Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-16/2022-2

Šibenik, S. Radića 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Karačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika TMG d.o.o. Zagreb, [adresa], kojeg po punomoći direktora zastupa Vesna Alaburić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 27 Pn-134/19-19 od 18. listopada 2021. godine, u sjednici održanoj dana 28. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u pobijanom odbijajućem dijelu, u točci II. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 27 Pn- 134/19-19 od 18. listopada 2021. godine.

II. Uvažava se žalba tuženika i u pobijanom dosuđenom dijelu, točka I. izreke preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 27 Pn-134/19-19 od 18. listopada 2021. godine na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku, TMG d.o.o., Zagreb, [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], da tužitelju, BU iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 10.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2021. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku, u roku od 15 dana, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.226,48 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dana 18. listopada 2021. godine do isplate (točka I. izreke), dok je u preostalom iznosu od 15.000,00 kuna s kamatama odbijen zahtjev tužitelja za isplatom kao i za naknadom troškova postupka (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.375,00 kuna (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbe su izjavili i tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu i u odluci o troškovima postupke (točke II. i III. izreke) zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sadržajno i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe u pobijanom dijelu presudu preinači.

2.2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđenom dijelu i u odluci o troškovima postupka (točke I. i III. izreke) zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu u pobijanom dijelu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja i dosudom tuženiku zahtijevanih troškova cijelog postupka, podredno presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Žalba tuženika je osnovana dok žalba tužitelja nije.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete uzrokovane nanošenjem psihičkog bola zbog povrede prava osobnosti, časti i ugleda, prema odredbama Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, dalje: ZM) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) kao posljedica objave članka tuženika kao nakladnika [web adresa], koji je članak objavljen na tom portalu dana 1. prosinca 2018. godine pod naslovom: „ŠOKANTAN KOMENTAR POZNATOG KIRURGA O LIJEČNIKU KOJI JE UZEO MITO: „Dok plaća ne bude 75.000 kn, gledat ćete ovo““.

5. Prema razlozima pobijane presude prvostupanjski je sud prihvatio kao djelomično osnovan tužbeni zahtjev za isplatom satisfakcije u iznosu od 10.000,00 kuna temeljem odredbi članaka 21.-23. ZM i čl. 1100. ZOO, dok je u preostalom iznosu od 15.000,00 zahtjev odbio, navodeći kao razlog da iako su u članku istaknute istinite činjenice, uz postojanje opravdanog zanimanja javnosti, da tuženik nije postupao u dobroj vjeri isticanjem podnaslova u članku sadržaja „A prije tri godine i on je sumljičen da je dogovarao uzimanje mita“ te „I sam dogovarao mito“, čime da se insinuira da je tužitelj počinio kazneno djelo, a što da nije dokazano, niti da proizlazi iz samog teksta članka, već da je cilj tih podnaslova bio privući pažnju čitatelja senzacionalnim i ishitrenim te pomalo bombastičnim i manipulativnim naslovima i podnaslovima koji nemaju uporišta u samom tekstu.

6. Nije u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjska presuda donesena uz neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa ni uz povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) jer ovaj sud ne nalazi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, dok povodom žalbi stranaka, a postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ili postupku koji je prethodio donošenju iste počinio koju od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, a na koje povrede kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U odnosu na ostale žalbene razloge stranaka prvostupanjski je sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, po stavu ovog suda, pogrešno izveo zaključak da je tuženik objavom predmetnog članka, u kojem su iznesene točne informacije uz isticanje senzacionalističkih podnaslova, povrijedio pravo osobnosti tužitelja i prouzročio mu štetu do te mjere da ju je dužan naknaditi isplatom satisfakcije u iznosu od 10.000,00 kuna.

8. Spornim člankom novinari su dali osvrt na komentar tužitelja koji je iznio na svom Facebook profilu komentirajući vijest o hapšenju liječnika koji je primao mito, navodeći da je taj komentar šokantan, a posebice imajući u vidu da je tužitelj, kao kirurg i jedan od kandidata za novog predsjednika Hrvatske liječničke komore, prilično oštrim riječima rekao kako za slučaj kirurga nije kriv samo taj „Đ od kardiokirurga“ nego i čitav sustav koji podcjenjuje liječnike, ističući podnaslove u tekstu komentara da je i sam tužitelj prije tri godine sumljičen da je dogovarao uzimanje mita, te navodeći u zaključku članka da je prije tri godine i sam tužitelj prijavljen kako je s kolegicom dogovarao uzimanje mita, a u KBC u kojem je radio da je anonimno bio prijavljen i za pogodovanje pri javnoj nabavi. Uz to da je bio i kandidat na izborima za europarlament stranke HDSSD.

9. Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled (članak 19. stavci 1. i 2. ZOO-a), što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja (odredba članaka 35. Ustava Republike Hrvatske -"Narodne novine", broj 56/91, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav), dok je u isto vrijeme riječ i o konvencijskom pravu (odredba članka 8. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - "Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje: EKLJP).

9.1. Nasuprot ovom pravu tužitelja stoji i pravo tuženika na slobodu izražavanja koje mu jamči odredba članka 38. stavaka 1. i 2. Ustava (pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli) i odredba članka 10. stavka 1. EKLJP-a. Međutim, ta prava tuženika nisu bez ograničenja, već su podvrgnuta ograničenjima koja su nužna, među ostalim, i radi zaštite ugleda ili prava drugih (stavak 2. članka 10. EKLJP), a u konkretnom je slučaju ograničeno općom zabranom uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta (članak 8. ZOO-a).

9.2. U ovom se slučaju upravo i radi o sukobu između tuženikova prava na slobodu izražavanja s jedne strane i tužiteljeva prava na zaštitu prava osobnosti na čast i ugled s druge koji je sukob potrebno razriješiti uspostavljenjem pravične ravnoteže između suprotstavljenih prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se upotrebom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

10. U situaciji kada su spornim člankom prenesene nedvojbeno točne informacije da je tužitelj bio sumljičen za počinjenje kaznenog djela primanja mita, te da je tužitelj kao liječnik kirurg i političar (osnivač i predsjednik jedne stranke) dakle javna osoba trebao biti spreman za uključivanje u javnu arenu ili javnu raspravu s određenim kriterijima snošljivosti koje je morao imati prema kritici kao sredstvu ostvarivanja prava na slobodu izražavanja, spreman na kritiku novinara i medija, i to sa šireg i obuhvatnijeg aspekta nego privatne osobe, a zbog višeg stupnja zainteresiranosti šire javnosti. Temeljno je pravno načelo da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo ili sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničavaju kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda. U demokratskim državama temeljni kriterij utvrđivanja granice slobode izražavanja misli prema pravu na zaštitu privatnosti – opravdani interes javnosti pri čemu u svakom konkretnom slučaju u kojem postoji opravdani interes javnosti da bude upoznata s osobnim ili obiteljskim životom pojedinca, sloboda izražavanja smatra se važnijom od prava na zaštitu privatnosti pa se povreda privatnosti u tom slučaju smatra dopuštenom.

11. U tom kontekstu, po stavu ovog suda, u konkretnom slučaju, a imajući u vidu sadržaj spornog novinskog članka, pa i „pomalo bombastične“ podnaslove, sloboda izražavanja tuženika je iznad prava tužitelja za zaštitom privatnosti i dostojanstva, ali i časti i ugleda, a svakako nije zanemarivo ni to da je tužitelj kao javna osoba komentirao na „svoj način“ drugog liječnika za primanje mita, doduše ne opravdavajući takvo postupanje, ali navodeći okolnosti koje bi isključile „potrebu za tim“ i time je doprinio svakako potrebi tuženika da komentira navode tužitelja iznesene u objavi, kojima se osvrće na problem „mita u zdravstvu“, a sam je ranije bio sumljičen za takvo postupanje i čime je svakako dao sumnji novinarima da oštrijom kritikom, u interesu šire javnosti, prenesu određene informacije o tužitelju odnosno njegovom osvrtu na tu problematiku, dovodeći je u kontekst sa njim samim i spoznajama o njegovom ranijem djelovanju i ponašanju.

12. Stoga, po stavu ovog suda prvostupanjski sud kod pravilnog utvrđenja da su u članku istaknute istinite činjenice, te da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za prenošenjem istih, pogrešno izvodi zaključak da tuženik nije postupao u dobroj vjeri, iz razloga što je isticanjem podnaslova, koji nisu sadržajno opravdani samim tekstom članka, ustvari želio privući pažnju čitatelja senzacionaliziranjem cijelog članka. To iz razloga što ovaj sud smatra da su i sami podnaslovi članka, kojima se uistinu ističe da je i sam tužitelj ranije bio sumljičen za dogovaranje primanja mita, sastavni dio teksta članka kao cjeline, i valja ih u tom kontekstu i ocjenjivati, pa i u odnosu da li je objavom članka tužitelju nanesena neimovinska šteta povredom prava osobnosti, na čast i ugled. Tužitelj kao liječnik i javna osoba, koji je objavom na „svoj način“ komentirao problematiku mita u zdravstvu i time dao povoda javnosti da se osvrne na taj komentar, morao je biti spreman na oštriju kritiku kako njegove političke tako i profesionalne djelatnosti i na iznošenje u javnost informacija vezanih uz njegov rad i ponašanje općenito, te je po stavu ovog suda predmetni članak u cjelini sadržajno u granicama dopuštene kritike tužitelja obzirom na njegovu osobnost i javno djelovanje, iz čega proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno temeljio svoju odluku o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva tužitelja.

13. Kod takvog stanja stvari prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo djelomično prihvaćajući tužbeni zahtjev (točka I. izreke prvostupanjske presude), jer nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika u smislu odredbi čl. 21. ZM i čl. 1098.-1100. ZOO, dok je pravilna odluka suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (točka II. izreke prvostupanjske presude).

14. Slijedom svega navedenog žalbu tužitelja kao neosnovanu je valjalo odbiti i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP u od tužitelja pobijanom odbijajućem dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu donoseći odluku kao u točci I. izreke ove presude, dok je žalbu tuženika zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava kao osnovanu je valjalo uvažiti (čl. 373. t. 3. ZPP) te prvostupanjsku presudu u od tuženika pobijanom dosuđenom dijelu preinačiti odbijanjem i tog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja donoseći odluku kao u točci II. izreke ove presude.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP. Kako je tužitelj izgubio ovaj spor dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 155. ZPP obračunao opravdani trošak tuženika do faze donošenja odluke u iznosu od 6.875,00 kuna, što uz fiksni tečaj konverzije od 7,53450 daje iznos od 912,47 eura, kojem je trošku valjalo dodati i trošak žalbenog postupka u iznosu od 79,63 eura kao pristojbu na žalbu te nagradu za sastav žalbe u iznosu od 234,38 eura (93,75 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura uvećano za 25% PDV-a), čime je ukupan opravdani trošak tuženika iz cjelokupnog postupka u iznosu od 1.226,48 eura, slijedom čega je o troškovima cijelog postupka valjalo odlučiti kao u točci III. izreke ove presude, čime je zamijenjena odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka sadržana u točci III. izreke prvostupanjske presude.

U Šibeniku, 28. siječnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić