Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1141/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao nasljednika RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužiteljice HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 6. tužiteljice FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Damiru Vukmanoviću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-430/2022-16 od 23. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tužitelja NH, 2. tužiteljice ZH, 3. tužitelja BH, 4. tužiteljice HH, 5. tužitelja UH i 6. tužiteljice FH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-430/2022-16 od 23. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

'' I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini, određena rješenjem tog suda broj Ovr-209/2021 od 23. travnja 2021.

II. Nalaže se 1. – 7. tužiteljima solidarno naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 597,24 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.''

2. Protiv presude tužitelji podnose žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Bitna povreda odredaba parničnog postupka je u tome što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nepotpuni i nejasni, pa se presuda ne može ispitati. Sud nedovoljno obrazlaže suprotstavljenost dva privatna prava, tj. tuženikovo pravo vlasništva spornog stana, te s druge strane pravo na dom tužitelja. Sud ne obrazlaže zašto predmetni stan ne bi predstavljao dom tužitelja, budući da se u istom godinama odvijao privatni i obiteljski život svih tužitelja. Povrijeđeno je i pravo na pravično suđenje, jer sud ne uzima u obzir sve činjenice, već samo one koje su na štetu tužitelja pa je time ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema stavu tužitelja stan iz kojeg su prisilno iseljeni predstavlja njihov dom jer oni zbog svog imovnog stanja nemaju mogućnost kupnje ili stjecanja druge nekretnine, a kuću koju su imali u [adresa], više nemaju jer je u ovršnom postupku prodana trećoj osobi. Nekretnina koje je NH formalni vlasnik, faktično nije u posjedu tužitelja, niti su ikad u njoj živjeli. Kuća nema ni minimalne uvjete za obiteljski život i stanovanje jer u istoj nema struje ni vode. Tužitelji kao neuke stranke i osobe koje djelomično razumiju hrvatski jezik, nisu bili u obvezi u parničnom postupku gdje je donijeta presuda za iseljenje isticati pravo na dom, posebno i iz razloga, što su u to vrijeme imali kuću u [adresa] još uvijek u vlasništvu. Pravo na dom su mogli isticati tek nakon što su ostali bez kuće u [adresa], a to je bilo krajem 2017. Na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo, odnosno odredbe Zakona o vlasništvu, OZ, te Konvencije EU. Predlaže se ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuju tužitelji, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a). Sud na temelju predloženih dokaza odlučuje koje će od tih predloženih dokaza provesti radi utvrđivanja činjeničnog stanja, a to je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio pa u tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem istih u svojstvu stranke te dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka jer je sud utvrdio da je moguće utvrditi odlučne činjenice uvidom u dokumentaciju u spisu. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja obzirom na to da je utvrđeno da tužitelji imaju drugu nekretninu, odnosno mogućnost stambenog zbrinjavanja.

5. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude, između ostalog, naveo:

- da tužitelji nisu dostavili podatke o vlasništvu na nekretninama u RH, odnosno potvrdu da takvih nekretnina nemaju, kao i podatke od nadležnog Centra za socijalnu skrb o naknadama koje se isplaćuju tužiteljima te potvrde o podmirenju režija za spornu nekretninu i isprave temeljem kojih su tužitelji bili u posjedu nekretnine

- da su zaključkom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini posl. br. Ovr-209/2021 od 17. svibnja 2022. upućeni ovršenici ovdje tužitelji da pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

- da je uvidom u spis Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini posl. br. Ovr-209/2021, utvrđeno da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv ovdje 1.-7. tužitelja kao ovršenika radi ispražnjenja i predaje stana u posjed ovrhovoditelju

- da se ovrha traži temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-154/17 od 7. studenog 2017. kojom je naloženo 1.-7. ovršeniku iseliti iz stana u [adresa], treći kat, stan br. 2., površine 75,43 m2, te isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju

- da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini posl. br. Ovr-209/2021 od 23. travnja 2021.

- da su ovršenici, ovdje 1. – 7. tužitelji, 3. svibnja 2021. podnijeli žalbu protiv citiranog rješenja o ovrsi, te da između ostalog tvrde kako uz ovršenike stan koriste njih ukupno petnaestero od 2012. i nisu ga napuštali jer nemaju drugu nekretninu

- da su ovršenici, ovdje tužitelji 6. svibnja 2022. protiv citiranog rješenja o ovrsi podnijeli žalbu izvan roka, navodeći da imaju pravo podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti i to stoga što taj razlog nisu mogli iz opravdanih razloga istaknuti u roku za žalbu

- da tvrde da je nekretnina izuzeta od ovrhe primjenom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 09/05, 1/06 i 2/10)

- da ovršenici pozivom na Konvenciju ističu prigovor prava na dom te da se ovrha na stanu ne može provesti i iz razloga navedenog u čl. 71. st. 1. Ovršnog zakona, jer taj stan predstavlja nekretninu koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje su po zakonu dužni uzdržavati

- da je iz zapisnika o izvršenom očevidu nekretnine sastavljenog od strane ovlaštenih osoba društva Državne nekretnine d.o.o. od 10. 04. 2019. i 29. 12. 2020., utvrđeno da su u predmetnom stanu u [adresa], zatečeni 1. tužitelj NH, njegova supruga 2. tužiteljica RH, šestero njihove djece i sedmero unuka i da stan koriste od 2012./2013.

- da je obitelj socijalni slučaj, te da nemaju drugog doma osim predmetnog stana i nisu ga napuštali

- da je iz zapisnika utvrđeno da su službene osobe Državnih nekretnina d.o.o. s 1. tužiteljem razgovarali na hrvatskom jeziku

- da je iz zemljišno knjižnog izvatka Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižni odjel Đurđevac za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno da je 1. tužitelj NH vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 58 sa štalom i štagljem u selu površine 400 čhv, a koju nekretninu je stekao temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. rujna 2011.

- da se tužitelji u žalbi nakon proteka roka, koju su izjavili protiv citiranog rješenja o ovrsi nisu pozivali na razloge da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu iz razloga što je ovršna isprava – presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-154/17 od 7. studenog 2017. donesena zbog ogluhe

- da tužitelji nisu tvrdili da navedenu presudu nisu razumjeli jer su osobe romske nacionalnosti

- da navedeni razlozi nisu razmatrani u ovom postupku s obzirom na to da tužitelji u ovoj parnici mogu iznositi samo one činjenice koje su prema njihovoj žalbi u ovršnom postupku bile sporne i radi kojih su upućeni na parnicu, a ne mogu iznositi neke druge činjenice

- da sud prihvaća navode tuženika da su neosnovani navodi tužitelja da ne razumiju hrvatski jezik

- da su osobe romske nacionalnosti, u ovršnom postupku angažirali su punomoćnika odvjetnika te su u žalbi protiv rješenja o ovrsi, koju su podnijeli po odvjetniku, iznijeli opširne razloge zašto smatraju da je njihova žalba osnovana

- da sud pred kojim se vodio ovršni postupak, s obzirom na stanje predmeta, nije imao razloga posumnjati da tužitelji ne razumiju hrvatski jezik

- da se tužitelji niti u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a niti u žalbi protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini posl.br. Ovr-209/2021 nisu pozivali da ne razumiju hrvatski jezik, niti su u tim postupcima podnijeli zahtjev sudu da se u postupku služe svojim jezikom i pismom

- da su prilikom očevida koje su djelatnici društva Državne nekretnine d.o.o. obavljali na predmetnoj nekretnini prije i tijekom parničnog postupka, tužitelji razumjeli i pričali hrvatski jezik te su i potpisali svoje izjave u zapisnicima sa očevida

- da je troje tužitelja u trenutku primitka presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu bilo maloljetno, ali su tužitelji i u parničnom i u ovršnom postupku bili zastupani po zakonskim zastupnicima

- da ukoliko se tijekom postupka istakne prigovor zadiranja u pravo na poštovanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora se osigurati da sud pred kojim se predmet nađe ocijeni razmjernost i razumnost takve predložene mjere, bez obzira na (ne)postojanje pravne osnove za boravak u određenom prostoru

- da su u konkretnom predmetu podnositelji sadržajno istaknuli da ishod postupka za njih predstavlja egzistencijalno pitanje, da su teškog materijalnog i zdravstvenog stanja, da nemaju drugu nekretninu u kojoj bi mogli živjeti sa svojom maloljetnom djecom

- da su tim navodima iznijeli argumente koji otvaranju pitanje razmjernosti njihovog iseljenja

- da su se u žalbi protiv rješenja o ovrsi izvan roka, izričito pozvali na pravo na dom te članak 34. Ustava i članak 8. Konvencije te postavili pitanje poštovanja prava na dom - da su suprotstavljena dva pojedinačna privatna prava

- da je to tuženikovo pravo vlasništva spornog stana (nekretnine), a s druge strane, pravo na dom tužitelja

- da je prvo potrebno utvrditi imaju li tužitelji pravo zaštićeno čl. 34. Ustava i čl. 8. Konvencije, odnosno može li se stan smatrati domom podnositelja

- da je utvrđeno da su podnositelji u stan koji je predmet postupka uselili 2013. , te da je tuženik podnio tužbu za iseljenje 2017.

- da je u postupku koji se vodio pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod posl. br. Ps-154/17. utvrđeno da je ovdje tuženik vlasnik spornog stana u [adresa]

[adresa], III. kat

- da ovdje tužitelji koriste stan bez valjanog pravnog temelja

- da je donesena pravomoćna i ovršna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-154/17 od 7. studenog 2017.

- da su tužitelji prije podnošenja tužbe za iseljenje predmetni stan koristili 4 godine - da za korištenje stana nisu plaćala nikakvu naknadu, niti su pokušali na neki drugi način riješiti svoje stambeno pitanje

- da prilikom odlučivanja o prigovoru prava na dom ne odlučuje se o svakom tužitelju pojedinačno već je dostatno da makar jedan od tužitelja ima nekretninu u svome vlasništvu

- da to tim više što se radi i o tužiteljima-djeci maloljetnim osobama, koje imaju prebivalište na adresi roditelja 1. i 2. tužitelja, a činjenica zajedničkog života i životne zajednice svih tužitelja proizlazi iz isprava koje prileže spisu.

6. Na tako utvrđeno činjenično stanje koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su ispunjene pretpostavke da se presudi kao u izreci pobijane presude.

7. Prvostupanjski sud navodi da čl. 34. Ustava i čl. 8. Konvencije, štite pravo pojedinca na poštovanje njegovog doma. Dom će obično biti mjesto, fizički definiran prostor, gdje se odvija privatni i obiteljski život. Pojam doma u smislu čl. 34. Ustava i čl. 8. Konvencije nije ograničen na prostorije koje su u zakonitom posjedu odnosno čije zaposjedanje je utemeljeno na zakonu. ''Dom'' je samostalan pojam koji ne ovisi o klasifikaciji u domaćem pravu, a predstavljaju li neke prostorije dom koji potpada pod zaštitu čl. 34. Ustava i čl. 8. Konvencije, ovisit će o činjeničnim okolnostima, odnosno o postojanju dovoljnih i trajnih veza s određenim mjestom. Stoga je pitanje treba li neke prostorije smatrati domom činjenično pitanje i ne ovisi o zakonitosti posjeda prema domaćem pravu.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je osporena mjera iseljenja tužitelja iz predmetnog stana koji se ima smatrati njihovim domom utemeljena na zakonu, konkretno na mjerodavnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje ovlašćuje vlasnika na korištenje i posjedovanje nekretnine. Predmetna mjera iseljenja teži legitimnom cilju ostvarenja vladavine prava, koja podrazumijeva poštivanje i primjenu pozitivnih propisa koji opravdavaju sankcioniranje samovlasnog i bespravnog useljenja i korištenja tuđe imovine.

9. Unatoč navodima tužitelja o njihovoj teškoj materijalnoj situaciji, iseljenje je opravdano jer nije sporno da su tužitelji u predmetni stan u vlasništvu tuženika, uselili samovlasno, bez pravne osnove kao i da je utvrđeno da su bespravno uselili u stan te su upozoreni da stan moraju vratiti jer će se u protivnom sudskim putem tražiti njihovo iseljenje. Tužitelji su bili svjesni da moraju napustiti predmetni stan i da u istom nisu ovlašteni stanovati, a unatoč tome su nastavili živjeti sve do trenutka kada je tuženik podnio prijedlog za ovrhu radi njihova prisilnog iseljenja 2022. Iz podneska tužitelja u ovršnom predmetu posl. br. Ovr-209/11 od 20. travnja 2022. proizlazi da isti obavještavaju sud kako su iselili sa svojim stvarima iz predmetne nekretnine te da predlažu da sud obustavi ovršni postupak.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je mjera iseljenja opravdana jer je zakonita i slijedi legitimni cilj zaštite imovine, odnosno zaštite prava vlasnika, te razmjerna cilju kojem teži i time nužna u demokratskom društvu (jer bi suprotno onemogućavalo vlasnika da iseli bespravne korisnike i da zaštiti svoju imovinu od samovlasnog zaposjedanja i korištenja).

11. Zbog svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio neosnovanost razloga koje tužitelji ističu za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe na temelju ovršne isprave pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

12. Osim pravilne argumentacije prvostupanjskog suda, treba reći da tužbom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pokreće se parnični postupak u kojem se utvrđuje postojanje razloga zbog kojih je određena ovrha nedopuštena. Osnovna procesna pretpostavka za pokretanje takvog postupka je postojanje odluke o upućivanju na parnicu, a što je u konkretnom predmetu utvrđeno. S obzirom na utvrđenje iz podneska u ovršnom predmetu posl. br. Ovr-209/11 od 20. travnja 2022., kojim tužitelji obavještavaju sud da su iselili sa svojim stvarima iz predmetne nekretnine te da predlažu da sud obustavi ovršni postupak, treba reći da ni jednom odredbom Ovršnog zakona nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da tužba postaje nedopuštena pa je pravilno prvostupanjski sud presudio kao u izreci pobijane presude.

13. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), svakoj osobi kojoj prijeti rizik od miješanja u njezino pravo na dom, načelno treba biti omogućeno da nadležni sud ocijeni razmjernost i razumnost mjere s obzirom na relevantna načela sadržana u čl. 8. Konvencije. Pritom, pri ocjeni razmjernosti i razumnosti predložene mjere, treba ispitati je li miješanje javne vlasti u pravo na dom bilo utemeljeno na zakonu i je li imalo legitiman cilj te je li, s obzirom na osobite okolnosti konkretnog slučaja, bilo nužno u demokratskom društvu, je li bilo razmjerno cilju koji se želio postići, odnosno je li bilo razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju. U svakom pojedinom slučaju ispituje se je li došlo do miješanja u ostvarivanje prava, je li miješanje utemeljeno na zakonu, ima li miješanje legitiman cilj te je li miješanje bilo nužno. Ako miješanje (intervencija) države u pravo na dom bude utvrđeno, povrede konvencijskog prava neće biti samo ako se kumulativno utvrdi da su ispunjena oba preostala uvjeta da je miješanje zakonito, i da je nužno u demokratskom društvu.

14. Zaštita prava na dom nije apsolutna ni neupitna, jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije, materijalnopravne i procesnopravne, sadržane u tzv. testu razmjernosti, budući da na drugoj strani postoji u pravilu interes vlasnika iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom (članka 48. Ustava). Teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njegovog doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom, u konkretnoj parnici je na tužiteljima, dok je u odnosu na pitanja da li je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da li je prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na ovdje tuženiku. Pravilno je prvostupanjski sud

utvrdio da je mjera iseljenja opravdana, zakonita i da slijedi legitimni cilj zaštite imovine, odnosno zaštite prava vlasnika. Nadalje da je razmjerna cilju kojem teži i time nužna u demokratskom društvu, nakon što je utvrdio da je 1. tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 58 sa štalom i štagljem u selu površine 400 čhv, a koju nekretninu je stekao temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. rujna 2011. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio neosnovanost razloga za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe, na temelju ovršne isprave, pa je pravilno tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

15. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) te sukladno postavljenim zahtjevima. U smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

16. Zbog navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a) kao zakonitu.

U Velikoj Gorici 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka