REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-128/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš & Partneri d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, protiv tuženice Stečajna masa iza JELAČIĆ d.o.o. u stečaju, Zagreb, Petrinjska ulica 40, OIB 18002919044, koju zastupa stečajni upravitelj Branko Smrtić, Miholjanec, Ulica Antuna Mihanovića 116, radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1536/2024-8 od 29. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1536/2024-8 od 29. studenoga 2024. u točkama II., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1536/2024-8 od 29. studenoga 2024. utvrđeno je da je osnovana tražbina tužitelja drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 123.990,34 EUR / 934.205,22 kn prijavljena u stečajnom postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-376/2010, koji se vodio nad tuženicom (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje tražbine tužitelja drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 333.029,74 EUR / 2.509.212,58 kn, prijavljene u stečajnom postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St- 376/2010, koji se vodio nad tuženicom (točka II. izreke). Odbijen je u cijelosti tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan (točka III. izreke). Naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 16.468,41 EUR, u roku od osam dana (točka IV. izreke). Odbijen je tuženičin zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 86.641,59 EUR, kao neosnovan (točka V. izreke). Tako je sud riješio ocjenom i analizom dokumentacije (koja je pobrojana u pasusu 17. obrazloženja prvostupanjskog suda), a posebno ocjenom i analizom dokaza dokaza građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku IO, dip. ing. građevine (list 266. do 271. spisa), osnovni nalaz i mišljenje (list 398. do 401. spisa i list 481. do 484. spisa, II. dopunski nalaz i mišljenje) te ocjenom i analizom strojarskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Slavenu Bitangi, dipl. ing. stroj. (list 498. do 504. spisa, list 529. do 535. spisa, pisano očitovanje vještaka; list 543. do 544. spisa, usmeni iskaz vještaka; list 552. do 555. spisa, pisano očitovanje vještaka; list 564. do 565., usmeni iskaz vještaka; list 589. do 592., pisano očitovanje vještaka i list 593. do 594. spisa, pisano očitovanje vještaka); te je sud ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje tražbine tužitelja drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 333.029,74 EUR / 2.509.212,58 kn, prijavljene u stečajnom postupku Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem St-376/10, a koji postupak se vodio nad tuženicom; a sve kako je odlučio u točki II. izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv presude u točkama II., III. i IV. izreke tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ukratko, mišljenja je da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U žalbi analizira provedena vještačenja te posebno ističe da su sudski vještaci IO i Bitanga, a čije nalaze i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio, za izradu svojih nalaza koristili istu dokumentaciju a temeljem koje je vještak Bitanga jasno i nedvojbeno razlučio strojarske radove na sanaciji predmetnog objekta, dok vještak Bitanga ne može razlučiti strojarske radove na sanaciji od građevinsko obrtničkih radova, kao i elektroradova. Nejasno je kako je vještak IO došao do zaključka da su radovi izvedeni po društvima B.I.S. -M d.o.o. i HM Patria d.o.o. bili u svrhu sanacije i da su bili potrebni, a isti ne može razlučiti vrstu poduzetih radova. Žalitelj ističe kako je radi navedenog postupanja sudskog vještaka IO pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda. Pogrešno je sud primijenio materijalno pravo te predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odbijajućem dijelu. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 7.831,25 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u točkama II., III. i IV. izreke u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda u točkama II., III. i IV. izreke pravilna i na zakonu osnovana.

6. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao ni njenim donošenjem nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na taj istaknuti žalbeni razlog, a suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući je izreka presude jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i primjeni relevantnog materijalnog prava.

7. Utvrđujući predmetno činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu, sud je proveo iscrpan dokazni postupak, raspravio i ispitao odlučnu činjenicu – je li osnovan tužiteljev zahtjev radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, te je u obrazloženju presude dao razloge kojima je u potpunosti opravdao uvjerenje proizašlo iz provedenih dokaza, a koji su prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda uvjerljivi i logični, te je o njima sud jasno i argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra relevantnim i na čemu donesenu odluku zasniva te su jasno obrazložena utvrđenja i zaključci suda, a sve u svezi s provedenim građevinskim i strojarskim vještačenjem. Zaključak je ovog drugostupanjskog suda da je sud, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava pravilno odbio tužbeni zahtjev, a sve kako je to odlučio u točki II. izreke presude.

8. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izražene u eurima izvršeno je u skladu s odredbama članka 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22); time je od 1. siječnja 2024. službena valuta u Republici Hrvatskoj euro. Na temelji odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj prvostupanjski sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR = 7,53450 kn).

9. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, potrebno je napomenuti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih prava zajamčenih člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 96/90, 135/97, 8/98 – Službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - Službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - Službeni pročišćeni tekst, 76/10. 85/10 - Službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17; dalje: Ustav), odnosno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99

– pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17). Pravo na obrazloženu sudsku odluku koje podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke, obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koje su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., toč. 91., I protiv Azerbajdžana broj 2), zahtjev broj 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujan 2022., toč. 17. Cvetković protiv Hrvatske, broj 28539/16.

10. Imajući u vidu naprijed navedeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, ovaj sud smatra da su u presudi izneseni dostatni razlozi o ključnim elementima spora. Ovdje se ukazuje da žalitelj u žalbi u pravilu stavlja primjedbe na provedeno građevinsko i provedeno strojarsko vještačenje, a koje primjedbe je isticao i ukazivao u prvostupanjskom postupku; a na koje primjedbe i prigovore su vještaci vrlo jasno i detaljno odgovorili.

11. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje osnovanosti tražbine, prijavljene i osporene u stečajnom postupku vođenom kod Trgovačkog suda u Zagrebu nad prednikom tuženice, poslovni broj St-376/2010, u iznosu od 457.020,08 EUR / 3.443.417,80 kn. Naime, točkom I. izreke presude utvrđeno je da je osnovana tražbina tužitelja drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 123.990,34 EUR / 934.205,22 kn. Ovdje se ukazuje da je u točki I. izreke presuda postala pravomoćna budući protiv tog dijela presude ni jedna od stranaka nije izjavila žalbu (arg. iz članka 333. ZPP-a). Predmet ovog žalbenog postupka je utvrđenje osnovanosti tražbine tužitelja drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 333.029,74 EUR / 457.020,08 EUR – 123.990,34 EUR = 333.029,74 EUR.

12. Kako je izneseno, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio osnovanost tražbine tužitelja kao stečajnog vjerovnika drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 123.990,34 EUR / 934.205,22 kn, a kako je izneseno u tom dijelu je presuda postala pravomoćna; te je odbio tužbeni zahtjev u pogledu utvrđenja osnovanosti tražbine drugog višeg isplatnog reda u preostalom iznosu od 333.029,74 EUR / 2.509.212,58 kn (3.443,417,80 kn / 457.020,08 EUR – 934.205,22 kn / 123.990,34 EUR = 2.509.212,58 kn / 333.029,74 EUR).

13. Iz podataka u spisu je razvidno da se odbijeni dio tužbenog zahtjeva odnosi na potraživanje u iznosu od 23.493,14 EUR / 177.009,09 kn (tražbine nižih isplatnih redova te nedokazano potraživanje troškova raznih sudskih postupaka i nedokazano potraživanje tužiteljeve Podružnice Zagrebačke ceste) i na potraživanje u iznosu od 309.536,60 EUR /2.332.203,49 kn (3.226.408,71 kn / 433.526,94 EUR / ukupni troškovi otklanjanja nedostataka u izvedenim radovima plaćeni društvima HM

– Patria d.o.o. i B.I.S.-M d.o.o. / - 934.205,22 kn / 123.990,34 EUR, troškovi otklanjanja nedostataka u strojarskim radovima plaćeni društvu HM – Patria d.o.o.; 2.332.203,49 kn / 309.536,60 EUR - nedokazani troškovi otklanjanja nedostataka u građevinsko obrtničkim radovima).

14. Tužitelj u tužbi navodi da je u stečajnom postupku koji je vođen nad Jelačić d.o.o. u stečaju (poslovni broj St-376/10) prijavio tražbinu drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 3.443.417,80 kn / 457.020,08 EUR, koju tražbinu je stečajni upravitelj stečajnog dužnika osporio te je tužitelj rješenjem od 31. listopada 2012. upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja osnovanosti osporenog potraživanja. Nadalje, Grad Zagreb kao investitor i Jelačić d.o.o. kao izvođač su 5. rujna 2006. sklopili Ugovor o gradnji, te je predmet bilo uklanjanje postojećeg i izgradnja novog objekta dječjeg vrtića u Zagrebu, Dubrava 185, naziva „Sunce – Retkovec“ i koji danas nosi naziv „Medo Brundo“. Nadalje, 19. srpnja 2007. sklopili su Ugovor o opremanju tog vrtića; te temeljem sklopljenih Anexa od 14. svibnja 2007. i 31. prosinca 2007. uz suglasnost društva Jelačić d.o.o., navedeni Ugovori su preneseni na ovdje tužitelja, pa je prema tome tužitelj stupio u ugovornu poziciju Grada Zagreba u svojstvu investitora. 19. srpnja 2007. su Grad Zagreb kao investitor i društvo Njirić Plus arhitekti d.o.o. kao projektant sklopili Ugovor o izgradnji projekta za dječji vrtić „Sunce – Retkovec“, temeljem kojeg da je izrađen projekt temeljem kojeg je Jelačić d.o.o. izvodio građevinske radove, a 16. listopada 2007. su Grad Zagreb kao investitor i Pet projekt kao izvršitelj sklopili Ugovor o povjeravanju poslova stručnog nadzora, na temelju kojeg je navedeno društvo obavljalo poslove stručnog nadzora nad građenjem dječjeg vrtića „Medo Brundo“. Temeljem sklopljenog Anexa Ugovoru o povjeravanju poslova stručnog nadzora od 2. svibnja 2007., navedeni Ugovor je uz suglasnost tužitelja prenesen na ovdje tužitelja; a sve kako tužitelj navodi u tužbi. Dalje, tužitelj navodi da je dječji vrtić Medo Brundo izgrađen te tvrdi da su od samog početka korištenja dječjeg vrtića uočeni brojni nedostaci u pogledu propisanih zahtjeva za građevinu, u pogledu mehaničke otpornosti i stabilnosti te u pogledu higijene, zdravlja i zaštite okoliša i koji nedostaci da su se sastojali u vanjskim vidljivim nedostacima na zgradi, nedostacima fizikalnih svojstava zgrade te nedostacima instalacija zgrade.

15. Iznos od 457.020,08 EUR / 3.443.417,80 kn obuhvaća tražbinu koju je tužitelj prijavio po sljedećim osnovama koje su niže navedene:

Tužitelj u ovoj parnici zahtijeva utvrđenje osnovanosti cjelokupne tražbine koju je osporila stečajna upraviteljica tuženice, u ukupnom iznosu od 3.443.417,80 kn, a tadašnja stečajna upraviteljica osporila je tražbinu koju je tužitelj prijavio po sljedećim osnovama:

- točka I.II.1. prijave tražbine – za Podružnicu Zagrebačke ceste po nepravomoćnoj presudi ovog suda, P-145/08 od 29. lipnja 2010., u ukupnom iznosu od 139.036,54 kn (glavnica, zatezne kamate na glavnicu, troškovi ovršnog postupka, zatezne kamate na troškove ovršnog postupka, troškovi parničnog postupka, zatezne kamate na troškove parničnog postupka),

- točka I.V.2. prijave tražbine – u odnosu na radove izvođene na dječjem vrtiću Medo Brundo, po ponudi društva HM - Patria d.o.o., iznos od 2.938.884,31 kn (glavnica, dok zatezne kamate nisu obračunate i prijavljene),

- točka I.V.1. prijave tražbine – u odnosu na radove na dječjem vrtiću Medo Brundo, po troškovniku društva B.I.S. – M. d.o.o., iznos od 327.524,40 kn (glavnica, dok zatezne kamate nisu obračunate i prijavljene),

- točka II. prijave tražbine – rekapitulacija – odvjetnički trošak sastavljanja predmetne prijave tražbine u iznosu od 33.200,00 kn

- točka II. prijave tražbine – rekapitulacija – trošak sudske pristojbe za prijavu tražbine u iznosu od 500,00 kn

- točka II. prijave tražbine – rekapitulacija – osporeni troškovi sudskih postupaka u iznosu od 4.272,55 kn.

16. Prema članku 71. stavku 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13; dalje: SZ), nakon tražbina viših isplatnih redova, kao tražbine nižih isplatnih redova namiruju navedenom redu: 1. kamate na tražbine stečajnih vjerovnika od otvaranja stečajnog postupka, 2. troškovi koji za pojedine vjerovnike nastanu njihovim sudjelovanjem u postupku, 3. novčane kazne za kazneno ili prekršajno djelo kao i kakve sporedne posljedice kaznenoga ili prekršajnoga djela kojima se nameće obveza plaćanja novca, 4. tražbine za besplatnu činidbu dužnika, 5. tražbine za povrat zajma kojim se nadomješta kapital nekoga člana društva ili odgovarajuće tražbine.

17. Tražbina prijavljena po osnovi odvjetničkog troška sastavljanja prijave u iznos od 33.200,00 kn / 4.406,40 EUR i po osnovi sudske pristojbe za tu prijavu u iznosu od 500.00 kn / 66,36 EUR je tražbina troška sudjelovanja tužitelja kao vjerovnika u stečajnom postupku nad tuženicom pa se dakle radi o tražbini nižeg isplatnog reda u smislu članka 71. stavka 1. točke 2. SZ-a koje je tužitelj smio prijaviti u stečajnom postupku samo na poseban poziv stečajnog suca, i koji je mogao postojati samo ako su namirene sve tražbine vjerovnika viših isplatnih redova. Pravilno navodi sud da je stečajni sudac prijavu tužitelju u dijelu kojim se ista odnosi na tražbine nižih isplatnih redova, trebalo odbaciti a budući to nije učinio, pravilno je stečajna upraviteljica osporila te tražbine jer se ne radi o tražbinama višeg isplatnog reda, već o tražbinama nižih isplatnih redova.

18. Osporena tražbina tužitelja prijavljena pod točkom I., II.1. prijave – tražbina za podružnicu Zagrebačke ceste u iznosu od 139.036,54 kn / 18.453,32 EUR (glavnica, zatezne kamate na glavnicu, troškovi ovršnog postupka, zatezne kamate na troškove ovršnog postupka, troškovi parničnog postupka, zatezne kamate na troškove parničnog postupka, odnosno tražbina koja se odnosi na osporene troškove sudskim postupaka u iznosu od 4.272,55 kn / 567,06 EUR, ne temelje se na ovršnim ispravama, a tužitelj nije u smislu članka 219. ZPP-a u pogledu istih istaknuo nikakve činjenične navode niti dokazne prijedloge pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su i te tražbine pravilno osporene;

19. Stoga je pravilno sud zaključio da je osnovano osporena tražbina tužitelja u iznosu od 177.009,09 kn / 23.493,14 EUR (4.272,55 kn + 33.200,00 kn + 139.036,54 kn + 500,00 kn).

20. U svezi osporene tražbine iz točke I., V.1. u iznosu od 327.524,40 kn i točki I., V.2. u iznosu od 2.938.884,31 kn (dakle radi se o radovima na dječjem vrtiću Medo Brundo po troškovniku društva B.I.S. – M d.o.o. i radovima na dječjem vrtiću Medo Brundo po ponudi društva HM - Patria d.o.o. (ukupno 3.266.408,71 kn), bilo je potrebno utvrditi jesu li postojali nedostaci u radovima koje je prednik tuženice Jelačić d.o.o. izvodio na objektu dječjeg vrtića Medo Brundo, ako jesu – kakva je bila narav tih nedostataka te jesu li troškovi njihova otklanjanja po B.I.S. – M d.o.o. i HM – Patria d.o.o. bili opravdani, te je sud odredio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku IO dipl. ing. građ., te je u osnovnom nalazu i mišljenju građevinski vještak naveo da su na radovima koje je Jelačić d.o.o. izvodio na objektu dječjeg vrtića Medo Brundo postojali nedostaci koji su zapisnički konstatirani i koje je izvođač radova priznao. Naveo je da su se nedostaci u bitnim zahtjevima za građevinu očitovali u nekvalitetnoj izvedbi hidroizolacije, opšavnih limova, ugradnji staklenih stijena zbog čega je došlo do prodora i sakupljanja vlage u zgradi uslijed čega postoji mogućnost da ugrađeni elementi ne zadovoljavaju projektom predviđene koeficijente prolaza topline te je u slijeganju konstrukcije, a što je uzrokovalo pojavu pukotina na konstrukciji i pucanju staklenih površina. Vidljivi nedostaci (oni koji su se mogli uočiti uobičajenim pregledom prilikom primopredaje radova), koji su, prema vještaku, pravovremeno evidentirani u Zapisniku o primopredaji izvedenih radova od 27. rujna 2007., zatim u Zapisniku o otklanjanju tih nedostataka od 11. prosinca 2007. te u postupku osiguranja dokaza ovog suda poslovni broj R1-344/2009, da su se sastojali uglavnom u nedovršenim radovima ili nekvalitetno izvedenim radovima i to u: neugrađivanju penjalice, nedovršavanju žbukanja, ne postavljanju betonskih klupica, ne postavljanju stopera za vrata, ne rezanju spojeva ograde, ne izvođenja nadvoja iznad vrata za sanitarni prostor, ne postavljanju folije na unutarnje staklene stijene, ne četkanju betona na svim rampama, ne postavljanju donje i gornje okapnice na prozoru kotlovnice, ne obradi spojeva stropa i bravarske stijene, ne zaštiti metalne konstrukcije od korozije, neispravnosti nosača staklenih vrata, neispravnosti mehanizma za upravljanje trakastim zavjesama i ostalom, kako je to navedeno u predmetnim zapisnicima. Skriveni nedostaci (oni koji se nisu mogli uočiti uobičajenim pregledom prilikom primopredaje radova), koji su, prema vještaku, pravovremeno evidentirani, da su se najviše manifestirali u obliku pukotina na podnom samonivelirajućem premazu (pri čemu vještak navodi da nije imao uvid u podatke o vremenskim uvjetima prilikom ugradnje te vrste obloge i o postotku vlage podne obloge, koji podaci da su bitni za utvrđivanje uzroka tih pukotina i koji su trebali biti uneseni u građevinski dnevnik koji njemu nije dat na uvid), ali i u vidu prestanka rada motora za žaluzine, ako je do toga došlo nakon potpisivanja Zapisnika o primopredaji radova.

21. Vještak je naveo da su svi utvrđeni nedostaci u građevinskim radovima posljedica nepravilnog izvođenja radova i njihova nedovršenja, a ne radi se o nedostacima u projektu. Vještak nije mogao odgovoriti na pitanje da li su radovi sanacije koje su izvodili B.I.S. – M d.o.o. i HM – Patria d.o.o. bili potrebni radi otklanjanja nedostataka u radovima koje je izveo Jelačić d.o.o. te da li je naknada koju je tužitelj platio navedenim društvima po osnovama troškova sanacije u ukupnom iznosu od 3.266.408,71 kn odgovarala tadašnjim tržišnim cijenama za tu vrstu radova iz razloga što se u spisu ne nalaze projekti sanacije s pripadajućim troškovnicima, građevinskom knjigom i građevinskim dnevnikom temeljem kojeg bi se mogli utvrditi točni iznosi te izvršiti kontrola tadašnjih tržišnih cijena. Budući da vještak nije mogao odgovoriti na to pitanje sud je rješenjem od 17. studenog 2017. naložio tužitelju dostaviti sudu projekte za radove sanacije koje su izvodili B.I.S. – M d.o.o. i HM – Patria d.o.o. s pripadajućim troškovnicima i ponudama. U dopuni nalaza i mišljenja vještak IO navodi da među dostavljenom dokumentacijom nema sve potrebne dokumentacije pa nije mogao dati odgovor na pitanje da se utvrdi iznos naknade koju je tužitelj trebao platiti za otklanjanje nedostataka u radovima koje je izvodio Jelačić d.o.o.; pa je sud ponovo naložio tužitelju dostaviti isprave i dokumentaciju koju je zatražio građevinski vještak IO. U drugoj dopuni nalaza i mišljenja građevinski vještak IO je naveo da je izostavljena dokumentacija koja se odnosi na B.I.S. – M d.o.o., u odnosu na radove sanacije koje je izvodilo društvo B.I.S. – M d.o.o. da su svi radovi koji se navode u građevinskoj knjizi bili potrebni za otklanjanje nedostataka, međutim da se bez obračunskih nacrta ne mogu provjeriti količine a za u to je potrebno dostaviti građevinski dnevnik te potom dokumentaciju rađenu za vrijeme izvođenja radova. Pod pretpostavkom da se obračunskim nacrtima mogu potvrditi količine iskazane u građevinskoj knjizi da bi vrijednost tih radova bila 325.206,43 kn. Sve ove okolnosti je sud prvoga stupnja vrlo jasno i detaljno naveo te je zaključio da je sud poduzeo sve što je procesno bilo moguće da se pribavi odgovarajuća dokumentacija kako bi građevinski vještak IO mogao dati odgovor na pitanje – da li su radovi sanacije koje su izvodili B.I.S. – M d.o.o. i HM Patria d.o.o. po nalogu tužitelja te kojima je za te radove plaćeno ukupno 3.266.408,71 kn bili potrebni radi otklanjanja nedostataka u radovima koje je izveo Jelačić d.o.o. te da li je naknada koju je tužitelj platio navedenim društvima po osnovi troškova sanacije odgovarala tadašnjim tržišnim cijenama za tu vrstu radova. Vještak nije mogao odgovoriti na to pitanje pa pravilno sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da ima tražbinu po osnovi naknade štete za plaćene troškove otklanjanja nedostataka u građevinsko – obrtničkim radovima. Radi razjašnjenja spornih činjenicama u svezi strojarskih radova sud je odredio izvođenje dokaza strojarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Slavenu Bitangi, dipl. ing. stroj. koji je imao isti zadatak kao i građevinski vještak ali u dijelu koji se odnosi na strojarske radove. Sud je vrlo jasno i detaljno opisao i obrazložio nalaz vještaka te je vještak zaključio da su za ulaganje navedenih nedostataka u strojarskim instalacijama koje je izveo Jelačić d.o.o., a projektirao SM inženjering bili potrebni svi radovi koje je tužitelj zatražio od B.I.S. – M d.o.o. i HM Patria d.o.o. da bi vrtić mogao funkcionirati te da bi vrijednost izvedenih strojarskih radova u iznosu od 935.240,32 kn odgovarala tadašnjim tržišnim cijenama za tu vrstu radova. Tuženik nije imao prigovara na nalaz i mišljenje strojarskog vještaka, a tužitelj je predložio da se vještak očituje iz kojeg razloga i temeljem kojih odredbi zaključuje da prednik tuženice kao izvođač radova nije mogao uočiti nedostatke u projektu strojarskih instalacija koji će u konačnici dovesti do nedostataka u izvedbenom stanju uz napomenu da se građevinski vještak IO očitovao da izvođač mora moći utvrditi nedostatke u projektu jer mora raspolagati stručnim kadrom koji ima takvo znanje.

22. Budući da građevinski vještak IO nije mogao odgovoriti na pitanje jesu li radovi sanacije nedostataka u građevinsko-obrtničkim radovima bili potrebni za otklanjanje nedostataka koji se mogu pripisati tuženiku te koliko je iznosila njihova tržišna vrijednost, vještaku je ukazano da je potrebno da se očituje iz koje isprave je utvrdio da je ukupna vrijednost sanacije nedostatka u strojarskim radovima iznosila 935.240,32 kn. Sve ove okolnosti vještačenja je sud prvoga stupnja vrlo jasno i detaljno analizirao. Konačno, vještak za područje strojarstva zaključuje da je ukupni trošak otklanjanja nedostataka na strojarskim instalacijama iznosio 124.127,72 EUR + 2.492,00 EUR = 126.619,72 EUR. Vještak je pojasnio da se iznos od 124.127,72 EUR odnosi na troškove otklanjanja nedostataka u bitnim zahtjevima za građevinu, dok se iznos od 2.492,00 EUR odnosi na zamjenu obične EKO nape. Pravilno je sud utvrdio da iznos od 124.127,72 EUR predstavlja konverziju iznosa od 935.240,32 kn dakle da se iznos od 935.240,32 kn / 124.127,72 EUR odnosi na vrijednost svih troškova sanacije nedostataka u strojarskim instalacijama. Strojarski vještak je izjavio da će nedostatak koji se odnosi na ugradnju obične umjesto EKO nape ne može smatrati nedostatkom u bitnim zahtjevima za građevinu, te da je trošak zamjene obične s EKO napom uračunat u troškovnik sanacijskih radova na strojarskim instalacijama društva HM Patria d.o.o., iz čega proizlazi da je iznos od 935.240,32 kn / 124.127,72 EUR obuhvaća i troškove sanacije nedostataka koji nemaju veze s bitnim zahtjevima za građevinu.

23. Pravilno je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za područje strojarstva Slavena Bitange jer je nalaz i mišljenje izrađeno sukladno pravilima struke i sukladno dokumentaciji u spisu i sukladno određenjima iz članka 250.-262. ZPP-a kojim odredbama je regulirano provođenje vještačenja.

24. Stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kada je odbio tužbeni zahtjev u pogledu utvrđenja osnovanosti tražbina tužitelja u iznosu od 333.029,74 EUR / 2.509.212,58 kn. Prema tome, odbijeni dio tužbenog zahtjeva odnosi se na potraživanje u iznosu od 23.493,14 EUR / 177.009,09 kn (tražbine nižih isplatnih redova te nedokazano potraživanje troškova raznih sudskih postupaka i nedokazano potraživanje tužiteljeve podružnice Zagrebačke ceste) i na potraživanje u iznosu od 309.536,60 EUR / 2.332.203,49 kn (3.266.408,71 kn – ukupni troškovi otklanjanja nedostataka u izvedenim radovima plaćeni društvima HM Patria d.o.o. i B.I.S. - M d.o.o. minus 934.205,22 kn – troškovi otklanjanja u strojarskim radovima plaćeni društvu HM Patria d.o.o. = 2.332.203,49 kn / 309.536,60 EUR – nedokazani troškovi otklanjanja nedostataka u građevinsko-obrtničkim radovima).

25. Isto tako, pravilna je i obrazložena odluka o parničnim troškovima u smislu članka 154. stavka 2. ZPP-a, kako u odnosu na osnovu dosuđenog troška, tako i u odnosu na visinu dosuđenih troškova u smislu članka 155. ZPP-a. Stoga je odluka o parničnom trošku ispitana kako kvalitativno tako kvantitativno te je utvrđeno da je pravilna i zakonita. Isto tako, osim samo što općenito osporava odluku o parničnom trošku, žalitelj u žalbi ne navodi razloge zbog kojih osporava navedenu odluku.

26. Navodima žalbe tužitelj nije osnovano doveo u sumnju pravilnost i zakonitost razloga sadržanih u obrazloženju presude, kao ni pravilnost ni zakonitost odluke sadržane u točkama II., III. i IV. presude.

27. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu a sve kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko