REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-396/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BV, zbog kaznenog djela iz članka 279. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog BV, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 14. lipnja 2023. broj K-696/2021-30, u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog BV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, optuženi TV je u odsutnosti proglašen krivim zbog kaznenog djela pogodovanja vjerovnika, iz članka 250. stavka 1. KZ/11., opisanog pod točkom 1) izreke, kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave, iz članka 279. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisanog pod točkom 2) izreke, kaznenog djela povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, iz članka 626. stavka 1. točke 2. (nepravilno je navedeno "stavaka 1. i 2.") Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93., 34/99., 121/99. – vjerodostojno tumačenje, 52/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11. – pročišćeni tekst, 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19. – dalje: ZTD), opisanog pod točkom 4) izreke, te zbog kaznenog djela utaje, iz članka 232. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisanog pod točkom 5) izreke.

1.1. Optuženom JV je, na temelju članka 250. stavka 1. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju četiri mjeseca, na temelju članka 279. stavka 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, na temelju članka 626. stavka 1. točke 2. ZTD mu je utvrđena kazna zavora u trajanju šest mjeseci, a na temelju članka 232. stavka 3. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju šest mjeseci. Primjenom članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženiku je naloženo da na ime imovinskopravnih zahtjeva, u pogledu kaznenog djela opisanog pod točkom 1), oštećenom trgovačkom društvu "Impulse Leasing" d.o.o. plati iznos 10.944,84 eura, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećeno trgovačko društvo upućeno u parnicu, a u pogledu kaznenog djela opisanog pod točkom 5), da oštećenom trgovačkom društvu "ALD Automotive" d.o.o. plati iznos 42.910,64 eura.

1.3. Primjenom članka 148. stavka 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

1.4. Istom presudom je, na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08., protiv optuženika odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, iz članka 626. stavka 1. točke 2. (nepravilno je navedeno "stavaka 1. i 2.") ZTD, opisano pod točkom 3) izreke, te je primjenom članka 149. stavka 1. ZKP/08. određeno da troškovi kaznenog postupka, u tom dijelu, padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv ove presude, u osuđujućem dijelu, žalbu je podnio optuženi TV putem braniteljice Jelene Majstorović, odvjetnice iz Rijeke, zbog "svih žalbenih razloga", s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni te optuženiku izreći uvjetnu osudu ili blažu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba je neosnovana.

6. Premda žalitelj žalbu podnosi zbog "svih žalbenih razloga", sadržajno se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni.

7. Nije u pravu žalitelj kada upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7.1. Paušalnom žalbenom tvrdnjom o "proturječju između sadržaja dokaza i izreke presude", žalitelj ne opravdava niti jedan od oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, ističe se žalitelju kako u pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja, a to što sud u odnosu na pojedina utvrđenja ne ocjenjuje dokaze kako to sugerira žalitelj, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već se radi o žalbenoj tvrdnji usmjerenoj na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

8. Nije u pravu žalitelj niti kada, iznoseći vlastitu vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, smatra kako je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak o krivnji optuženika.

8.1. Suprotno ovom žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

8.2. U postupku nije bilo sporno da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio član uprave trgovačkih društava "MT Međunarodna trgovina" d.o.o. i "Flint" d.o.o., te kao takav zastupao društva pojedinačno i samostalno.

8.3. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio vjerodostojnima iskaze ispitanih svjedoka KV, ŽV, BVE i DV. Svjedoci su iskazivali jasno, iskazujući o onim segmentima događaja koje znaju iz vlastitih saznanja, pri čemu je prirodno da nisu iskazivali o subjektivnim obilježjima kaznenih djela, o kojima i ne mogu imati spoznaje, a pravilnom dedukcijom njihovih iskaza, u vezi tih elemenata kaznenih djela, sud je pravilno imao u vidu dokumentaciju u spisu i knjigovodstveno-financijsko vještačenje, kada je zaključivao o namjeri optuženika.

8.4. Iskazujući o okolnostima kaznenog djela pod točkom 1), svjedok KV je potvrdio je da je društvo "Impulse Leasing" d.o.o. imalo s optuženikom zaključenih devet ili deset ugovora o leasingu te da je došlo do prestanka plaćanja, a radilo se o vrijednosti iznad 50.000,00 eura. Svjedokinja ŽV, iz društva "Bilanciranje" d.o.o., iskazujući na okolnost istog kaznenog djela, navela je kako im je optuženik prestao plaćati pružene knjigovodstvene usluge te im je ostao dužan oko 20.000,00 kuna, a kada im je društvo optuženika u jednom času ispunilo tražbinu, ona nije znala da je optuženikovo društvo u blokadi. Svjedokinja BVE, zaposlenica optuženika, potvrdila je da joj nisu isplaćene zadnje tri plaće u društvu optuženika, te da su joj u ured počeli dolazili "ljudi iz raznih ustanova" pa je optuženiku javila da ne želi više raditi, a poznato joj je društvo "Impulse Leasing" d.o.o., iz kojeg su stizali računi, u vezi sklopljenih desetak ugovora o leasingu.

8.4.1. Iskaze ovih svjedoka prvostupanjski sud je pravilno doveo u vezu s dokumentacijom u spisu te nalazom i mišljenjem knjigovodstveno-financijske vještakinje Dijane Tomljanović-Butković, koja je vještačila na temelju dokumentacije. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako je optuženik, u označenom svojstvu, kao član uprave društva "MT Međunarodna trgovina" d.o.o. i povezanog društva "Flint" d.o.o., bio svjestan nastupa blokade društva 27. veljače 2019., kao i da se društvo "Impulse Leasing" d.o.o., kao optuženikov vjerovnik, nalazi prvo u redu za namirenje u očevidniku FINA-e o redoslijedu plaćanja, ali je neovisno o tomu ispunio tražbine vjerovnicima "Bilanciranje" d.o.o. i "Porsche Leasing" d.o.o., koji u to vrijeme na to nisu imali pravo.

8.5. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2), prvostupanjski sud je pravilno analizirao dokumentaciju u spisu, na temelju koje je pravilno zaključio kako je optuženik, u svojstvu člana uprave društva " Flint" d.o.o., povezanom društvu "MT Međunarodna trgovina" d.o.o. izdao dva računa o prodaji dva vozila marke "Fiat 500X", koja nisu bila u vlasništvu društva "Flint" d.o.o., koje račune nije evidentirao u knjizi ulaznih računa društva "MT Međunarodna trgovina" d.o.o., a proveo ih je u knjizi izlaznih računa društva "Flint" d.o.o. te ih iskazao u mjesečnoj prijavi poreza na dodanu vrijednost za ožujak 2019., te je takve neistinite poslovne isprave upotrijebio u poslovanju kao istinite, dostavljajući ih Poreznoj upravi Rijeka.

8.6. U pogledu kaznenog djela pod točkom 4), prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje te je, uz pravilnu analizu priklopljene dokumentacije, pravilno zaključio kako optuženik, kao ovlaštena osoba za zastupanje društva "MT Međunarodna trgovina" d.o.o., iako svjestan blokade žiroračuna tog društva, kao i činjenice da je društvo prestalo podmirivati svoje obveze vjerovnicima u razdoblju duljem od 60 dana, nije podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nadležnom sudu, a FINA je 27. lipnja 2019., zbog neprekidne blokade žiroračuna društva od 27. veljače 2019. pa nadalje, nadležnom Trgovačkim sudu podnijela prijedlog za otvaranje stečajnog postupka.

8.7. Iskazujući o okolnostima kaznenog djela pod točkom 5), svjedok DV, iz trgovačkog društva "ALD Automotive" d.o.o., potvrdio je da je to društvo, na temelju sklopljenih ugovora o leasingu, društvu "Flint" d.o.o. isporučilo četiri vozila, no ubrzo se ustanovilo da društvo "Flint" d.o.o. ne plaća svoje obveze temeljem ugovora, pa su zatražili pregled vozila, ali do istih nisu mogli doći, te su sačinili izjavu o otkazu ugovora o leasingu, no i nadalje su vozila bila nedostupna, s tim da je naknadno jedno vozilo pronađeno napušteno u nevoznom stanju, a ostala tri vozila nisu pronađena i nisu im vraćena, a optuženika nije bilo moguće kontaktirati.

8.7.1. Iskaz ovog svjedoka je prvostupanjski sud pravilno doveo u vezu s dokumentacijom u spisu, odnosno s pregledanim ugovorima o leasingu i pisane korespondencije koja se zatim odvijala između društava "ALD Automotive" d.o.o. i "Flint" d.o.o., koja dokumentacija u cijelosti potvrđuje navode iz iskaza svjedoka. Stoga je i u ovom dijelu pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je optuženik, u svojstvu člana uprave društva "Flint" d.o.o., postupao u namjeri prisvajanja tuđe pokretne stvari koja mu je povjerena, jer nakon što je sklopio ugovore o leasingu i na temelju ugovora preuzeo vozila, obveze iz ugovora nije podmirivao te su ugovori raskinuti svega dva mjeseca od potpisivanja, nakon čega nije vratio vozila oštećenom društvu, nego ih je zadržao za sebe.

8.8. Ove pravilno utvrđene činjenice žalitelj neosnovano relativizira kada paušalno tvrdi kako iz iskaza ispitanih svjedoka i materijalne dokumentacije nije razvidna "prijevarna namjera", kao i da je dvojbeno da bi optuženik poduzeo radnje izvršenja kaznenog djela "prijevare kako mu se stavlja na teret" jer nema pouzdanih dokaza da je optuženik vozila zadržao za sebe. Pri tomu žalitelj ispušta iz vida kako optuženik nije niti optužen niti je osuđen zbog kaznenog djela prijevare.

8.9. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim navodima, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kaznena djela, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

9. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni.

9.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

9.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, olakotnim ocijenivši njegovu dosadašnju neosuđivanost i zrelu životnu dob, a otegotnom okolnošću optuženikovu upornost u činjenju kaznenih djela, u razdoblju od nepuna tri mjeseca.

9.3. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je s dovoljnom pažljivošću vrednovao i valjano akceptirao sve pravilno utvrđene olakotne okolnosti, vodeći računa o svim odlučnim činjenicama važnim za proces individualizacije kazne. Žalitelj ne iznosi konkretnu argumentaciju za žalbenu tvrdnju kako bi se svrha kažnjavanja ostvarila blažom kaznom od izrečene, niti obrazlaže tezu o "ciljevima kažnjavanja koji dovode u pitanje primjenu zatvorske kazne, odnosno dovode u pitanje visinu izrečene zatvorske kazne". U izrečenoj kazni zatvora primjereno su se odrazile sve istaknute olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir. Isto tako, neopravdanim stavom o izrečenoj kazni kao odmazdi, žalitelj zanemaruje kako su optuženiku, za kaznena djela pod točkama 2) i 5) izreke, utvrđene pojedinačne kazne zatvora koje predstavljaju minimum kazni propisanih za ova kaznena djela, a pojedinačne kazne zatvora utvrđene za kaznena djela pod točkama 1) i 4) tek neznatno premašuju opći zakonski minimum trajanja kazne zatvora, propisan člankom 44. stavkom 1. KZ/11. Pri tomu, trajanje jedinstvene kazne zatvora na koju je optuženik osuđen, odmjereno je u okvirima propisanim odredbom članka 51. stavka 2. KZ/11.

9.4. S obzirom na izloženo, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o međusobnom odnosu počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, kao i o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), primjereno su utvrđene pojedinačne kazne zatvora te je opravdano optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, koja je primjerena počinjenim djelima i osobi počinitelja. Upravo ovako odmjerenom jedinstvenom kaznom izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

9.5. Stoga, izricanje blaže kazne zatvora, odnosno njeno uvjetovanje izricanjem uvjetne osude, za koje se zalaže žalitelj, nije osnovano.

10. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

10.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a tako ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec