REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-232/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv 1. tuženika HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Zagreb, Miševečka 15/a, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu MAĐARIĆ & LUI u Zagrebu, Zelinska 4 i 2. tuženika MONTMONTAŽA-OPREMA d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB: 06544535948, uz sudjelovanje umješača na strani drugotuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi prvotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1097/2020 od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1097/2020 od 11. prosinca 2024. u točkama I., II. i IV. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1097/2020 od 11. prosinca 2024. naloženo je prvotuženiku i drugotuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos 8.380,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo je prvotuženiku i drugotuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.174,01 EUR (točka II. izreke), odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.187,50 EUR (točka III. izreke), odbijen je u cijelosti kao neosnovan prvotuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka (točka IV. izreke) te je odbijen u cijelosti kao neosnovan drugotuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka (točka V. izreke).

2. Na ovaj način presudio je prvostupanjski sud jer je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) utvrdio da tužitelj ima osnovano potraživanje prema tuženima na temelju odredbe čl. 963. st. 1., čl. 1045. i čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/ 22; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) i na temelju Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

3. Protiv točki I., II. i IV. izreke naznačene presude žalbu je podnio prvotuženik zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu ukinuti presudu u pobijanom djelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 573,50 EUR s kamatama. U žalbi navodi da su zaključci koje prvostupanjski sud donosi o osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva pogrešni i neosnovani, da tužitelj nije dokazao da su telekomunikacijski kablovi postavljeni pravilno i sukladno propisima, da su telekomunikacijski vodovi, konkretno optička mreža na mjestu događaja uredno ucrtani u katastar vodova, a niti da su legalni, da se izostavlja odlučna činjenica da su telekomunikacijski kabeli posljedično položeni u energetski objekt toplinarstva, vrelovod, da je križanje sa instalacijom vrelovoda trebalo biti usuglašeno sa prvotuženikom, a što evidentno nije učinjeno jer je izvedeno rješenje u direktnoj koliziji sa Posebnim uvjetima koje izdaje prvotuženik prilikom izdavanja suglasnosti na projektnu dokumentaciju. Dalje ponavlja prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, navodi da tužitelj nije dostavio potvrdu kako je premija osiguranja temeljem predmetne police plaćena, pa shodno tome nije niti dokazao da je bio u obvezi isplatiti osigurninu u vidu naknade štete svom osiguraniku, da tužiteljev osiguranik nije imao potrebne dozvole za postavljanje optičkih svjetlovodnih kablova, da optički kablovi uopće nisu legalni, nisu niti pravilno položeni, montirani, a niti označeni, a sve i da je osiguranik tužitelja imao potrebne dozvole za ugradnju i montažu optičkih kablova, on polaganje nije učinio sukladno pravilima struke držeći se uvjetovane dubine ukopavanja kabela od 80 cm, pa bez obzira na legalnost/nelegalnost tih vodova, do štete ne bi niti došlo da se osiguranik tužitelja držao propisane dubine polaganja optičkih kablova.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba prvotuženika nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana prvostupanjska odluka pravilna i osnovana na zakonu.

7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Prvotuženik niti ne navodi koje bi to bitne povrede odredaba parničnog postupka bile počinjene. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 8.380,48 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koji predstavlja iznos koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku, društvu Hrvatski Telekom d.d. na temelju police osiguranja imovine broj 1480-171993027. Između stranaka nije sporno da se štetni događaj dogodio 4. rujna 2014. prilikom izvođenja građevinskih radova na zamjeni vrelovoda u Stančićevoj ulici u Zagrebu kojom prilikom su oštećeni optički kablovi i kabelska kanalizacija u vlasništvu osiguranika tužitelja, društva Hrvatski Telekom d.d. i nije sporna aktivna legitimacija.

9. U odnosu na prvotuženikove žalbene navode kojima u najvećem dijelu ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, a na koje je navode prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke odgovorio, ovaj je sud sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i koji su relevantni za odluku u ovom sporu.

10. U odnosu na prvotuženikove žalbene navode kojima ponavlja prigovore na nalaz i mišljenje vještaka valja reći da su ti navodi neosnovani budući da iz podataka u spisu kao i iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je u dokaznom postupku izveden dokaz telekomunikacijskim vještačenjem po trgovačkom društvu Rivulus d.o.o., po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. el. ON, da je izrađen nalaz i mišljenje od 18. srpnja 2021., da se na prigovor tuženika vještak usmeno očitovao na ročištu održanom 10. veljače 2022., da je pisani nalaz i mišljenje dopunjen 22. svibnja 2022., da je vještak usmeno obrazložio svoja utvrđenja na ročištu održanom 21. ožujka 2023., da je izrađena dopuna nalaza i mišljenja od 7. ožujka 2024. te da je vještak usmeno iznio dopunu nalaza i mišljenja vještaka na ročištu 28. listopada 2024. nakon čega prvotuženik nije imao daljnje prigovore i primjedbe niti je predlagao izvođenje dokaza novim vještačenjem.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je vještak odgovorio na sve prigovore i primjedbe te je sud pravilno ocijenio nalaz i mišljenje jasnim i neproturječnim te u suglasju sa samim sobom i ispravama u spisu, slijedom čega je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje u cijelosti.

12. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi sljedeće:

- da su prvotuženik kao naručitelj i drugotuženik, kao izvođač sklopili Ugovor o javnoj nabavi za izvođenje radova broj UG-1-89/14 i Dodatak Ugovoru broj UG-1- 89/14, za izvođenje građevinskih, strojarskih, izolaterskih i elektro radova na zamjeni vrelovoda na dionici Stančićeva ulica,

- da se štetni događaj dogodio 4. rujna 2014. prilikom izvođenja građevinskih radova na zamjeni vrelovoda u Stančićevoj ulici u Zagrebu kojom prilikom su oštećeni optički kablovi i kabelska kanalizacija u vlasništvu osiguranika tužitelja, društva Hrvatski Telekom d.d.,

- da je tužitelj po polici osiguranja imovine broj 1480-171993027 isplatio 6. studenog 2014. na račun društva Hrvatski Telekom d.d. iznos od 63.142,29 kn pri čemu je kao opis plaćanja navedena isplata po odštetnom zahtjevu IM12676/14 i da potvrdu o tome umješač tijekom postupka nije osporio,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka telekomunikacijske struke dipl. ing. el. ON proizlazi kako su svi izvedeni radovi u sanaciji štetnog događaja od 4. rujna 2014. kada su oštećena 3 optička kabla, svaki kapaciteta 288 niti i dužine trase 150 metara opravdani, da su oštećenja nastala u duljini od 15 metara, cijene izvedenih radova i utrošenog materijala su u rangu tržišnih cijena i u količinama koje odgovaraju potrebi saniranja štete nastale predmetnim štetnim događajem te visina štete iznosi 18.556,71 EUR (tada 139.815,50 kn) bez PDV-a,

- da iz iskaza vještaka proizlazi da je vrijednost radova i vrijednost materijala izračunao drugom metodom na osnovu raspoložive dokumentacije te da mu dodatna dokumentacija nije potrebna već bi ista mogla poslužiti samo kao dodatna potvrda ispravnosti izračuna, da je izračunavao štetu prema parametrima koje je našao u spisu te da je točno izračunao koji radovi su provedeni i koliko košta materijal pri čemu je uzeo u obzir cijene na dan sanacije jer su cijene bile više na dan vještačenja, da se koristio ispravom Hrvatskog Telekoma naziva Izvješće o izvedenim radovima od 1. listopada 2014. gdje se na stranicama 2. i 3. nalazi rekapitulacija izvedenih radova i utrošenog materijala,

- da iz Uvjerenja za uporabu koje je izdano od Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 31. prosinca 2010. proizlazi da je distributivna telefonska kabelska kanalizacija oznake DTK UPS-a MK 01 Šubićeva, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u pogledu gabarita i namjene izgrađena u skladu s građevnom dozvolom Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-361-03/98-01/459, urbroj: 251-05-42/003-00-2, od 26. svibnja 2000., a prema glavnom projektu broj 1523/95 od travnja 1998. izrađenom po „HPT-TKC ZAGREB“, Odsjek za izradu tehničke dokumentacije, kojom je dozvoljena izgradnja nove DTK na trasi koja prolazi navedenim česticama i ne uključuje kućne priključke (privode) i uvođenje novih kabela u postojeću trasu DTK,

- da iz predmetnog Uvjerenja proizlazi kako se Uvjerenjem izdanim od strane Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 1. ožujka 2010. potvrđuje da je geodetski elaborat klasa: 933-02/01-02/142, pod nazivom DTK u ulicama Crvenog križa, Šubićeva, Stančićeva, Lj. Posavskog, Širolina, Zvonimirova, Fabkovićeva i Lepušićeva, ovjeren u katastru vodova 25. listopada 2002.,

- da spisu prileže pravila za postavljanje i montažu kablova preuzeta sa stranice Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu, a koji su izvedenica Pravilnika o tehničkim uvjetima za kabelsku kanalizaciju („Narodne novine“ broj 114/10 od 6. listopada 2010.), da je iz fotografija koje se nalaze u sudskom spisu vidljivo da su telekomunikacijski kablovi postavljeni na propisanoj dubini, jer su betonski nosači ispod kojih su kablovi postavljeni visoki, po procjeni vještaka, bar 40 cm, i na tu visinu se dodaju gornji pokrovni slojevi te da su pokriveni zaštitnim plastičnim pokrovom u žutoj i roza boji i kao takvi vizualno naglašeni, da je vijugavo postavljanje kablova predviđeno kao zaštita od pucanja uslijed temperaturnih razlika te je zaključak vještaka kako su polaganja i montaža kablova od strane osiguranika tuženika provedeni uz poduzimanja mjera zaštite od mehaničkih utjecaja i upozorenja na prisutnost kablova,

- da tuženici i umješač istaknutim prigovorima nisu doveli u pitanje vjerodostojnost izrađenih nalaza i mišljenja te ih je ovaj sud prihvatio u cijelosti kao jasne, stručne, objektivne, obrazložene i sačinjene prema pravilima struke,

- da je kao posljedica predmetnog štetnog događaja osiguraniku tužitelja odnosno društvu Hrvatski Telekom d.d. nastala šteta u visini od 18.556,71 EUR (tada 139.815,50 kn) bez PDV-a, da su svi izvedeni radovi bili opravdani u sanaciji predmetnog štetnog događaja kojom prilikom su oštećena 3 optička kabla, svaki kapaciteta 288 niti i to u dužini trase od 150 metara, pri čemu je bilo potrebno zamijeniti cijele dionice jer popravak odnosno „krpanje“ nije opcija kod svjetlovodnih kabela,

- da je tužitelj dostavljenom dokumentacijom dokazao kako je u katastarskom operatu evidentiran odgovarajući elaborat koji se odnosio na oštećene predmetne vodove pa stoga proizlazi kako su oštećeni kablovi položeni na osnovu i u skladu s tehničkom dokumentacijom te su evidentirani u katastru vodova,

- da tuženici u konkretnom slučaju nisu postupili s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno s povećanom pažnjom koja se očekuje od gospodarstvenika i nisu dokazali da su prije početka izvođenja radova prikupili svu potrebnu dokumentaciju (skice ili situacije položaja elektroničke komunikacijske infrastrukture na predmetnoj lokaciji) niti da su od nadležnog tijela zatražili podatke o položaju optičkih kabela,

- da je na temelju odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a te primjenom odredbe čl. 1045. i čl. 1108. ZOO-a odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. Pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pravilnom primjenom odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a.

14. Naime, odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

15. U konkretnom slučaju pravilno je utvrđeno da su u štetnom događaju da su prvotuženik kao naručitelj i drugotuženik, kao izvođač sklopili Ugovor o javnoj nabavi za izvođenje radova broj UG-1-89/14 i Dodatak Ugovoru broj UG-1-89/14, za izvođenje građevinskih, strojarskih, izolaterskih i elektro radova na zamjeni vrelovoda na dionici Stančićeva ulica, da se štetni događaj dogodio 4. rujna 2014. prilikom izvođenja građevinskih radova na zamjeni vrelovoda u Stančićevoj ulici u Zagrebu kojom prilikom su oštećeni optički kablovi i kabelska kanalizacija u vlasništvu osiguranika tužitelja, društva Hrvatski Telekom d.d., da je tužitelj po polici osiguranja imovine broj 1480-171993027 isplatio 6. studenog 2014. na račun društva Hrvatski Telekom d.d. iznos od 63.142,29 kn pri čemu je kao opis plaćanja navedena isplata po odštetnom zahtjevu IM12676/14 te da su za štetu koju je tužitelj pretrpio isplatom iznosa od 8.380,42 EUR/63.142,29 kn odgovorni tuženici.

16. Stoga tužitelj osnovano od štetnika potražuje utuženi iznos od 8.380,42 EUR s kamatama sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i to od dana isplate naknade budući da je u tom trenutku tužitelj stupio u prava svog osiguranika do iznosa naplaćene naknade.

17. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a tu odluku prvotuženik konkretno niti ne ispunjava.

18. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu prvotuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, kako je navedeno u izreci ove odluke.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović