REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-363/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TZ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 15. svibnja 2024. broj K-161/2024-10, u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, optuženi TZ je proglašen krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Na temelju citirane zakonske odredbe, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 2. u vezi s člankom 49. stavkom 1. točkom 4. KZ/11., optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci.
1.1. Na temelju članka 55. stavaka 1., 2. i 5. KZ/11., optuženiku je izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Optuženik je upozoren da će započeti postupak izvršenja kazne na koju je osuđen ako se u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu se poziv nije mogao dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak, kao i da će sud donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu ako optuženik svojom krivnjom ne izvrši rad za opće dobro u cijelosti ili djelomično.
1.2. Primjenom članka 79. stavka 2. KZ/11., optuženiku je oduzet mobilni telefon marke "T Phone Pro", crne boje, nepoznatog IMEI broja, privremeno mu oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj, serijskog broja [serijski broj] od 5. svibnja 2023., te je određeno da će se isti uništiti.
1.3. Primjenom članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., u iznosu 75,00 eura.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći bezuvjetnu kaznu zatvora.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni.
7.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
7.2. Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a onda i pravilno vrednovao sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne.
7.3. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku olakotnim cijenio priznanje kaznenog djela, iskazano već prilikom prvog ispitivanja, čime je optuženik bitno pridonio kraćem trajanju postupka, kao i njegovo iskreno kajanje i žaljenje, te optuženikovu dosadašnju neosuđivanost. Uvažavajući pravilno utvrđeni potpuni izostanak otegotnih okolnosti, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe o ublažavanju kazne, s obzirom na to da, protivno žalbenim navodima, sve utvrđene olakotne okolnosti u svom zbiru predstavljaju naročite olakotne okolnosti.
7.4. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je izrečena kazna preblaga te da se samo izricanjem bezuvjetne kazne zatvora može utjecati na specijalnu i generalnu prevenciju, jer se radi o kaznenom djelu koje je u stalnom i kontinuiranom porastu. Sud prvog stupnja je u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti počinjenja kaznenog djela, imajući u vidu zaštitni objekt i stupanj njegove povrede počinjenim kaznenim djelom, te je vodio računa o zlu koje je počinjenjem djela naneseno društvu u cjelini. Protivno prigovorima žalitelja, u izrečenu kaznu zatvora, zamijenjenu radom za opće dobro, uložena je dostatna mjera kritičnosti, u kojoj se očito nalazi i pravilno vrednovanje ukupnosti društvenih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela. Žalitelj nepotrebno naglašava aktualno povećanu pojavnost činjenja ovakvih kaznenih djela, pri čemu neopravdano obezvređuje značaj činjenice dosadašnje neosuđivanosti optuženika, premda je razvidno da optuženik vodi život po svemu usklađen s društvenim normama i da je počinjeno kazneno djelo, premda ozbiljni, tek izdvojeni događaj i svojevrsni eksces u optuženikovom inače urednom ponašanju. Isto tako, neosnovano je žaliteljevo upiranje na zakonom propisani minimum kazne, jer je odredbom članka 48. KZ/11. propisana mogućnost ublažavanja kazne, koju je prvostupanjski sud pravilno primijenio, osnovano zaključujući kako se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom.
7.5. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci, zamjenom iste radom za opće dobro. Ovakvom kaznom, koja je primjerena svim navedenim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
7.6. Stoga, strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, nije osnovano. 8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
9. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 28. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
