Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-566/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, Maje Skorić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tonija Šantića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: RCĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Vladimir Simić, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 32, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koje zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, Lopašićeva 6, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika B2K d.o.o. iz Zagreba, [adresa], [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui u Zagrebu, Zelinska 4, radi utvrđenja ništetnim ugovora i brisanja uknjižbe prava zaloga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku pod brojem P-663/2022-25 od dana 29. rujna 2023. godine, u sjednici održanoj dana 28. siječnja 2025. godine

.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku pod brojem P-663/2022-25 od dana 29. rujna 2023. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan i da se stavlja izvan snage ugovor o namjenskom kreditu od dana 9. listopada 2007. godine, broj Ugovora: 3211100454, sklopljen između tužiteljice RCĐ, kao korisnika kredita, tužitelja RC, kao sudužnika i tužiteljice GC, kao založnog dužnika i tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kao kreditora, te da se naloži Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu u Zagrebu da izvrši uknjižbu brisanja prava zaloga upisanog na nekretnini – 5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-5), jednosobni stan sa nusprostorijama u prizemlju drugi po redu desno, upisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb u kojem je upisana čkbr. [katastarska čestica] jednokatna stambena zgrada s tavanskim stanovima popisni broj 9639 i dvorište u [adresa] od 175,7 čhv, odnosno 632 m2, ukupno 175,7 čhv odnosno 632 m2, uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog upisa, uz pobliže navedene upise u izreci te presude, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I. izreke), te je nalaženo tužiteljima da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 995,00 eura/7.496,83 kune, u roku od 15 dana (točka II. izreke), kao i da u istom roku naknade umješaču na strani tuženika parnični trošak u iznosu od 248,75 eura/1.874,21 kunu, u roku od 15 dana ( točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli po punomoćniku tužitelji, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred prvostupanjskim sudom, odnosno, da pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev.

3. Umješač na strani tuženika je u odgovoru na žalbu, osporio osnovanost žalbenih prigovora i predložio da drugostupanjski sud istu odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu broj 3211100454, sklopljenog sa tuženikom dana 9. listopada 2007. godine, te prema tužbi prava zaloga upisnog na nekretnini založnog dužnika, radi osiguranja tražbine iz tog ugovora, te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

6. Nisu u pravu tužitelji kada pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer se ista može ispitati, izreka presude je jasna, nije u proturječnosti sama sebi ili razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, pa kako pobijana presuda nije donesena ni uz neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj, dužnosti to je žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga, neosnovana.

7. Nisu u pravu tužitelji kada u žalbi ističu da su onemogućeni u raspravljanju, time što ih sud nije upozorio da bi trebalo posebno opravdati svoj izostanak sa ročišta zakazanog i za saslušanje stranaka, a na koje nisu pristupili zbog poslovnih obveza, već je odmah odustao od saslušanja stranaka, čime nisu bili u mogućnost da se u zadovoljavajućoj mjeri izjasne o zahtjevima i navodima protivne strane, pa je zbog toga i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

8. Naime, takav prigovor žalbe po svojoj naravi je prigovor iznesen u okviru žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, međutim, u konkretnom slučaju nije bilo nezakonitog postupanja suda kojim bi tužitelji bili onemogućeni u raspravljanju, jer je u postupku određeno ročište za saslušanje stranaka, tužitelji su uredno pozvani na ročište, na koje nisu pristupili i na kojem je njihov punomoćnik očitovao se da nisu pristupili "zbog poslovnih obveza" ne predlažući istodobno i odgodu ročišta (što bi podrazumijevalo i dokazivanje konkretnih i opravdanih razloga za nepristupanje na ročište rasprave), pa nastavno ni prvostupanjski sud nije bio u obvezi određivati novo ročište rasprave radi saslušanja tužitelja.

9. U tom pravcu, glede učinka izostanka tužitelja, a imajući u vidu navode odgovora na žalbu umješača na strani tuženika, treba reći da je odredbom članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007 i dr., dalje: ZZP/07), potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili djelatnosti, a u konkretnom slučaju tužiteljica – korisnik kredita je sklopila Ugovor o kreditu kao fizička osoba za svrhu kupnje stana, prema navodima tužbe na adresi [adresa] u [adresa] (koja adresa je za sve tužitelje navedena i u tužbi) sa ciljem rješavanja stambenog pitanja za sebe i svoju obitelj s kojom su tamo namjeravali živjeti i sa otplatom u razdoblju od 20 godina, dok je tuženik u odgovoru na tužbu status potrošača osporio radi "opreza".

10. U odnosu na žalbeni prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iz razloga pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio:

- da je među strankama sklopljen ugovor o namjenskom kreditu na iznos od 1.000.000,00 kuna na rok od 25 godina za kupnju stana u [adresa] uz redovnu kamatu u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama tuženika,

- da je ugovorena fiksna kamatna stopa od dana stavljanja kredita u otplatu do 30. lipnja 2008. godine, time da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ugovoru na dan sklapanja ugovora iznosila 5,65 % godišnje, a nakon toga promjenjiva kamatna stopa u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.,

- da je otplata kredita ugovorena u mjesečnim anuitetima u kunama u iznosu od 6.230,79 kuna za prvi anuitet,

- da se radi o kunskom kreditu, slijedom čega da su tvrdnje tužitelja u odnosu na ništetnu valutnu klauzulu neosnovane,

- da se svjedokinja ČC, koja je potpisnica ugovora na strani tuženika ne sjeća niti zna da li je sudjelovala u pregovorima oko sklapanja ugovora, pa da njen potpis ne znači da je i sudjelovala u pregovorima, a sud je odustao od saslušanja ostalih predloženih svjedoka, tadašnjih zaposlenika banke, jer je za svjedokinju LC utvrdio da je bila voditeljica poslovnice, a ne osobni bankar, u kojem svojstvu je potpisala ugovor, dok se imena ostalih svjedoka ne spominju kao imena potpisnika ugovora, a kako tužitelji nisu postavili ni kondemnatorni zahtjev za isplatu nepotrebnim je ocijenjeno izvođenje financijskog vještačenja.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud u konačnici zaključio da je u trenutku sklapanja predmetnog ugovora, kamatna stopa bila ugovorena u određenoj visini od 5,65% godišnje, da promjena kamatne stope nije bila isključiva pobuda ugovora, te da predmetni potrošački ugovor može ostati na snazi i bez ništetne odredbe, sukladno odredbi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), pri čemu se prvostupanjski sud pozvao i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-1172/18-2 od 19. ožujka 2019. godine, te je iz tih razloga odbio tužbeni zahtjev.

12. Pogrešno je pravno stanovište prvostupanjskog suda da je u ovom postupku, čiji je predmet ugovor o kreditu sklopljen u kunskoj valuti, sud "vezan" za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku vođenom povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača pod poslovnim brojem P-14501/2012, međutim, sud i kod ugovora o kreditu u kunskoj vrijednosti, u postupku može primjenjivati principe, način utvrđivanja i zaključke o valjanosti sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz tog postupka (Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-167/2021-3 od 7. ožujka 2023. godine) ukoliko se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, pa je tom u postupku saslušana djelatnica tuženika i potpisnica ugovora, dok je prema podacima spisa, podneskom od dana 19. srpnja 2019. godine, tuženik odustao od saslušanja svjedokinje LC (list 129. spisa), voditeljice poslovnice.

13. Nadalje, teret dokazivanja da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo – je na tuženiku sukladno odredbi članka 96. stavak 1. i 4. ZZP/07, odnosno, istovjetnoj odredbi članka 81. stavak 1. i 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.).

14. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, pozivom na članak 324. ZOO, jer i u situaciji kada bi bila utvrđena ništetnosti dijela odredbe koji se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatu sukladno Odluci banke, to ne bi imalo za posljedicu ništetnost odredbe o ugovorenoj kamatnoj stopi u cijelosti – kao cijene ugovora, bez koje ugovor ne može opstati, a što je činjenični supstrat tužbe kojom tužitelj kao potrošač traži utvrđenje ništetnim cijelog ugovora.

15. Kako je pravilna i na zakonu utemeljena i odluka o parničnom trošku, koju tužitelji posebno ne osporavaju u odnosu na vrstu priznatih radnji i visinu troška, neosnovanu žalbu tužitelja trebalo je odbiti i presuditi kao u izreci (članak 368. ZPP).

U Šibeniku, 28. siječnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić