REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3063/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica, odvjetnica Iva Pezić u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-988/2021-8 od 16. svibnja 2022., 28. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-988/2021-8 od 16. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-988/2021-8 od 16. svibnja 2022. proglašena je nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate novčane tražbine na osnovi presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1300/2016 od 9. studenog 2018. (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 26,54 EUR / 200,00 kn (točka II. izreke).
2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da je ovršnom ispravom (presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj poslovni broj P-1300/2016 od 9. studenog 2018.) tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 525,91 EUR / 3.962,50 kn u roku od osam dana, a da na parnični trošak tuženiku nisu priznate zatezne kamate. Utvrđuje da je tužitelj platio predmetni parnični trošak tužitelju prije pokretanja postupka izravne naplate. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud, na temelju odredbe članka 160. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) zaključuje da je tražbina određena predmetnom ovršnom ispravom prestala ispunjenjem prije pokretanja predmetnog ovršnog postupka, a time i pravo tuženika da u ovršnom postupku zahtijeva plaćanje zateznih kamata na te troškove kao akcesornog prava.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u cijelosti. U žalbi ukazuje da je presuda postala ovršna 9. veljače 2021., a da je tužitelj platio predmetni parnični trošak tek 19. veljače 2021., nakon proteka paricijskog roka. Stoga, tuženik smatra da je tužitelj bio dužan platiti zatezne kamate na parnični trošak, a u skladu s odredbama članka 183. i članka 29. ZOO-a. Mišljenja je da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 160. stavka 2. ZOO-a. Smatra da u slučaju kada zatezna kamata nije izričito dosuđena ovršnom ispravom, ona predstavlja samostalnu tražbinu koja ne potječe iz ovršne isprave nego iz rješenja o ovrsi u smislu odredbe članka 30. stavaka 2. i 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ). Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 51/84 EUR / 390,62 kn (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 13,27 EUR / 100,00 kn.
4. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.
5. Tuženikova žalba je neosnovana.
6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Utvrđeno je da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
7. Predmet spora je proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u iznosu od 77,56 EUR / 584,38 kn u postupku izravne naplate novčane tražbine na osnovi presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1300/2016 od 9. studenog 2018.
8. Iz spisa proizlazi:
- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1300/2016 od 9. studenog 2018. naloženo tužitelju da plati tuženiku iznos od 275,78 EUR / 2.077,88 kn sa zateznim kamatama od 24. studenog 2016. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose, kao i parnični trošak u iznosu od 525,91 EUR / 3.962,50 kn, sve u roku od osam dana;
- da je citirana presuda postala pravomoćna 5. studenog 2020., a ovršna 9. veljače 2021.;
- da je tužitelj 19. veljače 2021. platio tražbinu po osnovi predmetne pravomoćne i ovršne presude i to glavnicu (275,78 EUR / 2.077,88 kn), zatezne kamate na glavnicu (78,60 EUR / 592,21 kn) i parnični trošak (525,91 EUR / 3.962,50 kn);
- da je tuženik 13. travnja 2021. protiv tužitelja podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu iznosa od 77,56 EUR / 584,38 kn na ime neplaćenih zateznih kamata na parnični trošak na temelju kojeg je provedena zapljena i prijenos novčanih sredstava s tužiteljevog računa.
9. Navedene odlučne činjenice između stranaka nisu sporne. Između stranaka je sporno je li tuženik imao pravo pokrenuti postupak izravne naplate zateznih kamata na parnični trošak u iznosu od 77,56 EUR / 584,38 kn budući da ovršnom ispravom nije određeno njihovo plaćanje, a dosuđeni parnični trošak plaćen je prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu.
10. U predmetnom slučaju ovršnom ispravom naloženo je tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 525,91 EUR / 3.962,50 kn. Predmetnom ovršnom ispravom tuženiku nisu određene zatezne kamate na priznati parnični trošak. Navedeni parnični trošak tužitelj je platio 19. veljače 2021., odnosno prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu (13. travnja 2021.).
11. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je tražbina određena ovršnom ispravom u cijelosti prestala ispunjenjem prije pokretanja postupka izravne naplate. U skladu s odredbom članka 160. stavka 2. ZOO-a prestankom glavne obveze prestaju i sporedna prava. Dakle, prestankom novčane tražbine određene ovršnom ispravom ispunjenjem, prestaje i pravo vjerovnika te tražbine da u ovršnom postupku na temelju odredbe članka 30. stavka 2. ZOO-a zahtijeva plaćanje zateznih kamata na parnične troškove kao akcesornog prava, koje nije određeno ovršnom ispravom. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2854/2013 od 10. prosinca 2014.
12. Pravo na zatezne kamate na parnični trošak, koje nisu određene ovršnom ispravom, vjerovnik bi mogao ostvariti u ovršnom postupku na temelju odredbe članka 30. stavka 2. ZOO-a samo u slučaju da se u tom postupku ostvaruje i naplata parničnog troška, a što ovdje nije slučaj budući da je parnični trošak u cijelosti plaćen prije pokretanja ovršnog postupka.
13. Tuženik u žalbi pobija odluku o parničnom trošku, međutim ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava tu odluku. Iz žalbenih navoda proizlazi da tuženik pobija odluku o parničnom trošku budući da je pogrešna odluka suda o glavnoj stvari. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, u skladu s odredbama članaka 154. i 155. ZPP-a.
14. Slijedom svega iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Sutkinja
Dubravka Zubović
