REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-252/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-470/2022-28 od 5. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-470/2022-28 od 5. siječnja 2024.

1) potvrđuje u pobijanoj točki II. izreke

2) preinačava u dijelu točke I. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka na način da se nalaže tuženku da tužitelju isplati umjesto iznosa od 940,33 eura iznos od 976,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki I. izreke.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova podnesenih žalbi.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. da tužitelju ZR plati iznos od 769,99 eur sa zateznom kamatom od 7. prosinca 2021. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 940,73 eur zajedno sa zateznom kamatom od 5. siječnja 2024. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 1.247,40 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

I. Tužba je povučena za iznos od 1.035,23 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška s osnova djelomičnog povlačenja tužbe.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Smatra da prvostupanjski sud nije kod odmjeravanja naknade za neimovinsku štetu uzeo u obzir sve okolnosti slučaja već je striktno primijenio Orijentacijske kriterije te je stoga neimovinska šteta previsoko odmjerena.

2.2. Navodi da kako je tuženik osporavao i visinu i osnov tužbenog zahtjeva te uzrokovao vođenje postupka, to je odluka o troškovima pogrešno odmjerena. Također da su pogrešno odbijeni zahtjevi za troškove podnesaka od 17.5.2023. i 17.8.2023. Predlaže da e prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu pobija i tuženik kao i rješenje sadržano u prvostupanjskoj presudi i to u točki I. u pogledu odluke o troškovima te rješenje u točki II. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP i članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP kao i pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. Odluku o troškovima pobija stoga što je tvrdnji da je tuženik većim dijelom uspio u parnici pa je pogrešno primijenjena odredba članka 154. stavak 2. ZPP što čini bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP, ali da je odluka opterećena i s bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

3.2. U odnosu na rješenje kojim je utvrđeno da je povučen dijelom tužbeni zahtjev, ističe da nije bilo osnova da se odbije zahtjev tuženika za naknadu troškova te da je u odnosu na smanjeni zahtjev tuženiku trebao priznati troškove postupka. Predlaže da se prvostupanjska presuda i rješenje preinači u pobijanom dijelu na način da u cijelosti odbije zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, a tužitelju naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka uvećano za troškove sastava žalbe sa zakonskom zateznom kamatom odnosno da se u pobijanom dijelu presuda i rješenje ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

6. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete navodeći u tužbi da je dana 1.11.2019. nastradao u prometnoj nesreći kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] do koje je došlo krivnjom vozača vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, pa kako je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede, to od tuženika potražuje isplatu pravične novčane naknade s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, a kao činjenice u tužbi navodi da je zbog ovog štetnog događaja trpio fizičke bolove i strah te da mu je zaostalo smanjenje životne aktivnosti pri čemu navodi da mu je bila potrebna i tuđa pomoć i njega pa u tužbi za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 11.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 7.000,00 kn te za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 20.000,00 kn, dok s osnova tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 3.000,00 kn odnosno ukupno potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete u iznosu od 41.000,00 kn navodeći da je tuženiku prije podnošenja tužbe podnio odštetni zahtjev 6.12.2021. temeljem kojega mu je isplaćen iznos od 18.000,00 kn pa u tužbi potražuje isplatu preostalih 23.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od 7.12.2021. do isplate, a potražuje i naknadu troškova parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

6.1. Podneskom od 14.4.2023. tužitelj je tužbeni zahtjev snizio potražujući ukupni iznos od 2.017,39 eur/15.200,00 kn iz razloga što za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti konačno potražuje samo iznos od 1.858,12 eur/14.000,00 kn, a s osnova tuđe pomoći i njege samo iznos od 159,27 eur/1.200,00 kn.

7. Nesporno je da se predmetni događaj dogodio dana 1.11.2019., za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice i natučenje lijevog koljena zbog čega je trpio fizičke bolove jakog intenziteta oko 3 dana, srednjeg intenziteta oko 7 dana te manjeg intenziteta oko 50 dana, a trpio je i tzv. primarni strah koji je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja te tzv. sekundarni strah i to jaki 2 dana, srednji 5 dana te manji 10 dana, dok je kasni strah, koji se manifestira zabrinutošću u situacijama prometa, trajao 30 dana,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć za vrijeme provedenog liječenja (mirovanja) kod kuće kroz 30 dana po 2 sata dnevno jer je morao mirovati i nije mogao raditi za nj uobičajene poslove, te da mu je pomoć bila potrebna i za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i druge svakodnevne potrebe s time da su navedene ozljede dovele do trajnih posljedica koje umanjuju njegovu opću, životnu i radnu sposobnost za 3%,

- da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i ozljeda opisanih u istoj, a da je inicijalno liječenje tužitelja završeno 5.3.2020.,

- da je tužitelj i prije predmetnog ozljeđivanja imao tegobe s lijevim koljenom kao i tegobe u području vrata i leđa pri čemu je eksplicitno navedena dijagnoza gonartroze lijevog koljena,

- da je zbog predmetnog ozljeđivanja došlo do pogoršanja samo u području vratne kralješnice uzevši u obzir objektivnu obradu FSVK i pregled tužitelja, a koje trajne posljedice iznose 3% jer postoji samo ograničena gibljivost u području vrata, a ne i instabilitet,

- da razvoj Bakerove ciste nije posljedica predmetnog natučenja lijevog koljena, već se ista može tumačiti kroničnim stanjem gonartroze lijevog koljena,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 60 sati pa kako je među strankama nesporno da tužitelj za istu nije plaćao te da je cijena sata tuđe pomoći 2,65 eur (stranica 148), to mu je za navedeno utvrđen iznos od 159,00 eur (60 sati x 2,65 eur).

9. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda prvostupanjski sud smatra da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), da je utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi tj. fizičke bolove i strah te smanjenje životne aktivnosti, a koje su u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a mjerilo odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, te da je odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha kao i visinu trajnih posljedica kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka pa je temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio visinu naknade za pretrpljene fizičke bolove u iznosu 1.300,00 eur, za pretrpljeni strah u iznosu od 1.000,00 eur, a za duševne boli zbog smanjenja opće životne i radne aktivnosti u iznosu od 700,00 eur.

9.1. Prvostupanjski sud smatra da je ukupna šteta u visini od 3.159,00 eura, no kako je tuženik nesporno tužitelju prije podnošenja tužbe već isplatio iznos od 2.389,00 eura, to mu je dosuđen iznos od 769,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama, a u preostalom dijelu za iznos od 1.247,40 eura tužitelj je odbijen.

10. Ovakav materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu koji pobija tužitelj (točka II. izreke odluka o glavnom zahtjevu) po službenoj dužnosti ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počini koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP po službenoj dužnosti i pazi.

11. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužitelj, a u odnosu na pobijanu točku II. izreke. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove pobijanog dijela prvostupanjske presude o glavnom zahtjevu potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što žalitelj u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojega je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijani dio prvostupanjske presude (točka II. izreke) i to tim više što žalitelj u žalbi u biti osporava pravilnu primjenu materijalnog prava.

12. U pravu je tužitelj kada navodi da primjena Orijentacijskih kriterija nije samo neka vrsta matematičke formule temeljem kojih bi sudovi matematički izračunavali pravičnu novčanu naknadu za pojedine kvalifikatorne okolnosti neimovinske štete, već da ti iznosi predstavljaju orijentir koji služi sudovima za utvrđivanje i dosuđivanje pravične novčane naknade za nastalu neimovinsku štetu, no, s obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud i na odgovarajući način cijenio pretpotavke iz članka 1100. ZOO u vezi s člankom 19. i člankom 1046. ZOO dosuđujući pravičnu novčanu naknadu utvrđenu za neimovinsku štetu koja, po ocjeni ovoga suda, predstavlja naknadu primjerenu posljedicama nastupjelim kod tužitelja u predmetnom slučaju, kako s obzirom na mjerodavne Orijentacijske kriterije tako i sve okolnosti slučaja, a za što je prvostupanjski sud dao, i po ocjeni ovoga suda, valjane razloge.

13. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke te na temelju članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao u izreci.

14. U nepobijanom dijelu točke I. izreke kojim je odlučeno o glavnom zahtjevu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Žalbe stranaka na odluku o troškovima postupka.

15. Ispitujući prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju u obje žalbe ističu stranke, ovaj sud je stajališta da je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu. Pobijani dio prvostupanjske presude u točki I. izreke ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te je izreka u suprotnosti s obrazloženjem. U pravu je, naime, tužitelj, kada ističe da je pogrešno obračunat sveukupni iznos parničnih troškova, budući je tužitelju priznat trošak liječničkog vještačenja u iznosu od 199,08 eura+40,00 eura, što čini ukupni iznos od 239,08 eura, a ne kako je to prvostupanjski sud naveo 203,80 eura, pa ukupni trošak iznosi 976,01 eura u kojem pravcu je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti odluku u troškovima sadržanim u točki I. izreke te odlučiti kao u izreci.

16. U odnosu na odluku o troškovima valja navesti da je prvostupanjski sud pravilnom primjeno odredbe članka 154. stavak 2. ZPP odmjerio troškove postupka te za svoju odluku dao valjane razloge, a neosnovano tužitelj smatra da mu je valjalo priznati troškove podnesaka od 17.5.2023. i 17.8.2023., budući i po ocjeni ovoga suda isti nisu bili potrebi za uspješno vođenje postupka, a za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge navodeći da se istim podnescima tužitelj očitovao na podneske tuženika od 24.4.2023. i 1.6.2023.

17. Isto tako neosnovano u svojoj žalbi tuženik navodi da se nije protivio osnovanosti osnove tužbe jer je suprotno razvidno iz odgovora na tužbu, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio uspjeh tužitelja u odnosu na osnov sa 100% te prema konačnom tužbenom zahtjevu odmjerio troškove, tako da je žalba tuženika neosnovana pa ju je valjalo odbiti te s obzirom na djelomičnu osnovanost tužiteljeve žalbe riješiti kao u izreci.

18. U odnosu na pobijani dio rješenja, ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti te je stajalište da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, dajući za svoju odluku valjane razloge. Naime, pravilno je prvostupanjski sud troškove odmjerio prema konačnom tužbenom zahtjevu te uspjehu stranaka u postupku, imajući u vidu i da su time tuženiku priznati određeni troškovi, a da za dio nisu nastali posebni troškovi koji bi imali za posljedicu priznavanje posebnih troškova koji, po mišljenju ovoga suda, s obzirom na primjenu odredbe članka 154. stavka 2. ZPP, tuženiku nisu ni nastali, a prvostupanjski sud to, po mišljenju ovog suda, pravilno obrazlaže, time da su troškovi koje je tuženik tražio obuhvaćeni i istim razredom prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015).

19. Valjalo je zbog iznesenog odbiti žalbu tuženika u odnosu na točku II izreke rješenja te na temelju članka 380. točka 2. ZPP riješiti kao u izreci.

20. U nepobijanom dijelu izreke rješenja (točka I.) isto ostaje neizmijenjeno. 21. Odluka o zatraženim troškovima podnesenih žalbi temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP.

U Slavonskom Brodu, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić