Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-662/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku po sucu Davoru Liščiću, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Marijana Šakote, u pravnoj stvari tužitelja EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Adela Klanac-Kapša, odvjetnica u Osijeku, protiv 1. tuženika AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, radi isplate, na glavnoj raspravi koja je zaključena 13. prosinca 2024. u prisustvu opunomoćenice tužitelja, opunomoćenice tuženika te stranaka, a koja je objavljena 28. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan i nalaže se 1. tuženiku AO i 2. tuženici OO da u roku 15 (petnaest) dana, od dana dostave prijepisa presude, solidarno plate tužitelju EO 284,25 eura (dvjesto osamdeset četiri eura dvadeset pet centi) sa zateznim kamatama od 31. kolovoza 2023. do isplate, koje se do 31. prosinca 2023. obračunavaju po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Odbija se tužbeni zahtjev kao djelomično neosnovan radi isplate 439,50 eura (četiristo trideset devet eura pedeset centi) sa zateznim kamatama od 16. studenoga 2023. do isplate, kao i radi isplate 171,20 eura (sto sedamdeset jedan euro dvadeset centi) sa zateznim kamatama od 21. rujna 2023. do isplate, koje se do 31. prosinca 2023. obračunavaju po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanjem za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Nalaže se tužitelju EO da u roku 15 (petnaest) dana, od dana dostave prijepisa presude, plati 1. tuženiku AO i 2. tuženici OO 223,36 eura (dvjesto dvadeset tri eura trideset šest centi) troškova postupka sa zateznom kamatom od 28. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj EO podnio je 24. srpnja 2024. tužbu radi isplate 904,23 eura. Isplatu zahtijeva na temelju ugovora o najmu stana, a novčani iznos odnosi se na režijske troškove za srpanj 2023. koji iznose 75,90 eura sa zateznim kamatama od 31. kolovoza 2023. do isplate, režijske troškove za kolovoz 2023. koji iznose 77,63 eura sa zateznim kamatama od 29. rujna 2023. do isplate te najamninu za rujan 2023. koja iznosi 140,00 eura sa zateznim kamatama od 31. kolovoza 2023. Tužbenim zahtjevom predlaže isplatu i 439,50 eura po osnovi štete koju su 1. tuženik AO i 2. tuženica CO prouzročili korištenjem stan, sa zateznim kamatama od 16. studenoga 2023. do isplate, kao i 171,20 eura po osnovi troškova sastavljanja zapisnika o utvrđivanju činjenica radi osiguranja dokaza od 13. rujna 2023., sa zateznim kamatama od 21. rujna 2023. do isplate. Ukupni iznos tužbenog zahtjeva, 1.204,23 eura, umanjen je za 300,00 eura predujma. Tužitelj zahtijeva i naknadu troškova parničnog postupka. Iz činjeničnog opisa proizlazi da su stranke 1. svibnja 2023. sklopile ugovor o najmu stana, koji je 30. kolovoza 2023. raskinut. Tužitelj navodi da tuženici nisu raskinuli ugovor u skladu s otkaznim rokom od 30 dana te da nije izvršena primopredaja i zajednički pregled stana kako bi se utvrdilo stanje u kojem se stan nalazi. Isto tako, navodi kako tuženici stan nisu napustili 31. kolovoza 2023., nego su stan koristili i u rujnu. U tužbi je navedeno da je tužitelj, nakon što su tuženici napustili stan, pregledao stan i utvrdio da su tuženici prouzročili štetu, nakon čega je sastavljen javnobilježnički zapisnik 13. rujna 2023. pod poslovnim brojem OU-281/2023.
2. Tuženici: 1. AO i 2. CO dostavili su 14. listopada 2024. odgovor na tužbu. U odgovoru na tužbu ne osporavaju sklapanje ugovora na način kako je to u tužbi navedeno niti osporavaju da su bili dužni plaćati režijske troškove. U odgovoru na tužbu osporavaju da su bez prethodne najave otkazali ugovor o najmu stana i navode kako su tužitelja EO o otkazu ugovora obavijestili SMS porukom. Isto tako, navode da su tijekom kolovoza 2023. nekoliko puta pokušali dogovoriti primopredaju i zajednički pregled stana. Iz odgovora proizlazi da su ključeve stana ubacili u tužiteljevo dvorište jer njegova supruga nije htjela preuzeti ključeve. Smatraju da nisu dužni platiti 140,00 eura najamnine za rujan 2023. s obzirom na to da su tijekom rujna u stanu boravili nekoliko dana. Osporavaju sve navode vezane za to da su prouzročili štetu te kao dokaz da šteta nije nastala dostavljaju fotografije stana.
3. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.
4. Radi odluke o tužbenom zahtjevu i utvrđivanja odlučnih činjenica pročitani su: ugovor o najmu stana od 1. svibnja 2023., obračun režijskih troškova za srpanj i kolovoz 2023. te dostavljeni računi o isporuci komunalnih usluga (stranica 11 do 24 spisa). U skladu s člankom 292. a stavkom 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.,
– pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – u nastavku: ZPP) sud je na pripremnom ročištu izradio plan upravljanja postupkom. Na temelju rješenja poslovni broj: P-662/2024-5 od 25. studenoga 2024. na glavnoj raspravi izveden je dokaz saslušanjem tužitelja EO, 1. tuženika AO i 2. tuženice OO, izvedeni su dokazi čitanjem SMS poruka (stranica 54 do 57 spisa), zapisnika javnog bilježnika od 13. rujna 2023. (stranica 26 do 46 spisa) te su pregledane fotografije koje se nalaze na stranicama 107 do 116 spisa.
5. Među strankama je sporno jesu li 1. tuženik AO i 2. tuženica CO prouzročili štetu na način kako je to u tužbi navedeno te jesu li dužni platiti režijske troškove za srpanj i kolovoz 2023.,kao i najamninu za rujan 2023. s obzirom na to da su u stanu živjeli nekoliko dana u rujnu. Sporno je i to kada su i na koji način otkazali ugovor o najmu stana.
6. Na temelju članka 264. ZPP-a radi utvrđivanja spornih činjenica koje su važne za odluku o tužbenom zahtjevu na glavnoj raspravi, koja je održana 13. prosinca 2024., izveden je dokaz saslušanjem stranaka. Iskazi stranaka analizirani su u odnosu na činjenične navode iz tužbe, kao i činjenične navode iz odgovora na tužbu, te ranije navedene materijalne dokaze, a kako bi se izveo zaključak o tome jesu li njihovi iskazi istiniti.
6.1. Tužitelj EO iskazivao je da je šteta nastala u razdoblju u kojem su 1. tuženik AO i 2. tuženica CO živjeli u stanu. Navodi da je za štetu saznao kada je, zajedno s javnim bilježnikom 13. rujna 2023., ušao u stan. Iz iskaza proizlazi da je ugovor raskinut 30. kolovoza 2023. kada mu je 1. tuženik AO poslao SMS poruku. Proizlazi da je stan bio zapušten, prljav i da su bila vidljiva oštećenja stolarije i zidova. Navodi da je sve do 3. rujna 2023. komunicirao s 1. tuženikom te smatra da mu je mogao predati ključeve stana. Vezano za obračun režijskih troškova iskazao je kako je svaki mjesec obračunavao režijske troškove na način da bi na temelju ispostavljenih računa za struju, vodu i pričuvu izvršio obračun, a tuženici bi mu te troškove plaćali u gotovini „na ruke”, dok bi im radi uvida dao ispostavljene račune. Iskazuje da je u stan, u razdoblju kojem su tuženici stanovali, ušao samo jednom i to petnaestak dana prije nego li su oni napustili stan te je vidio oštećenja na štokovima i vratima jer su tuženici iznosili namještaj. Isto tako, navodi da je više puta pokušao dogovoriti primopredaju stana, putem SMS poruka, što su tuženici izbjegavali. Naveo je i to da od 3. rujna do 13. rujna 2023. nije ulazio u stan. Tužiteljev iskaz sud je ocijenio kao djelomično istinit i to u odnosu na okolnosti koje su vezane za raskid ugovora i činjenicu da su tuženici u stanu boravili određeno vrijeme u rujnu 2023., odnosno da su stan napustili 3. rujna 2023. Taj dio iskaza u skladu je sa sadržajem SMS poruka koje je razmijenio s 1. tuženikom AO **.**.2023., **.**.2023. i **.**.2023. Iz navedenih poruka sud je izveo zaključak da su tuženici pokušavali pronaći drugi stan jer je 1. tuženik AO **.**.2023. u 10:29 poslao tužitelju poruku iz čijeg sadržaja proizlazi da to nisu uspjeli te su, nakon dva dana, 30. kolovoza 2023. u 13:06 obavijestili tužitelja kako raskidaju ugovor. Isto tako, iz poruke koju je 1. tuženik poslao 3. rujna 2023. u 9:45 može se zaključiti da je toga dana pokušao dogovoriti primopredaju stana. Tijekom postupka stranke nisu osporile vjerodostojnost ovih dokaza, zbog čega su prihvaćeni kao istiniti, iako se iz SMS poruka ne može utvrditi s kojih telefonskih brojeva su te poruke poslane.
Iskaz tužitelja sud je ocijenio kao djelomično istinit i u odnosu na okolnosti koje su vezane za obračun i plaćanje režijskih troškova jer je taj dio iskaza u skladu s dostavljenim materijalnim dokazima koji se nalaze na stranicama 11 do 17 spisa. Iz tih dokaza proizlazi da režijski troškovi za srpanj 2023. iznose ukupno 75,90 eura. Čitanjem popisa troškova iz računa broj 1836506 utvrđeno je da se odnose na troškove vode 16,30 eura, struje 41,89 eura, plina 6,95 eura i odvoza smeća 6,12 eura. Navedeni troškovi u skladu su s izdanim računima za isporuku komunalnih usluga koji se nalaze na stranici 12 do 17 spisa. Utvrđeno je da su računi izdani na tužiteljevo ime i odnose se na režijske troškove za srpanj 2023., a kako je već navedeno. Iz računa se nije moglo utvrditi koliko iznosi pričuva za cijelu nekretninu niti kako je izračunat iznosi koji su tuženici dužni platiti (4,64 eura). Režijski troškovi za kolovoz 2023. ukupno iznose 77,63 eura. Čitanjem popisa troškova iz računa broj 1836510 utvrđeno je da se odnose na troškove vode 22,47 eura, struje 37,66 eura, plina 6,75 eura i odvoza smeća 6,11 eura, a radi se o režijskim troškovima za kolovoz 2023. Svi navedeni troškovi u skladu su s izdanim računima koji se nalaze na stranici 18 do 24 spisa, a izdani su na tužiteljevo ime i odnose se na režijske troškove za kolovoz 2023. Iz računa se nije moglo utvrditi koliko iznosi pričuva za cijelu nekretninu niti kako je izračunat iznosi koji su tuženici dužni platiti (4,64 eura). Iskaz tužitelja sud nije ocijenio kao istinit u dijelu u kojem je naveo da je putem SMS poruka više puta pokušao dogovoriti primopredaju stana te da od 3. rujna do 13. rujna 2023. nije ulazio u stan. Uzimajući u obzir da je tužitelj dostavio ispis ranije navedenih poruka od 28. kolovoza, 30. kolovoza i 3. rujna 2023., sud smatra da je isto tako mogao dostaviti i poruke iz kojih se može utvrditi da je pokušao više puta dogovoriti primopredaju stana, zbog čega taj dio iskaza nije ocijenio kao istinit. Dio iskaza u kojem tvrdi da od 3. rujna do 13. rujna 2023. nije ulazio u stan suprotan je činjeničnom opisu koji je naveden u tužbi. Iz točke VII. tužbe proizlazi da je tužitelj izvršio pregled stana, nakon što su tuženici napustili stan te je utvrdio kako su napravili štetu. Naime, tužitelj je u iskazu naveo kako je i petnaestak dana prije nego li su tuženici napustili stan ušao u stan te je vidio oštećenja na štokovima i vratima jer su iznosili namještaj. Zbog navedenih proturječnosti nije se mogla utvrditi činjenica da je tužitelj ušao u stan tek 13. rujna 2023., a da prije toga nije pregledao stan i uočio nastalu štetu. Nije logično da je tužitelj uočio oštećenja sredinom kolovoza, a da je tek 13. rujna 2023. ušao u stan kako bi utvrdio štetu, desetak dana nakon što su tuženici naputili stan. Kako je već navedeno, iz činjeničnog opisa proizlazi da je tužitelj pregledao stan nakon što su tuženici napustili stan, zbog čega je izveden zaključak da je to učinio i prije 13. rujna 2023.
6.2. Iz iskaza 1. tuženika AO proizlazi da 1. rujna 2023. nije raskinuo ugovor jer je tužitelju EO poslao SMS poruku kojom ga je obavijestio da on i 2. tuženica CO ostaju u stanu. Tom prilikom pozvao je tužitelja da izađe ispred kuće, a kako bi dogovorili raskid ugovora te ga je obavijestio da će u stanu prespavati još jednu noć, na što je tužitelj pristao. Unatoč tomu, iskazuje da je stan napustio istoga dana. Na poseban upit suda iskazao je da posjeduje fotografije stana koje su nastale 1. rujna 2023., a koje se nalaze u spisu predmeta na stranicama 107 do 116 te da ih je slikao svojim mobilnim uređajem. Vezano za predaju ključeva iskazao je da je ključeve bacio u dvorište 3. rujna 2023. jer je tužitelj napao njegovu suprugu. U odnosu na plaćanje režijskih troškova iskazao je da su troškovi plaćani na temelju tužiteljevog obračuna, a da na uvid nije dobio izdane račune. Troškove je plaćao u gotovini „na ruke” u stanu. Navodi kako je tužitelj često dolazio u stan, odnosno dva puta tjedno te da je mogao vidjeti oštećenja. Zadnje režijske troškove platio je 15. rujna 2023., a potvrdu o plaćenim troškovima nije dobio.
Iskaz 1. tuženika sud je ocijenio kao djelomično istinit i to samo u odnosu na činjenice i okolnosti plaćanja režijskih troškova jer je naveo da su režijske troškove plaćali na temelju tužiteljevog obračuna. Taj dio iskaza u skladu je s materijalnim dokazima koje je tužitelj EO dostavio uz tužbu, ranije navedenim računima broj 1836506 i 1836510, odnosno računima za režijske troškove koji se nalaze na stranicama 11 do 24 spisa. Isto tako, o načinu plaćanja režijskih troškova, u bitnome, jednako su iskazivali tužitelj i 2. tuženica CO. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz u dijelu u kojem je 1. tuženik naveo da su sporni režijski troškovi plaćeni jer je njegov iskaz suprotan iskazu 2. tuženice OO. Ona je iskazala da su svaki mjesec dobili priznanicu o plaćenim režijskim troškovima i stanarini te da nisu platili samo režije za kolovoz 2023. Imajući u vidu navedeno teret dokazivanja da su režijski troškovi plaćeni je na tuženicima.
Iskaz nije prihvaćen kao istinit u dijelu u kojem navodi kako je SMS porukom obavijestio tužitelja da će u stanu prespavati još jednu noć te da je unatoč tomu stan napustio 1. rujna 2023., kao i u dijelu u kojem je naveo da je istoga dana svojim mobilnim uređajem fotografirao stan. Ovaj dio iskaza suprotan je sadržaju SMS poruka koje se nalaze na stranicama 55 do 57 spisa jer proizlazi da je on 30. kolovoza 2023. u 13:06 poslao tužitelju poruku kojom ga obavještava da 31. kolovoza 2023. raskida ugovor o najmu, dok iz poruke koju mu je poslao 3. rujna 2023. u 9:45 proizlazi da je toga dana pokušao dogovoriti primopredaju stana. U odnosu na dio iskaza koji se odnosi na fotografije stana, a koje se nalaze na stranicama 107 do 116 spisa, potrebno je navesti da se nije moglo utvrditi kada su nastale i je li ih fotografirao 1. tuženik svojim mobilnim uređajem. Pregledom fotografija može se utvrditi da se radi o unutarnjoj pohrani koja je preuzeta iz datoteke pod nazivom EO. Iz fotografija proizlazi da su preuzete 3. rujna 2023. u 17:38. Polazeći od toga da je 1. tuženik iskazao kako je stan napustio 1. rujna 2023. te da je 3. rujna 2023. u jutarnjim satima SMS porukom obavijestio tužitelja o primopredaji i pregledu stana, sud navede fotografije nije prihvatio kao vjerodostojan dokaz jer se nije moglo utvrditi da ih je 1. tuženik fotografirao svojim mobilnim uređajem. Proizlazi da su nastale 3. rujna 2023. u 17:38 ili je tada oformljena unutarnja pohrana podataka u kojima se fotografije nalaze. Tijekom postupka nije predloženo izvođenje dokaza vještačenjem, a kako bi se utvrdilo kada su fotografije nastale. Isto tako, iskaz je suprotan činjenicama koje su navedene u odgovoru na tužbu jer je pod točkama 6. i 7. navedeno kako su tuženici tijekom rujna 2023. u stanu boravili nekoliko dana i da su stan napustili 3. rujna 2023. Iz navedenog, sud je izveo zaključak da su tuženici stan napustili toga dana u jutarnjim satima, a što potvrđuje i SMS poruka od 3. rujna 2023.
6.3. Iz iskaza 2. tuženice CO proizlazi da je ugovor raskinut 1. rujna 2023. oko 9:00 ujutro te da su toga dana iznosili stvari iz stana. Iskazuje kako nije vidjela tužitelja EO te da on nije htio preuzeti ključeve prije nego li stan pregleda vještak. Navodi kako su režijske troškove i stanarinu plaćali krajem mjeseca. Na poseban upit suda navela je kako je tužitelj u stan dolazio samo kada bi mu trebali platiti troškove i stanarinu te da je u stanu zadnji put bio krajem kolovoza. Isto tako, navela je da su iz stana izašli 1. rujna 2023. te da nisu planirali ostati u stanu dulje vrijeme, odnosno da toga dana nisu prespavali u stanu. Navodi kako su tužitelja obavijestili o raskidu ugovora tjedan dana prije nego li su izašli iz stana, na način da je to tužitelju usmeno priopćio njezin suprug, odnosno 1. tuženik AO. U odnosu na plaćanje režijskih troškova iskazala je da su svaki mjesec dobili priznanicu o plaćenim režijama i stanarini te da nisu platili režijske troškove za kolovoz 2023., dok nikada nije vidjela uplatnice za režijske troškove. Isto tako, izjavila je da je tužitelj dolazio u stan, pregledavao stan te uočio određena oštećenja. Iskaz 2. tuženice sud je ocijenio kao djelomično istinit i to samo u odnosu na činjenice i okolnosti plaćanja režijskih troškova. Iz iskaza je utvrđeno da su režijske troškove plaćali na temelju tužiteljevog obračuna, što je u skladu s dokazima koje je tužitelj EO dostavio uz tužbu, ranije navedenim računima broj 1836506 i 1836510, odnosno računima za isporučene komunalne usluge koji se nalaze na stranicama 11 do 24 spisa. Kako je već ranije navedeno, teret dokazivanja da su režijski troškovi plaćeni je na strani tuženika s obzirom na to da je 2. tuženica iskazala kako su za plaćene režijske troškove svaki mjesec dobili priznanicu. Sud je izveo zaključak da tuženici nisu platili režijske troškove za srpanj i kolovoz 2023. jer je 1. tuženik izjavio kako potvrde o plaćenim troškovima nisu dobivali, odnosno da je zadnje režijske troškove platio 15. rujna 2023., dok je 2. tuženica izjavila kako nisu platili režijske troškove za kolovoz 2023. te da su svaki mjesec dobili priznanicu o plaćenim režijskim troškovima i stanarini.
Iskaz nije ocijenjen kao istinit u dijelu u kojem navodi da su 1. rujna 2023. oko 9:00 iznosili stvari iz stana jer o tim činjenicama 1. tuženik AO nije ništa iskazivao. Sud smatra da se radi o bitnim činjenicama koje je, ako su istinite, u svom iskazu trebao navesti i 1. tuženik. Iskaz nije ocijenjen kao istinit niti u dijelu u kojem 2. tuženica navodi kako su usmeno raskinuli ugovor o najmu stana jer je taj dio iskaza suprotan sadržaju SMS poruke od 30. kolovoza 2023. koju je 1. tuženik poslao tužitelju. Kako je već navedeno, tom porukom 1. tuženik je obavijestio tužitelja da raskidaju ugovor odnosno „otkazuju stan”. Isto tako, iskaz nije ocijenjen kao istinit u dijelu kojem je navela da je tužitelj u stan dolazio samo kada bi mu trebali platiti režijske troškove i stanarinu te da je zadnji put bio u stanu krajem kolovoza jer je 1. tuženik iskazao kako je tužitelj u stan dolazio dva puta tjedno. Radi se o okolnostima o kojima bi tuženici, da su istinite, jednako ili slično iskazivati.
7. Na temelju članka 221.a ZPP-a sud je, a uzimajući u obzir ranije navedeno, utvrdio da tuženici nisu platili režijske troškove za srpanj i kolovoz 2023., da su u stanu boravili tri dana u rujnu 2023., odnosno da su stan napustili 3. rujna 2023. u jutarnjim satima, da nisu poštovali otkazni rok od 30 dana te da je 1. tuženik AO obavijestio tužitelja ĆO o raskidu ugovora 30. kolovoza 2023. u 13:06 putem SMS poruke, odnosno da je ugovor raskinut 31. kolovoza 2023.
8. Nije sporno da su stranke sklopile ugovor o najmu stana koji je raskinut, zbog čega su 1. tuženik AO i 2. tuženica CO tužitelju EO ĆO dužni platiti režijske troškove za srpanj i kolovoz 2023. jer u postupku nije dokazano da su ti troškovi plaćeni. Kako je već navedeno, tuženici nisu dokazali da su platili režijske troškove, iako je 2. tuženica iskazivala kako su za plaćene režijske troškove i stanarinu dobivali priznanicu, dok je priznala i to da troškovi za kolovoz nisu plaćeni. Uspoređujući taj dio njezinog iskaza s iskazom 1. tuženika, koji je osporio postojanje duga te činjenicu da im je tužitelj EO izdavao priznanice, koji u tom dijelu nije ocijenjen kao istinit, utvrđeno je da su iskazi suprotni jer su tuženici različito iskazivali o bitnim činjenicama i okolnostima. Zbog toga je izveden zaključak da su za plaćene režijske troškove dobili priznanicu, a ako priznanicu nisu dobili trebali su je zatražiti od tužitelja. Suprotno tomu, tužitelj je dokazao na koji način je obračunavao režijske troškove, dostavio je njihov obračun i izdane račune za isporučene komunalne usluge. Tuženici nisu predložili materijalne dokaze na temelju kojih bi se mogla provjeriti vjerodostojnost njihovih iskaza, odnosno činjenica koje su tijekom postupka iznosili, zbog čega se nije moglo utvrditi da tužitelju nisu dužni platiti sporne režijske troškove. U tom smislu, propust je tuženika da od tužitelja, u skladu s člankom 180. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – u nastavku: ZOO), zatraže izdavanje priznanice ako su platili režijske troškove.
9. Troškovi su umanjeni za iznos pričuve (2 x 4,64 eura, odnosno 9,28 eura) jer tužitelj EO nije dostavio račun kojim dokazuje koliki je mjesečni iznos pričuve. Iz tužbe i dostavljenih dokaza nije se moglo utvrditi na koji način je taj iznos izračunat i zašto je umanjen za 50 %. Od ukupnog iznosa režijskih troškova za srpanj i kolovoz 2023. oduzet je iznos pričuve te je odlučeno da su tuženici dužni platiti 144,25 eura režijskih troškova (153,53 – 9,28 = 144,25). Tužitelj u postupku nije dokazao iznos pričuve koji su tuženici morali plaćati upravitelju nekretnine.
10. Polazeći od utvrđenja da su tuženici u stanu boravili i tijekom rujna 2023. te da su ga napustili 3. rujna 2023., a kako je to i navedeno u točkama 6. i 10. odgovora na tužbu, te da nisu poštovali otkazni rok, zbog čega su ugovor o najmu stana otkazali nekoliko dana prije nego li su napustili stan, odnosno 31. kolovoza 2023., odlučeno je da su tužitelju EO dužni platiti 140,00 eura najamnine za rujan 2023. Ovdje je potrebno naglasiti da je čitanjem ugovora o najmu stana utvrđeno kako ugovor nije potpisao 1. tuženik AO niti ga je potpisala 2. tuženica CO što je suprotno članku 292. stavku 1. ZOO-a u svezi s člankom 4. Zakona o najmu stanova („Narodne novine” broj 91/1996., 48/1998., 66/1998., 22/2006., 68/2018. i 105/2020. – u nastavku: ZNS), no uzimajući u obzir njihova zanimanja, može se utvrditi da se radi o neukim strankama. Sklapanje ugovora činjenica je koju su tuženici pred sudom priznali pa se, u skladu s člankom 221. stavkom 1. ZPP-a, nije moglo utvrđivati jesu li bili upoznati sa sadržajem njegovih odredaba i njihovim značenjem zbog toga što nisu potpisali pisanu ispravu o sastavljenom ugovoru. Imajući u vidu činjenicu da su stan nastavili koristiti i nakon što je ugovor raskinut, odlučeno je naložiti plaćanje najamnine i za mjesec rujan 2023. Pritom, nije od utjecaja činjenica da su stan koristili samo nekoliko dana jer su izjavom o raskidu ugovora prestala sva prava iz ugovora o najmu pa tako i pravo stanovanja, a nastala je obveza plaćanja najamnine. Na temelju članka 23. Zakona o najmu stanova ZNS-a 1. tuženik AO i 2. tuženica CO morali su pravovremeno obavijestiti tužitelja EO o raskidu ugovora. U ovome slučaju otkazni rok kraći je od onoga koji je propisan zakonskom odredbom, odnosno ugovoren je rok od 30 dana. S obzirom na to da tužitelja nisu pravovremeno obavijestili o otkazu te da su stan koristili do 3. rujna 2023., dužni su na temelju članka 3. i 9. ZNS-a platiti i najamninu za taj mjesec. Na temelju članka 15. stavka 3. ZNS-a njihova odgovornost je solidarna.
11. Primjenom članka 15. stavka 1. ZNS-a, u svezi s člankom 349. ZOO-a, zahtjev za naknadu štete po osnovi ugovora o najmu stana ocijenjen je po pravilima subjektivne odgovornosti za štetu. U tom smislu, tužitelj EO morao je dokazati sve pretpostavke za takvu vrstu odgovornosti, a koje se odnose na: oštećenika, štetnika, štetnu radnju koju je počinio štetnik odnosno odgovorna osoba, uzročno-posljedičnu vezu između poduzete radnje i nastale štete, protupravnost radnje i štetu kao umanjenje njegove imovine. Na temelju članka 1045. ZOO-a za tu vrstu štete predmnijeva se obična nepažnja, što znači da je tužitelj morao dokazati kako je šteta nastala zbog krajnje nepažnje ili namjerno. Ovdje je potrebno naglasiti da stranke nisu postupile u skladu s člankom 12. ZNS-a i sastavile zapisnik o primopredaji stana, prilikom sklapanja ugovora o najmu stana, dok je ranije navedeni zapisnik javnog bilježnika od 13. rujna 2023. sastavljen u odsutnosti tuženika. Isto tako, bitno je naglasiti kako je sud ocijenio kao neistinit tužiteljev iskaz u dijelu u kojem je naveo da je u stan ušao tek 13. rujna 2023. Iz iskaza proizlazi da je i petnaestak dana prije nego li su tuženici napustili stan ušao u stan te je vidio oštećenja na štokovima i vratima jer su iznosili namještaj, dok je u činjeničnom opisu tužbe navedeno da je stan pregledao nakon što su tuženici izašli iz stana. Čitanjem zapisnika utvrđena su sljedeća oštećenja: prljavi tragovi od obuće, oštećenje zidova, tragovi od pušenja na kuhinjskoj stolici, propaljena stolica, udubine na hladnjaku i vanjskim vratima te ogrebotine, oštećene lajsne, uprljani zidovi koji su mjestimično udubljeni, izgrebani ormar, uprljani zidovi u dnevnom boravku, oštećenja karnišne i komoda, oštećenje vrata i štokova. Pregledane su i fotografije koje su sastavni dio zapisnika. Čitanjem zapisnika i pregledom fotografija nije se moglo utvrditi da su oštećenja posljedica krajnje nepažnje ili namjere koju je bilo potrebno dokazati, a kako bi se utvrdila odgovornost za nastanak štete. Nije se mogla niti utvrditi uzročno- posljedična veza između štetne radnje koju su poduzeli tuženici te nastale štete.
12. Činjenice koje su vezane za ranije navedene pretpostavke moraju biti izvjesne jer se radi o činjenicama koje se moraju utvrditi radi primjene materijalnog prava, odnosno takve činjenice moraju isključiti svaku razumnu sumnju da je zaključak suda o njihovom postojanju pravilan i istinit. Na temelju činjeničnog opis iz tužbe i provedenih dokaza sud nije mogao utvrditi da je izvjesno kako su 1. tuženik AO i 2. tuženica CO zbog krajnje nepažnje ili namjerno, svojim radnjama prouzročili štetu, zbog čega se nije mogla niti utvrditi uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete. Zbog toga se nije mogao prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti plaćanje 439,50 eura po osnovi naknade štete. Kako je ranije navedeno, tužitelj je iskazivao da u stan nije ulazio do 13. rujna 2023., kada je sastavljen zapisnik kojim su utvrđena oštećenja, ali iz činjeničnog opisa proizlazi da je stan pregledao nakon što su iz stana izašli tuženici. U iskazu je, isto tako, naveo da je u stan ušao petnaestak dan prije toga te je uočio oštećenja. Ako su oštećenja uočena ranije, nije sasvim jasno zašto tužitelj odmah nije poduzeo radnje kako bi se utvrdio uzrok štete, odnosno zašto to nije učinio kada su tuženici napustili stan. Isto tako, može se pretpostaviti da se radi o oštećenjima koja su nastala redovitom uporabom, zbog čega tužitelj nije smatrao da mora poduzeti radnje kako bi se utvrdio uzrok štete. S obzirom na to da tuženici tijekom postupka nisu tvrdili da se radi o oštećenjima koja su nastala redovitom uporabom, ova indicija nije činjenica važna za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nedostatak drugih materijalnih dokaza onemogućio je sud da preispita istinitost odlučnih činjenica na temelju kojih bi se moglo utvrditi da su isključivo tuženici odgovorni za nastanak štete koja je posljedica krajnje nepažnje ili namjere i koja je nastala isključivo njihovom radnjom.
13. Dakle, tužbeni zahtjev djelomično je osnovan radi isplate režijskih troškova za srpanj i kolovoz 2023. te najamnine za rujan 2023., zbog čega je odlučeno naložiti plaćanje 144,25 eura po osnovi režijskih troškova i 140,00 eura po osnovi najamnine, sveukupno 284,25 eura. Zatezne kamate određene su na temelju članka 29. ZOO-a te se obračunavaju od 31. kolovoza 2023. jer je utvrđeno da je toga dana ugovor raskinut. S obzirom na to da se radi o novčanim tražbinama koje proizlaze iz ugovora o najmu stana, njegovim raskidom one su dospjele na naplatu jer nije utvrđeno da dospijevaju ranije. Pritom, taj iznos nije umanjen za 300,00 eura predujma koji je plaćen prilikom sklapanja ugovora jer se predujam odnosi na dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen kao neosnovan. Osnovani dio tužbenog zahtjeva odnosi se na isplatu režijskih troškova i najamnine, a predujam je plaćen kao osiguranje za štetu. Potrebno je naglasiti kako tijekom postupka nije izjavljen prigovor prijeboja niti je postavljen protutužbeni zahtjev za isplatu predujma.
14. Tužbeni zahtjev odlučeno je odbiti kao djelomično neosnovan radi isplate 439,50 eura po osnovi naknade štete jer u postupku nisu dokazane sve pretpostavke odgovornosti za štetu, kao i radi isplate 171,20 eura po osnovi troškova sastavljanja javnobilježničkog zapisnika jer se radi o troškovima koji su nastali u povodu odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.
15. Na temelju članka 154. stavka 2. ZPP-a bilo je potrebno utvrditi postotak u kojem su stranke uspjele u parnici jer je tužbeni zahtjev prihvaćen kao djelomično osnovan. Tužitelj EO zahtijevao je isplatu 904,23 eura, a tužbeni zahtjev ocijenjen je kao osnovan radi isplate 284,25 eura pa je u parnici uspio s omjerom 31,43 %. Tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan radi isplate 439,50 eura i 171,20 eura, ukupno 610,70 eura pa se smatra da su 1. tuženik AO i 2. tuženica CO uspjeli s omjerom 67,53 %. Uzimajući u obzir postotak u kojem su stranke uspjele u parnici, tuženicima pripada trošak postupka u omjeru 36,10 % te se uzima da su u većoj mjeri uspjeli u parnici.
16. Odvjetnica Saša Pufler, opunomoćenica tuženika, zahtjeva 721,87 eura troškova parničnog postupka. Na temelju članka 164. ZPP-a, a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 33/2023. – u nastavku: Tarifa) pripada joj po 75 bodova nagrade za sastavljanje odgovora na tužbu (Tbr. 7.), zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi (Tbr. 9.), sveukupno 225 bodova. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54.) pa joj pripada nagrada u ukupnom iznosu od 450,00 eura. Na taj iznos pripada joj i zatraženo povišenje tarifnih stavki od 10 % jer je u postupku zastupala dvoje tuženika, odnosno 45,00 eura. Troškovi postupka su 495,00 eura, što je uvećano za zatraženih 25 % poreza na dodanu vrijednost 618,75 eura. S obzirom na to da da tuženicima pripada trošak postupka u omjeru 36,10 %, odlučeno je naložiti tužitelju EO plaćanje 223,36 eura troškova postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja je propisana člankom 29. ZOO-a. O zahtjevu za naknadu troškova pristupa na ročište za objavu presude bit će odlučeno naknadno. 17. Slijedom navedenog, a na temelju članka 325. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 28. siječnja 2025.
Sudac
Davor Liščić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u tri istovjetna pisana primjerka.
Dostaviti:
1. Tužitelju putem opunomoćenice
2. Tuženicima putem opunomoćenice
