REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2543/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šimića, predsjednika vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AUTO-REMETINEC d.d. Zagreb, Karlovačka cesta 5E, OIB 12933687795, koga zastupa punomoćnik Frane Letica, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Mislava 14, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg S. Radića 1, OIB 61817894937, koga zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs iz Zagreba, Smičiklasova 18/III, radi isplate iznosa od 150.000,00 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2141/2019 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2141/2019 od 23. travnja 2024. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.412,57 eura.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 150.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama te zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 12.000,00 eura (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 14.980,53 eura. Odlukom iz točke III. izreke presude, odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 477,37 eura.
2. Predmet postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 150.000,00 eura koji se odnosi na naknadu štete koja je tužitelju nastala jer je tuženik izgradio pristupnu prometnicu preko tužiteljevih nekretnina bez naknade tržišne protuvrijednosti za nekretnine, odnosno bez provođenja postupka izvlaštenja. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tuženikov prigovor zastare potraživanja navodeći da je od trenutka kada je tužitelj imao saznanja o šteti i štetniku pa do pokretanja ovog postupka proteklo više od pet godina, koliko iznosi zastarni rok za potraživanje naknade štete.
3. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/2014, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).
4. Protiv odluke iz točaka I. i II. izreke presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga – bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud, utvrđujući činjenicu bitnu za računanje tijeka zastarnog roka, zanemario odlučni dio nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka u kojem se vještak referira na to što jest trenutak dovršetka građevinskih radova, odnosno od kojeg trenutka treba početi računati tijek zastare. Naime, dovršetak građevinskih radova na izgradnji prometnice nije definiran trenutkom asfaltiranja koji se vidi na orto-foto snimkama. Radovi na izgradnji prometnice uključuju više vrsta radova od kojih je za dovršetak, osim radova izvedbe kolničke konstrukcije (asfaltiranja), potrebno izvesti i ostale radove kao što su radovi oborinske odvodnje, instalacija, horizontalne i vertikalne signalizacije i uređenja okoliša. Nadalje, tužitelj smatra da je odlučna pravna činjenica za određivanje tijeka zastare trenutak izdavanja uporabne dozvole, a koja je izdana tek 2016. godine, što implicira da to zastare potraživanja nije došlo.
5. Tužitelj je predložio da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da ocijeni osnovanim tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. Tuženik je u odgovoru na tužiteljevu žalbu naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno na pravilnoj činjeničnoj podlozi pravilno primijenio odredbu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te naložiti tužitelju da mu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.412,57 eura.
7. Tužiteljeva žalba je neosnovana.
8. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
9. Među strankama su nesporne sljedeće činjenice:
- tužitelj je vlasnik nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], označenih kao zk.č.br. 1100, u naravi oranica pod bregom ukupne površine 1637 m2 i zk.č.br. 1101, u naravi oranica Jaruščica ukupne površine 2309 m2
- dio tih nekretnina u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu – pristupnu prometnicu koja se priključuje na ulicu Remetinečki gaj, koju je 2009. godine izgradio tuženik
- 19. veljače 2007. je za izgradnju prometnice na dijelovima predmetnih čestica izdana lokacijska dozvola
- 2009. godine navedena cesta je asfaltirana i puštena u promet.
10. Među strankama je sporno računa li se tijek zastare za podnošenje zahtjeva za naknadu štete od trenutka asfaltiranja ceste i puštanja u promet (2009. godina) ili od trenutka izdavanja uporabne dozvole (2016. godina), imajući u vidu da je tužitelj podnio tužbu 7. studenoga 2019.
11. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) kojom je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, odnosno odredbu kojom je propisan opći zastarni rok. Naime, zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku. S tim da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova.
12. U skladu s navedenim, pravo na povrat nekretnine može se ostvariti sve do onog trenutka dok nije promijenjena namjena nekretnine ili dijela nekretnine, tako da više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed. Od tog trenutka vlasnici takvog zemljišta stječu pravo na naknadu štete ili eventualno naknadu zbog stjecanja bez osnove prema pravilima obveznog prava. Tako je odlučio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (poslovni broj Rev-1823/94, Rev-1555/11, Rev-700/08 i Rev 673/22).
13. S tim u vezi, neosnovan je tužiteljev žalbeni navod da se prilikom računanja početka tijeka zastarnog roka uzima dan izdavanja uporabne dozvole. Naime, činjenica kad je uporabna dozvola izdana nije od značaja za konkretan slučaj i sporno pitanje zastare, iz razloga jer je među strankama nesporno da je prometnica u uporabi još od 2009. godine, otkad je asfaltirana. Od tog trenutka tužitelj nije mogao zahtijevati predaju u posjed predmetnih nekretnina, nego je mogao samo zahtijevati ili naknadu za izvlaštenje u visini tržišne vrijednosti nekretnine (čl. 8. Zakona o izvlaštenju, „Narodne novine“ broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01 i 79/06) ili naknadu štete.
14. U svjetlu činjenice da postupak izvlaštenja nije proveden, tužitelju je kao pravni put preostao podnošenje zahtjeva za naknadu štete i to s rokom od pet godina, kako je obrazloženo. Uzimajući u obzir da je tužitelj propustio taj rok, posljedično je izgubio i pravo na naknadu štete.
15. Razmatrajući sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njezine razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom odredbi čl. 225. ZOO-a.
16. Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.412,57 eura nije osnovan. Na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, pri odlučivanju koji će se troškovi naknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni to o njihovoj visini, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ocjenjujući sve okolnosti, ovaj sud zaključuje kako nije riječ o potrebnom trošku pa je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.
17. Shodno navedenom, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Šimić
