REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4800/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Željko Šimić, u pravnoj stvari tužitelja RASTER OFFICE d.o.o., OIB 04521055311, Republika Crna Gora, Podgorica, kojeg zastupa punomoćnik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912 Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, i 2. tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.411,59 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela rješenja sadržanog u točki III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1292/2021 od 4. listopada 2024., 28. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje sadržano u točki III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1292/2021 od 4. listopada 2024. za dio troška postupka u iznosu od 165,90 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Rješenjem sadržanim u točki III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1292/2021 od 4. listopada 2024. odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu dijela troška postupka u iznosu od 1.443,81 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 4. listopada 2024. do dana plaćanja.
2. U obrazloženju rješenja sud je naveo zašto je zahtjev za naknadu troškova djelomično odbio kao neosnovan. Posebno je obrazložio da tužitelj nema pravo na naknadu troška sastavljanja odštetnog zahtjeva od 18. svibnja 2016. u iznosu od 165,90 EUR jer taj zahtjev nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) budući da podnošenje zahtjeva nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe.
3. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv dijela presude i to samo u pogledu odluke o troškovima postupka koji se odnose na sastavljanje odštetnog zahtjeva od 18. svibnja 2016. u iznosu od 165,90 EUR sa zateznim kamatama pa se žalba smatra žalbom protiv rješenja budući da se ne napada odluka o glavnoj stvari (odredba članka 167. stavka 1. ZPP-a). Žalitelj je u bitnome izložio zašto smatra da je odluka nezakonita i nepravilna, pa je između ostaloga istaknuo da na temelju odredbe članka 11. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; u daljnjem tekstu: ZOOP) oštećene osobe imaju pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva osiguratelju kao odgovornoj osobi. Osiguratelj je dužan dostaviti utemeljeni odgovor u roku od 30 dana, a po proteku tog roka oštećenici mogu podnijeti tužbu. Isto tako, u skladu s odredbom članka 12. stavka 4. ZOOP-a, tijek zateznih kamata veže se uz podnošenje odštetnog zahtjeva. Kako je tužitelj prije pokretanja ove parnice podnio odštetni zahtjev tuženiku u skladu s navedenim zakonskim odredbama, trošak za sastavljanje zahtjeva po odvjetniku predstavlja njegov izdatak učinjen u povodu parnice. Žalitelj je predložio da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači rješenje na način da prihvati zahtjev osnovanim i obveže tuženike da solidarno naknade i trošak sastava zahtjeva za naknadu štete, uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 81,25 EUR i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 30,00 EUR.
3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.
4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
5. Nakon što je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., u vezi s člankom 381. ZPP-a, u granicama žalbenih navoda, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.
6. Nije sporna činjenica da je tužitelj 18. svibnja 2016. podnio drugotuženiku kao osiguratelju prvotuženika odštetni zahtjev u skladu s odredbom članka 11. stavka 1. ZOOP-a. Drugotuženik je dopisom od 16. lipnja 2016. otklonio zahtjev pa je tužitelj podnio tužbu 16. travnja 2019.
7. Odredba članka 11. stavka 1. ZOOP-a oštećenim osobama daje mogućnost na podnošenje odštetnog zahtjeva osiguratelju kao odgovornoj osobi. Osiguratelj je dužan dostaviti utemeljeni odgovor u roku od 30 dana, a po proteku tog roka oštećenici mogu podnijeti tužbu. Isto tako, u skladu s odredbom članka 12. stavka 4. ZOOP-a, tijek zateznih kamata veže se uz podnošenje odštetnog zahtjeva. Budući da je tužitelj prije pokretanja ove parnice podnio odštetni zahtjev drugotuženiku u skladu s navedenim zakonskim odredbama, trošak za sastavljanje zahtjeva po odvjetniku predstavljao bi izdatak učinjen u povodu parnice.
8. Također treba istaknuti da je mirno rješavanje sporova intencija društva kako bi se izbjeglo nepotrebno pokretanje sudskih postupaka te osiguravanje uravnoteženog odnosa između postupka mirnog rješavanja sporova i sudskog postupka. Štoviše, odredba članka 9. stavka 1. Zakona o mirnom rješavanu sporova („Narodne novine“ broj 67/23) propisuje dužnost stranaka da prije pokretanja parničnog postupka radi naknade štete pokušaju spor riješiti mirnim putem. U vezi s izloženim, odbijanjem zahtjeva za naknadu troška sastavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora, odvraća stranke od mirnog rješavanja sporova te ih potiče na rješavanje sporova u sudskom postupku, što svakako nije ekonomično, a niti društveno prihvatljivo.
9. Žalitelj bi imao pravo na trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva pod uvjetom da je zahtjev sastavio punomoćnik odvjetnik u ime tužitelja. Međutim, u spisu nedostaje tužiteljev odštetni zahtjev od 18. svibnja 2016. U očitovanju drugotuženika na odštetni zahtjev (list 19. spisa) može se utvrditi da je očitovanje naslovljeno na tužitelja izravno, a ne na punomoćnika. Spisu je priložena i punomoć za punomoćnika odvjetnika Martina Sherria od 16. travnja 2019., a odštetni zahtjev tužitelj je podnio 18. svibnja 2016., pa slijedom toga tužitelj (na komu je teret dokazivanja) nije dokazao da je imao trošak za nagradu punomoćniku za sastavljanje odštetnog zahtjeva na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa).
10. Zbog navedenih razloga pobijano rješenje je zakonito i pravilno, ali iz drugih razloga, a ne razloga koje je naveo sud u obrazloženju pobijane odluke, pa je tužiteljevu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima postupka u točki III. izreke pobijane odluke na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Sudac
Željko Šimić
