REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4651/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, sutkinje izvjestiteljice i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Produkt komerc d.o.o., Heki, Žbrlini 102, OIB: 87514740647, kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Salopek, odvjetnica u Zagrebu, Martićeva 67/3, protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, kojeg zastupa punomoćnik Igor Bezjak, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Matković & Bezjak u Rijeci, Zagrebačka 5/I, radi isplate i po protutužbi radi utvrđenja, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-415/2024-69 od 7. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-415/2024-69 od 7. listopada 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.598,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 6. svibnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana, te u točkama III. i IV. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-415/2024-69 od 7. listopada 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 18.598,70 EUR od 6. svibnja 2019. do isplate po stopi iznad tri postotna poena i sudi:

Odbija se tužiteljev zahtjev na isplatu zateznih kamata na iznos od 18.598,70 EUR od 6. svibnja 2019. do isplate po stopi iznad tri postotna poena.

III. Odbija se tuženikov zahtjev na naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.237,50 EUR i troška sudske pristojbe na žalbu prema odluci suda.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-415/2024-69 od 7. listopada 2024. odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 18.598,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe 6. svibnja 2019. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se od dana dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži od tuženika isplatu iznosa od 76.377,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe (06. svibnja 2019. godine) do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a.

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika kojim se traži da se utvrdi da je raskinut ugovor OP 101/18 od 1. listopada 2018. godine, Klasa 406-01/18-01/426, Ur.br.: 2170-29-03/4-18-6 zaključen između tužitelja i tuženika.

IV. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“

2. Protiv presude u točkama I., III. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, prihvatiti protutužbeni zahtjev tuženika i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka i žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/1 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi kao niti u pobijanoj odluci nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ocjena je ovog suda da je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, tako da presuda nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj.

7. Tuženik je, nakon provedenog postupka javne nabave, s tužiteljem 1. listopada 2018. sklopio Ugovor OP 101/18 na godinu dana u vrijednosti od 1.161.562,50 kn odnosno 929,250,00 kn bez PDV-a, po kojem je tužitelj isporučivao tuženiku prehrambene proizvode, svježe meso. Tužitelj tvrdi da mu je nezakonitim jednostranim otkazom Ugovora OP 101/18 (dalje: Ugovor), Izjavom o raskidu Ugovora od 1. ožujka 2019., nastala šteta i u ovom postupku traži naknadu štete s osnove izmakle koristi od 715.600,08 kn. Tužitelj je tuženiku do raskida Ugovora OP 101/18 isporučio meso u vrijednosti od 213.649,92 kn bez PDV-a. Tuženik je podnio protutužbu na utvrđenje da je Ugovor OP 101/18 raskinut.

8. Prvostupanjski sud je na temelju ocjene izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj nakon svake tuženikove reklamacije isporučio tuženiku zamjenske količine mesa i stoga zaključio da se nisu ispunile pretpostavke iz članka 12. stavka 3. točke b. i c. Ugovora za raskid predmetnog Ugovora. Kako nije bilo osnove za raskid Ugovora to je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj osnovano traži naknadu nastale štete - izmakle koristi utvrđenu prema nalazu i mišljenju vještaka Bibice Milat dipl.oec. u iznosu od 18.598,70 EUR i na temelju članka 346. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 42/08, 125/11, 78/15 i 39/18; dalje: ZOO) prihvatio tužiteljev zahtjev na isplatu nastale štete u utvrđenom iznosu, a odbio je tužiteljev zahtjev na naknadu štete u iznosu od 76.377,76 EUR. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim protutužbeni zahtjev tuženika kojim je tražio da se utvrdi da je Ugovor OP 101/18 raskinut s obzirom na to da je prethodno utvrdio da predmetni Ugovor nije osnovano raskinut.

9. Tuženik je tužitelja osam puta izvijestio o različitim nedostacima isporučenog mesa što su tužitelj i tuženik utvrdili Zapisnicima o isporuci namirnice nezadovoljavajuće kvalitete kod prijema. Tužitelj je u odnosu na sedam utvrđenih nedostataka izvršio zamjenu, a u odnosu na isporuku mesa za koju je utvrđeno da prilikom isporuke/prijema kod tuženika temperatura (namirnica) bila 5,8C prvostupanjski sud je utvrdio da dostavna temperatura mesa može sukladno zakonskim propisima biti do 7C, a tuženik u pogledu temperature isporučenog mesa više nije iznosio primjedbe.

10. Kod ocjene je li tuženik imao razloga raskinuti predmetni Ugovor sukladno članku 12. stavku 3. Ugovora prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj kod svakog istaknutog nedostatka (sadržajno različitih) prema priloženim Zapisnicima o isporuci namirnica izvršio zamjenu isporučenog mesa, stoga je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije osnovano raskinuo Ugovor izjavom od 1. ožujka 2019. Tužitelj je postupao po reklamacijama tuženika prema iskazima svjedoka i Zapisnicima, a tuženik je propustio dokazati (ne)kvalitetu isporučenih namirnica sukladno članku 8. stavku 7. Ugovora. Pravilno je stoga prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka ČP, CP, BP, TP, OP, GP i MP predloženih na okolnost isporuke nekvalitetnih proizvoda. Naime, odredbom članka 8. stavka 7. Ugovora bilo je određeno da tuženik u slučaju sumnje u kvalitetu isporučene robe ima pravo zatražiti provjeru kvalitete po ovlaštenoj instituciji, a na teret tužitelja.

11. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud se izjasnio o neosnovanosti raskida Ugovora prema odredbama iz članka 365. stavka 1. ZOO-a. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije bilo osnove za raskid Ugovora prema odredbama iz članka 365. stavka 1. ZOO-a jer je tužitelj postupao po tuženikovim obavijestima o nedostacima i izvršio zamjenu novim isporukama, a tuženik nije sukladno članku 8. stavku 7. Ugovora izvršio provjeru kvalitete isporučenih namirnica po ovlaštenoj instituciji.

12. U odnosu na tuženikove žalbene navode da je imao pravo raskinuti Ugovor zbog nedostatka sukladno članku 410. stavku 1. točki 4. ZOO-a valja navesti da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelj isporučio novu robu po reklamaciji tuženika. Pravo kupca na raskid ugovora valja gledati kroz međusobni odnos pojedinih kupčevih prava iz članka 410. ZOO-a tako da bi primarna prava kupca bila zahtijevati uklanjanje nedostataka ili predaja druge stvari bez nedostatka, pravo zahtijevati sniženje cijene , što bi kupac imao pravo sukcesivno zahtijevati. Kupčevo pravo na raskid ugovora pravo je koje kupac ima podredno pravu zahtijevati otklanjanje nedostatka ili predaju druge stvari bez nedostatka. U konkretnom slučaju tuženiku su nakon reklamacija isporučene nove namirnice, a tuženik nije osporavao kvalitetu u smislu članka 8. stavka 7. Ugovora. Tuženik je osporio točku III. izreke kojim je odbijen tuženikov protutužbeni zahtjev da se utvrdi da je raskinut predmetni Ugovor u odnosu na koji tuženik ne iznosi konkretne žalbene navode. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno o ovom zahtjevu tuženika odlučio kada je utvrdio da je predmetni Ugovor neosnovano raskinut.

13. Tuženik žalbom osporava utvrđenu visinu izmakle koristi od 18.598,70 EUR jer izračun vještaka nije pravilan. Iz spisa proizlazi da je zadatak vještaka financijsko-knjigovodstvene struke bio sačiniti nalaz i mišljenje o visini izmakle dobiti koja je nastala tužitelju zbog tuženikovog raskida Ugovora OP 101/18 (list 677. spisa). Prema nalazu i mišljenju vještak je utvrdio da tužiteljeva izmakla dobit iznosi 140.131,87 kn (list 693. spisa). Vještak je odgovorio na primjedbe tuženika (list 735. spisa) o metodologiji izračuna izmakle dobiti i načinu obračuna troškova prijevoza i o tome se ponovo izjasnio na ročištu 6. listopada 2022. (list 745. spisa). Suprotno žalbenim navodima tuženika ovaj sud nalazi da je vještak dao jasna obrazloženja o primijenjenoj metodi izračuna izmakle koristi kao i načinu obračuna troškova prijevoza koji su jasni i po stavu ovog suda troškovi prijevoza mogu se obračunati kao troškovi koji terete cijelo poslovanje društva, a ne mogu se posebno izdvajati i obračunavati troškove samo prijevoza na relaciji Pazin-Rijeka-Pazin kako to tuženik navodi u žalbi jer se dobit društva iskazuje kao razlika prihoda i rashoda jednog obračunskog razdoblja. Prema nalazu i mišljenju vještak je na temelju uvida u financijske izvještaje utvrdio prosječne direktne troškove nabavne vrijednosti prodane robe po jedinci ostvarenih prihoda od prodaje iste robe kao aritmetičku sredinu u visini učešća od 52,16%, a slijedom ovog prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljeva vrijednost robe koju bi isporučio tuženiku, da je Ugovor ostao na snazi iznosila 292.922,19 kn, koju je umanjio za postotak prosječnih troškova nabave od 52,15%, tako da je vještak utvrdio da iznos od 140.131,87 kn predstavlja tužiteljevu izmaklu korist.

14. Međutim, prvostupanjski sud je kad je odlučivao o visini stope zatezne kamate na iznos od 18.598,70 EUR pogrešno primijenio stopu zateznih kamata jer je predmet ovog postupka zahtjev za naknadu štete stoga je trebalo primijeniti stopu zateznih kamata koja se odnosi na ostale odnose iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, pa je u tom dijelu odluku o visini dosuđene stope zatezne kamate valjalo preinačiti.

15. Odluka o trošku postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 4. ZPP-a koju tuženik osporava i navodi da njemu u cijelosti trebalo naknaditi parnični trošak, kojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost odluke o trošku.

16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a kao u točki II. izreke. Kako je tuženik s žalbom uspio samo s dijelom sporednih zahtjeva to nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka, stoga je odlučno kao u točki III. izreke ove presude sukladno članku 166. stavku 2. ZPP-a.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec