Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-28/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CC i dr., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja HC, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kov- 553/2020, od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba oštećenog kao tužitelja HC te se ukida prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem predsjednice optužnog vijeća Općinskog suda u Splitu, na temelju članka 355. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), odbačena je optužnica oštećenog kao tužitelja HC, protiv okrivljenika CC i FC, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11.

1.1. Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnio oštećeni kao tužitelj HC, po svojoj opunomoćenici Ljubici Vuković, odvjetnici u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati njegova žalba te ukine prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

2. Žalba oštećenog kao tužitelja je osnovana.

3. Premda je oštećeni kao tužitelj u svojoj žalbi naveo kako se prvostupanjsko rješenje pobija i zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, iz sadržaja žalbe proizlazi kako se svi žalbeni razlozi u stvari odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, povodom podnesene žalbe, pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to obvezan napraviti po službenoj dužnosti, u suglasju s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

3.1. U žalbi se ističe kako je pogrešan stav prvostupanjskog suda da u optužnici nema obilježja kaznenog djela krađe jer iz činjeničnog opisa da jasno proizlazi kako su okrivljenici porušili suhozid i uzeli kamenje te ga prenijeli na drugu nekretninu, kako bi isto zadržali za sebe, odnosno "iskoristili ga u vlastite svrhe". Navodi se nadalje kako je na vrlo jasan način opisano protupravno prisvajanje imovine oštećenika kao tužitelja, radi čega je nerazumljiv zaključak prvostupanjskog suda da iz uređene optužnice radnja prisvajanja nije opisana.

4. U pravu je oštećeni kao tužitelj kada u žalbi ističe kako nije osnovan zaključak prvostupanjskog suda da u činjeničnom opisu kaznenog djela iz optužnice oštećenika kao tužitelja ne bi bila opisana radnja prisvajanja, odnosno da iz izričaja kako su kamenje nastalo rušenjem suhozida prenijeli na susjednu nekretninu ne proizlazi čin protupravnog prisvajanja za sebe ni u konačnosti da su tuđu pokretnu stvar zadržali za sebe, što da je bitan element kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11.

4.1. Naime, člankom 355. stavkom 2. ZKP/08, u svezi stavka 1. točke 1. tog članka, na kojoj odredbi je utemeljeno prvostupanjsko rješenje, propisano je da se optužnica može odbaciti, ako djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo. Dakle, radi se o situaciji u kojoj iz samog sadržaja činjeničnog opisa ne proizlaze svi elementi kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret ili ako nedostaje neki od elemenata općeg pojma kaznenog djela. U konkretnoj situaciji prvostupanjski sud potpuno neosnovano utvrđuje da u činjeničnom opisu kaznenog djela iz podnesene optužnice ne proizlaze bitna obilježja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, odnosno da radnja prisvajanja nije opisana. Međutim, suprotno tome, u činjeničnom opisu kaznenog djela je jasno navedeno da su okrivljenici "u namjeri da se nepripadno okoriste", bagerom porušili suhozid, nakon čega su kamenje nastalo rušenjem istog suhozida "prenijeli na susjednu nekretninu", pri čemu je naveden i iznos štete koji je prema navodima optužnice pretrpio oštećeni HC.

4.2. Dakle, jasno je opisan subjektivni element kaznenog djela krađe koji je definiran izričajem "u namjeri da se nepripadno okoriste", kao i radnja okrivljenika da su kamen prenijeli na susjednu nekretninu. Istina, zakonski opis kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11, subjektivni element kaznenog djela opisuje izričajem "s ciljem da ih protupravno prisvoje", koji nije sadržan u činjeničnom opisu kaznenog djela iz optužnice, međutim uvriježeno je stajalište sudske prakse kako se u činjeničnom opisu kaznenog djela ne navode zakonski elementi bića pojedinog kaznenog djela, već se isti opisuju drugim riječima istog značenja, kako ne bi došlo do ponavljanja istih pojmova u činjeničnom opisu te potom u pravnom opisu kaznenog djela kod kojeg je subjektivni element iz zakonskog opisa uvijek naveden onako kako je to sadržano u samoj zakonskoj odredbi. Izričaj "u namjeri da se nepripadno okoriste" po svom smislu je odgovarajući zakonskom opisu "s ciljem da ih protupravno prisvoji" te iz toga jasno razabiru bitni elementi zakonskog obilježja kaznenog djela krađe. Isto tako, iz riječi da su tuđe pokretne stvari okrivljenici (s ranije opisanom namjerom) "prenijeli" na susjednu (svoju) nekretninu, razabire se da su okrivljenici oduzeli te predmete oštećenom, premda je ovaj izraz donekle nespretno odabran te je svakako mogao biti jasniji i precizniji. Međutim, unatoč tome, radnja prenošenja tuđe pokretne stvari na svoju nekretninu, koja se u činjeničnom opisu optužnice navodi u kontekstu namjere okrivljenika da se nepripadno okoriste, ipak dostatno definira radnju počinjenja kaznenog djela krađe, radi čega se navod prvostupanjskog suda da iz podnesene optužnice ne proizlaze bitna obilježja kaznenog djela iz članka 228. KZ/11, odnosno da radnja prisvajanja nije opisana, ne može prihvatiti, kako to ispravno ističe i žalitelj.

4.3. Osim toga za napomenuti je kako prvostupanjski sud potpuno pogrešno u pobijanom rješenju navodi da je bitan element kaznenog djela krađe okolnost da je tuđa pokretna stvar zadržana za sebe. Naime, kazneno djelo krađe dovršeno je već samim uzimanjem u detenciju tuđe pokretne stvari, s ciljem da je se protupravno prisvoji te okolnost je li okrivljenik u konačnici tu pokretnu stvar zadržao za sebe ili ne, nije od odlučnog značenja za opstojnost ovog kaznenog djela.

5. U takvoj situaciji potpuno ispravno oštećeni kao tužitelj u žalbi ističe da je nepravilno odbačena njegova optužnica jer ista sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati i nastaviti postupak ispitivanja optužnice pred optužnim vijećem. Stoga je prvostupanjsko rješenje valjalo ukinuti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, pri čemu se posebno ističe kako se predmet ne upućuje na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, već je potrebno nastaviti postupak ispitivanja optužnice u smislu odredbi članka 356. do 367. ZKP/08.

6. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić