Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-385/2021-7

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ND, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa zakonska zastupnica majka ED, koju zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547 iz Zagreba, Martićeva 71, kojeg zastupa punomoćnik Ilija Krivić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-655/2019 od 26. listopada 2020., te o žalbi tuženika protiv dopunske presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-655/2019-35 od 15. listopada 2024. u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje i žalba tužitelja ND kao neosnovane i potvrđuje presuda u točki I. izreke preko iznosa od 4.500,00 kn te točka II. izreke preko iznosa od 105,00 kn i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-655/2019 od 26. listopada 2020.

II. Odbija se žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje i potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-655/2019-35 od 15. listopada 2024.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupaka kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupaka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

''Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 11.380,00 kuna (jedanaest tisuća tristo osamdeset kuna), u roku od 15 dana, sa pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 22. kolovoza 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 2.975,00 kuna ( dvije tisuće devetsto sedamdeset i pet kuna ) tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete tuđe njege i pomoći iznos od 245,00 kuna ( dvjesto četrdeset i pet kuna ), u roku od 15 dana, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja, dakle od 26. listopada 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete troškova liječenja iznos od 100,00 kuna ( sto kuna ), u roku od 15 dana, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja, dakle od 26. listopada 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja naknade imovinske štete troškova liječenja u iznosu od 32,00 kuna (trideset dvije kune), tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.''

1.1. Rješenjem sadržanim u presudi riješeno je:

''I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 19. lipnja 2020.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.875,00 kune (jedanaest tisuća osamsto sedamdeset i pet kuna), u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 26. listopada 2020. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke suda o troškovima parničnog postupka. Tuženik pobija presudu u točki I. izreke preko iznosa od 4.500,00 kn, točku II. izreke preko iznosa od 105,00 kn, te točke III. i IV. (pravilno protiv rješenja) u cijelosti. Osnova odgovornosti nije bila sporna, već je sporno isključivo pitanje visine štete. Tuženik žalbom osporava odluku o dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva, dosuđenu daljnju naknadu neimovinske štete preko iznosa od 4.500,00 kn, dosuđenu naknadu imovinske štete preko iznosa od 105,00 kn, dosuđenu naknadu imovinske štete (troškovi liječenja) u cijelosti te odluku o parničnom trošku u cijelosti. Pobijana presuda je nezakonita i neosnovana zbog počinjenih bitnih povreda opisanih čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a radi čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Nije sporno da je 20.02.2020. zaključen prethodni postupak, a da je podneskom od 19.06.2020. tužitelj preinačio (povisio) tužbeni zahtjev potražujući naknadu neimovinske štete u iznosu od 14.355,00 kn umjesto početno utuženih 9.255,00 kn. Tuženik je naveo da ne pristaje na preinaku tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud je izigrao smisao odredbe čl. 190. ZPP-a i činjenicu da je zakonodavac propisao mogućnost preinake tužbe samo do zaključenja prethodnog postupka. Uvažavajući neznatnost zadobivene ozljede, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju nerealno visoku naknadu neimovinske štete. Visina neimovinske štete utvrđena od strane prvostupanjskog suda nema nikakvog smisla. Tužitelj je u predmetnoj nezgodi zadobio laku tjelesnu ozljedu koja može uvjetovati neznatnu povredu prava osobnosti. Sud je tužitelju utvrdio naknadu neimovinske štete u visini štete na iznos od 12.880,00 kn, čime je enormno odstupio od uobičajenih kriterija sudske prakse, pogrešno primijenivši materijalno pravo. VSRH je promijenio kriterije dosude naknade neimovinske/nematerijalne štete na način da je iznose propisane Orijentacijskim kriterijima iz 2002. povisio za 50%, pa bi se maksimalno moglo raditi o utvrđenju visine neimovinske štete od 6.000,00 kn. Tuženik smatra d a je visinu neimovinske štete trebalo utvrditi na iznos od 6.000,00 kn, te uz odbitak iznosa od 1.500,00 kn (plaćenog prije podnošenja tužbe) dosuditi iznos od 4.500,00 kn koji se žalbom ne osporava. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o visini naknade imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći time što je utvrđuje na bazi cijene sata pružanja takve usluge od strane profesionalnih ustanova (u konkretnom slučaju Doma za starije i nemoćne osobe Lovret). Tužitelj nije koristio usluge profesionalne ustanove, pa šteta nije nastala u obimu u kakvom je sud dosuđuje. Tužitelj nije nikome plaćao uslugu njege i pomoći, već su mu istu pružali njegovi ukućani. U konkretnom slučaju cijenu sata trebalo je utvrditi slobodnom ocjenom u iznosu od 15,00 kn, što bi za ukupno 7 sati predstavljalo štetu u iznosu od 105,00 kn. Tuženik u cijelosti osporava dosudu troškova liječenja u iznosu od 100,00 kn. Nije jasno temeljem čega je sud došao do iznosa od 100,00 kn jer tužitelj nije predložio dokaze na kojima temelji osnovanost ovoga potraživanja. Odluka o troškovima je pogrešna jer tuženik žalbu smatra osnovanom, pa će tuženikov uspjeh u sporu biti značajno veći od tužiteljevog. Zbog navedenog će i odluka o troškovima svakako biti drugačija. Predlaže se žalbu uvažiti, te prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda i razloga, te shodno tome donijeti i novu odluku o parničnim troškovima, s time da se tuženiku prizna i trošak žalbe.

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući istu u odbijenom dijelu tužbenog zahtjeva te u odluci o trošku iz svih žalbenih razloga. Tužbeni zahtjev je odbijen za više traženo u iznosu od 2.975,00 kn na ime neimovinske štete, te u iznosu od 32,00 kn na ime imovinske štete. Odluka je pogrešna i nije osnovana na zakonu, kako u odnosu na usvojenu visinu tužbenog zahtjeva tako i u odnosu na odmjereni parnični trošak tužitelja. Sud je dosudio neimovinsku štetu znatno ispod granice novih Orijentacijskih kriterija, jer je dosudio tužitelju po tom osnovu samo iznos od 11.380,00 kn iako je naveo koje je bitne okolnosti liječenja imao u vidu prilikom određivanja visine naknade štete, pa je tako utvrdio da je riječ o djetetu koji je u vrijeme nezgode imalo 8 godina, odnosno u izuzetno osjetljivoj životnoj dobi za nelagodu liječenja te boravka na liječenju u bolnici i fizikalnih terapija. Tužitelj je 29.10.2020. podnio sudu podnesak s prijedlogom za ispravkom presude jer je sud u presudi propustio odlučiti, a time i priznati zatraženi trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kn, pristojbe na presudu 500,00 kn, te troškove vještačenja u iznosu od 1.800,00 kn. Naznačene troškove je tužitelj pravovremeno zatražio u troškovniku. S obzirom da tužitelj nije zaprimio dopunsku presudu, to tužitelj opreza radi presudu pobija i u odluci o trošku. Predlaže se preinačiti presudu, na način kako to predlaže tužitelj u žalbi, uz naknadu tužitelju troškova žalbenog postupka.

4. Dopunskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 345,08 €. Utvrđeno je da je tužitelj zatražio donošenje dopunske presude, jer sud nije odlučio o zatraženim troškovima pristojbe na tužbu i na presudu, te o troškovima vještačenja u iznosu od 1.800,00 kn.

5. Protiv dopunske presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke suda o troškovima parničnog postupka. Tuženik smatra da u predmetnom slučaju nije bilo nikakve osnove za donošenje dopunske presude. Tužitelj u svojoj žalbi pobija odluku o parničnim troškovima, pa jasno proizlazi da nije bilo nikakvog opravdanog razloga odlučivati o troškovima donošenjem dopunske presude. Kad je već sud odlučio dosuditi tužitelju parnični trošak donošenjem dopunske presude, nije pravilno postupio dosuđujući tužitelju ukupno popisani parnični trošak u iznosu od 345,08 EUR. Tužitelj nije uspio u parnici u cijelosti, tako da nema apsolutno nikakva pravnog uporišta dosuđivati mu sav popisani trošak. Predlaže se žalbu uvažiti te dopunsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, te shodno tome donijeti novu odluku o parničnim troškovima, sve uz naknadu troškova žalbe.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama. Na žalbene navode glede dopuštene preinake tužbenog zahtjeva te zastaru, treba reći da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva - druga sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24), broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. Glede žalbenih navoda protiv dopunske presude, nesporno je utvrđeno da je tužitelj tražio donošenje dopunske presude jer je sud u presudi propustio odlučiti o cjelokupno zatraženom trošku, a koji se odnosi pristojbe na tužbu i presudu te troškove vještačenja.

8. Tužitelj tužbom traži naknadu štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta) i imovinsku štetu (tuđa njega i pomoć, te troškovi liječenja).

9. Nesporna je među strankama pasivna legitimacija, štetni događaj te činjenica da je tuženik tužitelju po odštetnom zahtjevu isplatio 1.500,00 kuna.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je potrebno činjenično stanje za pravilno presuđenje prijepora, nakon što je proveo sve potrebne i predložene dokaze za utvrđivanje spornih činjenica.

11. Tijekom postupka prvostupanjski sud utvrdio je:

- da nije sporna pasivna legitimacija tuženika, kao niti osnov odgovornosti za štetu - da je za nezgodu odgovoran vozač osobnog automobila marke ... ..., reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka])

- da je vozilo štetnika, koje je isključivo odgovorno za prometnu nezgodu u vrijeme nezgode bilo osigurano kod inozemnog osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d. (Bosna i Hercegovina) po polici osiguranja od automobilske odgovornosti br.[broj police osiguranja]

- da nije sporno da je tuženik na ime neimovinske štete tužitelju isplatio iznos od 1.500,00 kuna

- da je sporna visina tužiteljeva potraživanja kao i tijek zatraženih zateznih kamata - da na odštetnom zahtjevu stoji datum 19. kolovoza 2019. (preporučna pošiljka), dok prileži primka povratnice Hrvatskog ureda za osiguranje s datumom prijama 21. kolovoza 2019.

- da je uvidom u potvrdu Doma za starije i nemoćne osobe Lovret od 4. prosinca 2007. utvrđeno da je nadležno Ministarstvo odredilo cijenu usluge održavanja osobne higijene i njege od 35 kuna po satu, a koje cijene se primjenjuju od 1. ožujka 2009.

- da je iz planera putovanja [adresa] od 19. 8. 2019., utvrđeno da je udaljenost [adresa],8 km, a da je cijena jedne karte za istu relaciju u jednom smjeru 66 kuna

- da je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ortopeda dr. ABC utvrđeno da je tužitelj 21. 6. 2019. doživio prometnu nezgodu kao putnik u osobnom automobilu

- da je imao 8 godina, a da je zbog udarca u predjelu prsnog koša i u predjelu abdomena zadržan na dječjoj kirurgiji od 22. 6. do 24. 6. 2019.

- da su mu ustanovljeni kontuzijski biljezi u području pojasa i to u području donjeg lijevog dijela prsišta preko prsne kosti, zatim da je trbuh imao kontuzijske biljege u donjem dijelu, hematom u području trbuha difuzno palpacijski osjetljiv

- da je pronađen manji hematom u trbušnoj stjenci

- da mu je preporučeno dalje mirovanje i dijetna prehrana

- da je vještakinja mišljenja da je tužitelj doživio blaže tjelesne ozljede koje nisu ostavile umanjenje životnih aktivnosti

- da je bolove jakog intenziteta imao 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te slabog intenziteta još 3 tjedna

- da mu je tuđa nemedicinska njega i pomoć bila potrebna 7 dana po 1 sat dnevno

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrice dr. ABC utvrđeno da je mldb. tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta od 1 min

- da se nakon primarnog straha nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 7 dana

- da je potenciran strahom za oca, kao sudionika, tijekom kojeg je i otac zadobio ozljede

- da je strah potenciran strahom ostajanja na bolničkom liječenju koji je kod djece te dobi jako izražen

- da je trpio strah srednjeg intenziteta 2 tjedna, blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 4 tjedna

- da je kod djece strah drugačiji nego kod odraslih

- da u istovjetnim situacijama kod djece strah ima veći intenzitet i trajanje

- da je zbog utvrđenih duševnih bolova i straha, da se radi o djetetu koji je u vrijeme nezgode imao 8 godina, utvrđena pravična novčana naknada u iznosu od 12.880,00 kuna, a sve primjenom novih orijentacijskih kriterije VSRH

- da su na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju priznate kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno dan nakon zaprimanja istog od strane tuženika

- da je tuženik odštetni zahtjev zaprimio 21. kolovoza 2019.

- da je tuženik u zakašnjenju od 22. kolovoza 2019.

- da je čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u svezi

- da oštećenik ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira na to tko je oštećeniku pružao usluge tuđe pomoći i njege

- da kada oštećenik nije plaćao trećoj osobi naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu pripada mu pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći i njege tu naknadu tražila

- da je sud pribavio podatak odnosno cijenu usluge ustanove koja se bavi pružanjem nemedicinske pomoći, u konkretnom slučaju je to cijena od 35,00 kuna po satu

- da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelju tuđa pomoć i njega trebala ukupno sedam dana po jedan sat, odnosno 7 sati

- da je tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđen iznos od 245,00 kuna

- da je tužitelju priznata zatezna kamata od presuđenja do isplate

- da je tužitelju na ime imovinske štete, s osnova troškova putovanja od [adresa] do Splita i nazad, a radi liječenja, tužitelju dosuđen paušalni iznos od 100,00 kn, primjenom čl. 223. ZPP-a

- da je iz medicinske dokumentacije utvrđeno da tužitelj dolazio na specijalistički pregled u Split, a da isti prebiva u [adresa]

- da je sud utvrdio da je tužitelj imao troškove liječenja, a u što bi spadali i troškovi puta do mjesta liječenja

- da tužitelj potražuje cijenu putne karte autobusom [adresa] i nazad u visini iste za odraslu osobu

- da je opće poznata činjenica da je putna karta za dijete jeftinija (tužitelj je tada bio dijete u dobi od 8 godina) od putne karte odrasle osobe

- da je sud po slobodnoj ocjeni utvrdio da tužitelju po ovoj osnovi pripada paušalan iznos od 100,00 kuna

- da kamate tužitelju po toj osnovi pripadaju od presuđenja

- da je tuženik isplatio tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 1.500,00 kuna pa je od iznosa neimovinske štete valjalo odbiti isplaćeni iznos

- da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 11.380,00 kuna, na ime imovinske štete tuđe njege i pomoći iznos od 245,00 kuna, te na ime imovinske štete troškova liječenja pripada iznos od 100,00 kuna

- da je odluka o parničnom trošku donesena primjenom čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155., 164. ZPP-a.

12. Utvrdivši da je tužitelj prema nalazu i mišljenju vještaka zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove i strah te da mu je bila potrebna tuđa pomoć, prvostupanjski sud je dosudio pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske i imovinske štete.

13. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14. Temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te posebno cilju kojemu služi ta naknada. Ranije postojeće pravne osnove temeljem kojih je dosuđivana pravična novčana naknada nematerijalne štete, postale su kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu pravične naknade, a pravni temelj postaje povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta (čl. 1046. ZOO-a).

15. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. g. pod poslovnim brojem Su-IV-47/2020-5 zauzeto je novo pravno shvaćanje u pogledu primjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koje glasi: "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., broj Su-1331- VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50 %) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

16. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.) Određivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete ne vrši se po nekim egzaktnim tržišnim vrijednostima, već temeljem kriterija koji se u određenom trenutku smatraju važećima, a koje u osnovi određuje VSRH Orijentacijskim kriterijima.

17. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te se uvijek u svakom slučaju uzimaju u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a što je sve sud prvog stupnja i učinio uzimajući u obzir vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, jačinu i trajanje štetnih posljedica, protek vremena od štetnog događaja do presuđenja, životnu dob tužitelja. Pravična novčana naknada dosuđuje se u ukupnosti s obzirom na utvrđenu povredu prava osobnosti.

18. Pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve relevantne činjenice, okolnosti slučaja, utvrdio neimovinsku štetu u pogledu povrede prava osobnosti, umanjujući istu za isplaćeni iznos od 1.500,00 kn, dosudio na ime povrede prava osobnosti daljnji iznos od 11.380,00 kn, pa nisu osnovane u tom dijelu žalbe tuženika i tužitelja.

19. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a obveza naknade troškova liječenja i tuđe pomoći i njege, podrazumijeva da se zna koji su troškovi tužitelju nastali tijekom liječenja zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda u štetnom događaju. Svoju odluku o naknadi za tuđu pomoć i njegu prvostupanjski sud temelji na čl. 223. ZPP-a utvrdivši iznos od 35,00 kn/h, te je po tom osnovu tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu utvrdio iznos od 245,00 kn. Radi se o zahtjevu za naknadu imovinske, nenovčane i ne reparirane štete u visini koju sud određuje prema cijenama i kriterijima u vrijeme donošenja odluke, pa je stoga temeljem čl. 223 ZPP-a sud tužitelju dosudio naknadu od 35,00 kn po jednom satu ocjenjujući isti iznos primjeren troškovima života te stvarnim cijenama koštanja usluga pomoći u kući na tržištu. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od presuđenja, kao i na utvrđeni iznos od 100,00 kuna imovinske štete glede troškova prijevoza.

20. Svoju odluku o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete iz točke I. izreke prvostupanjske presude, sud temelji na odredbi čl. 1103. ZOO-a koji propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa je pravilno dosudio kamatu od 22. kolovoza 2019. pa do isplate, kao što je i pravilno dosudio kamatu na imovinsku štetu od presuđenja pa do isplate.

21. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Prvostupanjski sud svoju odluku o parničnom trošku pravilno temelji na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, a što je pravilno prvostupanjski sud i učinio. Glede žalbenih navoda tuženika valja reći da predujmovi za provedena vještačenja predstavljaju nužne izdatke koji su bili potrebni da bi se moglo odlučivati o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, te isti u cijelosti pripadaju tužitelju.

22. U situaciji ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, stranka može u roku petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Aktivno je legitimirana na podnošenje zahtjeva za donošenje dopunske presude ona stranka u odnosu na čiji zahtjev, odnosno dio zahtjeva sud nije odlučio. Nesporno je utvrđeno da je tužitelj pravovremeno zatražio u troškovniku sporne troškove parničnog postupka. Pravilno je prvostupanjski sud dopunskom presudom naložio tuženiku da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 345,08 €, jer je utvrđeno da je tužitelj zatražio donošenje dopunske presude, a sud nije odlučio o zatraženim troškovima u presudi, pa žalba tuženika protiv dopunske presude nije osnovana.

23. Zbog navedenog, žalbe tuženika i tužitelja nisu uvažene, već je presuda i rješenje suda prvoga stupnja temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u pobijanom dijelu (točka I. izreke presude preko iznosa od 4.500,00 kn, točka II. izreke preko iznosa od 105,00 kn), točka III. izreke presude i rješenje u cijelosti, potvrđena kao zakonita.

24. U ostalom, a nepobijanom dijelu (točka I. izreke do iznosa od 4.500,00 kn, te točka II. izreke do iznosa od 105,00 kn) presuda suda prvoga stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

25. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368 st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika protiv dopunske presude i potvrditi dopunsku presudu suda prvoga stupnja.

26. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, iz razloga jer su njegove žalbe odbijene kao neosnovane (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

27. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka