trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe i osam podnesaka te za zastupanje na tri ročišta, uključujući ročište za objavu odluke. Za svaku radnju potraživali su naknadu u iznosu od po 200,00 eur, osim za ročište objave odluke 50% tog iznosa, a za podneske od 12.06.2023. i 22.05.2024. kojima izvješćuju o uplaćenom predujmu potraživali su 25%-ni iznos, sve uz uvećanje za zastupanje više osoba i trošak vještačenja. U vezi vrijednosti spora za istaći je da je tužitelje u ovoj parnici zastupao isti punomoćnik odvjetnik, pa se radi o suparničarstvu na strani tužitelja, te se u tom slučaju vrijednost predmeta spora prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva. U konkretnom slučaju, budući da su ,,,tri tužitelja podnijela tužbu radi isplate predmetnog novčanog potraživanja, te ih zastupa isti punomoćnik odvjetnik, ukupan zbroj tužbenih zahtjeva iznosi 2.474,29 eur, koji kad se podijeli s brojem tužitelja dobiva se iznos od 824,76 eur, koji predstavlja mjerodavnu vrijednost predmeta spora za odlučivanje o naknadi parničnog troška u ovoj parnici. Slijedom toga je tužiteljima kao opravdan priznat trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe, podnesaka od 08.07.2021., 13.11.2023. i 03.05.2024., te za zastupanje na ročištu od 13.11.2024. u vrijednosti od po 75 bodova t.j. u iznosu od po 150,00 eur. Za prvo ročište održano 06.10.2021. priznata je 50%-na naknada ili iznos od 75,00 eur, jer se na tom ročištu samo procesno raspravljalo, a za sastav podnesaka od 12.06.2023. i 22.05.2024. priznat je 25%-ni iznos naknade u smislu TBr. 8 toč. 3 Odvjetničke tarife, a kojoj razini je uostalom taj trošak potraživao i tužitelj. Ukupno je za navedene radnje tužiteljima priznat trošak postupka u iznosu od 1.125,00 eur ili uključujući pdv. iznos od 1.406,25 eur, koji uvećan za 20% zbog zastupanja više osoba iznosi 1.687,50 eur, a imajući u vidu da im nije priznat trošak ostalih podnesaka (od 28.10.2022. 29.03.2024. i 03.07.2024.). Naime, trošak potonjih podnesaka nije bio nužan ni opravdan odnosno za istim nije bilo posebne potrebe tim više što je svoje navode iznio i/ili mogao iznijeti u podnescima ranije ili na završnom ročištu za koje im je priznat trošak u punom iznosu. Prethodno navedenom trošku pridodan je trošak izrade nalaza i dopune nalaza vještaka u iznosu od 398,00 eur + 150,00 eur, pa je ukupno tužiteljima priznat trošak u iznosu od 2.235,67 eur s kamatom kao u dijelu točke III.B izreke ove odluke.

U Karlovcu 28. siječnja 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po pun. Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara

2. Tuženiku po zz. ODO u Karlovcu, P-DO-35/2021