Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ovr-397/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Šutalo, odvjetnica u Valpovu, protiv ovršenika EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, radi ovrhe diobom, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-1802/2022-51 od 25. listopada 2024., dana 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika EE kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-1802/2022-51 od 25. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je utvrđeno da je kupac DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ponudio najveću cijenu te su ispunjene pretpostavke da se istom dosudi nekretnina stranaka kao najpovoljnijem ponuditelju (toč. I. izreke), navedenom kupcu dosuđena je na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi koja je započela 1. kolovoza 2024., a završila 23. listopada 2024. kupljena nekretnina u suvlasništvu stranaka, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to 7. suvlasnički dio 804/10000 etažno vlasništvo (E-7), stan S1 ([adresa]) u prizemlju označen žutom bojom (koso osjenčan), koji se sastoji od predsoblja, kupaonice, ostave, kuhinje, blagovaonice, sobe 1, sobe 2, sobe 3, lođe 1 i lođe 2, korisne površine 80,02 m2 te sporednog dijela: natkrivene terase 1 korisne površine 4,85 m2 i natkrivene terase 2 korisne površine 11,26 m2 u prizemlju i drvarnice 1 u podrumu površine 5,32 m2, prije etažiranja upisana u [broj poduloška], knjiga položenih ugovora [adresa], za iznos kupovnine od 51.109,25 eura (toč. II. izreke), određeno je da će se predmetna nekretnina predati prethodno navedenom kupcu zaključkom o predaji nekretnine kupcu nakon pravomoćnosti ovoga rješenja i polaganja kupovnine te da je kupac dužan uplatiti razliku kupovnine u iznosu 45.091,05 eura (kupovnina 51.109,25 eura – jamčevina od 6.018,20 eura) sukladno podacima o elektroničkoj javnoj dražbi (toč. III. izreke). Nadalje, određeno je da poreze i pristojbe u svezi prodaje nekretnine snosi kupac i da će se rješenje o dosudi objaviti na oglasnoj ploči prvostupanjskog suda (toč. IV. izreke) kao i da će nakon pravomoćnosti tog rješenja i nakon što kupac položi kupovninu prvostupanjski sud izvršiti uknjižbu prava vlasništva na kupce i odrediti brisanje prava i tereta na nekretnini koja prestaju njezinom prodajom (toč. V. izreke) te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda izvršiti zabilježbu rješenja o dosudi u zemljišnoj knjizi (toč. VI. izreke).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovršenik, a zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud ne nalazi da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je kupcu DE dosudio predmetnu nekretninu u suvlasništvu stranaka za iznos od 51.109,25 eura, s tim što ga je s obzirom na već uplaćenu jamčevinu u iznosu 6.018,20 eura pozvao na uplatu iznosa od 45.091,05 eura, a uvažavajući da su za takvu odluku bili ispunjeni uvjeti propisani odredbama čl. 102. i 103. OZ-a.
7. Nekretnina je sukladno čl. 102. st. 2. OZ-a prodana na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi na kojoj je sudjelovao gore navedeni kupac kao jedan od dva ponuditelja te je za tu nekretninu ponudio viši iznos u odnosu na drugog ponuditelja, odnosno iznos od 51.109,25 eura, a što iznosi više od tri petine vrijednosti te nekretnine, ispod koje vrijednosti se nekretnina ne može prodati na drugoj dražbi. Naime, zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1802/2022-46 od 22. travnja 2024. vrijednost predmetne nekretnine je utvrđena u iznosu 60.182,08 eura.
8. Nadalje, pravilno je i u skladu s odredbama čl. 108. st. 1. i 4. OZ-a prvostupanjski sud odredio da se nakon pravomoćnosti toga rješenja i nakon što kupac položi kupovninu, u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnini te da se brišu prava i tereti na nekretnini koji prestaju njezinom prodajom, kao i da se nekretnina preda kupcu nakon što pobijano rješenje o dosudi postane pravomoćno.
9. Glede žalbenog navoda da ispitujući osnovanost njegovog prigovora prava na dom nije proveo test razmjernosti na pravilan način, ovaj drugostupanjski napominje, kao i u ranijem rješenju ovog suda poslovni broj Gž Ovr-233/2023 od 18. rujna 2023. kojim je u ovom predmetu ukinuto ranije doneseno rješenje o dosudi, da ovršenik prigovor prava na dom u ovršnom postupku može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a što ovdje ovršenik nije učinio te štoviše protiv rješenja o ovrsi nije izjavio žalbu. Iz tog razloga, ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu dužni odlučivati o istom prigovoru u daljnjem tijeku ovršnog postupka (nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi). Ovo stoga što se rješenjem o ovrsi diobom nekretnine određuje ovrha koja će se, između ostalog, provesti prodajom nekretnine i namirenjem stranaka iz iznosa dobivenog prodajom, koje radnje mora sadržavati svako rješenje o ovrsi na nekretnini sukladno odredbi čl. 41. st. 1. u vezi s čl. 80. OZ- a, pa je time nedvojbeno da je ovršenik primitkom rješenja o ovrsi upozoren o izvjesnoj mogućnosti gubitka svoje nekretnine i da je uputom o pravnom lijeku poučen da protiv tako određene ovrhe može podnijeti žalbu. Stoga je na ovršeniku kao suvlasniku nekretnine, koji po naravi stvari najbolje zna predstavlja li nekretnina njegov dom, da odmah u fazi određivanja ovrhe istakne prigovor kojim eventualno može spriječiti gubitak svog doma. Takav pravni pristup proizlazi i iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu ABC protiv Hrvatske (Zahtjev br. 43777/13) od 12. srpnja 2016., u kojoj presudi je navedeni Sud, odlučujući o tome je li u ovršnom postupku povrijeđeno pravo na dom podnositelja zahtjeva, između ostalog naveo da prigovor podnesen Sudu prvo treba biti podnesen, barem u suštini, odgovarajućim nacionalnim sudovima, u skladu s formalnim zahtjevima domaćeg prava i u propisanim rokovima (paragraf 51. cit. Presude), te da „[n]e žaleći se na rješenje o ovrsi, koje se konkretno odnosilo na prodaju njihove kuće, podnositelji zahtjeva prešutno su pristali na njezinu prodaju u ovršnom postupku“ (paragraf 70. cit. Presude).
9.1. Također, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024. usvojen je zaključak da se prigovor prava na dom može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga to ovršenik do tada nije mogao istaknuti.
9.2. No, ovdje je uzgred ipak za navesti da se u konkretnom slučaju ne radi o nerazmjernom miješanju javne vlasti u ovršenikovo pravo na dom, a s obzirom na to da je tom pravu suprotstavljeno pravo (su)vlasništva ovrhovoditelja kao osobe privatnog prava, koje je pravo zajamčeno čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), odnosno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnim sloboda (''Narodne novine'', Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10). Budući da je u konkretnom slučaju ovrhovoditelj u izvanparničnom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice ishodio rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice stranaka na predmetnoj nekretnini, a koje rješenje u ovom ovršnom postupku predstavlja ovršnu ispravu, to bi navedeno pravo na razvrgnuće suvlasništva, kao i ovrhovoditeljevo pravo (su)vlasništva u cjelini, bilo posve iluzorno u situaciji u kojoj bi ovrha na temelju navedene ovršne isprave bila onemogućena zbog postojanja ovršenikova prava na dom.
9.3. Nastavno na prethodno, a glede ovršenikova navoda da novcem dodijeljenim sudskom prodajom neće moći kupiti drugu prikladnu nekretninu, za primijetiti je da je takav navod o nedostatnim novčanim sredstvima stečenim sudskom prodajom ovršenik prvi put izjavio tek u žalbi protiv pobijanog rješenja, dok je u stadiju postupka u kojem je utvrđivana vrijednost predmetne nekretnine, odnosno na ročištu održanom 5. ožujka 2024., prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, ističući da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine manja od one vrijednosti koju je utvrdio vještak. Takvo držanje ovršenika tijekom postupka proturječno je žalbenom navodu iznesenom u sklopu prigovora prava na dom da iz svog dijela prodajne cijene neće moći kupiti drugu nekretninu.
10. Drugi žalbeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
11. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
U Velikoj Gorici 28. siječnja 2025.
Sudac
Nikola Ramušćak
