REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-225/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u stečajnom postupku nad dužnikom ZLATNA IGLA-SISCIA d.o.o. u stečaju, Sisak, Nikole Tesle 13, OIB: 90621490450, odlučujući o žalbi stečajne vjerovnice KK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Pokupec, odvjetnik u Zagrebu, Frankopanska 2a, protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj St-2053/2024-31 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba stečajne vjerovnice AK, [adresa], i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj St-2053/2024-31 od 19. prosinca 2024. u točki IV. u pobijanom dijelu koji se odnosi na vjerovnike drugog višeg isplatnog reda pod rednim brojem tražbine 2. KK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osporeni iznos tražbine 250.000,00 EUR, te u pobijanoj točki VIII.

Obrazloženje

1. Rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama, koje je Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj St-2053/2024-31 donio 19. prosinca 2024.

- u točki IV. izreke (str. 12. -13. rješenja, list 15.-16. spisa), u pobijanom dijelu koji se odnosi na vjerovnike drugog višeg isplatnog reda pod rednim brojem tražbine 2. KK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osporena je njezina tražbina u iznosu od 250.000,00 EUR (osporio stečajni upravitelj);

- u pobijanoj točki VIII. izreke stečajna vjerovnica pod rednim brojem IV.2. KK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za osporenu tražbinu u iznosu od 250.000,00 EUR, upućena je na parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine, u roku od osam dana. Ako osoba koja je upućena na parnicu ne pokrene parnicu u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanja na parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke, smatrat će se da je odustala od prava na vođenje parnice.

2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da su na ispitnom ročištu, održanom 19. prosinca 2024., ispitane sve prijavljene tražbine prema svojim iznosima i redu. Stečajni upravitelj priznao je tražbine prvog i drugog višeg isplatnog reda, navedene pod točkama I. i II. izreke rješenja, a tako priznate tražbine vjerovnika prvog i drugog višeg isplatnog reda nitko od vjerovnika nije osporio, te se one u smislu čl. 263. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ) smatraju utvrđenima. U drugom višem isplatnom redu stečajni upravitelj osporio je, među ostalima, potraživanje drugog višeg isplatnog reda vjerovnika KK, [adresa], u iznosu od 250.000,00 EUR. Kao razloge osporavanja stečajni upravitelj navodi da su dužnik, kao prenositelj i vjerovnica, kao stjecatelj sklopili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela dužnika u društvu Olga Zagreb d.o.o., na KK, koja je poslovni udjel trebala platiti podmirenjem dužnikovog duga prema Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, što je vjerovnica i učinila, te je time ispunjen Ugovor o prijenosu poslovnog udjela. Međutim, stečajni upravitelj obrazlaže da teret ESB d.d. na nekretnini, sada u vlasništvu KK, a prethodno u vlasništvu društva Olga Zagreb d.o.o., nije brisan, jer dužnik nije u cijelosti podmirio kreditne obveze prema ESB d.d. iz cjelokupnog plasmana banke. Stečajni upravitelj pojašnjava da vjerovnica sada tvrdi da joj je nastala potencijalna šteta, jer će ESB d.d. radi naplate svoje tražbine prema dužniku moći ovršiti nekretninu. Međutim, stečajni upravitelj ističe da, sve dok KK nešto ne podmiri banci, ili bilo koji dio prijavljene tražbine ne podmiri banci, ona nema regresno pravo prema dužniku. Iz prijave tražbine nedvojbeno proizlazi da vjerovnik KK ne raspolaže ovršnom ispravom. Stoga je na parnicu protiv stečajnog dužnika utvrđivanja osporene tražbine valjalo uputiti vjerovnika KK, pa je sud, temeljem odredaba čl. 266. st. 1. i čl. 267. st. 1. i 2. SZ-a, riješio kao pod pobijanim točkama IV.2. i VIII. rješenja.

3. Protiv tog rješenja, u skladu sa svojim pravom iz odredbe čl. 51. st. 1. SZ-a, žalbu je pravovremeno podnijela vjerovnica KK, osporavajući ga izričito u dijelu u kojem je njezina tražbina u cijelosti osporena, a sadržajno i u odnosu na upućivanje u parnicu, koje u žalbi ocjenjuje paušalnim. U bitnom navodi da je stečajni vjerovnik dostavio valjane dokumente iz kojih proizlazi tražbina prema dužniku, te ukazuje na sadržaj prijave tražbine koju je dostavio, iz kojih prema njegovim tvrdnjama proizlazi tražbina Stečajnog vjerovnika prema stečajnom dužniku. Stečajni vjerovnik odgovara drugom stečajnom vjerovniku ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. kao založni dužnik na temelju duga koji je stečajnom dužniku isplaćen, a sve na temelju solemniziranog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 1. prosinca 2010., koji predstavlja dvostrano-obvezni odnos, pa bi se djelovanje i ovršivost tog ugovora trebala odnositi na obje strane na jednak način sukladno čl. 7. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, ako predmetni ugovor djeluje kao ovršna isprava prema založnom dužniku, tada kao ovršna isprava djeluje i prema vjerovniku u onom dijelu koji se odnosi na neosnovanost založnog prava ako je dug otplaćen. Stoga je zahtjev stečajnog vjerovnika za brisanje založnog prava s njegove nekretnine, contrarius actus ovršan. Žalitelj upućuje i na činjenicu da je njegova tražbina nerazdvojno povezana s tražbinom ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., pojašnjavajući da je stečajni vjerovnik kupio poslovne udjele od stečajnog dužnika s odgodom plaćanja, čije je ispunjenje bilo osigurano založnim pravom na ime ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. za dug koji je prema toj banci imao stečajni dužnik. Stečajni vjerovnik je otplatio poslovni udjel u roku, ali stečajni dužnik nije brisao svoj zalog, niti je otplatio dug na temelju kojeg je zasnovan zalog ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. Stoga drži osporavanje tražbine od strane prvostupanjskog suda i Stečajnog upravitelja preuranjenim. O takvome se može govoriti tek ako bi stečajni dužnik isplatio ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. u cijelosti ili u onom dijelu koji se odnosi na predmetno založno pravo na nekretnini stečajnog vjerovnika. Sve do toga trenutka knjigovodstveno i pravno postoji potraživanje stečajnog vjerovnika prema stečajnom dužniku, budući da isplaćeni iznos predstavlja stjecanje bez osnove sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijano rješenje ovaj sud je ispitao na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i čl. 10. SZ-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Žaliteljica u bitnom navodi razloge zbog kojih smatra da je tražbina trebala biti priznata (tj. da je nije trebalo upućivati u parnicu) i da dokumentacija koju je predala uz prijavu na posredan način predstavlja ovršnu ispravu s obzirom na ugovorni odnos između žaliteljice i stečajnog dužnika.

8. S druge strane, iz uvida u žaliteljičinu prijavu tražbine u stečajnom postupku proizlazi da je u njoj navedeno da vjerovnik ne raspolaže ovršnom ispravom, pa je prema ocjeni ovog suda takav žalbeni navod u suprotnosti s podacima koje je navela sama žaliteljica u svojoj prijavi.

9. Prema odredbi čl. 260. st. 2. SZ-a, stečajni upravitelj dužan je određeno se očitovati priznaje li ili osporava svaku prijavljenu tražbinu. Nadalje, prema odredbi čl. 260. st. 3. SZ-a, tražbine koje su osporili stečajni upravitelj, dužnik pojedinac ili koji od stečajnih vjerovnika moraju se posebno raspraviti. Prema odredbi čl. 265. st. 1. SZ-a, na temelju tablice ispitanih tražbina sud donosi rješenje kojim odlučuje u kojem iznosu i kojem isplatnom redu su utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine. Tim rješenjem sud odlučuje i o upućivanju na parnicu radi utvrđivanja, odnosno osporavanja tražbine.

10. Dakle, u rješenju o priznatim i osporenim tražbinama stečajni sudac samo utvrđuje koje su tražbine priznate, a koje osporene, te ovisno o tome postoji li za prijavljenu tražbinu ovršna isprava, odlučuje o tome hoće li na parnicu uputiti vjerovnika ili osporavatelja. U konkretnom slučaju sud je na parnicu uputio vjerovnika (koji ne raspolaže ovršnom ispravom), jer je to bio dužan učiniti prema izričaju odredbe čl. 266. st. 1. SZ-a („ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu, sud će vjerovnika uputiti na parnicu protiv stečajnoga dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine“).

11. S obzirom na navedeno, u povodu žalbe stečajnog vjerovnika protiv rješenja o osporavanju tražbine i upućivanju na parnicu drugostupanjski sud ne može ispitivati valjanost razloga za osporavanje tražbine i ovisno o tome priznati vjerovnikovu tražbinu koju je osporio stečajni upravitelj, odnosno utvrditi da nije bilo razloga za osporavanje tražbine, kako to pogrešno smatra žaliteljica.

12. Drugim riječima, razlozi osporavanja tražbine (koje žaliteljica detaljno obrazlaže u žalbi) ne mogu biti predmet odlučivanja u stečajnom postupku, neovisno o tome je li stečajni upravitelj osnovano ili neosnovano osporio tražbinu stečajnog vjerovnika. O tome će se raspravljati i odlučivati u parničnom postupku na koji se upućuje vjerovnik (ili osporavatelj ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava).

13. Iz dijela obrazloženja pobijanog rješenja koje se odnosi na žaliteljicu (točka 5., str. 15., list 18. spisa), proizlazi da se prvostupanjski sud nije bavio ocjenjivanjem međusobnih pravnih odnosa žaliteljice i stečajnog dužnika iz kojih proizlazi osporena prijavljena tražbina, nego je samo ukratko citirao što je stečajni upravitelj naveo kao razloge osporavanja. Zatim je prvostupanjski sud konstatirao da iz same prijave tražbine proizlazi da vjerovnik KK ne raspolaže ovršnom ispravom, što je prema ocjeni ovog suda u skladu sa sadržajem dokumentacije u spisu, tj. prijave. Neraspolaganje ovršnom ispravom je odlučna činjenica za upućivanje konkretne vjerovnice u parnicu.

14. Na temelju navedenog proizlazi da svojim žalbenim navodima žaliteljica nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama u dijelu koji se na nju odnosi, pa je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 10. SZ-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec