REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-83/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GRJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 1246/20-32 od 9. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Djelomično se žalba tuženika odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1246/20-32 od 9. veljače 2023.

1) potvrđuje u točki I. izreke presude

2) ukida u točki III. izreke presude te u točki III. izreke rješenja sadržanog u presudi te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je i riješeno:

I Nalaže se tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. isplatiti tužiteljici GRJ iznos od 6.237,97 eur/ 47.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2020. pa do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice GRJ u dijelu kojim se nalaže tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. isplatiti zatezne kamate tekuće na iznos 6.237,97 eur/ 47.000,00 kn od 7. prosinca 2019. do 6. siječnja 2020.

III Nalaže se tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. da tužiteljici GRJ nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.095,76 EUR/ 23.325,02 HRK1 sa zateznom kamatom tekućom od 21. rujna 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 2. rujna 2020.

II Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 4. svibnja 2022.

III Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu od tuženika u iznosu od 2.654,46 EUR / 20.000,00 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke pobija tuženik kao i rješenje pod točkom II. izreke zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Osporava nalaz i mišljenje vještaka po kojem bi tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta te prouzročeni strah od ukupno 20 mjeseci i što je u suprotnosti s medicinskom dokumentacijom. Navodi da je vještak proturječan samome sebi jer navodi kako stanje na dan pregleda ukazuje na postojanje straha koji se može opisati kao sekundarni strah u vidu pojačanih životnih napora. Kako sud nije prihvatio provođenje novog vještačenja, mišljenja je da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 260. i 261. ZP, ali i iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, poglavito stoga što prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, a prilikom odmjeravanja novčane naknade sudi suprotno pravnom shvaćanju s dvije sjednice građanskog odjela VSRH (Su-IV-47/2020-5).

2.2. Smatra da je prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sud pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da bi pravična novčana naknada iznosila čak 7.377,45 eura i to za 5%-tno smanjenje životne aktivnosti. Tvrdi da je i u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

2.3. U odnosu na rješenje također je tvrdnji da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a stoga što se tuženik protivio povlačenju tužbe suprotno stajalištu prvostupanjskog suda te da je u odnosu na povučeni dio prvostupanjski sud trebao odbiti tužbeni zahtjev. Također da je tuženik osporavao isključivo visinu tužbenog zahtjeva pa nije pravilno odmjeren uspjeh stranaka u postupku.

2.4. Predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine i presuda i rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba u odnosu na pobijani dio presude o glavnoj zahtjevu (točka I.) nije osnovana.

4.1. Žalba u odnosu na pobijani dio rješenja (točka III.) te pobijani dio presude (točka III.) je osnovana.

Žalba u odnosu na presudu

5. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastale u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao GR na način da je prešao u voznu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera te je došlo do frontalnog sudara s vozilom kojim je upravljala tužiteljica i zbog čega je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, slijedom čega potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje.

6. U postupku nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, visina štete u iznosu od 1.061,78 eur / 8.000,00 kn koji iznos je isplaćen u mirnom postupku prije utuženja.

7. Prvostupanjski sud je utvrđenja da je tužiteljica zadobila stresni poremećaj uslijed prometne nezgode odnosno štetnog događaja, da je psihijatrijsko liječenje tužiteljice trajalo tijekom prva četiri mjeseca nakon štetnog događaja, da u psihičkom statusu još uvijek zaostaju blagi simptomi poremećaja. Nadalje:

- da je kod tužiteljice uz medikamente postupno došlo do stišavanja akutne simptomatike i reduciranja intenziteta simptoma,

- da je tužiteljica prvo trpila intenzivan kratkotrajni strah ne dulje od 15 sekundi, da bi kasnije trpila sekundarni strah srednjeg intenziteta u periodu od najviše dva mjeseca i koji bi se nastavio kao sekundarni strah blagog intenziteta kroz dulji vremenski period od najmanje godinu dana do najviše 18 mjeseci, a njeno psihičko stanje sada i u periodu proteklom od štetnog događaja opisuje kao sekundarni strah u vidu pojačanih životnih napora koji je prisutan i dana, ali isti ju više ne sprečava u svakodnevnom obavljanju životnih aktivnosti, teškoće koje tužiteljica trpi se očituju u povećanoj anksioznosti, napetosti, slabijem snu, pretjeranom oprezu prilikom vožnje i zabrinutosti za dijete kada ga netko drugi vozi u automobilu, te ne trpi trajne posljedice štetnog događaja,

- da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila mišićno-ligamentarnu ozljedu vratne kralježnice po mehanizmu trzajne ozljede, zadobila je i ozljedu mekih tkiva i ligamenata interfalangealnog zgloba lijevog palca koja nakon završenog liječenja ima reduciranu funkciju,

- da joj je smanjena pokretljivost vratne kralježnice i bolovi nakon ozljede mekih struktura bez instabiliteta ali sa deformitetom smanjuje opću životnu i radnu sposobnost za 4%, a smanjena je pokretljivost distalnog interfalangealnog zgloba lijevog palca 1%,

- da fizičke bolove jakog intenziteta nije trpjela,

- da je bolove srednjeg intenziteta trpjela je tjedan dana, a kontinuirane bolove blagog intenziteta trpjela je dva mjeseca,

- da povremene bolove trpi i sada, a valorizirani su u trajnim posljedicama koje smanjuju opću životnu i radnu sposobnost,

- da ozljede nisu uzrokovale naruženost,

- da je tuđu nestručnu pomoć u obavljanju težih kućanskih poslova trebala je u prosjeku dva sata dnevno tijekom dva mjeseca,

- da je sekundarni strah kod tužiteljice blagog intenziteta trajao 18 mjeseci, a koji je uzrokovan psihološkim i somatskim teškoćama nastalim kao posljedica štetnog događaja te da relativno lakše tjelesne ozljede ne znače i odsustvo psihičkih teškoća,

- da se navedeni strah odnosi i na strah za dijete, a koji je može biti i ranije postojao, no pojačao se nakon štetnog događaja u kojem su njihovi životi bili u opasnosti,

- da nije nađeno ranijih psiholoških tegoba niti psihijatrijskog liječenja, a pri pregledu tužiteljice nije se našlo elemenata koji bi upućivali na postojanje trajnih posljedica štetnog događaja,

- da tužiteljica nije imala bolove jakog intenziteta, a ocjena o dužini trajanja bolova dana je na temelju medicinske dokumentacije, iskaza tužiteljice i kliničkog iskustva vještaka,

- da završetkom fizikalne terapije tužiteljica nije bila izliječena u potpunosti te je dio njezinih tegoba i dalje nastavio egzistirati,

- da je psihijatrijsko liječenje tužiteljice prestalo je 7. siječnja 2020., no tegobe su i dalje nastavile egzistirati,

- da smanjenje životnih aktivnosti iznosi 5%, dok sa psihijatrijskog stajališta nema trajnih posljedica.

8. Prvostupanjski sud je stajališta da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 35/05. i 41/08., dalje ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu temeljem članka 1100. stavak 1. ZOO-a, te da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a, pa s obzirom na utvrđeni opseg smanjenja životne sposobnosti tužiteljice, dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova ovaj sud smatra da joj u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 7.059,75 eur/ 53.191,72 kn.

Nadalje, da je cijenu sata tuđe pomoći i njege pružene tužitelju sud ocijenio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 2,65 eur/ 20,00 kn, za ukupno 120 sati sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a na naknadu koje štete ima pravo na temelju čl. 1095. ZOO-a, u iznosu od 318,00 eur/ 2.395,97 kn, pa kako je među strankama nesporno da je tuženik isplatio tužiteljici nesporni dio štete u iznosu od 1.061,78 eur/ 8.000,00 kn, a utvrđena visina potraživanja s osnova neimovinske i imovinske štete u iznosu od 7.377,45 eur/ 55.585,40 kn, to je tuženik dužan isplatiti tužiteljici preostali iznos od 6.315,66 eur/ 47.585,40 kn, odnosno, budući da tužitelj potražuje iznos manji nego što je sud utvrdio da mu pripada, a sud je vezan tužbenim zahtjevom, to je tužiteljici dosuđen traženi iznos od 6.237,97 eur/ 47.000,00 kn na ime cjelokupne naknade štete.

9. Ovakav materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. 10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu glavnog zahtjeva (točka I. izreke) u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tuženik, ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama.

10.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 260. i 261. ZPP, a koju također u žalbi ističe tuženik. Žalitelj tijekom postupka nije svojim primjedbama i prigovorima doveo u sumnju objektivnost i stručnost nalaza i mišljenja saslušanih vještaka, kao ni pretpostavke za primjenu odredbe članka 261. ZPP.

10.2. Također ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbama članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

11. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na glavni zahtjev. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojega je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

12. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda pravilan je zaključak da su se ispunile pretpostavke za primjenu instituta naknade štete, budući je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti u smislu članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO) u svezi članka 1046. ZOO te posljedično primjene odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO te članka 1095. ZOO. 13. Materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda, dakle, prihvaća i ovaj sud, smatrajući da je prihvaćanjem utvrđenja iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka sud prvog stupnja pravilno utvrdio kvalifikatorne okolnosti nastale neimovinske štete imajući u vidu u presudi suda prvog stupnja opisanih pretrpljenih bolova i straha, psihičkih poremećaja kod tužiteljice, smanjenja životnih aktivnosti od 5%, a i s obzirom na dob tužiteljice te ostale okolnosti slučaja temeljem mjerodavnih odredbi članka 19. stavak 1. i 2. i članka 1100. ZOO te je utvrdio primjerenu naknadu neimovinske štete, kao i imovinske (koja se žalbom ne osporava) u iznosu od 7.377,45 eura, a kako je tuženik prethodno isplatio iznos od 1.061,78 eura, to je dosuđen iznos od 6.237,97 eura koliko je tužiteljica i tražila.

14. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je sud prvog stupnja na odgovarajući način cijenio odlučujuća mjerila iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, dalje: ZOO) u vezi čl. 19. i čl. 1046. ZOO u odnosu na neimovinsku štetu, koja i po ocijeni ovog suda predstavlja naknadu primjerenu posljedicama ozljeđivanja u predmetnom slučaju s obzirom na mjerodavne Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su- IV-47/2020-5).

15. Osporavajući u žalbi visinu naknade neimovinske štete tuženik gubi iz vida da su izmjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5). iznosi pravičnih naknada u slučajevima povrede prava osobnosti povećani za 50%, tako da je naknada koju je dosudio prvostupanjski sud u predmetnom slučaju u skladu sa navedenim orijentacijskim kriterijima uz napomenu da ni Orijentacijski kriteriji nisu samo matematički broj već pravična novčana naknada ovisi o karakteristikama svakog konkretnog slučaja.

16. Valjalo je zbog iznesenog u odnosu na pobijanu točku I. izreke prvostupanjske presude odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijani dio te na temelju članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao u izreci.

Žalba na pobijanu točku III. izreke presude te pobijanu točku III. izreke rješenja sadržanog u presudi

17. Ispitujući pobijanu odluku o troškovima (točka III. presude) kao i točku III. izreke rješenja u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tuženik, ovaj sud je stajališta da je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu. Pobijani dio prvostupanjske presude te rješenja imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati, ne sadrže valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama, poglavito stoga što je prvostupanjski sud, razvidno je, odluku o troškovima donio na temelju članka 153. stavak 5. ZPP koji nije u svezi s troškovima koje je prvostupanjski sud odmjerio tužiteljici te obrazloženje za troškove ne sadrži nikakve razloge, kao što se prvostupanjski sud nije očitovao ni o osnovanosti točke III. rješenja kojim je utvrđeno da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu od tuženika u visini od 2.656,46 eura/20.000,00 kn.

18. Zbog počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu točku III. izreke prvostupanjske presude, kao i točku III. rješenja sadržanog u presudi te u pobijanim dijelovima predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno odlučivanje u kojem će otkloniti postojanje bitne povrede te ponovno ocijeniti osnovanost troškova koje je zahtijevala tužiteljica, ali i tužena s obzirom na uspjeh, kao i tvrdnje tužene oko povlačenja dijela tužbenog zahtjeva te osnovanosti za dosudu troškova.

19. Novom odlukom riješit će se, dakle, o ukupnim troškovima žalbe imajući u vidu navedene činjenice, ali i o troškovima podnesene žalbe slijedom odredbe članka 166. stavak 3. ZPP.

20. U nepobijanim točkama II. izreke presude te točkama I. i II. izreke rješenja prvostupanjska presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni.

21. Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić