REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-271/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AT, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 4. travnja 2024. broj K-89/2024-6, u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, optuženi KT je proglašen krivim zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, iz članka 235. stavka 3. KZ/11. Na temelju citirane zakonske odredbe, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 79. KZ/11., optuženom VT su trajno oduzete dvije plastične tiple crvene boje dužine 7,5 cm, koje su od njega privremeno oduzete prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave brodsko- posavske, Policijske postaje Slavonski Brod, s ispostavom Vrpolje, serijskih brojeva [serijski broj] i 00250770 od 13. listopada 2023., te je određeno njihovo uništenje po pravomoćnosti presude.
1.2. Primjenom 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 145. stavkom 2. ZKP/08, optuženi KT je dužan platiti troškove kaznenog postupka, na ime paušalne svote, u iznosu 100,00 eura, uplatom u korist državnog proračuna, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, smatrajući je preblagom kaznenom sankcijom, jer se svrha specijalne i generalne prevencije može ostvariti samo izricanjem sankcije približne onoj predloženoj u optužnici.
6.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
6.2. Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako će se primijenjenom uvjetnom osudom, bez izvršenja kazne, ostvariti svrha kaznenopravne sankcije.
6.3. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno, uz okolnost optuženikove zaposlenosti i očinstva dvoje maloljetne djece koje uzdržava, optuženiku olakotnim cijenio priznanje kaznenog djela, kojim je pozitivno utjecao na ekonomičnost i olakšano vođenje postupka, kao i njegovo višestruko iskazano iskreno kajanje i žaljenje, te činjenicu da je optuženik oštećenicu u cijelosti obeštetio uplatom iznosa koji je veći od visine štete navedene u optužnici, dok je otegotnim ocijenjena optuženikova dosadašnja osuđivanost i bezobzirnost prilikom počinjenja kaznenog djela.
6.4. Nije u pravu državni odvjetnik kada neprimjereno ističe navodnu primoranost optuženika za namirivanje počinjene štete oštećenici, zbog suočavanja s predloženom bezuvjetnom kaznom zatvora. Neovisno o tomu što je optuženik, dostavom optužnice, bio upoznat s prijedlogom kazne koju je državni odvjetnik predložio, ovakvim prigovorima žalitelj zanemaruje da je optuženik oštećenici štetu nadoknadio u iznosu koja znatnije premašuje iznos štete navedene u činjeničnom opisu, što svakako nije bio obvezan. Ovu okolnost je prvostupanjski sud pravilno vrednovao, očito imajući na umu odredbu članka 56. stavka 2. KZ/11., kojom je propisano da će sud prilikom izricanja uvjetne osude, među ostalim, voditi računa o nastojanju optuženika da oštećenici popravi štetu. U konkretnom slučaju, optuženikov postupak nakon počinjenja kaznenog djela nije se zaustavio u pukom nastojanju, jer je razvidno da je optuženik svoju obvezu podmirio prije donošenja presude kojom je proglašen krivim, odnosno prije nego što je na to mogao biti formalno obvezan, što svakako zaslužuje honoriranje. Za navedeni skup utvrđenih olakotnih okolnosti je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da preteže nad otegotnim okolnostima, a primjerena mjera strogosti adekvatno se reflektirala u duljini trajanja vremena provjeravanja, primjenom uvjetne osude, izrečenog u maksimalnom roku propisanom člankom 56. stavkom 3. KZ/11.
7. S obzirom na izloženo, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), bilo je opravdano optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju jedne godine te istu uvjetovati na vrijeme pet godina. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
7.1. Stoga, strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, predlažući izricanje bezuvjetne kazne zatvora, koje je predloženo u optužnici, nije osnovano.
8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
9. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 28. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
