REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-191/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Stečajna masa iza Željezara Split d.d. u stečaju, OIB 74011193204, Split, Dubrovačka 31, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1761/2011 od 27. veljače 2015., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1761/2011 od 27. veljače 2015. u pobijanoj točki I. izreke, dijelu pobijane točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje tražbine u iznosu od 16.496,27 € kao tražbine prvog višeg isplatnog reda te u pobijanoj točki III. izreke, i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1761/2011 od 27. veljače 2015. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje tražbine prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 834,78 € i rješava:
Odbacuje se kao nedopušten dio zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje tražbine u iznosu od 834,78 € kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1761/2011 od 27. veljače 2015. utvrđena je osnovana tražbina tužitelja u iznosu od 16.472,70 kn, i to po osnovi glavnice u iznosu od 12.489,70 kn, a po osnovu zakonskih zateznih kamata iznos od 3.983,00 kn u prvom višem isplatnom redu (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 130.580,81 kn, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka (točka III. izreke).
1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je ovako presudio temeljem provedenog dokaznog postupka, te da je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Nike Krnića od 19. svibnja 2014. kao i dopunsko vještačenje istog vještaka od 10. listopada 2014.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka.
2.1. Ukazuje da je presuda nejasna, uključujući i točku I. izreke, te da je proturječna sama sebi i spisu.
2.2. Navodi da su tijekom postupka provedena dva vještačenja, po vještaku Anti Škari i vještaku Niki Krniću, koji su nalazi u bitnome suprotni, te obrazlaže svoje stavove o razlozima zbog kojih sud nije mogao prihvatiti interpretaciju vještaka Nike Krnića.
2.3. Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Treba ukazati da je prvostupanjski sud, tijekom postupka, počinio povrede parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. te članka 354. stavka 2. točaka 11. i 14. ZPP-a.
7. Naime, u ovom predmetu tužitelj je pokrenuo postupak radi isplate prije otvaranja stečajnog postupka nad prednikom tuženika Željezarom Split d.d., da bi u tom stečajnom postupku tužiteljeva tražbina, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, bila osporena u iznosu od 140.763,66 kn. Rješenjem suda tužitelj je upućen u nastavak parničnog postupka sukladno odredbi članka 179. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 197/03., 187/04., 82/06., 116/10., 125/12., 133/12. i 45/13.; dalje: SZ), kao propisa koji je bio na snazi u trenutku donošenja rješenja o upućivanju u parnicu.
8. Prema odredbi članka 180. SZ-a, u parnici se utvrđenje osporene tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono označeno u prijavi ili na ispitnom ročištu. Stoga tužitelj, kada nastavlja već ranije pokrenuti postupak, svoj zahtjev mora uskladiti s rješenjem o osporenim tražbinama. To u konkretnom slučaju znači da tužitelj ne može tražiti utvrđenje osnovanosti osporene tražbine kao tražbine prvog višeg isplatnog reda preko osporenog iznosa od 140.763,66 kn.
9. Stoga prvostupanjski sud uopće nije mogao raspravljati o dijelu preinačenog tužiteljevog zahtjeva iz podneska od 11. studenog 2014., kojim tužitelj traži utvrđenje tražbine preko tog iznosa, odnosno za iznos od daljnjih 6.289,65 kn.
10. Nadalje, s obzirom da spisu ne prileži prijava tražbine tužitelja, zasad nije moguće utvrditi niti da li je zahtjev iz navedenog podneska (kojim tužitelj zahtjeva isplatu glavnice u iznosu od 107.465,83 kn te kamata na taj iznos i visini od 39.587,68 kn) uopće u skladu s osnovom i iznosom kako je isti naveden u prijavi tužiteljeve tražbine odnosno na ispitnom ročištu.
11. Prema tome, pobijanu presudu uopće nije moguće ispitati u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje tražbine u iznosu od 140.763,66 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda, dok je njegov zahtjev za utvrđenje daljnje tražbine u iznosu od 6.289,65 kn nedopušten, s obzirom da prelazi iznos osporene tražbine.
12. Pri tome treba ukazati i da prvostupanjski sud nije niti donio rješenje kojim dopušta ovakvu preinaku tužbe, no to u konačnici, s obzirom na gore navedene nedostatke, nije od utjecaja na drugostupanjsku odluku, jer ovaj sud iz isprava u spisu ne može utvrditi da li je postavljeni tužbeni zahtjev uopće dopušten niti za iznos od 140.763,66 kn.
13. No, osim navedenog nedostatka u odnosu na formalnu ispravnost tužbe i njenu podobnost za raspravljanje, treba ukazati i na to da su u ovom postupku provedena dva vještačenja – po vještaku Ante Škari i vještaku Niki Krniću, te da se predmetna vještačenja bitno razilaze po pitanju utvrđene visine potraživanja tužitelja.
14. U takvoj je situaciji prvostupanjski sud bio dužan pokušati uskladiti navedene nalaze (što se radi u pravilu zajedničkim saslušanjem), u smislu odredbe članka 261. stavka 1. ZPP-a. Ukoliko bi utvrdio da se nedostaci odnosno suprotnosti u nalazu ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, sud je bio dužan obnoviti vještačenje s istim ili drugim vještacima (članak 261. stavak 2. ZPP-a), te nije bio u mogućnosti samoinicijativno, bez posebnog obrazloženja i provedenog suočenja vještaka, prihvatiti nalaz jednog od njih.
15. Zbog tako počinjene povrede odredaba parničnog postupka pobijana se presuda ne bi mogla ispitati čak i da je moguće utvrditi je li tužbeni zahtjev postavljen sukladno odredbi članka 180. SZ-a, pa je presudu i zbog toga trebalo djelomično ukinuti.
16. Nadalje, imajući u vidu da je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje tražbine preko iznosa od 140.763,66 kn nesporno suprotan odredbi članka 180. SZ-a, pa je samim tim i nedopušten.
17. Naime, za taj iznos tužitelj nije proveo zakonom propisani postupak ostvarenja svog prava (prijava tog dijela tražbine u stečajnom postupku), pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP-a.
18. Slijedom navedenog, pobijana je presuda djelomično ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kao u točki I. izreke ovog rješenja (članak 369. stavak 1. ZPP-a), dok je ista djelomično ukinuta i u tom dijelu tužba odbačena kao u točki II. izreke ovog rješenja (članak 369. stavak 2. ZPP-a).
19. Pri tome ovaj sud ukazuje da su iznosi navedeni u izreci presude izraženi u eurima, a ne u kunama, te da je takvo iskazivanje sukladno pozitivnim zakonskim propisima.
20. Naime, prema odredbi članka 5. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.) Vlada Republike Hrvatske svojom odukom utvrđuje dan uvođenja eura kao sredstva plaćanja te dan početka i završetka dvojnog iskazivanja novčanih iznosa (članak 3. točka 9. Zakona). Prema Odluci o objavi uvođenje eura kao službene valute Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 85/22.) razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja je razdoblje od 5. rujna 2022. do 31. prosinca 2022.
21. Dakle, od 1. siječnja 2023. više ne postoji zakonska obveze dvojnog iskazivanja iznosa, već je dovoljno iznose iskazati u eurima. No, prema Smjernicama za prilagodbu gospodarstva u procesu zamjene hrvatske kune eurom koje je donijelo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske te Uputama o procesu prilagodbe poslovnih procesa subjekata opće država u poslovanje u euru koje je donijelo Ministarstvo financija Republike Hrvatske, iskazivanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti u kunama i u eurima uz isticanje fiksnog tečaja konverzije, obvezno počinje 5. rujna 2022. u 00:00 sati, a završava 31. prosinca 2023. u 24:00 sata.
22. Prema tome, primjenom gore navedenih propisa, u svim odlukama suda i druge javne vlasti donesene od 1. siječnja 2024. na dalje više ne postoji dvojno iskazivanje novčanih vrijednosti, već se sve navedene vrijednosti iskazuju u eurima.
23. U nastavku postupka prvostupanjski će sud prvenstveno utvrditi da li je preostali dio tužbenog zahtjeva sukladan odredbi članka 180. SZ-a, te nakon provedenog postupka, u kojemu će otkloniti i primjedbe koje se odnose na provođenje vještačenja, donijeti novu odluku.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
