REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4758/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u izvanparničnom predmetu predlagatelja EURO PROJECT SH.P.K., RK Nr. 6, Republika Kosovo, Srbica, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri j.t.d., Varaždin, Optujska 25/I, protiv protustranke ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., OIB 68289504926, Varaždin, Podravska ulica 7, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Crnogorac, odvjetnik iz Varaždina, Ankice Opolski 2, radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o predlagateljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj R1-19/2024-28 od 8. studenoga 2024., 28. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj R1-19/2024-28 od 8. studenoga 2024. u točki I. njegove izreke.
II. Uvažava se žalba protustranke, preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj R1-19/2024-28 od 8. studenoga 2024. u točki II. njegove izreke i rješava:
Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja za naknadu troška postupka priznanja u iznosu od 8.878,54 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj R1-19/2024-28 od 8. studenoga 2024. priznata je u Republici Hrvatskoj presuda Osnovnog suda u Prištini, Republike Kosovo od 3. listopada 2019. poslovni broj V.EK. br. 222/16 kao pravomoćna i ovršna s danom 21. travnja 2021., kako bi ista imala pravni učinak kao da je donijeta u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke), naloženo je protustranci naknaditi predlagatelju trošak postupka u iznosu od 8.878,54 EUR (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan predlagateljev zahtjev za naknadu troška ovog postupka od 5.811,36 EUR.
2. U obrazloženju navedenog rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da je predlagatelj podnio prijedlog za priznanje strane sudske odluke i uz prijedlog dostavio prvostupanjsku presudu Osnovnog suda u Prištini, Republika Kosovo, poslovni broj V.EK. br. 222/16 od 3. listopada 2019. s potvrdom o pravomoćnosti po pravu države u kojoj je donesena kao i da je protustranka sudjelovala u postupku.
2.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da iz obrazloženja presude čije se priznanje traži proizlazi da je protustranka sudjelovala u postupku i da to proizlazi i iz samog odgovora protustranke.
3. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da činjenica da je u postupku predstečajne nagodbe nad protustrankom odobrena predstečajna nagodba sklopljena nad protustrankom kao dužnikom, ne znači da između predlagatelja (koju tražbinu nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe i koja nije bila predmetom te nagodbe) i protustranke postoji pravomoćna presuda suda Republike Hrvatske.
3.1. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio i da okolnost da se u smislu odredbe članka 81. stavka 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13) radi o tražbini koja u državi priznanja eventualno nije utuživa, ne predstavlja razlog zbog kojeg bi se moglo otkloniti priznanje strane sudske odluke kojom je prihvaćen zahtjev za ispunjenje takve tražbine.
3.2. Zbog toga je prvostupanjski sud ocijenio da presuda čije se priznanje traži ne sadrži ni jedan formalni nedostatak zbog kojih prema Zakonu o međunarodnom privatnom pravu presuda ne smije biti priznata te da se ne radi o presudi koja je očito protivna javnom poretku Republike Hrvatske i koja je donesena u pravnoj stvari u kojoj je postojala isključiva nadležnost hrvatskih nadležnih tijela i sudova i donio pobijano rješenje.
4. Protiv navedenog rješenja u točkama I. i II. njegove izreke žalbu je podnijela protustranka zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da pobijano rješenje preinači na način da odbije priznanje strane sudske presude i preinači odluku o troškovima. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 177,49 EUR.
5. Protustranka u žalbi u bitnome navodi da obrazloženje pobijanog rješenja minimalno ne sadrži činjenično utvrđenje je li u konkretnoj pravnoj stvari postojala ili nije postojala isključiva nadležnost suda ili drugog tijela Republike Hrvatske jer se protustranka pozivala na taj razlog za odbijanje priznanja.
5.1. Protustranka, nadalje navodi kako bi priznanjem presude Osnovnog suda u Prištini predlagatelj bio stavljen u privilegirani položaj u odnosu na sve druge predstečajne vjerovnike, jer bi se predlagatelju priznala tražbina koja je nastala prije otvaranja predstečajnog postupka, a koju predlagatelj nije prijavio u taj postupak, a niti je protustranka, kao dužnik, tu tražbinu uvrstila u popis obveza prema vjerovnicima, dakle, radi se o tražbini koja nije naplativa ni ostvariva. Zbog toga smatra da bi priznanje presude očito bilo protivno javnom poretku Republike Hrvatske koji propisuje jednakost svih pred zakonom.
6. Protustranka ističe da je tražbina predlagatelja iz presude Osnovnog suda u Prištini nastala prije otvaranja postupka predstečajna nagodbe i da je ta presuda donesena povodom tužbe koju je predlagatelj podnio sudu nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe, te nakon što je otvaranje tog postupka već bilo zabilježeno i u sudskom registru, a budući da predmetna tražbina nije prioritetna tražbina, niti se radi o tražbini razlučnog ili izlučnog vjerovnika, jasno je da je postupak predstečajne nagodbe utjecao na tu tražbinu te nakon otvaranja predstečajnog postupka 26. rujna 2014. predlagatelj više nije bio ovlašten pokretati parnicu radi utvrđivanja ili naplate predmetne tražbine, nego jedino i isključivo u postupku predstečajne nagodbe. Zbog toga smatra da je postojala isključiva nadležnost suda i drugih tijela Republike Hrvatske te je ispunjena pretpostavka za odbijanje priznanja iz članka 69. stavka 1.
Zakona o međunarodnom privatnom pravu.
6.1. Također, predlagatelj navodi da je u međuvremenu sklopljena predstečajna nagodba koja je odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-175/2020 od 11. ožujka 2021. i koje je rješenje postalo pravomoćno 28. travnja 2021., to je onda razvidno da predlagatelj svoju tražbinu iz presude Osnovnog suda u Prištini nije ovlašten ostvariti jer u skladu s odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi nije ovlašten pokretati ovrhu radi naplate te tražbine. Smatra da bi priznanjem presude Osnovnog suda u Prištini predlagatelju bila omogućena naplata tražbine u 100%-tnom iznosu i to odmah bez ikakvih odgoda.
6.2. U odnosu na odluku o trošku postupka protustranka navodi da se predmetno radi o izvanparničnom postupku u kojem se ne raspravlja o meritumu tj. o tražbini predlagatelja kao takvoj, već se samo ispituju formalne pretpostavke za priznanje strane sudske odluke, pa se ne radi o procjenjivom već o neprocjenjivom izvanparničnom postupku. Stoga smatra da je sud troškove trebao dosuditi sukladno Tarifnim brojevima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koje su propisane za izvanparnični neprocjenjivi postupak.
7. Žalba je djelomično osnovana.
8. Ispitavši pobijano rješenje sukladno odredbama članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) i članka 381. Zakona o parničnom postupku u vezi s primjenom §. 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku („Službene novine“ Kraljevine Jugoslavije broj 175/34) koji se kao pravno pravilo primjenjuje na temelju odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito, osim u dijelu kojim je odlučeno o trošku postupka u kojem je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
9. Predmet ovog postupka je priznanje stranke sudske odluke - pravomoćne i ovršne presude Osnovnog suda u Prištini, Republika Kosovo, poslovni broj V.EK. br. 222/16 od 3. listopada 2019.
10. Odredbom članka 69. stavka 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu propisano je da će se odbiti priznanje strane sudske odluke ako u toj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog tijela Republike Hrvatske.
11. Protustranka ni ne tvrdi da bi za vođenje parničnog postupka po tužbi „EURO PROJECT“ SH.P.K., Republika Kosovo protiv ZAGORJE TEHNOBETON d.d. Varaždin radi isplate postojala isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske. Protustranka smatra kako je vjerovnik svoju tražbinu mogao nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad protustrankom ostvarivati samo u izvanparničnom postupku predstečajne nagodbe koji se može voditi u Republici Hrvatskoj i zbog toga da je ostvaren razlog iz članka 69. stavka 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu.
12. Suprotno žalbenim navodima, činjenica da je postupak predstečajne nagodbe nad protustrankom vođen u Republici Hrvatskoj i da su za vođenje tog postupka bili isključivo nadležna tijela i sudovi u Republici Hrvatskoj, ne znači da je i za vođenje parničnog postupka o postojanju tražbine također isključivo nadležan sud u Republici Hrvatskoj, jer tako nešto nije bilo propisano. U sudskoj praksi ovog suda već je prihvaćeno shvaćanje da se Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ne primjenjuje na postupke vođene u inozemstvu (rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-658/2017-3 od 16. ožujka 2017.)
13. U formalnom izvanparničnom postupku priznanja strane sudske odluke nije moguće ispitivati sadržaj pravomoćne presude inozemnog suda čije se priznanje zahtijeva s obzirom da je sadržaj te sudske presude obuhvaćen svojstvom pravomoćnosti. Isto tako, predmet postupka u povodu priznanja strane sudske odluke nije ni eventualna pogrešna ocjena stranog suda o mjerodavnom pravu koje treba primijeniti.
14. Budući da za vođenje parničnog postupka nije postojala isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske neosnovano žalitelj smatra kako je bila ispunjena pretpostavka iz članka 69. stavka 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu za odbijanje priznanja strane sudske odluke.
15. Članak 71. Zakona o međunarodnom privatnom pravu propisuje da će se odbiti priznanje strane sudske odluke ako bi priznanje očito bilo protivno javnom poretku Republike Hrvatske.
16. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda kako okolnost da se radi o tražbini koju nije moguće prisilno ostvariti zbog odredbe članka 81. stavka 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ne predstavlja razlog zbog kojeg bi se moglo otkloniti priznanje strane sudske odluke. Neosnovano žalitelj u žalbi ističe da bi priznanjem strane sudske odluke kojom je prihvaćen zahtjev za ispunjenje takve (neutužive) tražbine predlagatelj bio stavljen u drugačiji položaj nego bi to imali hrvatski državljani. Zbog toga nije ostvaren ni navedeni razlog iz članka 71. Zakona o međunarodnom privatnom pravu za odbijanje priznanja.
17. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 380. točke 2 . Zakona o parničnom postupku u vezi s § 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
18. Odluka u točki II. izreke donesena je primjenom § 20. stavka 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, sukladno kojem troškove snosi ona stranka u čijem interesu je postupak proveden, a ta stranka je u konkretnom slučaju predlagatelj, pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Sudac
Davor Pustijanac
